U našoj biskupiji početak vjeronaučne školske godine - Katehetska nedjelja - želim svima Božji blagoslov u radu na ovom odgovornom području!

Ps ovo je starija propovijed i pisana za drugu nedjelju pa treba pripaziti na tekst evanđelja i prilagoditi ga.

1. potreba vjeronauka

Započela je školska godina, a s njom i radna godina u pastoralu. A pastoral je sve ono što se čini za dobro duša u župi, dekanatu i biskupiji. I zato, ova prva nedjelja školske godine neka mi bude prigoda da reknem nekoliko riječi, a vama neka to bude prigoda za razmišljanje o potrebama koje se danas nameću. Dvadeset je godina da je  uveden, bolje rečeno vraćen,  vjeronauk u školu. No, time nije nikako dokinut pastoralni rad u župi. Oni koji smatraju da se vjeronauk sastoji u pripremanju djece za primanje sakramenata pričesti i krizme varaju se i ne shvaćaju ni potrebe djece, ni zahtjeve vremena. Odmah ću jasno reći da ima i svećenika koji su olako zapustili župni vjeronauk na račun uvedenog školskog vjeronauka.

 

Školski vjeronauk ima zadaću da upozna djecu sa vjerskim istinama i naučavanjerm Crkve. Župni vjeronauk ili pastoralni rad ide za tim da nauči djecu, ono što su u školi naučili, praktično provoditi u život. I zato bi se vrlo lako moglo ovo razmišljanje povezati i sa evanđeljem današnjega dana: «Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.» A križevi su različiti u različitim životnim dobima. Jedno je biti učenik Isusov djeci od desetak godina i njihov križ, drugo je biti Isusov učenik u dvadesetim godinama i nositi križ mladenaštva. Drugo je biti Isusov učenik u tridesetim i četrdesetim godinama i odgovorno nositi križ roditeljstva, a sasvim drugo je biti Isusov učenik u staračkoj dobi kad se stoji na kraju životnog puta i nositi križ starosti, bolesti i osamljenosti.

Da bismo mogli pravilno shvatiti i razumjeti vjerski život i s ljubavlju ga živjeti i tako ispunjati poslanje koje nam je Bog dao, potreban je vjeronauk kako školski, tako i župski. Usuđujem se reći, a to me uči mnogogodišnje iskustvo, da školski vjeronauk bez župskog pastoralnog rada, nazovimo to župskog vjeronauka, donosi vrlo mali ili nikakav plod, jer se sve ono naučeno brzo zaboravlja. Ostaje ono što je upisano u život.

2. Okolnosti života

a)

nekada je vjerski život djeci bio mnogo lakši. Sve se odvijalo u velikim obiteljima. Djedovi i bake, a naročito bake, su bile zadužene za prenošenje vjere. One su s djecom molile, one su djecu učile prvim vjerskim istinama i doživljajima. Djeca su živjela u obiteljima punima života: strepili zajedno sa svima za rođenje novog djeteta, suosjećali s bolesnima u  obitelji, veselili se vjenčanjima i blagdanima, preživljavali smrt i tugovali u obitelji. Danas su djeca sama, roditelji koji su i onda bili glavna radna snaga, to su ostali i danas, ali se nemaju vremena pravilno  posvetiti odgoju djece, a naročito vjerskom odgoju djece. I u materijaliziranom svijetu koji trči za materijalnim dobrima, (uzdržavanje standard) ostaje sve manje vremena za neke druge vrijednosti i na žalost prvo što roditelji odbacuju ili zaboravljaju jest duhovni odgoj djece. I već u startu života sadašnja djeca su strahovito osiromašena. Ne bi li bilo dobro sagledati i ovu činjenicu u razmišljanju o svim negativnim stvarima koja se danas događaju u mlađoj populaciji.

b)

djecu danas praktično poučava televizija i drugi mediji, kao kompjutorske igre, internet, tisak i konačno ulica i utjecaj društva. Ali znamo da se danas usredotočuju sve sile kako bi se ubio duh i moral djece. Pogledajte samo na koji način se sugerira djeci da ubojstvo nije ništa, kroz igrice on mora ubiti ovoga ili onoga da bi došao na cilj. I jasno da se djeca već za rana uče nesnošljivosti, agresivnosti. Moralne zasade koje se djeci nude su takve da uništavaju duhovnu osobnost čovjeka. pretvaraju ga u roba svih mogućih strasti. Alkohol, droge, rani seksualni život bez ozbiljnog duhovnog i duševnog sazrijevanja. Poremećaj moralnih  vrednota se nudi kao normalan. Na primjer brak među pripadnicima istog spola, samo da spomenem neke od tih zasada.

Ništa manje pogubnu ulogu ne igraju  filozofski i društveni utjecaji na duševni razvoj djeteta. Sve ovo što se u zadnje doba događa u Hrvatskoj, obezvrjeđivanje domovinskog rata, perfidno gušenje nacionalne svijesti, sve to utječe na duhovni i duševni razvoj djeteta. Samo primjer: presuda u Hrvatskoj gdje je branitelj, kojemu zločini i nisu baš dokazani, dobio strožu kaznu nego rušitelj Vukovara kojemu su zločini očito dokazani. To je samo jedan vid uništavanja morala kod mladih. I onda se pitamo zašto je mlada generacija takva. A onda sasvim sigurno da hipokrizija i licemjerje nas starijih utječe na moralno ponašanje djece.

3. zadaća župskog vjeronauka

Zadaća župskog vjeronauka je da djecu privikne i navikne živjeti i doživljavati liturgijske blagdane, slavlja i kroz njih život i nauku Isusa Krista. Ako shvate i nauče, ali ne samo nauče nego i prihvate da su svi ljudi djeca Božja stvorena na sliku  Božju, da je za svih nas Isus podnio muku i smrt, ali da nam je svojim uskrsnućem otvorio put k Bogu i da svaki čovjek ima svoj put kojega uvijek moram poštovati, jer ga Bog ljubi kao mene, onda će to dijete sasvim sigurno sutra postati dobar čovjek, dobar Hrvat i dobar kršćanin. Vježbajući se održavati Božje i Crkvene zapovijedi privikava se na izvršavanje svojih životnih obveza, a time i na ispunjenje poziva i poslanja kojeg mu je Bog dao.

Evo, ovo su neki od razloga zbog kojih je potrebno da mi stariji promislimo o potrebi župnog vjeronauka, da potičemo i roditelje i djecu na ispunjenje ove osnovne kršćanske zadaće. Ja ću kao župnik učiniti sve, koliko je u mojim snagama i koliko mi to bude zdravlje dopuštalo, da svoj dio posla savjesno ispunim. I tako ćemo na kraju svi dobiti vječnu nagradu. A najbolja nagrada će nam biti to da smo ostavili iza sebe dobre i poštene ljude, ispravne Hrvate i duboke vjernike. Amen.