Nestajanje blagdana

     Blagdan Duhova... Već samo ime u hrvatskom jeziku nas može zavesti. Kao da danas slavimo nekakve utvare, duhove koji se tobože javljaju i prikazuju u mašti pojedinih ljudi.

Iako je blagdan Duhova ili bolje Pedesetnice treći temeljni blagdan Crkvene godine, nakon Uskrsa i Božića, nekako je u narodu najmanje prihvaćen. Nema one vanjske gužve oko njega. Božić – jaslice, božićni borovi i sve što oko toga ide, Uskrs, praznici, uskrsna jaja, sirnice i tome slično, a Duhovi su svega toga oslobođeni, ali zbog toga i nije u narodu tako poznat kao ova dva prva blagdana. Jedino u Njemačkoj, u nekim saveznim državama, postoje Pfingstferien. Sjećam se da sam kao dijete išao čestitati rodbini blagdan Duhova kao i Božić i Uskrs, to se radilo i onima u Americi i od njih su stizale čestitke i pokloni. Danas je svega skupa kod nas nestalo, a blagdan Duhova je došao skoro do razine obične nedjelje.

 Smisao blagdana.

Božić - Isus se rodio, Uskrs - Isus je uskrsnuo, a Duhovi? To nam je sasvim nejasno. Znamo ono što se govori u prvom čitanju: Duh Sveti je sišao nad apostole. No, to je samo jedan dio, a tko je zapravo Duh Sveti velika većina kršćana neće znati odgovoriti. Često kažemo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, tim riječima smo započeli ovu svetu misu. Često, na kraju Očenaša izgovaramo Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu a da možda nismo nikad ni pomislili tko je to Duh Sveti...

     Recimo, ukratko, tko je Duh Sveti. Duh Sveti je treća božanska osoba. Veza koja postoji između Boga Oca i Boga Sina je treća božanska osoba DUH Sveti. To je životvorna osoba koja daje i stvara život. Na početku Biblije čitamo kako je Bog stvorio čovjeka i udahnuo u njega duh života i čovjek je postao živo biće. isus kaže svojim učenicima da će im poslati drugog branitelja, dakle osobu koja će biti uz njih. Njemci za to imaju jednu drugu riječ: der Beistand – onoga koji stoji uz... Duh Sveti stoji uz apostole, on ih potiče, on ih savjetuje pa i prekorava. To nam lijepo ocrtava današnje evanđelje. On dahne u njih i kaže primite Duha svetoga. Podsjeća nas na već spomenutu sliku iz Biblije kad Bog Otac udahnjuje dušu u čovjeka. Dobro je ovdje primjetiti da je Isus umro - nakon uskrsnuća on ostavlja smrtni život i ulazi u jedan drugi život. Nije uskrsnuo poput Lazara ili onog mladića iz Naima da bi ponovo umrli, već on živi stalno s Ocem. I iz te stalne zajednice s Ocem šalje im Duha koji ih osposobljava da oživljuju duše ljudi opraštanjem grijeha. Po grijehu čovječja duša umire, a po Duhu Božjem, kroz oproštenje grijeha, ona opet oživljava. Dakle Duh je Božji životvoran, Duh Sveti je životvorac. To nam pokazuje i prvo čitanje. Duh se Božji pokazuje kao vjetar – podsjeća na puhanje, napuhivanje – nadisanje. Nadisanje Duha Božjega rađa novu zajednicu. Dakle, čini nešto novo.

      I zato nikakvo čudo da nas poslanica opominje da činimo djela Duha. Svi oni koji čine zla djela su u ropstvu tame, grijeha, oni nisu u povezanosti s Duhom, oni su u smrti. I zato vidite, danas u svijetu oko nas širi se kultura smrti. Na svakom koraku to vidimo. Ozakonjuje se pobačaj kao pravo žene na njezino tijelo. Ozakonjuje se eutanazija, to jest ubojstvo iz samilosti, u Belgiji čak i djeca imaju pravo na odluku o samoubojstvu. Pa i ove gay parade koje se održavaju označavaju kulturu smrti, jer iz takvih zajednica ne može biti novog života. Samo ondje gdje nastaje nešto novo, a posebno novi život, samo tamo djeluje Duh Božji.

       Jedan od darova Duha Svetoga je i dar jakosti. Kako možemo inače shvatiti i protumačiti mladu ženu iz Sudana ako ne da je uz nju Duh Sveti. Evo o čemu se radi. Jedna mlada žena, u Sudanu, inače otac joj je katolik a majka muslimanka, osuđena je na smrt vješanjem, jer očekuje dijete sa svojim mužem. Po muslimanskom strogom zakonu sve što rodi muslimanka je musliman. I zbog preljuba – jer ne priznaju kršćansku ženidbu, ona je osuđena na smrt vješanjem. Prije nekoliko dana je vezana, u lancima u zatvoru, donijela na svijet zdravo dijete i kazna se treba izvršiti nakon dvije godine kad prestane dojenje. Ona je poručila preko svoga odvjetnika: „Neka me objese, ali ja se svoje vjere ne odričem.“ Pitam vas braćo i sestre od kuda takva snaga ovoj mladoj ženi? Nije li to ono Isusovo obećanje: Ja ću moliti Oca i on će vam poslati drugog Branitelja. I još je rekao Isus: Nemojte biti zabrinuti što će te govoriti jer će vam se dati u onaj čas... Gledali smo kako se veličanstvo pokrenula Hrvatska u ovoj nesreći u Slavoniji. I tu je Duh Božji na djelu, jer su plodovi duha: ljubav, dobrota, darežljivost.

         I danas nama ostaje pitanje: koliko Duh Božji ovdje i sada u nama djeluje? Jesmo li mi otvoreni djelovanju Duha Božjega? Stanimo pred to ogledalo. Sveto Pismo nabraja djela tijela, to jest tame: nečistoća, razvratnost, neprijateljstva, svađe, ljubomora, strančarenja, zavisti, pljačka, pijanke.. sve su to djela tame i apostol jasno govori: „koji takvo što čine kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ Plod duha je ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo. Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima. I zato znajmo da će svi oni koji po tijelu žive umrijeti, ako li pak po Duhu živite, živjet ćete. Ovo se jasno vidi iz navedena dva primjera. Iako je nama ovdje nerazumljiva odluka one mlade žene, ona će usprkos smrti vješanjem – živjeti! Eto da reknem, zbog međunarodnog pritiska na vladu Sudana, ukinut će tu presudu! A oni iz gay parade koliko god mislili i galamili da je to život, umrijet će. Tako i mi nismo primili u sakramentu krštenja i krizme duha robovanja, nego Duha sinovstva Božjega koji nam daje snagu i nadu da ćemo ako s njim trpimo, s njim i živjeti.

           Ovo je duhovska perspektiva koja nas ispunja i daje snage, amen!