5. Korizmena /Prva nedjelja muke – «Gluha» C- 2013 (Pražnica)

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Misno slavlje

Pozdrav:

Isus Krist, koji nam želi dati oproštenje i pomirenje, neka bude s vama!

Uvod:

Sve vas danas lijepo pozdravljam , ove pete korizmene nedjelje koja se još zove i Gluha, a negdje i Pokrivno.  Križ je pokriven jer su se nekada, na današnju nedjelju, pokrivale sve slike, kipovi i križevi u crkvi. A  pokrivao se zato što je nekada bilo evanđelje na današnji dan kako se Isus sakrio Židovima. Križ se pokrivao  jer je u Rimo komad Isusovog križa bio  prekriven u vrijeme muke. Govorili su da nije pravo gledati križ u zlatu i srebru u vremenu kad je Isus visio na križu, pa se opet otkrivao na Veliki petak kad se izlagao na štovanje. Zašto se to nije činilo ovdje ne znam, ali od sada će biti.   Kad pogledam ovaj naš,  lijepi, veliki križ ovako pokriven dolazi mi na pamet je li možda pokriven, jer mi nismo dostojni gledati Isusa  na križu ili je možda pokriven zato da on nas ne vidi.

A upravo na današnju nedjelju 1968. u Velom Grablju na Hvaru  sam bio zaređen za đakona.

Na kraju mise ćemo zapjevati tebe Boga hvalimo i zahvaliti Bogu za izbor novog pape. Budući da to ne spada u obred mise, zasvirat će orgulje.

U  korizmenom vremenu smo pozvani na obraćenje, da se ponovno okrenemo prema Bogu. Orijentaciju nam daje Isus Krist, svojim životom i svojom smrću, svojom riječju i svojim djelima. Danas stoji pred nama Isus, koji treba izreći svoju presudu, ali on to ne čini. Ako sada, u tišini, promislimo i pustimo da mimo nas prolaze ljudi koje smo prošle sedmice susreli, mogli bismo se upitati: Kako smo ih susretali? S predrasudama? Kako smo ih osuđivali?  Jesmo li ih unaprijed osudili?  Bog ne osuđuje, on oprašta.

Smijemo li ga sada zamoliti da nam oprosti naše osuđivanje i prosuđivanje  drugih?

Molitva vjernika:

Bože, daj mir jedinstvo/

Ti, Gospodine Isuse Kriste, ti si nam svojim životom pokazao bezgraničnu ljubav i dobrotu nebeskog Oca. Nauči nas ići tvojim putem da te možemo za to hvaliti i slaviti u vijeke vjekova.

Uvod u Očenaš:

Kako često molimo Očenaš - vrlo često bez ikakva razmišljanja. Danas bi nas zaziv «I otpusti nam duge naše kao što mi otpuštamo dužnicima našim..» trebao prisiliti na razmišljanje: Isus je tako postupao. Molimo, u Isusovu duhu, molitvu koju nas je on naučio...

Za znak mira

«Tko je od vas bez grijeha, neka se prvi baci kamenom...» govori Isus književnicima i farizejima.  Danas ne bacamo kamenje na druge, ali bacamo riječi, predrasude i osude koje uništavaju.

Učinimo ono što je Isus učinio: napišimo riječ oproštenje na pijesak, postupajmo poput Isusa, onda će nastati mir...

Meditacija nakon pričesti

Gospodine, farizeji i književnici su doveli k tebi ovu ženu uhvaćenu u preljubu. Ne pitaju ništa, ni za njezinu situaciju, ni za okolnosti kako je do toga došlo. Oni poznaju samo zakon. Po njemu ona mora umrijeti. Njihova osuda je čvrsta, očekuju da ti potvrdiš tu presudu.

Takav sudac je i u meni - koji prosuđuje po zakonu - kod drugih.. I ja dovodim ljude pred tebe i pred druge, ratne dezertere, samohrane majke, rastavljene, mlade koji žive zajedno bez vjenčanja, strance i azilante,  nezaposlene, one koji su napustili Crkvu ... proglašavam ih krivcima. Od tebe očekujem da potvrdiš moju presudu. I Gospodine što ti kažeš? «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju...!»

