Postavši poslušan do smrti, do smrti na križu...zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime...
Draga Filka, dragi Pave i Toni, poštovana sestro pokojnog Marka, Eli, poštovana ožalošćena rodbino i svi dragi prijatelji pokojnog Marka.
U ovom času tuge i boli nestaju mi riječi kojima bi izrekao svoju tugu i svoje pitanje što vam reći u ovom teškom času tako iznenadnog rastanka. Ne mogu ovog časa pronaći ništa boljeg i ljepšeg osim pogleda na križ Isusov. Vaš i naš Marko, čovjek duboke vjere, prihvaćao je početak svojih patnji baš kao i Isus. I u tom prihvaćanju patnje prihvatio je i iznenadnu smrt. Smrt koja izgleda kao potpuno uništenje, potpuni poraz i krah. Isto tako kao što je izgledala Isusova smrt. To je bilo samo na izgled. Takva nam se ovog časa čini Markova smrt. Nakon takvog Isusovog predanja uslijedilo je uskrsno jutro... Uskrsnuo je, nema ga ovdje.. idite u Galileju tamo će te ga vidjeti... I ja vama ovog časa poručujem srcem punim vjere: nema ga ovdje .. Ovdje je samo Markovo tijelo. Mrtvo beživotno, a on je, čvrsto sam uvjeren kod Boga, koji mu je darovao ime u vječnosti. Ime Marko po kojem ćemo ga od danas poznavati. I tom imenu Marko, Bog je dao slavu, uzvisio ga je, u to sam čvrsto uvjeren i čvrsto vjerujem, zbog sve one njegove djetinjske vjere, zbog njegovih lutanja i traženja, zbog njegove ljubavi prema lijepom pjevanju kojim je uljepšavao dugi niz godina pjevanje u Dolu. Uzvisio ga je zbog ljubavi kojom je redovito iz Supetra dolazio u Dol na misu. Uzvisio ga je zbog svih patnja i muka i konačno zbog njegove smrti. I sada u svoj vašoj boli, nakon ovog obreda, pođite u vašu Galileju, u vaš svagdanji život i tamo ćete susresti Marka, ali ne više zemaljskog, nego Marka, muža i oca koji će biti uz vas svojom ljubavlju, svojim molitvama. Isto kao što učenici na putu u Emaus nisu prepoznali Gospodina tako i vi, ako ga budete tražili, vašeg Marka zemaljskim očima, bit će vam uskraćeno prepoznati ga. Ali otvorite oči za drugu dimenziju, za dimenziju vječnosti u koju je Marko već ušao onda ćete ga prepoznati, susretati doživljavati. To je moja poruka ovog časa vama i svima nama.
Samo u toj vjeri da je naš Marko na vječnoj Gozbi Kralja Jaganjca, prinosimo i mi svetu euharistijsku žrvu po kojoj se sjedinjujemo sa trpećom i slavnom Crkvom i molimo Gospodina da Marka što prije uvede na rajsku Gozbu, ožalošćenoj obitelji nek udijeli jakost u ovoj tuzi i boli. A svima nama jaku vjeru da ovo nije crni završetak nego svjetli početak na kojeg smo svi pozvani . Amen
Oproštajni govor na sprovodu Marka Gospodnetić - Šalomić
Poštovana ožalošćena obitelji, poštovani prijatelji pokojnog Marka. Teško mi pada, u ovom času, reći ljudski zbogom čovjeku uz kojega me vežu mnoge lijepe uspomene. Niti mi je nakana, niti mogu sve nabrojiti, a nema ni smisla. Ovdje bih samo želio naglasiti i dragom pokojniku zahvaliti za onu ljubav koju je pokazivao prema svom rodnom mjestu, prema župi i konačno prema meni kao čovjeku. Neću pretjerati ako rečem da je Marko volio župu Dol, a tako i mjesto, kao malo koji drugi Doljanin. I evo dokaza: dugi niz godina, uzmimo samo dvadeset, Marko je dolazio redovito na Misu u Dol, a na veće blagdane i na večernju. Uzmite da je svaki kilometar koštao jednu kunu danas ta suma iznosi oko pet tisuća eura, najmanje. I pitam se koji je to Doljanin toliko dao samo za to da bi pjevao na misi. I ne samo pjevao. Želio je mnogo učiniti. Sjećam se kad sam prije deset godina predložio da bi Božićnu polnoćku pjevali, naizmjenice, pjevači na koru i ministranti. Neki su s nepovjerenjem to gledali, a Marko je prihvatio i došao među nas da nam bude potpora. I bilo je odlično. Svi ste tada tako govorili. S koliko ljubavi je pazio i njegovao pjevanje. I ne samo pjevanje, a na žalost na sve to mu se odgovorilo na vrlo ružan način, tako da je bio veoma razočaran.
Dragi Marko, hvala ti za svu ljubav, za sve što si učinio na duhovnu dobrobit ove župe. Hvala ti za sve one riječi potpore i ohrabrenja koje si meni upućivao, hvala ti i za riječi dobronamjerne kritike.
Draga obitelji, u ovom času rastanka, zahvalite Bogu što ste imali takvog oca i muža.
Zahvalimo i mi Bogu na daru kojega nam je dao što smo imali sreću živjeti s ovakvim čovjekom. I sada, na kraju, želim dati riječ pokojnom Marku. Neka nam on, na oproštaju, otpjeva poslanicu Cvjetne nedjelje. Poslušajmo i pogledajmo poruku koju nam šalje.