Američki časopis  „National Catholic Reporter"  izvještava u četvrtak (mjesno vrijeme)  da je uz ovaj upitnik poslao Generalni tajnik biskupske sinode, Lorenzo Baldisseri. Pismo je, prema časopisu, datirano 18. listopada. U njemu Baldissari moli predsjednika biskupske konferencije  da se ovo pismo pošalje dekanatima što je moguće prije, a da mu oni  sintezu odgovora vrate do konca siječnja 2014.

Pripravni dokument

Grad Vatikan 2013.

1.      -  Sinoda: Obitelj i  evangelizacija

Sam Gospodin je dao učenicima  zapovijed prenositi Evanđelje svemu stvorenju, a Crkva je nositeljica  ove zapovijedi kroz povijest. U vremenu u kojem živimo, socijalna i duhovna kriza zahtijeva i pastoralno djelovanje  s obzirom na  zapovijed evangelizacije obitelji , te temeljne stanice kako društvenog, tako i  Crkvenog života.  Prenijeti Evanđelje u obitelji, u kontekstu ove situacije, postaje potrebnija i hitnija zadaća nego ikada.  Ogromno značenje teme  se vidi u činjenici da je sveti Otac odlučio  radni plan za Biskupsku sinodu dati u dvije etape. To znači izvanrednu skupštinu u 2014. godini  koja je usmjerena  na  utvrđivanje „status questionis" i sakupljanje svjedočanstava i prijedloga biskupa  da se može  vjerodostojnije naviještati i živjeti  Evanđelje. U drugom dijelu , na redovnoj skupštini Biskupske sinode, 2015.g. trebaju se  iznaći konkretne smjernice za pastoral pojedinih osoba i obitelji.

Uočava se nešto  što se, do prije par godina, nije primjećivalo; problematiku koja prije nije postojala: od širenja životnih zajednica koje ne  smjeraju prema braku i čak odbacuju takve ideje do  veza dviju osoba istog spola kojima se, nerijetko,  omogućuje posvajanje   djece. U ovim brojnim, novim situacijama  koje traže pažnju i pastoralnu zauzetost Crkve,  možda je dobro podsjetiti i na sljedeće: vjerski različite i međureligiozne brakove, obitelji samo  s jednim  roditeljem, poligamiju,  programirane  brakove s problemima koje oni  donose  - kao cijena kupovine zaručnice,  sistem kasta, kultura nesklapanja bračnog saveza i prihvaćena nesigurnost  ovog saveza , oblici Crkvi neprijateljskog feminizma, fenomen migracija i novo oblikovanje pojma obitelji; relativistički pluralizam, utjecaj medija na pučku kulturu s obzirom na shvaćanje obitelji i obiteljskog života, trajnost i vjernost bračnog saveza, mišljenja koja ruše  vrijednosti, koja  obezvrjeđuju neke zakonske propise, širenje fenomena „posuđenih majki", nova tumačenja ljudskih prava.

U Crkvenom  području osjeća se slabljenje ili nevjerovanje  u sakramentalnost braka i u ozdravljujuću  snagu sakramenta pokore, da spomenemo samo neke.  Uzevši sve to u obzir, ukazuje se hitna potreba  da se svjetski episkopat  posveti,  „cum et sub Petro", ovom problemu. Treba uočiti činjenicu  da mnoga djeca i mladi  rođeni u izvanbračnim situacijama neće nikada vidjeti da njihovi roditelji  primaju sakramente. Time postaje razumljivo  kako je žurna potreba evangelizacije prilagođene ovim situacijama koje su proširene u svakom dijelu „globaliziranog sela". Ova stvarnost  nalazi nešto odgovarajućega  i u široko raširenom prihvaćanju  koje donosi učenje  o Božanskom milosrđu i nježnosti ,na svim zemljopisnim dužinama i egzistencijalnim rubnim područjima; sve to zahtijeva,  na svjetskoj razini, donošenje  pastoralnih odluka   s obzirom na obitelji.  Razmišljanje Biskupske sinode o ovim temama se  čini neophodno potrebnim, kao i briga, pažnja i ljubav  pastira prema onima  koji su im povjereni, kao i prema cjelokupnoj obitelji čovječanstva.

