Poštovani čitatelji, lijepo molim ako je moguće da mi na i mail pošaljete vaše mišljenje o ovoj propovjedi. Razmišljam o izdavanju svojih propovijedi. Vaše mišljenje mi je potrebno, hvala na pomoći!

„Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći!“

Današnja čitanja su vrlo zanimljiva i daju mnogo tema za propovijed. Ja ću danas posvetiti malo vremena velikom proroku Iliji. Svi ste za njega čuli, ali mislim da malo tko od vas pozna njegov život i djelo. Koristim činjenicu što je danas 20. srpnja kad se slavi sv. Ilija prorok da reknem nekoliko riječi.

Ime Ilija potječe od hebrejske riječi Elijahu, a to na hrvatskom znači „Jahve je Bog“. Starozavjetni prorok, borac protiv idolopoklonstva, isposnik, pustinjak, čudotvorac, jedan od rijetkih starozavjetnih pravednika kojega časti i istočna i zapadna Crkva. Osobito ga časte Slaveni, tako i u našim zemljama. Za njega se govori da je uznesen u nebo u ognjenim kolima, stoga ga nazivaju i „Ilija gromovnik“. Stara tradicija ga smatra utemeljiteljem reda karmalićana. Evo nekoliko podataka o njegovu životu:

U početku živi u pustinji, isposničkim životom. Gavrani mu, u jutro, donose kruh, a na večer meso.

       Iz pustinje odlazi u Sareptu sidonsku gdje ga hrani jedna udovica kojoj se, na čudesan način, umnaža ulje i brašno. Ilija uskrisuje njezinog sina koji će kasnije postati prorok Jona.

         U borbi za pravu vjeru u Boga, Ilija okupi svećenike boga Baala i na brdu Karmel naredi da se sagrade dva žrvenika. Jedan za Iliju, drugi za Balove svećenike. I nakon cjelodnevnih zazivanja balovih svećenika, vatra s neba nije sišla i spalila njihovu žrtvu. Ilija se, o zalazu sunca, pomolio i vatra s neba je spalila Ilijinu žrtvu i tako se pokazalo da je Ilijin Bog pravi Bog. Ilija je, nakon toga, zvršio pokolj 850 baalovih svećenika.

         Jer se kralj Ahab odrekao prave vjere oženivši poganku Izabelu, Ilija najavi veliku i dugotrajnu sušu. I tek nakon tri godine i 6 mjeseci, nakon smrti baalovih svećenika i molitve Ilijine pala je obilna kiša. (Jedna zanimljivost kod Rusa u Novgorodu postoje dvije crkve sv. Ilije jedna „suhom Iliji“ a druga „mokrom Iliji“)

         I konačno, njegova smrt nije bila obična, nego je uznesen u nebo na ognjenim kolima s ognjenim konjima. Tada je ispao njegov plašt koji je pao na njegovov nasljednika, proroka Elizeja.  

         Ovo je kratak prikaz Ilijina života, a vi možete postaviti pitanje: kakve veze ima Ilija s našim vremenom, s nama. Ako povežemo današnja čitanja, današnje stanje i vrijeme proroka Ilije, onda ćemo primjetiti da smo gotovo u istoj situaciji. Jasno da imena i uloge nosu iste, ali je bit ista.

       I danas se napušta vjera u jedinoga i pravoga Boga. Tjera ga se iz života. Gledajte ove naše procesije. Na Gospu Karmelsku u Milni imao sam osjećaj da nas turisti na jahtama promatraju kao da smo izašli iz nekakvog povijesnog magazina. Sami vjernici doživljavaju (velika većina vjernika – čast onoj manjini) kao neki vjerski folklor, a život ide svojim tokom. Svećenici modernog boga Bala šire svoju vjeru i nauku milom ili silom. Da budem jasan: hrvatski narod je, velikom većinom glasova, na referendumu donio odluku da je brak zajednica muškarca i žene.. No, to ne slušaju moderni Ahabi, nego se u hrvatskom Saboru donosi drugačiji zakon, zakon o istospolnom životnom partnerstvu i na taj način poništavaju volju građana. I uništavaju korijen hrvatskog naroda.

         I današnje proroke se progoni kao što su Ahab i Izabela progonili Iliju, jasno na svoj način, a jedan od načina progona je i zakon o diskriminaciji. Ali isto tako se zamjera, udara svećenike koji javno ukazuju na mane i pogreške svojih vjernika. Ilija mora bježati pred bijesom kraljice Izabele, kojoj je prorekao da će psi lizati njezinu krv, što se i dogodilo. Ivan Krstitelj je izgubio glavu zato što je kralju Herodu govorio ne smiješ. A taj isti kralj Herod je skončao u teškim mukama.

