Psalam 1
Slavim te, Gospodine, u ovom svibanjskom ranom jutru
zahvaljujem ti za lijep i miran san i molim te za one koji ga nisu imali.
Slavim te, pjevam ti jutarnju pohvalnicu
uz pjev ptica onih šumskih i onih oko kuća,
molim te za sve one koji zbog boli ne čuju ovu ljepotu
kao i za sve koji u ovoj ljepoti ne prepoznaju tebe.
Skladnim glasom prirode, uz šum juga
koje valja crne oblake koji donose žednoj zemlji kišu
molim te za blagoslov nad radom ljudskih ruku.
Slavim ime tvoje sa mirisom rascvjetale pitosfore
pomiješanu mirisima naranče, limuna i drugih stabala;
molim te za cvijeće ove župe djecu i mlade.
Slavim te za prve kapi kiše koje natapaju zemlju
i oplođuju masline a zemlja tako lijepo miriše
molim te za očeve i majke, i sve koji se brinu za ovo mjesto
Hvalim te, Gospodine, za ovu prirodu,
za ona stara oronula stabla i molim te za sve stare i bolesne
budi im ti potpora i utjeha.
Gledam gomile i stoljetne masline, privijaju se pod naletima vjetra
i hvalim te za povijest ovog sela i hrvatskog roda i molim te za pokojne
budi nam ti svima vječna nagrada
Amen
Psalam 2
Gospodine, ti me poznaš i ti si me pozvao. Poznaš me po imenu
prije rođenja u utrobi majke moje.
Gospodine, stojim pred tobom, znaš da želim vršiti tvoju volju
ali koliko god je duh spreman tijelo je slabo
Zato ti jutros ispovijedam svoje grijehe, svoje slabosti, jer ti ne gledaš na vanjštinu nego na nakane srca. Kišom obilnom pereš moje grijehe.
Kišom koja me podsjeća na kišu tvoje milosti, vodom koja iz neba
pada podsjećaš me na moje krštenje, kojim sam postao dijete tvoje.
Kiša koja natapa zemlju i daje kruh sijaču i vino oraču, daje mi i kruh i vino za presvetu euharistiju, tvoje tijelo i krv kojim me hraniš i držiš.
I voda koja natapa masline iz koje će poteći ulje, taj najbolji začin,
uljem kojim ću mazati bolesne i kojim želim biti i sam pomazan.
I ulje koje me pomazalo na svetoj potvrdi, da mogu neustrašivo ispovijedati svoju vjeru, oprosti za posrtaje na tom putu i daj mi snage za ustrajnost.
Ulje svetog ređenja kojim su namazane moje ruke da bude blagoslovljeno što budem blagoslivljao, a prokleto što budem proklinjao.
Gospodine, ovog jutra stojim pred tobom i ne mogu se sakriti
ispred pogleda tvoga.
I ne želim se sakriti, želim gledati lice tvoje, sada sakrito u ljepoti prirode u otajstvima koja dijelim i primam, a u vječnosti te gledati kakav jesi. Amen.
Psalam 3.
Uz podjelu sakramenta sv. krizme
Gospodine Bože, radosno te hvalim zbog veselih lica ljudi, posebno mladih koji danas primiše sakrament svete potvrde.
Lijepo je vidjeti ozarena lica mladića i djevojaka, sreću roditelja
i radost kumova.
Gospodine, ali čini mi se, kao da je srce ovog naroda daleko, daleko od tebe. Sam si rekao: ovaj me narod hvali samo usnama.
Nemir pokazuju pitanja koja se čuju zašto župnik nije pustio krizmi ovoga ili onu?
Nije li to znak, Gospodine da moj narod sve više i više živi od običaja i tradicije..
Svećenici nemoćno tuže, plaču među trijemom i oltarom: Gospodine, tko već vjeruje našoj riječi?
Udaljiše se od svetog Hrama tvojega, napraviše zlatno tele i druge kumire kojima se klanjaju
Pastiri tvoji, biskupi, sve više lutaju i ne znaju naći pravu mjeru. Plaše se reći ono što si ti rekao bogatom mladiću: ako hoćeš biti sretan pođi za mnom
A oni često gledaju samo paradu, da sve bude lijepo naglancano, naštimano, tu i tamo poneku previše razgoličenu kumu ili čak krizmanicu, izbace iz crkve.
A oni koji bi trebali primiti sakrament Duha Svetoga? Oni koji bi trebali stanovati na svetoj gori tvojoj, Gospodine?
Malo je stado onih koji s puno vjere očekuju da se dovrši u njima sakrament krštenja, da uz pomoć milosti Duha Svetoga preuzmu svoje životne odgovornosti.