Radosnu vijest o Božjoj ljubavi  treba naviještati svima onima  koji imaju temeljno  osobno - ljudsko iskustvo kao bračni drugovi,  dar rađanja djece i djeci  pružati  otvorenu zajednicu  - a to je obitelj. Učenje vjere s obzirom na brak treba djelotvorno i komunikativno obrazlagati prema objavljenoj volji Božjoj po Isusu Kristu. Upućivanjem na mjesta u Svetom pismu koja govore o braku navodit će se ono bitno. To vrijedi i za učenje Crkve.  Pri tome se čini  vrlo smislenim ograničiti se na sveopće  učenje Crkve  dopunjeno nekim tekstovima Papinskog savjeta za obitelj. Biskupima na sinodi ostaje zadaća  da u  u dokumentima  dođu do izražaja  i glasovi  i iz njihovih  biskupija.  Nikada nije,  u ni jednom vremenu i kulturi nedostajalo jasnog učenja pastira i konkretnih svjedočanstva  vjernih žena i muževa koji su, u najrazličitijim situacijama, živjeli Evanđelje kao neizmjeran dar za svoj život i život svoje djece. Zauzimanje za iduću izvanrednu Sinodu je potaknuto željom  da se Evanđelje navijesti  svima u nadi da će tako „Objava, koja je povjerena Crkvi , sve više i više ispunjati  srca ljudi" (DV 26)

Plan Božji, Boga Stvoritelja i Spasitelja

Ljepota biblijske poruke o obitelji ima svoje korijene u stvaranju  muškarca i žene, jer su oboje stvoreni na sliku Božju i njemu su slični (usp. Post  1,24-31; 2 4b-25). Povezani  nerazrješivim sakramentalnim vezom bračni drugovi žive ljepotu ljubavi, očinstvo i majčinstvo i najveće dostojanstvo  sudjelovanja  na Božjem stvaralačkom djelu.

Darom plodnosti oni preuzimaju odgovornost za rast i odgoj naraštaja za budućnost ljudskog roda.  Po rađanju, muškarac i žena ispunjaju, u vjeri, poziv da budu suradnici Božji u čuvanju stvorenja i u rastu ljudske obitelji. Blaženi Ivan Pavao II.  je komentirao ove vidove u enciklici  Familiaris consortio: „Bog je stvorio ljude na svoju sliku i sebi sličnima (usp.Post 1,26). Jer ih je pozvao u postojanje iz ljubavi, istovremeno ih je i pozvao u ljubav.

Bog je ljubav (1 Iv 4,8) i u sebi živi tajnu osobne ljubavi u zajedništvu.  Time što je ljude stvorio na svoju sliku, sebi sličnima i stalno ih održava  u postojanju, zahvaća i osposobljava ljudsku narav, muža i ženu, za odgovornost za ljubav i zajedništvo (usp GS 12). Prema tome ljubav  je temeljni i prirodni poziv svakog čovjeka(FC,11).

Ovaj plan Boga Stvoritelja, kojega je poremetio istočni grijeh (usp Post 3,1-24) se objavljivao, tijekom promjenjivih razdoblja povijesti Izabranog naroda, do punine vremena kad je utjelovljenjem Sina Božjega, ne samo potvrđena božanska volja spasenja, nego je spasenjem darovana milost poslušnosti ovoj volji. Sin Božji, u utrobi Djevice Marije utjelovljena Riječ (usp. Iv 1,14), živio je u nazaretskoj obitelji i u njoj odrastao.  Sudjelovao na svadbi u Kani i svojim prvim „činom" to slavlje obogatio (usp Iv 2, 1-11). Radovao se obiteljskoj gostoljubivosti svojih prvih učenika (usp Mk 1,29-31; 2, 13-17) i tješio je obitelji u žalosti svoga prijatelja u Betaniji (usp. Lk 10, 38-42; Iv 11,1-44).