Molitva nakon pričesti

Gospodine, naš Bože, ti nas pratiš svakoga dana našeg života  i želiš da danas i u ovoj korizmi osjetimo tvoju spasiteljsku riječ i tvoju blizinu. Molimo te čini nas budnima za potrebe i nevolje današnjeg vremena, bilo u nama ili oko nas. Učini nas osjetljivima za brojne prikrivene uzroke nespasenja i bolesti, učini da suosjećamo s patnjama zbog rana našeg vremena, da se sami obratimo gdje je potrebno.

Udijeli nam  hrabrost da želimo biti potpuno zdravi, puni povjerenja da samo od tebe može doći potpuno spasenje, da budemo odgovorni za naše zdravlje na duši i tijelu.

Usadi nam, duboko u srce, spremnost da se obratimo tebi, da oprostimo jedan drugome krivnju, da u bolesti jedan za drugoga molimo, da zajedno nosimo križeve našeg vremena, da budemo ozdravljeni ondje gdje bole rane našega vremena.

Sačuvaj nam život da bude, u tvom duhu, pun smisla i vrijednosti da mi ozdravljamo život ondje gdje je bolestan, da biramo život ondje gdje je život ugrožen, da zadobijemo život, ondje gdje ga se odričemo u postu, odricanju i žrtvi, da osjetimo za Uskrs tvoju spasonosnu i oslobađajuću snagu. Amen.

Propovijed

 

Tko je od vas bez grijeha neka se prvi baci kamenom

Uz  današnje evanđelje

Prve korizmene nedjelje smo razmišljali o napastima i rekli smo da je napast današnjeg vremena trostruka: napast potrošnje i standarda, napast uživanja i doživljaja. Druge smo nedjelje razmišljali o grijehu kao našem pokušaju da Boga i Božje upregnemo u svoja kola. U trećoj nedjelji smo razmišljali o posljedicama grijeha. Četvrte nedjelje smo rekli da je grijeh svjesni odlazak  iz kuće Očeve i da je  Otac spreman dočekati izgubljenog sina. Danas jedan korak dalje i pitamo se tko ima pravo osuditi grješnika?

Poznata nam je evanđeoska scena. Književnici i farizeji su uhvatili ženu u preljubu. Po Mojsijevu zakonu oboje je trebalo kazniti smrću tako da ih se žive zaspe kamenjem, da ih se kamenuje!  Zašto su doveli samo ženu pred Iusa, nije jasno.  No, svakako  doveli su je s vrlo zločestom namjerom: Ova je žena zatečena u preljubu. Po Mojsijevu zakonu trebalo bi je kamenovati! Što ti kažeš na to? Namjera je jasna: ako je osudi na smrt, onda će oni govoriti kako nema samilosti prema jadnoj ženi, ako je ne osudi onda će razglasiti da krši Mojsijev zakon.  Za Isusa vrlo komplicirana situacija. Za ženu nimalo laka i ugodna, stoji posred razjarenih tužitelja, a Isus se na nju niti ne osvrće. Niti je nije pogledao. Ne odgovara ni njima, nego se saginje i piše po pijesku. Uspravlja se i govori: Tko je od vas bez grijeha, neka se prvi baci kamenom na nju. Zadivljuje Isusova mirnoća i ton. I saginje se opet i nastavlja pisati po zemlji. Što je pisao? Ne znamo, čini se da je pisao imena prisutnih, a onda njihove grijehe. I kad su to vidjeli književnici i farizeji, onda su počeli napuštati mjesto događanja i to počevši od starijih. Ili je možda to pisanje podjećalo književnike i farizeje  na riječi proroka Jeremije „ Ti nado Izraelova,. Gospodine! Svi koji su te napustili, propast će, koji se od tebe okreću, bit će zapisani u pijesak."I kad su to vidjeli književnici i farizeji, onda su počeli napuštati Isusa.  I tek kad su svi otišli, Isus se okreće ženi, ne prigovara joj, ne osuđuje je, nego jednostavno pita: „Nitko te nije osudio?"  I ona sva u strahu odgovara: „Nitko Gospodine".  I sada onaj utješan kraj, kraj pun nade, „...ni ja te ne osuđujem.. Idi i ne griješi više..."  Kratak razgovor, ali vrlo znakovit. Ne samo znakovit, nego i pun sadržaja.

