Pražnica, Škrip 2013
Misno slavlje:
Pozdrav : Gospodin Isus Krist, Duhom pomazan, neka bude sa svima vama
Uvod
Božićno vrijeme završava. Govorili smo o Božjem dolasku u naš svijet. Osjećamo li uopće da je On došao?
Neki su možda očekivali vidljivi, opipljivi Božji zahvat, da će sve okrenuti na dobro i ostali razočarani, jer se to nije dogodilo. Drugi su stajali (makar kratko vrijeme) začuđeni pred jaslama, pred Bogom koji je kao nemoćno dijete došao na svijet.
Božićni blagdan se u početku slavio kao jedan jedinstveni blagdan u kojem je bilo objedinjeno objavljivanjem Boga ljudima: njegovim rođenjem, poklonom mudraca, krštenjem na Jordanu i prvo čudo u kani Galilejskoj. Tokom povijesti taj se jedinstveni blagdan razdijelio na tri blagdana; rođenje na Božić, objava mudracima na Tri kralja ili Bogojavljenje i nakon obnove liturgije nakon II. vatikanskog koncila današnji blagdan Krštenja Gospodinova. Jedino prvo čudo u kani je ostalo bez svoga posebnog blagdana.
Današnja čitanja nam govore o jednom podnošljivijem iskustvu doživljaja Boga. Djelomično je tiho, neprimjetno, djelomično jako privlačno. To je iskustvo ljudi koji u sebi osjećaju djelovanje Duha Božjega. To je onaj Duh koji ljude prati i daje im snage za ispunjenje, kako malih, tako i velikih životnih zadaća. To je onaj Duh kojega smo, po sakramentu krštenja, primili i želi u nama uvijek biti živ i prožimati naš život.
Dopustimo Bogu da se u nas vrati. Otvorimo se djelovanju njegova Duha, koji sve oživljava i čini novim. Početak djelovanja Duha Božjega u nama je naše krštenje. Koliko smo mi svijesni.
Molitva vjernika
Molimo za Duha Božjega, koji može u nama i u svijetu sve oživjeti i učiniti novim.
Bože, ti si nas izabrao kao svoje sinove i kćeri, želiš nas uvesti u život. Zahvaljujemo ti i slavimo te, po tvome Sinu, u Duhu Svetom sada i u sve vjekove.
Meditacija
Krist nema ruke - samo naše
Da bi danas nešto učinio
Krist nema noge - nego naše
Da bi k nekome pošao
Krist nema usne - nego naše
Da bio ljudima danas progovorio radosnu vijest
Krist nema nikakve pomoći - nego našu
Da bi stajao na strani nekog bespomoćnog. Prema jednoj molitvi iz 14.stoljeća
Propovijed
****
Ponekad nam netko to mora reći. Da smo vrijedni, važni, jedinstveni , da smo ljubljeni. I to je trebalo biti rečeno Isusu. Prije nego je počeo sa svojim poslanjem, svojom blagovijesti o Kraljevstvu božjem, prije nego je učinio i jedno čudo morao je čuti: „Ti si moj ljubljeni sin" Pred njegovim javnim djelovanjem stoji potvrda nekoga drugoga:"Ti si moj ljubljeni sin."
Imam dojam da mi pokušavamo na drugim mjestima i na drugi način. Mi želimo najprije nešto učiniti, postići u nadi da postanemo priznati i ljubljeni. Zato je vrlo važno da mi Crkvu shvatimo kao mjesto gdje nam se govori: „Ti si Božji ljubljeni Sin. Ti si Božja ljubljena kćerka i prije nego si išta učinio ili postigao, svejedno, hoćeš li pogriješiti, da li je tvoj izgled sasvim drukčiji od moga, ti si ljubljen.. Ne trebaš ništa dokazivati, nego biti ono što jesi...i uvijek si Božje ljubljeno dijete. Dopustite da nas ovo prožme da smo kao ljudi za Boga neobično važni i jedinstveni, prenesimo to i na druge tako da se svijet promijeni.
++++
Izvor krsne vode je uvijek novo pa i za nas. Ruku na srce, koliko često projurimo mimo krsnog zdenca, a da ne primjećujemo da je tu za nas voda života. Mislimo na naše krštenje svakog dana!
