Pomoć je naša u imenu Gospodina. Njegova pomoć neka bude sa svima vama.

Pred gorućim grmom Mojsije treba skinuti sandale, samo tako je mogao doći bliže Božjoj tajni. Okupili smo se da slavimo najveću tajnu naše vjere. Skinuli smo kape, prekrižili smo se krsnom vodom, poklonili smo se, no je li i naše srce pobožno? Puno strahopoštovanja? Jesu li naše misli koncentrirane? Poštujemo li onoga koji s nama slavi? Koliko vjerujemo i da li uopće vjerujemo da je ovdje Bog prisutan na poseban način? Kad gledam pnašanje nekih ljudi, u crkvi  onda  ne bih  mogao reći da vjeruju da je ovdje Bog, na poseban način, prisutan. U tišini odgovorimo na ova pitanja.

Molitva vjernika / Bože daj mir jedinstvo

Bogu se možemo obraćati, on misli o nama misli ljubavi, on traži naše zajedništvo. Zato mu se sada, svim srcem, obratimo.

Svemogući Bože, tvoje ime je sveto, tvoj sud je pravedan, ti ne želiš smrt grješnika nego da se obrati i živi. Usliši naše molitve da mi donesemo dostojne plodove obraćenja koji se tebi sviđaju, koji živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova.

«Pjesma ljudi koji izgledaju poput stabla»

Gospodine, poput stabla

Nek bude pred tobom moj život.

Gospodine, poput stabla

Nek bude pred tobom moja molitva.

Daj mi korijenje koje seže duboko u zemlju

Da budem duboko ukorijenjen u stara vremena,

Ukorijenjen u vjeri mojih otaca.

Daj mi snage da izrastem u čvrsto deblo

Da uspravno stojim na svom mjestu

Da se ne ljuljam, pa i kad oluje bijesne.

Daj mi da krošnju slobodno uzdignem

a moja djeca, Gospodine, daj da očvrsnu

A njezine grane, da dotiču nebo.

Daj mi budućnost, da mi lišće buja i zeleni

A nakon zime nadu da će opet rasti

I kad je vrijeme, pravi plod donijeti.

Gospodine, poput stabla

Nek bude pred tobom moj život.

Gospodine, poput stabla

Nek bude pred tobom moja molitva.      L. Zenetti, Die wunderbare Zeitvermehrung

Prve smo korizmene nedjelje razmišljali o napastima. Rekli smo da smo izloženi trostrukoj napasti: standarda, potrošnje i uživanja, odnosno senzacija.  Prošle smo nedjelje rekli da je bit grijeha u tome što mi želimo podložiti Boga svojim zahtjevima i upotrijebiti Božje sakramente za nekakve svoje interese. Današnje  evanđelje nas, sa svom ozbiljnošću i hitnošću, opomnje da gledamo i na posljedice grijeha.

Znam da se ova propovijed možda neće nekima svidjeti. Neki će možda komentirarti da sam staromodan. Drugi će govoriti svašta, samo ne prihvatiti poruku evanđelja.

Najprije ću vam ispričati dvije zgode: Prije par godina, u njemačkom gradu Dortmundu, bio je organiziran koncert - hajmo reći slobodne ljubavi i dogodila se nesreća pa je u masovnoj gužvi poginulo na desetke mladih. Postavilo se pitanje da li je to Božja kazna zato što su bili na tom koncertu. Digla se velika prašina i diskusije.  Čak su i neke biskupe napadali zbog mišljenja da je to kazna Božja za grijehe.

Drugi primjer: dobar i uzoran svećenik, Walter Wagner, imenovan je za pomoćnog biskupa biskupije Linz u Austriji. No, digla se je strašna buka, tako da je morao papu zamoliti da povuče imenovanje. A zašto se digla buka - jer je u jednoj propovijedi rekao, nakon one katastrofe u New Orleansu zbog razornog tajfuna prije par godina, da je taj tajfun kazna Božja za silan blud u tom gradu. Zbog pustih bordela i svakakvih drugih bludnih opačina. I to je diglo strašnu bunu u Austriji.

