a) Dnevno evanđelje (Mk 6,30-34) nam daje prigodu malo razmisliti o Isusu - pastiru pod stresom. Pitao sam ljude, ne teologe, da mi reknu svoje mišljenje o tekstu. Evo nekih reakcija:
- mislim da je Isus imao sasvim pravo malo se povući
- kao i danas.. mnogi traže nekoga tko bi im pokazao pravac. I ako ga imaju, onda ga nemilosrdno iskorištavaju dok ga ne iscijede.
- mislim da je odlično što je Isus učinio, ne znam bih li ja bio spreman to učiniti.
- uvijek fali vremena, jedan mi reče: nemam vremena ni za sebe, a drugi mi reče: nitko nema vremena za mene.
- i velika je opasnost za poznate ličnosti iz politike i života što grade zidove oko sebe i nikoga ne puštaju u svoju blizinu, jer ne mogu izdržati pritisak.
b) Navještaj blage vijesti bio je za Isusa i njegove učenike vrlo težak posao. Posljedice njihovog misionarskog djelovanja (priliv ljudi, pritisak njihovog očekivanja, stajanje „pod svjetlima pozornice", pred očima javnosti) i za Isusa, i za njegovu družinu je bio poprilično stresan s opterećenjima i ograničenjima za „privatni" život i „privatnost grupe". Život: ne imati vremena za sebe, jedva se nađe vremena za zajedništvo (zajedničko jelo) neprestano rastući pritisci. Mnogi slušatelji bi mogli tako otkriti i sve aspekte svoga života. Tako bi mogli Isus i njegovi učenici izgledati vrlo „ljudski".
c) I opet, evanđeoski tekst uzima poznatu sliku o pastiru i ovcama - u vrijeme Isusovo svagdašnji, uobičajeni prizor. Za nas je to postala rijetkost, osobito pozitivno shvaćena. Ovce se redovito uzimaju kao glupe životinje, nezaštićene i bez obrane, kao životinje stada, bez osobnosti. Tko se od nas želi usporediti s ovcom? Tko želi svoje izjave uspoređivati s „blejanjem" i tko se želi podložiti jednom pastiru? U vremenu kad mnogi ljudi shvaćaju i otkrivaju - hvala Bogu - svoju ulogu u Crkvi, treba, kod ove slike, biti vrlo obazriv ako se ne želi naletjeti na odbijanje i negativno shvaćanje.
Tumačenje teksta
a) Jer 23, 1- 6
Kraljevske izjave o Davidovom izdanku (23,1-8) spadaju u mlađe spise Jeremijine knjige.
Nevjerni pastir (= vođa) ne ostaje bez posljedica. Jahve se žali zbog loših vođa svoga naroda, čije vladanje donosi narodu nesreću i propast (r. 2) I prijeti se kaznenim sudom ovakvim lošim vođama. Nisu se brinuli za one koji su im bili povjereni. Sada će se Jahve „pobrinuti" - i to na način koji im ne obećava ništa dobro.
Istodobno Jahve zahvaća u korist svoga naroda. On sam preuzima pastirsku službu za sve što će njegovo stado trebati: za okupljanje, jedinstvo, za hranu, za povećanje broja i za uzdržavanje na život i za život bez straha. (rr 1-2) Jahve će se pobrinuti za nove, bolje pastire (r 5) On će pozvati novog kralja iz plemena Davidova.