Isus Krist je obnovio ljepotu braka time što je opet naglasio „biti jedno" prema planu Božjemu, a što je tijekom povijesti  izraelskog naroda, bilo skoro zaboravljeno zbog tvrdoće srca ljudi (usp  Mt  5,31-32; Mk 10,1-12; Lk 16,18). Isus je pozivao na povratak izgubljenom jedinstvu i vjernosti  bračnih drugova, a osuđivao vrijeđanje i preljub.  Upravo po ovoj izvanrednoj ljepoti ljudske ljubavi - koja se već,  nadahnuto, slavila u Pjesmi nad pjesmama i  kod proroka, kao Hošeje (usp  Hos 1,2-3,3) i Malahije (usp  Mal 2,13-16)- zahtijevao  se i branio bračni savez. Isus je potvrdio izvorno dostojanstvo ljubavi muža i žene.

Učenje Crkve o obitelji

U prvim kršćanskim zajednicama obitelj je bila „kućna Crkva" (usp KKC, 1655) i u takozvanim  „kućnim pločama" novozavjetnih apostolskih spisa se opisuje antička velika obitelj kao mjesto najdublje solidarnosti između muža i žene, između roditelja i djece, bogatih i siromašnih (usp . Ef 5,21-6,9; Kol 3,18-4,1; 1 Tim 2,8-15; Tit 2,1-10; 1 Petr 2,13-3,7 k tome i pismo Filemonu).

Na poseban način poslanica Efežanima gleda, u bračnoj ljubavi  muža i žene   „duboku tajnu" ljubavi Krista i Crkve i nju posadašnjuje(usp  Ef 5, 31-32). Tijekom stoljeća, a  posebno u novije vrijeme, sve do naših dana Crkva nikada nije popuštala  u svojoj čvrstoći i sveobuhvatnom  učenju o obitelji utemeljenoj na braku. Dubok dojam je ostavilo učenje  Drugog vatikanskog  koncila u pastoralnoj konstituciji „Gaudium et spes" . S obzirom na  doticanje važnih tema,  ovdje je cijelo jedno poglavlje posvećeno obitelji, kako se to vidi iz opisa  njezine vrijednosti i  za izgradnju društva: „ Tako obitelj u kojoj zajedno žive različite generacije i međusobno se pomažu, da bi dospjeli do veće mudrosti i prava pojedinih osoba povezivali  sa drugim potrebama  društvenog života, postaje temelj društva (GS 52). Poseban je hitan poziv  bračnim drugovima  na jednu kristocentričnu duhovnost:  „Sami bračni drugovi trebaju, stvoreni prema slici živoga Boga, staviti u pravi osobni red , jedno stremljenje, jedan smisao i biti združeni u međusobnom spašavanju, tako da slijedeći Krista , začetnika života, u radostima i žrtvama svoga poziva i po vjernosti u ljubavi budu svjedoci u svijetu one tajne ljubavi  koju je Gospodin objavio svijetu po svojoj smrti i uskrsnuću."

I nasljednici Petrovi nakon Drugog vatikanskog koncila su svojim učenjem obogatili učenje o braku i obitelji, na poseban način Pavao VI enciklikom Humanae vitae koja pruža posebno učenje s obzirom na principe i praksu. Slijedeći njega Ivan Pavao II., u apostolskom pismu Familiaris consortio, tumači iskonsku istinu o bračnoj ljubavi : „Ovo predanje u cijeloj njezinoj istinitosti je jedino moguće u „prostoru" braka, u savezu bračne ljubavi na tlu svijesne i slobodne odluke  kojom muž i žena, po Božjem planu, ulaze u zajedništvo ljubavi i zajedništvo života (usp  GS  48) i samo u tom svjetlu se otkriva njihov pravi smisao.  Brak kao ustanova  nije  neka odredba društva ili autoriteta, niti nešto što se izvana  nameće, nego potreba saveza ljubavi koji  nutarnje živi, a u javnosti se pokazuje kao nešto jedinstveno i isključivo da bi  tako vjernost  planu Boga Stvoritelja u potpunosti bila ostvarena.  Jedna takva vjernost ne utječe, ni u jednom slučaju, na slobodu osobe, nego je naprotiv štiti od subjektivizma i relativizma i dopušta im da sudjeluju  na stvaralačkoj Božjoj mudrosti" (FC 11)