Duše Sveti, prati ih obiljem svojih darova i daj da njihova vjera raste.
A većina onih drugih, poput ovaca, stoje, zure, ne znaju kako ni zašto ni kamo, a u domu tvome stanovat će oni koji traže lice tvoje, Gospodine,
Na tvoju goru, Gospode, uzlaze oni koji su čista i nevina srca a oni se teško snalaze buci mladosti, života i problema
Nudi im se svega i svačega. Sloboda, uživanje, doživljaj, a o odgovornosti za sebe i druge nitko im ništa ne govori.
A ti govoriš: tko hoće biti moj učenik neka se odreče samog sebe i uzme križ svoj. Gospodine, tko da danas posluša tu riječ?
Ne vide lijepog primjera u roditelja, koji obezglavljeni trkom za zaradom, za produkcijom ne vide više potrebe svoje djece.
Gospodine, oci naši jedoše kiselo grožđe, a nama trnu zubi.
Mnogi od ovih krizmanika se i ne sjećaju kad su sa roditeljima razgovarali kao sa prijateljima. Mnogi nemaju i ne osjećahu topline u roditeljskom domu.
Pa toplinu traže u alkoholu, raznovrsnim drogama i seksualnoj razvratnosti.
A kako je lijep i radostan naraštaj u čistoći svojoj.
Ni u Crkvi ne nalaze toplinu, ljepotu, privlačnost pa sve više i više srću u ralje raznih sekti.
Gospodine, a ti reče: po ovom će svijet znati da ste moji učenici,
Ako se budete ljubili međusobno. Gospodine tvoja Crkva ovdje to lice ne pokazuje...
Gospodine, ovi mladi se nalaze u teškoj situaciji, krizma bi im trebala biti putokaz, svjetlo, pomoć a oni to niti osjećaju niti doživljavaju.
A na tvojoj svetoj gori će prebivati oni čista srca i neokaljanih ruku
Probudi, Gospodine, svoju silu, dođi, siđi u ovo naše vrijeme, vrijeme potrošnje, uživanja i doživljaja.
Dođi, Gospodine, podigni porušene svjetionike, zapali ugašene reflektore.
Tamni oblaci se nadvijaju nad horizontom i Crkve i naroda. Gospodine, dođi.
sada je vrijeme da se smiluješ svima, sada je čas, jer nestaje pravednih.
Amen
Psalam 4
Večernje rumenilo obasjava brda, oblaci poput tvoje ruke nježno ih miluju, a morska pučina svojim mirom ulijeva nadu.
Ptice ti pjevaju večernji himan u ovo nedjeljno predvečerje, kad se ja osjećam počašćen tvojom dobrotom u osami duše.
Svećenikova večer u nedjeljno predvečrje. Župe mi ne dadoše nikakve velike radosti niti sto osoba na dvije mise.
A ja sam se spremao i pripremao za propovijed za sve, ipak hvala ti ako sam onoj šačici mladih koji su me slušali pružio bar malo svjetla.
Da čini mi se ka da nitko ne shvaća sudbinu čovjeka koji se osjeća frustriranim.
A u susjednoj župi biskup i više svećenika, krizma, slavlje, čak je i kod mene bilo manje svijeta jer se rodbina krizmava.
Prilično potišten, sjedoh pred kućom, razmišljajući hoću li uopće išta jesti ili poći spavati, zbog neprospavane noći.
Oluja koju volim, grmljavina koja me podsjeća na grmljavinu sinajsku nije mi dala spavati. Uz to i problemi ljudi koji su mi na srcu . Otjeraše san s mojih očiju.
I poziv dobrih ljudi da podijelim s njima nedjeljni ručak donesoše malo svjetla.
Znam, Gospodine, da imam i ja svoju narav, ali više ne mogu puštati da u svojim očima budem beskičmenjak
A to se mnogima ne sviđa. Nikad nije bilo dobro imati svoj ja.
Reći istinu pa i uz cijenu trpljenja, odbačenja.
I hvala ti sada za ovu nagradu koju mi daješ
U smiraju ovog ne «lijepog» dana
Hvala ti za posljednje milovanje sunačanog rumenila
Hvala ti za tišinu mora
Hvala ti za pjev ptica,
Hvala ti za ljepotu ove večeri
Hvala ti za dobre ljude
Hvala ti za hrabrost koju mi dade
Da uza sve budem onakav
Kakav mislim da ti hoćeš da budem
Obujmi večeras moju noć
Oblacima svoga zagrljaja
Miluj zrakama mjeseca sve one koji lutaju
u noćima života
Hvala ti Gospodine za one koji sada misle na me.