b) Ef 2,13 -18
Iako se o ovoj slici ovdje direktno ne govori, Isus preuzima, po riječima poslanice Efežanima, onu službu
pastira koja odgovara odijeljenom čovječanstvu a koju u prvom čitanju iz Starog zavjeta (Jer 23,1- 6) Jahve ocrtava za svoj narod: svojom krvlju (rr 13-14) Isus se brine za okupljanje naroda, omogućuje svome stadu novi život (r 15) i pokazuje putove za zajedničko življenje u miru (r 16). Kako se to događa aktivno i dinamično pokazuje se postavljanjem suprotnosti, jedno nasuprot drugog: Isus raskida neprijateljstva - i uspostavlja jedinstvo (pogana i Židova) - uklanja zakon - i stvara nove ljude: ubija neprijateljstvo - i pomiruje, stvara mir. Tako Isus postaje središte svoga stada, on je putokaz na životnom putu, ali je ujedno i put za one koji su mu povjereni, koje vodi k Ocu (r.18), k pašnjacima vječnoga života. Toliko o riječima poslanice Efežanima koje su istovremeno i opis biti euharistije, koja je najjasniji znak Isusovog spasenjskog djelovanja.
c) Mk 6, 30 - 34
Kad su se poslani učenici vratili k Isusu s prvog misijskog poslanja puni doživljaja i novog iskustva (iz
njihove misijske djelatnosti Mk 6, 6b-13) on je želio za njih i za sebe naći mjesto tišine i opuštenosti. Ovu Isusovu nakanu se može promatrati s više aspekata:
- izbjegavanje Heroda Antipe (4. pr.Kr. - 39. nakon Kr.) koji je mogao postati opasnost i za Isusa nakon pogubljenja Ivana Krstitelja.
- kao čista priprava (predigra) onoga što će se kasnije dogoditi, velikog čuda, čudesnog hranjenja u pustinji više od pet tisuća ljudi
- kao faza promišljanja, gdje će se iskustva odmjeriti i analizirati, a što se događa u Isusovoj školi. Ako se želi kontekst shvatiti kao brižljivost pastira za svoje, onda u prvi plan dolazi jedan sasvim drugi pogled. Isus želi sebi i učenicima omogućiti vrijeme mira, nekoliko sati opuštanja u proživljenom zajedništvu, pauzu koja daje novu snagu, neku vrstu zone „bez stresa". Možda toj ondašnjoj situaciji dolazimo sasvim blizu s našim „godišnjim odmorom."
No, od zamišljenog povlačenja nema ništa. Isus i njegovi pristaše su u fokusu javnosti,
prebrzo se saznalo za plan i prebrzo su otkriveni.
Ovdje se ponovno pokazuje Isusova briga za sve koji od njega očekuju vodstvo, životne linije vodilje i upute (pouku): jer bi ovi ljudi bez njegovih riječi ostali bez pomoći u orijentaciji (r 34) i potreb e za odmorom i mirom. Kao dobar pastir, Isus se ne odriče (ne u biti, ali u ovoj situaciji) svoje nutarnje sabranosti da bi mogao sakupiti raspršeni izraelski narod.
Misno slavlje
Pozdrav:
Vjerni i milosrdni Bog neka bude sa svima vama
Uvod:
I.
Tko radi, ima pravo na plaću i na vrijeme odmora. Dok se čovjek brine za sebe, ne smije zapustiti samoga sebe. Nevolja ljudi će uvijek nalaziti ljude koji će željeti pomoći onima koji su upali u nevolju i koje je ta nevolja srušila. Da bi im se moglo pomoći i Isusovi učenici su trebali vremena i odstojanja. Tako je i za nas služba Božja - Misa - vrijeme koje uzimamo za sebe da bismo se mogli ponovo susresti s Bogom i bližnjim.
II.
Neki misle da s Bogom mogu razgovarati, moliti mu se bez zajednice, bez bogoslužja npr. u prirodi. Posvetiti nedjelju znači mnogo više od biti sam s Bogom. To znači sakupiti se s ostalom kršćanskom braćom i sestrama i dopustiti Isusu da nas pozove kao svoju zajednicu kojoj on želi dati svoj mir u ovome svijetu čiji se duh odražava u životu župe i zajednice vjernika. Isus ne diktira svoj mir poput pobjednika, on nudi i poklanja kao mogućnost zajedničkog života. I sami trebamo aktivno sudjelovati i učiniti sve da izgrađujemo mir. Tako se sada obratimo Bogu i molimo ga za milosrđe.