Situacija danas

I danas imamo, u svijetu i u našim mjestima, sličnih situacija. U svijetu se mediji postavljaju kao suci. Koga oni odluče maknuti - taj biva „kamenovan" na sve moguće načine. Ljudi koji se koriste tim medijima i ne pitaju da li je ta stvar istinita, kako ona u stvarnosti izgleda. I zašto, i iz kojih razloga je „žena zatečena u preljubu? Važno je da su  novine, televizija  napisali, rekli - to vrijedi kao sud.

U našim mjestima  ima takvih ljudi koji misle da oni nemaju grijeha i smatraju da smiju i mogu druge  „hvatati u preljubu" i kamenovati ih po miloj volji. I dobro bi ovog časa bilo, iskreno, sebe zapitati koliko sam ja takvih ljudi osudio i kamenovao. I trebalo bi se ozbiljno pitati jesam li se ikada zapitao za posljedice takvih čina. A možda se to čini samo iz jednog razloga: da se nekoga iskuša, da se nekome napakosti, jer nam smeta.  Isusu su doveli preljubnicu ne za to da je osude, nego zato da Isusu napakoste. Već su imali plan: ako je oslobodi i ne kamenuje, optužit će ga da krši Mojsijev zakon,  treba ga smaknut. A ako je kamenuje, onda će ga optužiti da nema milosrđa za čovjeka, znači nije pravi poslanik Božji.  Koliko puta se to događa i u našem životu da smo pokušali  druge ocrniti, oklevetati  samo da im napakostimo. A sigurno ima i ovdje, među nama onih koji su na svojoj koži osjetili takvo ponašanje i „to književnika i farizeja", mislim na ponašanje onih ljudi koji sebe smatraju većim kršćanima od drugih. Da su bolji svećenici od drugih  ili čak da su bolji biskupi od drugih. O tome je bivši papa Benedikt XVI. govorio u svojoj posljednjoj propovijedi u crkvi svetog Petra na Pepelnicu. Rekao je: „ U stvari, čak i danas su mnogi spremni, s obzirom na  zločine  -  naravno koje su drugi počinili - skandale i nepravde, „razderati svoje haljine", ali izgleda da su malo spremni djelovati na svoje „srce", svoju  savjest i djelovanje i prihvatiti da ih Gospodin preobrati, obnovi i  preokrene." A sveti Otac  papa, Franjo u svojoj prvoj propovijedi  od 7 minuta u Siktinskoj kapeli potiče kardinale da idu u svijet i nose križ Kristov i kaže: „Ako mi bez križa idemo i gradimo, mi zaista jesmo  biskupi, svećenici,  kardinali, pape, ali ipak nismo učenici Kristovi. Ako križ nije u središtu našeg života, onda smo posvjetovnjačeni." I nadodaje:  „Ako se ne molimo Isusu, onda se molimo vragu."  Kad ovo vrijedi za kardinale i biskupe, kako da onda ne vrijedi i za nas, obične vjernike.

Osuđivanje drugih

Vrlo lako nam se postaviti i postavljamo se za suca drugim ljudima. Uvjeren sam da ima ovdje, u ovoj župi, ljudi koji se ne slažu s Isusovim postupkom. Oni bi, zajedno s književnicima i farizejima, tu ženu kamenovali. No, ako malo pobliže promotrimo biblijsku scenu, onda ćemo odmah primjetiti da su ti isti borci za zakon sami prekršili zakon. Naime, prema Mojsijevu zakonu ako su zatečeni u preljubu, trebalo je oboje pogubiti.  Prekršen je dvostruki zakon, zakon o ženidbi i zakon o vlasništvu. Ženidbom je žena postala vlasništvo muža. I ako ona pođe s drugim čovjekom, onda su oboje prekršili taj zakon. Ako je oženjeni muškarac pošao s neudatom,  onda on nije počinio preljub, jer muž ženidbom nije prešao u vlasništvo žene.  Toliko samo da vidite kakav je bio zakon, ali to je bilo ono vrijeme. I u zadnje vrijeme se, na neki način, opet uvodi takav običaj. Naime, iz feudalnog prava da žena postaje vlasništvo muža - otac je dovodi do oltara  i predaje mužu - to se pokušava uvesti i danas kod vjenčanja, jer se to nekima čini lijepim,  a da zapravo ne razumiju duboki smisao toga. I zato ja to ne dopuštam.  Ovo je rečeno onako usput. Isusu, dakle, dovode ženu  koju treba kamenovati, jer je zatečena u preljubu. No, kod Židova preljub ima i jedno teološko značenje, a to je otpad od Boga.  I kad Isus govori da tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju, onda uz ovaj ženidbeni preljub, misli i na ovaj drugi - prihvaćanje tuđih, to jest poganskih običaja i bogova. A toga je tada bilo na veliko.

