15. travnja 2013,
Papa Franjo je 33 dana u službi i privlači, iz nedjelje u nedjelju sve više hodočasnika na Trg svetoga Petra. Jučer ih je bilo već preko 80.000. Jorge Mario Bergoglio je ponosno uzeo dvorac kao nasljednik. Pavao Badde (Die Welt).
Vatikan (kath.net / Die Welt ) Papa Franjo uzvikuje poput Španjolca, jednom prije, a jednom poslije rečenice . To pada u oči većini 33 dana nakon njegova izbora. Benedikt XVI. je poput cara odstupio.
Jorge Mario Bergoglio se na početku prozvao onako kako su se prije njega zvali kraljevi i carevi - Franjo. Ni jedan papa se prije nije usudio izabrati to ime. Od tada se čini da njegova privlačna snaga ne gubi na snazi.
Otkad je argentinska plavo-bijela kombinacija zamijenila bavarsku bijelo - plavu, na trgu svetog Petra u Rimu, iz nedjelje u nedjelju, sve više ljudi. Jučer se nabilo od Petrove bazilike do Tibera, više nego kod proglašenja svetim.
Slična je situacija i sa Franjo -efektom u medijima. Ni riječi o skandalima, vatikanskoj banci, Vatileaksu. Umjesto toga, naslove puni papina skromnost i suosjećanje.
U kvazi-božanskoj ironiji, Benedikt je svojom ostavkom svoga protukandidata iz konklave 2005. gurnuo na Petrovu stolicu. Taj korak se, ipak, ne bi mogao nazvati „ispravak sudbine" jer protukandidat nije bio nikakav suparnik!
Pokušaj da se izgradi teološka suprotnost između ove dvojice je neodrživ.
Na Veliku subotu Franjo je govorio o Turinskom platnu, kao da čita iz jednog spisa koji slikovito govori o patnjama Sina Božjega. Tako isto je učinio i Benedikt XVI. 2.svibnja . 2010. Obojica hvale i časte „milosrdno Božje lice." „Sveta Tradicija i Sveto pismo su usko povezani nadopunjuju se" rekao je Franjo pred par dana. „Dakle, Crkva crpi svoju sigurnost o svim objavljenim istinama ne samo iz Svetog pisma, nego i iz tradicije. Pismo i tradiciju stoga treba prihvatiti s istom ljubavlju i poštovanjem i čašćenjem."Ništa drugo nije rekao ni Benedikt!
Ni list papira se ne može uvući između župnika iz Pampa i profesora iz Njemačke. Digitalni svijet je zajednički stranac za obojicu. Oba Petrova nasljednika su katolici skroz na skroz i zajednički dijele svoje omiljene svece (veliki Augustin i mala Terezija iz Lisieuxa). I ne mogu biti drukčiji.
Ni list papira se ne može uvući između te dvojice, ali svijet pape Franje nije svijet papira, a to vjerojatno nije nikad ni bio. "Što on radi u gostinjskoj kući u Vatikanu sa svojom bibliotekom?", trebao se pitati njegov, vrlo učeni, prethodnik pred par dana u Castel Gandolfu. No, novi papa je došao preko Atlantika, bez biblioteke kao da je u glavi imao autore - od kojih neke dijeli s Benediktom: Leon Bloy, poezija Hölderlina, "Božanska komedija" Dantea Alighierija, potpuna djela Dostojevskog. K tome Jorge Luis Borges (1899-1986), argentinski slijepi pjesnik, književnik i agnostik „koji je svake večeri molio jedan Očenaš, jer je to obećao svojoj majci."
Svijet zakova i signala je bio za Bergoglia dom u kojem se odlično snalazio. A to je u Rimokatoličkoj crkvi, čija je liturgija prvenstveno usmjerena na božanski znakovni jezik, naravno, od presudne važnosti. To je suptilno semantičko cjelokupno umjetničko djelo u kojem se papa preselio iz Buenos Airesa u Petrovu baziliku i u njoj se tako bezbrižno kreće, kao u nekoj prigradskoj župi. U liturgiji Velikog petka mijenja jednostavno stari obred otkrivanja križa, a umjesto toga ležina na podu ispružen kao da želi prisiliti kamere, čije slike su obišle svijet , da se usredotoče na prostraciju koja je bila poput spavanja.
Benedikt XVI. je godinu dana nakon svog nastupa u službu od tradicionalnih devet naslova pape (rimski biskup, vikar Isusa Krista, nasljednik prvaka apostola, Vrhovni mosto graditelje sveopće Crkve, patrijarh Zapada, primas Italije, nadbiskup i metropolit rimske provincije, Suveren države Vatikan, sluga slugu Božjih) naslov patrijarh Zapada ukinuo bez zamjene. Njegov nasljednik, čistokrvni papa, do sada se uglavnom naziva biskup Rima. Nije ni čudo da je Nikolaus Schneider, predsjednik Vijeća Evangeličke Crkve u Njemačkoj, nakon što je bio u audijenciji kod njega, s razgovorom u istoj „razini očiju", bio oduševljen. To je zvučalo u rujnu 2011, sasvim drugačije, kad je Benedikt XVI. istom predjsedniku išao u susret spektakularnom gestom u Luterovom gradu Erfurtu i pri tome održao govor Ikojega je papa Franjo iz Buenos Airesa sada obilato citirao. Pontifex paradoks.
Papa iz zemlje Luthera se potpuno i sav podložio papinskoj službi. Vezeno ruho kojega je nosio u svojim misama uzimao je samo iz papinske sakristije svojih prethodnika. Benedikt je to nosio, kao što je već kao dječak u Traunsteinu, nosio hlače i majice svog starijeg brata Georga. Najveličanstvenije njegove haljine su potjecale iz vremena prije koncila pape Ivana XXIII. Crvene papinski cipele je dao praviti za malo novca od Indijanaca u Borgu blizu Vatikana. Njegova skromnost se rijetko može nadvisiti. Samo su njegove mise bile tako bogate kao da se strogo držao oporuke svetoga Franje Asiškog , gdje sveti prosjak traži: „Kalež, oltar ukrasi i sve ono što pripada žrtvi, trebaju imati svećenici u dragocjenoj izvedbi." Jer čovjek, pa i siromašan čovjek, ne živi samo o kruhu. Nego i o vrijednom i dragocjenom : svetom.
Benedikt XVI.je bio sramežljiv, bez obzira koliko dobro je znao gregorijansko pjevanje. Franjo ima, prema njemu, dosta hrapavi glas koji mu ne dopušta pjevanje - usprkos toga pun je samopouzdanja. S papinstvom postupa od prvog dana kao ponosni baštinik koji dolazi iz inozemstva u očev dvor. Nitko ne može reći da se podložio papinstvu i tradiciji. On čini, do sada, ono što hoće. U apostolsku palaču skromni čovjek ne želi ući. Zato ima dvije rezidencije, s više troškova i dvostrukim aparatom sigurnosti. On ljubi kolegijalnost, ali potpuno suvereno odlučuje.
Benedikt XVI. je čak i kao kardinal bio ikona u Rimu. Franjo, međutim, još uvijek ima mnogo lica. Zdravim glasom je tako autoritaran kao nitko od devet papa u posljednjih sto godina. „Braća kardinali" su ga vjerojatno izabrali upravo zbog toga, tako brzo i uvjerljivo. O n je Papa. To je kao da je služba čekala upravo na njega. Biti biskup Rima, s najbogatijom tradicijom svih biskupija u svijeta, to on još uvijek treba malo uvježbati. I sigurno će brzo naučiti.