Molitva vjernika
Isuse, dobri pastiru, ti se za nas brineš. Poznaš naše brige i potrebe svoga stada. Poznaš naše čežnje i nadanja. Zato ti sada iznosimo naše prošnje:
Za sve one čiji je život srušen, koji ne znaju ni što, ni kako i nemaju nikoga tko bi im pomogao, molimo te
Za sve one koji su se poveli za lošim i nevaljalim učiteljima i tako je njihov život zauvijek srušen, molimo te
Za sve one koji se brinu za druge ljude i u toj brizi imaju premalo vremena za sebe, molimo te
Za sve one koji su se previše opteretili životnim brigama i zbog toga se zatvaraju pred drugim ljudima, molimo te
Za naše pokojne, privedi ih iz tamne i duboke jame smrti u svjetlo tvoga kraljevstva, molimo te
Za mnogo te toga molimo, gospodine Isuse Kriste, pomozi nam u svemu onom što nadilazi naše snage, pomozi nam da činimo ono što je nama moguće učiniti. Budi nam brat i prijatelj, budi nam dobar pastir, sada i u vijeke vjekova.
Meditacija nakon pričesti
Gdje se druge ljubi
tu je mjesto zajednice
koja se naziva po Isusu.
Ona treba poput njega
svoj život dijeliti i ozdravljati
bolesne i hrome
slijepe i gluhe
i imati milosrđa prema
siromasima i bijednima
Gdje se događa ljubav
nevolja ima svoj kraj
tu zemlja postaje nova
Gdje se bori protiv borbe,
tu je mjesto zajednice
koja se naziva po Kristu.
Ona treba poput njega govoriti
i za pravo i pravdu se boriti
lomiti vladanje klasa
i svemoć svih mogućih kasa
kao i za jednakost svih rasa
protiv prevlasti i vladanja masa.
Gdje se događa pravda
nevolja ima svoj kraj
tu zemlja postaje nova
gdje se praštanje i pomirenje događa
tu je zajednice mjesto
koja se naziva po Kristu.
Poput njega ona treba naviještati
oproštenje grijeha
usred oružja
treba stvarati mir
pomirivati neprijatelje
i gledati ih kao prijatelje
u zajedništvu s Kristom.
Tamo gdje se događa mir
bijeda ima svoj kraj
tu zemlja postaje nova.
L.Zenetti: „Texte der Zuversicht"
Propovijedi:
1.
Tekst evanđelja je bogat slikama i daje nam različite slike i stvara različita razmišljanja, tako da se otvaraju različiti homiletski putovi. U sljedećem tekstu pokušavam dati skicu propovijedi za svaku od dviju misli - što mislim da je bolje od gotovih tema.
a) Želim li biti ovca u Isusovu stadu? I što imam od toga?
- Spomenuti nelagodu koju imamo ako se uspoređujemo s ovcom! (vidi gore točka c)
- Razjašnjenje: kod ove biblijske slike se ne ide za tim da nas obeshrabri, razočara! Ovdje se radi o nečemu mnogo većem, a to je našim životnim potrebama i neophodnim potrebama za kvalitetama pastira. Koje su to životne potrebe ovce: štiteće zajedništvo, obilni pašnjaci i polja, putokazi, sigurno vodstvo kroz „dolinu
smrti"
Prenesimo to sada na nas:
- zajedništvo koje uljepšava i obogaćuje moj život, koje mi daje neku zaštitu i sigurnost, „puninu života",
orijentaciju i mjerila, osjećaj doma
- Kakvi su pastiri našeg vremena? Što mi od njih očekujemo? Odgovaraju li našim potrebama?
Isus - brižan pastir (na primjeru današnjeg evanđelja). On se brine i vodi računa o potrebama svojih učenika, ali se ne izvlači od očekivanja „velikog mnoštva"
- Isus ne prisiljava nikoga da ga prizna kao pastira. No, tko to učini dobiva njegovu brigu i pažnju i
njegovu pomoć. Ne samo u riječi i primjeru, nego je Isus za mene „stvarno ovdje"
- znakovi njegovog predanja koje slavimo u Euharistiji. I tu, gdje se njegovo stado okuplja na euharistiju, tu su „ovce jače od vukova."
b) Kako se ponašam prema zahtjevima drugih i svojim vlastitim potrebama? Briga do samoga predanja?