Sa strane žene gledano, možemo se pitati što je ovu ženu natjeralo na preljub? Možda manjak topline kod muža, nedostatak poštovanja, sigurnosti. Možemo samo nagađati  što je ovu ženu natjeralo na ovako rizičan i opasan čin.

Isus ne pokazuje da ga dira sudbina žene. Čak je i ne gleda. Usredotočen je na njihovu optužbu. Ne želi s njima raspravljati o činu, već im samo govori: tko je od vas bez grijeha, neka se prvi baci kamenom na nju.

Danas bi i nama Isus rekao: tko je od vas bez grijeha, neka se prvi baci kamenom na drugoga, neka osuđuje drugoga.  Sjećam se korizmene propovijedi jednog našeg, marljivog svećenika koji je, tako, upitao punu crkvu ljudi: Tko je od vas bez grijeha, neka digne ruku.  I jedno malo dijete podigne u zrak ruku. Bilo bi vrlo zanimljivo i sada reći tko je od vas bez grijeha, neka digne ruku.  Pada mi na pamet jedna šaljiva anegdota. U nekoj župi čistili crkvu za Uskrs. Kip svetog Antuna je bio visoko, u niši iznad oltara. Župnik nagovara sakristana da ide na ispovijed, a sakristan kaže da nema grijeha. Onda mu župnik reče da se popne skalama do kipa sv. Antuna i da ga skine pa će ga malo očistiti. I sakristan učini. Onda mu župik reče da ode gore i malo očisti nišu. I kad se sakristan popeo u nišu župnik odmakne skale, a sakristan ostane u niši. I župnik ode u zvonik počne zvoniti. Kad su se ljudi skupili odvede ih u crkvu i pokaže na novog sveca. Vidite on kaže da nema grijeha. A onda su ljudi počeli iznositi njegove grijehe, ti nemaš grijeha a učinio si to i to... to i to,  pa sakristan rekne župniku: Hajde stavite skale, ispovidit ću se!  Tako i ja čujem: meni ni potriba ispovidi, nisam ništa sagriši. A već time je počinio veliku laž.  Ovo vrijeme muke Isusove je prava prigoda da se mi ispitamo o našim grijesima. Već je psalmist u Starom zavjetu pjevao: „Tebi samom ja sam sagriješio i učinio što je zlo pred tobom."

Resocijalizacija:

Danas se često čuje riječ resocijalizacija.To je uvođenje u društvo nakon kazne onih koji su se ogriješili u društvo.  I to stvara prilično velike probleme. Isus ima jednostavan recept: Idi i ne griješi više. To znači:  pođi u život, gledaj svoj životni cilj, za što si stvoren. Bog ti daje šansu za jedan novi početak. Jesi li spreman  taj početak prihvatiti? Jesi li spreman ići? Ne budi sputan svojom prošlošću, svojim padovima i grijesima. Idi, ali pazi, više ne griješi. Ne vraćaj se u stare navike. Kako je to lijep osjećaj da možemo, slobodni od okova prošlosti, ići naprijed. U novi početak, u nove šanse.

Nama ovdje i sada Isus poručuje: Nikoga ne smiješ osuđivati, jer i ti nisi bez grijeha. Ako tvrdiš da si bez grijeha, onda sebi lažeš, onda si bolestan. Ili će za tebe vrijediti ona riječ proroka Jeremije: „Ti nado Izraelova,. Gospodine! Svi koji su te napustili, propast će, koji se od tebe okreću, bit će zapisani u pijesak." Pred nama je izbor. Izaberimo i budimo svjesni posljedica toga izbora.