****
Krštenje Gospodinovo
Današnja situacija. Mnogi roditelji žele krštenje svoga djeteta. Velika većina roditelja to želi i traže zato što je to, eto, običaj. „Pa treba dite krstit. Svi tako čine." Mnogi možda i ne bi krstili, ali osjećaju pritisak svojih najbližih pa da se s njima ne sukobljavaju, krštavaju svoje dijete. Ako ih se upita zašto žele krstiti svoje dijete, onda se čuju različiti odgovori tipa: pa da ne bude beštija ili da bude čovik i slični odgovori. To je uglavnom stav roditelja i stav današnjih kršćana prema krštenju.
Što je bilo krštenje za Isusa? Isus je svojim krštenjem pokazao temeljnu solidarnost s ljudima iako je Bog i krštenje mu nije bilo potrebno, jer nije mogao na sebi imati osobnog grijeha, a ni posljedica istočnog grijeha. Svojim krštenjem je ušao u najdublju bijedu čovjeka - a to je odvojenost od Boga.
S druge strane, za Isusa je to bilo javno očitovanje najdublje povezanosti s Bogom: Glas s neba je potvrdio: „Ovo je Sin moj ljubljeni- njega slušajte." A Ivan Krstitelj potvrđuje i svjedoči: „Vidio sam i svjedočim da je na njega sišao Duh Božji."
A što znači krštenje za nas? Krštenje je, najprije, javno priznanje naše grješnosti. Rođenjem smo postali dionici ljudske naravi koja nosi posljedice Adamovog grijeha i zbog povezanosti s tim grijehom čovjek je, po svojoj naravi, odijeljen od Boga.
Krštenje ruši ovu odijeljenost od Boga i uspostavlja novo Božje sinovstvo krštenika. I u času krštenja krštenik postaje dijete Božje i time automatski ulazi, rcimo to tako, u rodbinski odnos s Isusom, postaje njegov brat i subrat svim ljudima. A jer je Isus naredio apostolima - to jest Crkvi koju je osnovao da idu i krste sve ljude, tako ljudi, po krštenju, ulaze i u zajedništvo Crkve čiji članovi nastoje, u svom životu, slijediti Isusov put. Zato su se, u početku, krščani nazivali sljedbenicima Puta.
Što krštenje djeteta znači za njegove roditelje? Budući da se danas, uglavnom, krštavaju mala djeca, onda se od roditelja traži i zahtijeva odgovornost za duhovni rast djeteta u vjeri i zato se, na početku obreda, traži izjava roditelja o spremnosti da će dijete odgajati u vjeri. No, to obećanje se vrlo brzo zaboravi, odnosno ono se shvaća kao dio ceremonije koji ne obvezuje nikoga. Ogromna većina roditelja niti je spremna, niti voljna prihvatiti i izvršiti obećanje da će djete odgajati u vjeri, jer ni ni sami nisu odgojeni u vjeri, niti je poznaju pa onda i ne mogu živjeti po vjeri.
Prvu stvar koju treba napraviti, po mom uvjerenju, je dokinuti ovakav način krštenja djece, a uvesti strogi jednogodišnji ili dvogodišnji katekumenat za roditelje - kao pripravu za krštenje njihovog djeteta. I kad bi se mene pitalo, ja bih odmah ukinuo kumstvo na krštenju, jer u svojih 45 godina svećeništva nisam sreo kuma ili kumu koji je stvarno izvršavao ono što je obećao.
Što znači krštenje za samo dijete? Krštenik koji je svjestan svoga krštenja, koji je odgajan u vjeri krštenja taj će uvijek znati da je ljubljeno dijete Očevo, jer je Bog izgovorio te riječi dok je svećenik polijevao krštenikovu glavu krsnom vodm i izgovarao njegovo ime. Ma kakav god bio njegov život, krštenik je svjestan da ga Otac nosi i čeka. Pa i onda kad mu život izgleda, ljudski gledano, besmislen i promašen.
Kršćanin svjestan svoga krštenja će u životu, prema ljudima, postupati prema Božjim uputama ili zapovijedima znajući da slijedeći Božje upute, Božje opomene putuje prema vječnom životu u punini života s Ocem nebeskim.
Neslušanje ovih uputa i svjesno odbacivanje tih zapovijedi donosi prekid odnosa, kontakta s Bogom koji može završiti i sasvim tragično, a to je u vječnom odbacivanju Boga.
Što znači sve ovo što sam rekao nama prisutnima, ovdje? Koliko meni osobno znači moje krštenje? Koliko i kako živim ono što su moji roditelji i kumovi za mene obećali? Bit ću iskren i usuđujem se javno reći: malo ili ništa. Amen!