- Uvod: Isus u stresu - opis dnevnog prema tekstu evanđelja
- Usporediti sa svagdašnjim životom domaćice, zaposlenika, učenika, studenta...
- Razumljivo da se Isus s učenicima želi neko vrijeme povući, jer se samo onaj koji posjeduje sebe može
drugima darovati.
- Dolazi nešto drugo, mase čekaju na Isusa tamo gdje se namjerava odmoriti.
- Isusova samilost nadilazi vlastitu potrebu za odmorom.
- Koji mi primjeri padaju na pamet iz vlastite svagdašnjice?
- U nekim određenim situacijama događa nam se kao Isusu, ne smijemo druge odbaciti ukazujući im na
našu vlastitu potrebu.
- I zato izgleda još potrebnije potražiti mjesto i vrijeme vlastitog odmora da možemo odahnuti,
predahnuti i crpsti snagu za dalje.
- Isus nam nudi Euharistiju: zajedništvo s njime, zajedništvo s braćom i sestrama, prigodu za uzimanje
„novog zraka", nove orijentacije.
- Slavlje Euharistije : mjesto i vrijeme kad se Isus prema meni pokazuje kao brižan pastir, onaj koji me želi
upraviti pravim putem - smijem biti janje da se u životu ne pretvorim u vuka...
2.
Božje obećanje o miru i pravdi, već preko 2000 godina, stoji u suprotnosti sa stvarnošću. Svaka nada u zajednički život među narodima, koja je prošlih godina u Europi počela rasti, svake godine doživljava nova razočaranja. Srušena nada rađa rezignacijom. Svi napori, pa i s Crkvene strane, izgledaju uzaludni i ne opaža ih se. Ima li još što reći obećanje mira i pravednosti svim onim žrtvama rata, izbjeglicama, poginulima, teško osakaćenima?
Tekstovi današnjih čitanja nisu izgovoreni u vrijeme mira, nego u vrijeme rata (prvo čitanje) i u stanju nemira i nezadovoljstva (drugo čitanje).
U prakršćanskim zajednicama je bilo razdora između kršćana koji su došli iz poganstva i kršćana iz židovstva. Pisac poslanice ukazuje na moguće rješenje.
a) Mogućnost međusobnog pomirenja kršćana po Kristu
Ljudi i pojedine grupacije grade ograde i zidove, stvaraju grupe na rubu društva, stvaraju neprijateljske slike da bi osigurali svoja prava i privilegije. Misle da oni ljudi koji misle isto nas potvrđuju, a koji drukčije misle nas uznemiruju i čine nesigurnima. Zato je najjednostavnije one ljude koji misle drukčije podijeliti u kategorije i tako ih se lakše može izbjeći. Pa i u Crkvi, čak i u našim župama, postoje podjele (klerici -laici; muškarci - žene; konzervativni - progresivni; siromašni - bogati )
Tko izbjegava dijalog i ustrajava u monologu (umjesto s drugima govori o drugima) taj se plaši izgubiti svoje pozicije i eventualne privilegije, tome dijalog ne sprječavaju nemoćni, nego mogući.
Krist je srušio zidove između izabranog naroda i Boga i pogana. On se obraća svim ljudima bez iznimke. Nema više nikakvih prava na koje bi se netko mogao pozvati. Njegova okrenutost prema nama omogućava nam da se, bez straha, okrećemo prema drugima i da pokušamo interese drugih i njihove ideje učiniti našim vlastitima.
b) Pomirenje s Ocem
Pomirenje koje nam je dao Krist daje i pomirenje među ljudima. Ljudi u nemiru ne mogu naći put k Bogu.