Katekizam Katoličke Crkve dotiče ove temeljne datosti:  „ Bračni savez muža i žene  tvori usko zajedništvo života i ljubavi, što je postavio Stvoritelj i odredio tome posebne zakone. Usmjereno je, po prirodi, na dobro kako bračnih drugova, tako i na rađanje i odgoj djece. Bračni savez među krštenima je Krist Gospodin uzdigao na dostojanstvo sakramenta /usp  GS 48; Codex iuris canonici, 1055, 11" (KK 1660)/.

Ovo naučavanje izloženo u Katekizmu,  kako u teološkim principima, tako i u moralnom ponašanju se navodi u dva odvojena naslova: sakrament braka (br 1601-1658) i šesta zapovijed  (br 2331 - 2391). Pažljivo čitanje ovih djelova Katekizma  nam daje aktualizirano razumijevanje vjerskog učenja i potiče na Crkveno postupanje s obzirom na današnje izazove.  Pastoral Crkve se inspirira na istinitosti  braka  kojega se promatra u Božjem planu: Bog je stvorio muža i ženu, a kad se ispunilo vrijeme Isus je objavio puninu bračne ljubavi i uzdigao je na sakrament.  Na pristanku utemeljen  kršćanski  brak  ima svoje vlastito djelovanje i zadaće kao što su i materijalna dobra i zadaće bračnih drugova, ipak  nije izuzet iz vlasti grijeha (usp Post 3, 1-24) koji nanosi teške rane i može  povrijediti dostojanstvo sakramenta.  Pred kratko vrijeme objavljena enciklika pape Franje  „Svjetlo vjere"  govori  o obitelji i njezinoj povezanosti  u vjeri i objavljuje: „kako može biti čvrsta veza  ljubavi  ako je Bog u njihovoj sredini" (LF 50)  „Prvo područje  u kojem vjera obasjava grad ljudi  se nalazi u obitelji. Prije svega mislim na trajnu i čvrstu povezanost muža i žene u braku.  Ona nastaje iz ljubavi,  koja je znak ljubavi i prisutnosti Božje i iz priznanja i prihvaćanja dobra  spolne različitosti po kojoj bračni drugovi mogu biti jedno tijelo (usp Post 2,24) i sposobni su roditi novi život, odraz dobrote Stvoritelja, njegove mudrosti i njegovog plana, koji je ljubav.  Utemeljno na ovoj ljubavi  muž i žena  mogu dati obećanje jednim činom koji uvlači cijeli njihov život i u mnogim stvari podsjeća na vjeru .

Obećati ljubav, koja vrijedi zauvijek moguće je samo  ako se otkrije  plan koji je viši nego vlastiti planovi, koji nas nosi i dozvoljava nam  da ljubljenoj osobi darujemo cijelu budućnost.  (LF 52) „Vjera nije utočište za ljude bez odvažnosti ,nego nam  proširuje život. Vjera nam omogućava otkriti poziv, koji je poziv na ljubav i koji nam garantira da je ta ljubav povjerljiva i vjerna i da je vrijedno s njom se sjediniti, jer njezin temelj počivana vjernosti Bogu, koji je jači nego naša slabost."  (LF 53)-

Sljedeća pitanja omogućavaju mjesnim Crkvama aktivno sudjelovanje na pripravi  izvanredne sinode, koja ima za cilj, u današnjim izazovima, naviještati  Evanđelje za obitelj.

