Misno slavlje
Pozdrav
Gospodin je blizu! On neka bude sa svima vama.
Uvod
Srdčno vas pozdravljam, braćo i sestre, na ovu treću nedjelju došašća. Ona ima svoje posebno značenje u liturgiji, zato svećenik nosi misnicu ružičaste boje. Današnja nedjelja se zove Gaudete - radujte se ! U mnogim krajevima se danas slavi majčin dan - ova se nedjelja zove materice. Zgodno povezano s majčinstvom blažene Djevice Marije. Pa iako se kod nas baš ne slavi, ovu nedjelju, na poseban način, čestitam majkama.
Često ne znamo gdje bismo započeli, s obzirom na sve probleme koji se nalaze oko nas i u svijetu. Jedan prorok našega vremena, bl. Ivan XXIII. nam savjetuje: „Čini što možeš, ali čini." To bismo i mi trebali uzeti k srcu ako želimo našem vremenu ljepši i pravedniji svijet, posebno danas kad slavimo nedjelju caritasa. Na tu nakanu ide i današnja milostinja, ali i svatko od vas može i treba, sa svoje strane, nešto darovati potrebnima, onima koji imaju manje od nas. Sigrno da će i svatko učiniti druge stvari prema svojim mogućnostima.
I da bi sva ova naša materijalna odricanja imala i svoju nutarnju stranu i doprinijela našem približavanju Bogu - pokajmo se za grijehe, posebno one koje smo učinili protiv ljubavi prema bližnjemu.
Molitva vjernika
„Što trebamo činiti?" Mi, uglavnom, dobro znamo što bi trebalo činiti, ali nam fali za to hrabrosti. Zato molimo Gospodina za pomoć:
„Tko ima dvije haljine, neka jednu dade onome koji nema." Za sve kojima nedostaje potrebno za život, molimo te
„Tko ima za jelo, neka dade onome kome je prazan tanjur:" Za gladne u svijetu, kao i za bogate da se sjete onih koji gladuju, molimo te
„Ne tražite više nego što vam je potrebno." Za nezadovoljne, koji su slijepi za dobra koja su im darovana, molimo te
„Ne zlostavljajte nikoga, ne činite zlo nikome." Za sve žrtve nepravdi i nasilja, mučenja i zlostavljanja, ali i za počinitelje zločina da uvide svoju zloću, molimo te
„ Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe." Da svi mi više gledamo druge, nego sebe i tako slijedimo dobrotu Isusovog srca, molimo te
„ Gospodine ti si rekao blago mirotvorcima.." a jučer se dogodio tako strašan zločin u Americi... molimo te za nevine žrtve daj im radost vječnog Božića, molimo te i za one koji tuguju, ali i za više ljubavi u svijetu.. molimo te
„ Gdje sam ja, ondje će biti i moj učenik." Daj svim našim pokojnima, a posebno članovima naših obitelji i onima koji su se zalagali za dobro drugih, dio u svome kraljevstvu svjetla i mira, molimo te
Gospodine, ti odvajaš kukolj od žita. Imaj smilovanja prema nama, tvojoj župnoj zajednici i daruj nam radost zbog svoje blizine; tebi slava u vijeke vjekova. Amen.
Meditacija nakon pričesti
Čekati na svjetlo
Bogoslužje za mlade KJS Insbruck
Propovijed
Jesu li Pražnica radosno mjesto - a to vrijedi i za svako drugo mjesto?
Kad promatram ljude, onda vidim sve zamišljena lica. Nema pjesme, nema radosti. Razgovaram sa starijima: „A kako je bilo lijepo nekad kad se igralo na pijaci kolo." Ljudi su bili često puta gladni, ali su imali jednu oznaku radosti, nade.
S pravom mi možete prigovoriti: „Kako možemo biti radosni, zar ne vidite što se sve oko nas događa. Pa sve veća kriza, sve se teže živi... Pa problemi sa zapošljavanjem pa gledajte svijet oko nas, ništa nam ne daje razloga za radost." Oni koji tako govore gledaju samo jednu stranu. Vidite, sinoć malo idem mjestom, postavljena božićna rasvjeta, ukrasi. Izvanka selo izgleda tako lijepo, svaka čast radnicima i onima koji to financiraju da su sve to postavljali po onoj kiši. Ma nije im bilo lako. A kad gledate gradove sve bliješti, na silu nas tjeraju da budemo radosni. Gledajte ona namrgođena lica ljudi sa punim košarama i torbama. Gledajte stravičan zločin u Americi. Pitamo se da li je današnji čovjek stvarno radostan...