Mir Božji koji nam se danas obećaje se zove „Šalom". Što stvara taj mir i pod kojim uvjetima je moguć opisuje pjesma Johannesa Jouradanna „Njegov krik je nijem".
Šalom
poslali su se
da pregovaraju
o da im uspije!
I dok njihov mir
ili kako god se nazivalo
njihov mir neće biti Šalom
U očima onih o kojima se raspravlja
analiziraju njihove riječi
I nalaze u njima
samo svoje interese.
Možda će oružje
dovesti do mira.
možda će velikim pritiskom
i zbog njihove bezizglednosti
možda će naći neki kompromis
i nazvati ga mirom.
Pravi mir nema
nikakvog jezika
nego gleda na interese drugih
da budu njegovi interesi.
I puštaju da određuje on
koji je za njih umro
i koji će svima suditi.
3.
Možda ste se pitali kako se postaje apostol?
Čuli ste o velikim apostolima naroda, širiteljima vjere. Ćiril i Metod među Slavenima, Bonifacije među Germanima. To su svijetle ličnosti povijesti. Ljudi koji su nešto postigli i stvorili sebi nekakvo ime. Tako je bilo s 12 apostola, koji su tako nazvani u Bibliji. Oni su, nakon Isusove muke i smrti, išli po cijelom tadašnjem svijetu, došli su čak do Indije da bi naviještali vjeru.
A vjerujem da ste čuli da bismo svi mi trebali biti apostoli vjere. Možda ste to odmah i odbacili, jer bi to bio nekakav prevelik zahtjev, ili ste možda ipak odlučili biti apostol u malom društvu, krugu ljudi. Svatko za sebe, u krugu prijatelja i obitelji. Donositelj Radosne vijesti.
Kako se postaje apostolom? Današnje evanđelje, povezano s onim iz prošle nedjelje, nam daje tri važne upute za to:
1. Treba nas poslati Isus. Ne radi se o tome da se naviješta vlastita mudrost i sebe stavlja na prvo mjesto. I apostol ne smije govoriti o svojim doživljajima, nego u prvi plan stavljati Isusovo spasiteljsko djelovanje. Oslobođeni smo smrti i grijeha, đavao nam više ne može naškoditi, pozvani smo istrebljivati zle duhove koji mnogima opterećuju život.
2. Isus je jednostavno one koje je htio učiniti apostolima nazvao „dvanaestorica". I nakon što su bili poslani i otišli, nakon povratka on ih je nazvao „apostolima". Apostolom se ne postaje ni školom, ni diplomom, nego jednostavno tako što se krene i počima. Apostol nije onaj koji puno zna, nego svatko tko predaje dalje ono što zna. Apostol nije nikakva titula, nego djelovanje.
3. Nakon što su se dvanaestorica vratila, bili su izmoreni i istrošeni. Tako Isus opaža i određuje da idu malo u tišinu. No, to nije nikakva tišina spavaće sobe, nego vrijeme da budu nasamo s Isusom. Tko želi biti apostol, mora uvijek pronalaziti put k njemu, Isusu.
4. U molitvi, bogoslužju, Misi, prije svega u klanjanju svaki apostol nalazi ispunjenje. Tko samo govori, a ne zna slušati, nije apostol. I tko drugima pruža svoj život kao primjer, a zaboravio je gledati na Isusov život u potpunom miru i opuštenosti, nije apostol.
Braćo i sestre, Bog ne traži ni od koga od vas da sutra ujutro, iznad kreveta, postavite natpis „Želim biti apostol". Ne donosite takav zaključak.
Nego pokušajte obratno: živjeti doslovno ove tri točke: (1) dopustiti Isusu da te pošalje, ne preskočiti ništa da se ne učini dobro. (2) Jednostavno započeti s onim što ste shvatili (3) i biti u najužoj vezi s onim koji je vaša snaga i radost. Ako to činite, onda ne trebate ništa poduzimati da budete apostol. Jer jednostavno to jeste!