1. O raširenosti Svetog pisma  i tumačenju Učiteljstva Crkve s obzirom na obitelj

a)      Kako je sa stvarnim poznavanjem učenja Biblije, poznavanja  „Gaudium et spes" i  „Familiaris consortio" kao i drugih pokoncilskih dokumenata Učiteljstva o značenju obitelji  prema učenju Katoličke Crkve? Kako se naši vjernici  odgajaju za obiteljski život prema učenju Crkve?

b)      Da li se učenje Crkve, ondje gdje je poznato,  prihvaća u potpunosti? Pokazuju li se poteškoće ostvarivanja u praksi? Kakve?

c)       Kako  je prošireno učenje Crkve u kontekstu ovog pastoralnog programa  na nacionalnoj, biskupijskoj i župskoj razini? Kako izgleda kateheza o obitelji?

d)      U kojoj mjeri - posebno pod kojim vidovima  - je ovo učenje stvarno poznato u izvancrkvenom području, prihvaća li se, odbacuje ili kritizira? Koji kulturni faktori  sprječavaju potpuno prihvaćanje govor Učiteljstva Crkve o obitelji?

2.  O braku prema prirodnom pravu

a)      Koje mjesto zauzima pojam prirodnog prava u svjetskoj kulturi kako na institucionalnoj, odgojnoj i akademskoj razini, tako i u pučkoj kulturi?  Koji antropološki pogledi dolaze do izražaja u  ovoj diskusiji o prirodnom temelju obitelji?

b)      Da li se općenito prihvaća  pojam prirodnog prava s obzirom na vezu između muškarca i žene i sa strane vjernika?

c)       Na koji način se u teoriji i praksi  osporava prirodno pravo s obzirom na vezu između muškarca i žene  s obzirom na stvaranje obitelji?

d)       Kako treba prihvatiti pastoralne izazove koji se javljaju ako  neprakticirajući vjernici ili čak nevjerni kršteni  traže sklapanje ženidbe?

3.  Obiteljski pastoral u kontekstu evangelizacije

a)       Kakva imate iskustva u posljednjim godinama s obzirom na pripravu za brak? Na koji  način se  nastoji  dati poticaja evangelizaciji bračnih parova i obitelji?  Kako se može poticati svijet obitelji  kao „kućne  Crkve?"

b)      Da li se uspjelo pronaći oblike molitve za obitelji koji mogu opstati u kompleksnosti današnjeg života  i aktualne kulture?

c)    Imaju li obitelji  razumijevanja, u sadašnjoj situaciji sukoba generacija, i za svoj poziv daljnjeg prenošenja vjere?  Kako?

d)   Kako mjesne Crkve i pokreti  shvaćaju obiteljsku duhovnost, jesu li pokušali naći pogodne putove i oblike kao i obrazovanje za to?

e)   Kakav poseban doprinos mogu dati bračni drugovi i obitelji  širenju vjerodostojnog  i cjelovitog gledanja na brak i obitelj?

f)      Kakvu je posebnu pažnju Crkva pokazala  da bi pratila i bila potpora  parovima na početku njihovog zajedničkog puta  ili u vremenima kriza?

4. O pastoralu za vjernike u problematičnim bračnim situacijama

a)    Je li zajednički život „ad expeimentum"  u mjesnoj Crkvi  osjetljiva pastoralna stvarnost? Koliki je, otprilike, postotak?

b)   Ima li praktičnih životnih zajednica bez civilnog ili vjerskog  priznanja? Postoje li o tome pouzdani

podaci?

c)    Da li rastavljeni i opet vjenčani  čine ozbiljnu pastoralnu stvarnost u mjesnoj Crkvi? Koliki je

postotak, prema procjeni?  Susreće li se takve situacije s određenim pastoralnim planom?