       A sada sve ovo prebacimo na evanđelje. Sijač sije dobro sjeme. Tko je sijač i na koje tlo sije? Sijači smo najprije mi sami sebi, što sijemo u naše duše, u naša srca. Kakvo je sjeme? Na žalost velika većina ne bira ni sjeme, ni zemlju. Prihvaćamo sve što nam se nudi. Sijači su roditelji svojoj djeci. Bože dragi, što sve danas roditelji bez razmišljanja i odgovornosti siju u duše svoje djece, kao da se ne pitaju kakav plod će to sjeme donijeti kod njihove djece. Sijači su učitelji, profesori, vjeroučitelji. Svi oni trebaju gledati da siju zdravo i ispravno sjeme. Na žalost najotrovnije sjeme je, barem do sada, do dolaska novog ministra, sijalo ministarstvo prosvjete preko spolnog odgoja. Konačno, sijači su i svećenici. No, ruku na srce moramo reći danas da i među onima koji bi trebali biti poput proroka Ilije sijači pravog sjemena Božje nauke, ima onih koji više sliče na Balove svećenike koji šire krivovjerje. One poput Ilije ljudi ni danas ne vole slušati i slijediti, jer ne ugađaju njihovim ušima.

     Interesantno da Isus u svojoj prispodobi o sijaču jasno govori: Sijač lošeg sjemena (kukolja) je đavao! Dakle, moramo jasno reći i ne samo reći, nego i znati da svo zlo dolazi od đavla, a đavao je, to ne smijemo zaboraviti, pali anđeo i zato je strahovito mudar. No, mi danas ne vjerujemo u đavla, ni u njegovo sijanje zla.

     Ovih dana sam pročitao komentar svetog Jeronima ovih tekstova i on kaže: „ Stoga neka ne spava onaj koji obavlja u Crkvi službu predstojnika, inače će radi njegove nemarnosti čovjek nadosijati ljulj, to jest krivovjerna učenja. “ Ilija je bio budan, uvijek i u svako vrijeme, pazio je da čovjek ne unese krivovjerje.

     I na kraju što učiniti s kukoljem, ljujem? Isus daje pouku i poruku. „Ostavite ga do žetve, jer bi se čupajući kukolj isčupala i pšenica.“ Mi bismo često postupali drukčije, mi bismo često puta i više pravednih uništili, samo da kaznimo jednoga krivoga. Razlog za takvo ponašanje navodi sveti Jeronim i kaže da bi se takav mogao kasnije obratiti i činiti velika, dobra djela. Gospdin nas upozorava da brzo ne donosimo presude, nego da to ostavimo njemu za sudnji dan. No, ovdje moram jasno reći jednu stvar. Koliko je nama stalo, to jest koliko mi kršćani držimo i vjerujemo u istinitost posljednjeg suda? Otvoreno trebam reći: malo i ništa. U tome je sva težina prihvaćanja ili ne prihvaćanja pouke ove prispodobe.

         I da zaključimo: Bog je pravedan i u svojoj pravednosti spreman uvijek oprostiti, njemu ne smeta naša slaba ljudska narav, ima za nju puno razumijevanja. No, ipak ako stvar dođe do granice i prijeđe granicu, onda slijedi istrebljenje. Gledajte, naši političari s jedne strane donose zakon o životnom partnerstvu istospolnih zajednica što je direktno usmjereno protiv rađanja djece, a s druge strane znamo da je lanjske godine umrlo više stanovnika nego se rodilo, i to jednog grada veličine Knina. S druge strane kažu da je stotinjak tisuća Hrvata napustilo zemlju zbog siromaštva i nezaposlenosti. I novine pišu kako bi trebalo uvesti stotine tisuća ljudi da se poveća broj radnika. Naši političari umjesto da dozovu predstavnike zapadne Europe u Dubrovnik kako bi ojačali poziciju naših građana i privukli kapital, oni zovu predstavnike takozvanog zapadnog Balkana i žele ponovnu restauraciju nekakve Jugoslavije. Njemačka predsjednica gospođa Merkel služi kao nekakvo pokriće, a zapravo naši političari igraju njezinim kartama.

        Ilija je cijelim svojim životom svjedočio da je Jahve Bog, zato je u određenom času Bog pokazao svoju snagu, a posebno na kraju njegova života. I danas će Bog pokazati nad našom generacijom svoju pravednost svojom velikom strpljivošću, ali će isto tako ako se naš narod ne opameti i ne obrati, odijeliti pšenicu - to znači dobre i staviti ih kod sebe u nebesku slavu, a zle i opake spaliti ognjem neugasivim.

Ovim ne želim nikoga plašiti, niti se kome prijetiti. Želim reći da se radi o svakom pojedinom od nas. Iskreno vam govorim, nadam se da ja neću više biti na životu kad dođe taj trenutak, a on će sigurno doći. U pitanju je svaki pojedini od nas.

„Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći!“Amen