Posebno je danas osjetljivo pitanje  side ili aidsa. Kada je,  sada već bivši papa Benedikt XVI. rekao da kondomi nisu prava zaštita protiv side, digao se rat protiv njega, a ako se spomene da je raširenost spolnih bolesti kazna za grijehe, posebno homoseksualnosti, onda taj svećenik mora biti spreman na najgora šikaniranja.

A i sam sam osjetio bijes nekih ljudi kad sam, u jednoj propovijedi, rekao da je smrt jednog ovisnika od droge posljedica takvog grješnog života.

Uvijek kad se dogodi nešto što ljudi ne očekuju, posebno kad se dogode kakve tragedije, onda se postavlja pitanje o krivnji.  Tko je za to kriv. I znamo da se uvijek okrivljuje netko drugi. Isus ne odgovara na pitanje tko je kriv, nego ukazuje na činjenicu da će takva ili slična sudbina zahvatiti one koji čini zlo i da je to poziv na obraćenje. „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." Kad je Isus izliječio slijepca od rođenja, upitali su ga tko je sagriješio da se takav rodio: on ili njegovi roditelji? Isus dgovara:  „Ni on, ni njegovi roditelji, nego da se očituje slava Božja."

Svaki grijeh ima svoje posljedice. I onaj tko počinja grijeh, mora biti svjestan posljedica koje nastaju iz takvog čina.  To se vidi  u onom prvom grijehu prvih ljudi: „Ako budeš jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti, umrijet ćeš." I taj zakon  grijeha i posljedice za učinjeni grijeh se nalazi u svakom grješnom činu. Onaj tko krade, mora jednom doći pred sud. Onaj tko laže, mora jednom snositi posljedice svojih laži. Onaj tko se drogira, jednom će od toga stradati.  Zatvaranje očiju pred ovom činjenicom ne uklanja posljedice. I zato je ovaj seksualni odgoj koji se na silu uvodi, štetan za mlade i djecu,  jer se s jedne strane hvali i potiče nemoralno ponašanje, istospolni brakovi, homoseksualnost i druge opačine. A nigdje, ama baš nigdje se djeci ne govori da će jednom morati odgovarati za svoje izopačeno ponašanje i da će jednog dana doći posljedice takvog ponašanja.  Nitko ne govori da je u zemljama gdje se uveo takav odgoj strahovito porasao broj maloljetničkih trudnoća i maloljetničkih pobačaja, a da su homoseksualne osobe strahovito podložne spolno prenosivim bolestima. A kakve su posljedice toga,  o njima nitko ne govori.

Ima još jedno zlo koje se širi Hrvatskom. Ovih dana sam pročitao da u Srbiji ima preko 180 000 sotonista. U Hrvatskoj nema poznatog broja takvih. Prije nekoliko godina su novine pisale da ih samo u Varaždinu ima oko 7000.  Sjećate se samoubojstava onih dviju djevojka u Vraždinu. To se dovodi u vezu s sotonizmom. Ima ga i na Braču. I ozbiljna je prijetnja djeci i mladima, a ne samo njima. No, o pojavi sotonizma se u društvu šuti i prekriva. Reći ću vam da je najgori oblik sotonizma takozvane „crne mise" i „spolno oćenje sa đavlom" Tko hoće biti sin ili kćerka đavla mora prihvatiti sljedeći obred:  na jednom od takvih orgija svi imaju spolni odnos sa svima, a djevojke  ne smiju uzimati nikakvu zaštitu i ona koja ostane noseća mora roditi dijete. A onda se to dijete ubije i pije njegova krv. I ti onda postaju sinovi i kćeri sotone.  Znam da mnogi sada misle  što o tome govori, toga kod nas nema. Ja upozoravam: kad vam vaše dijete upadne u takve vode i vama se dogodi nešto slično, onda znajte da ste im vi omogućili takvim razmišljanjem.  I zapamtimo ni jedan grijeh ne ostaje bez posljedica - bez kazne.