I laka ti noć dragi Oče i oprosti mi
Što sam bio slobodan reći ti ovu molitvu.
Primi je.
HIMAN
Život mi je pun Boga
Biti zahvalan spada u nutarnje potpuno zdravlje.
I vjerujem da Bog ne traži našu zahvalnost
zbog sebe
nego zbog nas i našeg života.
Samo je onaj čovjek sposoban za zahvalnost
koji i najmanje znakove
prima budnim srcem.
Bože, moj Bože, hvala ti,
za sve sate moga života
za one za koje je samo srce znalo
a izmakli su mojem razmišljanju.
Hvala ti na mom putu.
Mnoge stvari su mi nedostajale,
ali nisam siromah.
Ti me činiš bogatim.
Utišao si u meni glasove
koji su me uznemiravali.
Budiš mi radost i za malim stvarima
i učiš me da ih prepoznam kao znakove tvoje ljubavi.
Gledam na horizontu u sumaglici Mosor,
a pod njim more poput rastopljenog srebra,
Slušam pijev kosa i krik galebova,
glasanje ćuka najavljuje smiraj
Kadulja, ružmarin, vrisak
mirisom napajaju mi srce i dušu.
Brnistra koja se žuti, kadulja koja se plavi
sa drugim biljem razvedruju mi duh.
U plamenu svijeće, u odsjevu
posljednjih sunčevih zraka osjećam
toplinu tvoje ljubavi.
Udišem te u zraku kojeg mi svježeg
donosi bura sa istoka,
maištral sa zapada,
tremontana sa sjevera.
Dolaziš mi u susret
u dobrohotnosti ljudi,
u smijehu razigranog djeteta
dodiruješ mi dušu.
I učiš me da u tome vidim drugi svijet
kojeg moram pokazati svima napuštenima,
mladima koji gube jasne orijentire,
svima koji trebaju tvoju pomoć.
I onda kad mi je bilo teško,
kad sam se osjećao
odbačenim,
nepotrebnim,
skoro i beskorisnim,
tvoje riječi su mi bile
poput kuće
u kojoj sam se osjećao
dobro i sigurno.
I dani žalosti više nisu bili
crni i teški
nego ispunjeni
tvojim utjehom.
Poput jutarnje rose
na osušenoj zemlji
je tvoja prisutnost
moj Bože, za mene.
Želim ti se pokloniti,
zahvaliti,
pjevati,
moju hvalu izreći.
Amen!
Bože, zašto?
Ljudi , oni stvarni i oni virtualni!
Upoznajem mlade i stare.
Stari mi pričaju o promašajima
o neispunjenim nadama.
Nema dana, da to ne slušam.
Mladi mi govore o svojim željama
o svojim snovima.
Sve počima tako lijepo,
a onda
počnem živo pred sobom gledati
tu osobu,
počnem je doživljavati
vidim sve mogućnosti,
sve šanse,
vidim sve opasnosti.
I počnem savjetovati,
pitaju me za savjet
malo njih posluša,
jači je nagon,
jača je okolina
„svi tako rade
pa ću i ja."
I onda lom,
razočaranje
kratki užitak se pretvara u
težak plač i jauk.
Slomljeni životi,
neispunjeni snovi,
nemir i nezadovoljstvo.
A ja to vidim,
znam,
osjećam..
žao mi tih mladih
a bespomoćan...
čini mi se
da i molitva ostaje
bez odgovora...
U meni patnja
sve veća, što
veći broj onih
koji propadaju
uništavaju život
u alkoholu
drogama
sektama
seksu..
Bože, zašto ih k meni šalješ
a ne mogu im pomoći,
ne žele pomoć...
ili me mučiš i daješ mi poruku
da ih ostavim njihovoj propasti..
Ne, Bože, postavio si me
da slomljenu trstiku
ne prelomim,
žeravicu pod pepelom
ne ugasim...
Bože, hoću li vidjeti jednom
nešto ljepše, drugačije?
Ako ova patnja
i jednom mladom biću
mogu pomoći
onda stavi na mene
još veći teret
još više besanih noći
još više nemirnih dana
Bože, imaju li smisla ova patnja?
Jel čuješ moja pitanja?
Daj mi znak,
Ipak si ti život
a pred mlade stavljaš izbor
život ili smrt
a oni biraju smrt
.........
a ja stojim sve ovo gledam
bespomoćan,
kako moj narod propada
a ja, tvoj pozvani, odabrani
tvoj prorok
vapim bez odgovora..
Bože, o zašto,
ili je to muka proroka..
molim te ...
Zašto?