Ožalošćena obitelji, poštovani gosti koji ste došli odati počast našem preminulom bratu Vidu,

Vid je bio vojnik, dapače vojskovođa koji se neustrašivo stavio u službu domovine onda kada je to bilo opasno i teško. I neka ti to, dragi Vide, vječni sudac, vrhovni vojskovođa anđeoskih četa ubroji u dobro.

A mi smo ovdje došli i kao ljudi, i kao vjernici odati počast, priznanje i zahvalu  Bogu za ovaj junački život.

Ima jedna bitka koju ćemo svi izgubiti, bitka sa smrću. I to je Vid znao i često u razgovoru priznao. No, znao je i to da će oni koji s Kristom umiru, i u svojoj smrti, s njime pobijediti smrt.

Teško je ovo razumjeti onima koji gledaju život zemaljskim očima. Oni koji vjeruju u Krista znaju  uskrsnu posljednicu: „Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta, Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada."  U ovoj vjeri smo se sakupili na  ovo bogoslužje uskrsnuća za našeg brata Vida. Njegovo tijelo, izmoreno životnim borbama  predajemo zemlji da u njoj postane humus za novu klicu života, koja je u njemu usađena po sakramentu svetog krštenja i da, tako preobražen, uđe u novu dimenziju vječnosti. Njegova duša je već prošla onaj odlučujući, osobni susret s Bogom i čvrsto se nadamo da je prepoznao Boga i prihvatio ga, kao što je prepoznao potrebe domovine i u odlučujućem trenutku prihvatio njezin izazov. Stoga se nadamo da je čuo riječi: „Dođi slugo, dobri i vjerni...

Vid je bio čovjek, kao i svi mi, sa svojom naravi i pogreškama, sa svojim grijesima i lutanjima. I čvrsto sam uvjeren da je sve to u zagrljaju dobroga Oca oprošteno. No, ipak, sada, mi kao zajednica vjernih, kojoj Vid nije pripadao po rođenju, nego po životu  u posljednjem razdoblju života,  vjerujući u zajedništvo svetih i plod molitve, upućujemo naše molitve, a posebno ovu svetu euharistijsku žrtvu za pokoj njegove duše. Vjerujemo u snagu molitve za pokojne kojom mi sudjelujemo u čišćenju duše pokojnika da mogu čiste, bez ikakve krivnje i ljage stupiti pred prijestolje Božje. I vjerujem da će se od sada Vid pred Bogom zalagati za svoju obitelj i za svoju domovinu koju je ljubio, domovinu Hrvatsku. Jer čovjek koji nije sposoban ljubiti zemaljsku domovinu, neće biti sposoban ljubiti ni vječnu.

Vama draga obitelji, neka bude na čast što ste, u svom najužem krugu, imali takvog čovjeka. Mjestu iz kojeg je ponikao neka bude dika što je dalo jednog takvog junaka.  Nama ovdje u Dolu je posebna čast što će njegovi zemni ostaci počivati u mjestu kojemu se veselio kao svom rodnom mjestu

I na kraju, draga ožalošćena obitelji, dok vam izražavam svoju ljudsku, kršćansku i svećeničku sućut, dopustite da izrazim sućut i našeg mjesnog biskupa Slobodana koji na sve vas zaziva Božji blagoslov.

Mi koji smo još  u borbi i kojima predstoji susret sa smrću, dok molimo za pokoj Vidove duše, sjetimo se da je i nama doći pred ovaj prag vječnosti.

Dragi Vide, hvala za tvoj dar domovini, hvala za tvoj život, za obitelj, hvala i za tvoje prijateljstvo prema meni. Bog neka ti bude vječnom nagradom. Amen