Današnja nedjelja se zove „gaudete". Čuli smo ulaznu pjesmu, čuli smo poslanicu. I postavljam pitanje ili postavimo pitanje: mogu se ja zbilja radovati?
Vidite, u nedjelju sam najavio da će biti misa zornica - i čujem komentare: a če je to sad potriba, ko će se dignut, a crikva studena, mogu dobit na bubrige, prihlodit mihur...
A bio je lijepi broj onih koji su poslušali glas zvona i došli na zornicu i mogu vam reći da je bilo baš lijepo i vjerujem da je svatko od prisutnih osjetio radost. Slušam razgovor djece, ma neki nisu baš dobro ni spavali od uzbuđenja. E, to je ona radost čekanja. I sinoć kad smo išli u prvu kuću „tražiti stan" ja sam osjetio nešto što se ne osjeća svakog dana. Vjerujem i oni koji su sudjelovali u svemu. Vidite da bi čovjek bio radostan ne treba puno. Dovoljno je samo jedan mali korak i osjetiš tu radost. Vidite, Biblija spominje riječ radost na više od 300 mjesta. To ne znači da je biblijskim ljudima život bio lijep.. Ne, bio je, u puno slučajeva, mnogo gori nego je naš sadašnji život. A opet su ti ljudi bili radosni.
Čujem ovih dana rečenicu, majka govori svom djetetu: „Ako ne budeš dobar, neće ti doći mali Isus." Kao da je naša zasluga da nam dolazi Isus. Možda i mi odrasli mislimo da nam Isus dolazi za to što smo mi dobri. Pa zbog toga sakrivamo našu zloću, sakrivamo našu grješnost iza lijepih fasada, iza lijepih haljina, a iza toga se krije trulež, problemi, rasulo.
I u vrijeme Ivana Krstitelja ljudi su k njemu dolazili s različitim problemima. Ivan se nije libio probleme nazvati njihovim imenom. Nikoga nije škakljao po ušima, govorio ono što nekome godi. Svakome je rekao da učini ono što može. Možda je to bilo ponekad teško, ali treba učiniti što netko može.
Prorok današnjeg vremena, papa Ivan XXIII., je jednom rekao učini što možeš i koliko možeš ali učini.
Mislim da je to recept i za nas. Kad bi svaki stanovnik Pražnica učinio što može i koliko može, koliko bi bilo više radosti u mjestu.
Danas je nedjelja karitasa, prvi korak da učiniš nešto što možeš i koliko možeš, ali učini. Pa ćeš osjetiti radost da si učinio nešto dobra, a bit će radosni i oni kojima se pomoglo zbog tvoga malog koraka.
Evo ovih dana treba ukrasiti crkvu, učiniti jaslice.. lako je govoriti... ali učini korak, dođi učiniti svoj dio, mali dio, ali ga učini. Imamo još neobranih Crkvenih maslina možda i oko 700 kg, ma ima mnogo onih koji bi mogli doći. Učini taj mali korak, ako ne možeš cijeli dan, dođi nekoliko sati, ali učini!
Evo dolazi vrijeme božićne ispovijedi.. svi problemi u vezi ispovijedi su mi poznati bolje nego vama. Dođi učini taj korak, izbaci sa sebe onono što te u duši mori. Učini taj korak, ali ga učini...
Možda ćete mi reći kakva je to slika Mesije kojeg najavljuje Ivan Krstitelj. Dolazi s vijačom u ruci da očisti pšenicu od pljeve. To je slika dolaka Kristova posljednjih vremena. Možda će netko reći: „Pa zar se ne plašiti takve slike Spasitelja koju nam Crkva daje i to baš na nedjelju Gaudete, radujte se!
Pa ispravno nam Crkva daje. Jer Krist nije došao zbog pravednika, zbog pšenice, nego zbog grješnika. Zbog pljeve. Ako si pšenica, ako sebi nemaš što prigovoriti, ako činiš što možeš i koliko možeš, onda se trebaš radovati da će tvoj trud jednog dana biti priznat. Ući ćeš u Božju žitnicu. Ljudi ti tvoje neće moći oteti, ni umanjiti.
Ako se osjećaš pljevom, grješnikom, onda se pokreni i učini da od grješnika postaneš pravednik, od pljeve postaneš pšenica, onda ćeš osjetiti pravu radost Božića, a to danas želim i sebi i vama. Amen