Kazna  ili  posljedica

Današnji čovjek ne voli govoriti o kazni. Posebno ne o kaznama zbog grijeha  kojima će Bog kaznti ljude zbog grijeha. Čak i neki moderni teolozi žele ugoditi svijetu pa ne govore o kazni. Čak govore  kako je Bog tako dobar da neće nikoga baciti u pakao, jer se to protivi njegovoj ljubavi. No, Biblija jasno govori da su Adam i Eva bili kažnjeni. Kain je bio kažnjen zbog ubojstva brata. Svijet je, zbog pokvarenosti, bio kažnjen općim potopom. Sodoma i Gomora su bili kažnjeni zbog homoseksualnih grijeha, Lotova žena se pretvorila u stup od soli, jer nije poslušala zapovijed. Izraelci su bili kažnjeni progonstvom, jer nisu poslušali glas proroka. Nabukodonosor je bio kažnjen gubljenjem kraljevstva, jer je obeščastio hramsko posuđe. Ahab i Izabela su bili kažnjeni, jer su izigrali Božju zapovijed. David  se  gorko kajao zbog grijeha  jer je uzeo za ženu svoga vojskovođe Urije, a njega poslao u smrt. Isus govori, u svojim prispodobama, o kažnjavanju zločestih i grješnika pa čak i cijelog naroda i Jeruzalema: „Evo doći će dani kad neće ostati od tebe ni kamena na kamenu, jer nisi spoznao dan pohoda mojega." U govoru o sudu na koncu svijeta zli će biti kažnjeni, a i u današnjem evanđelju se jasno govori o propasti ako se ne ostavi grješne putove.

Ne zaboravimo da peta vjerska istina glasi „Bog je pravedan, dobro nagrađuje a zlo kažnjava." Nema zločina iza kojega ne dolazi kazna ma koliko god mi izbjegavali tu riječ i ne htjeli o tome čuti. I sva ludost današnjih odgojnih metoda, jer je od postanka svijeta kazna bila i najbolja odgojna mjera. Zbog toga imamo danas u društvu što imamo. Vremenske kazne su nikakve - sjetite se samo onog mladića koji je ubio autom one dvije djevojke u Makarskoj. A tako je na svim područjima. I zato nam u društvu ide tako.

Svaki grijeh nosi sobom i kaznu pa što god moderni teolozi, psihijatri i ne znam tko govorili. Svaki grijeh, svaki zločin mora biti kažnjen. To nam evanđelje jasno govori: „Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti." Vjerujemo li mi danas ovim riječima?  Ili mi mislimo da su drugi grješni pa da trebaju izginuti, a mi ne? Vrlo ozbiljno pitanje i zbog zemaljskog života, a još više vječne sreće.

Pitanje naše učinkovitosti

Evanđelje nas upozorava, sa svom ozbiljnošću, na našu učinkovitost. To znači na plodnost našega kršćanskog života. Svatko od nas mora dati plod svoga života. I to na tri razine: na osobnoj - ljudskoj razini, na razini domovine i domoljublja i konačno na razini kršćanstva. I nitko nije pošteđen od ove odgovornosti. Kopanje, gnojenje i sve što vinogradar radi označuje poticaje Božje milosti na svim razinama.  I ako neprestano odbijamo te poticaje i ne donosimo određenog roda, onda će doći vrijeme kada će gospodar vinograda  reći: posijeci je - iskopaj je.

To znači konkretno nama, sada i ovdje, da će Gospodar vinograda, u biblijskom govoru je to Bog, jednoga dana doći i narediti da se nerodna smokva posječe i iščupa. Jesmo li svjesni da će jednoga  dana doći sud i nad nama i našom plodnošću života?  Zato je vrlo dobro, sada u korizmi, promisliti kakav ja plod donosim u osobnom životu, u životu i obitelji i mjesta i zajednice u kojoj živim - bilo to mjesne zajednice ili župe. Kakav plod donosim kao član hrvatskog naroda, a kakav plod kao kršćanin.

Gospodaru, ostavi je još ovu godinu da je okopam i zagnojim, a ako ne donese ploda iščupat ćeš je. Ili kako je rečeno u odlomku ispred: Ako se ne obratite, to znači ako ne promijenite  način života i razmišljanja, svi ćete tako izginuti.  Shvćamo li poruku ozbiljno ili smo uvjereni kako smo mi najplodnija smokva i najbolji ljudi kojima se takvog nečeg ne može dogoditi.           A što ako Gospodar vinograda misli drukčije, pa nam se dogodi, onda će biti kasno. Zato je bolje sada promisliti, obratiti se i početi donositi plodove. Amen