Kakvim?

d)    S obzirom na sve ove slučajeve: kako kršteni žive ove nepravilne situacije? Jesu li toga svjesni?

Pokazuju li se ravnodušnima?  Osjećaju li se ograničenima i trpe li zbog nemogućnosti primanja

sakramenata?

e)      Koja pitanja /molbe postoje od strane rastavljenih i opet vjenčanih s obzirom na sakramente

euharistije i pokore? Koliko vjernika živi u takvoj situaciji i traže sakramente?

f)       Može li, s Crkveno pravne strane, olakšavanje priznavanja ništavnosti bračnog saveza  dovesti do stvarnog  pozitivnog učinka  pogođenih osoba? Ako da, u kojem obliku?  Postoji li pastoral koji bi izišao u susret takvim  slučajevima?  Kako izgleda taj pastoral na nacionalnoj i biskupijskoj razini? Kako se naviješta  milosrđe Božje onima koji žive rastavljeno i ponovno vjenčano, kako izgleda poticaj Crkve  na  putu vjere tih ljudi?

5.   O istospolnim životnim zajednicama

a)      Postoji li u vašoj zemlji civilni zakon po kojem se veze među osobama istog spola priznaju i proglašavaju brakom?

b)      Kakav je stav pokrajinske i mjesne Crkve  prema državi koja potiče takve veze istih spolova, kao i prema osobama koji ulaze u takve veze?

c)       Kakvu pastoralnu pažnju je moguće iskazati prema ljudima koji su se odlučili za takvu životnu vezu?

d)      Kako se treba ponašati, na pastoralnoj razini, s obzirom na vjerodostojno predanje vjere  u slučajevima u kojima su istospolni partneri adoptirali djecu?

6.  O odgoju djece u nepravilnim bračnim situacijama

a)      Koliki je procijenjeni postotak  djece i mladih koji rastu u takvim vezama u usporedbi s onima koji su rođeni i rastu u  zakonitim obiteljima?

b)      Kako se odnose roditelji  i kakvo je njihovo držanje prema Crkvi? Što traže? Samo sakramente ili  i katehezu i vjeronauk općenito?

c)       Kako mjesne Crkve  odgovaraju želji roditelja  da se njihovoj djeci dade vjerski odgoj?

d)      Kako, u tim slučajevima, teče priprava, dijeljenje sakramenata i kasnije praćenje?

7. O otvorenosti bračnih drugova za život

a)      Kako stoji stvarno poznavanje vjernika s obzirom na učenje Humanae vitae o odgovornom roditeljstvu? Kakvo je poznavanje moralnih vrijednosti različitih metoda reguliranja poroda?  Ima li prijedloga s pastoralne strane za produbljivanje ovih tema?

b)      Prihvaća li se ovo moralno učenje? Koji su najproblematičniji  vidovi kod većine bračnih drugova i otežavaju li im život?

c)       Koje prirodne metode preporuča mjesna Crkva da bi se pomoglo bračnim drugovima provesti u život učenje Humanae vitae?

d)      Kakva iskustva postoje, s obzirom na ovu temu, u primanju sakramenata pokore i euharistije?

e)       Kakve se suprotnosti nalaze između učenja Crkve i svjetskog odgoja u ovom području?

f)       Kako se može poticati otvoreniji mentalitet za prihvaćanje potomstva? Kako se može poticati povećanje broja rađanja?

8. O odnosu između obitelji i pojedinca

a)      Isus Krist je objavio tajnu i poslanje ljudi: obitelj je  privilegirano mjesto  da se to može odvijati?

b)      Kakve kritične situacije obitelji,  u današnjem svijetu, mogu  postati zaprekom u susretu pojedinca s Isusom?

c)       U kojoj mjeri  djeluju krize vjere pojedinca na obiteljski život?

9.  Daljnji izazovi i prijedlozi

Ima li drugih izazova i prijedloga s obzirom na teme iz ovog upitnika, koji su prema mišljenju upitanih, hitni i korisni?