Presveto Trojstvo 6.6. 1971.

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Božić i Uskrs su dva središnja blagdana  oko kojih se mnogo toga kršćanskog splelo. Kršćani su ove dvije  velike istine naše vjere  proživljavali, a današnji blgadan koji i nije tako star, kojeg su stavili i razglasili teolozi srednjega vijeka, nije proživljen i nije ušao u kršćanski uobičajeni život.

Zato današnji blagdan  ostaje daleko od masa, daleko od kršćanskog svijeta. A  to je blagdan samoga Boga u njegovoj trojedinoj biti: Bog Otac, Sin i Duh Sveti.  Presveto Trojstvo je sam Bog i mi bismo sada o njemu trebali razmišljati. No, naš jezik je preslab, a naši pojmovi premaleni da bismo ga mogli shvatiti.

Postavimo jedno pitanje: Da li je Bog jedan veliki vječni usamljenik?  Ne, u Božjem životu  postoji beskrajna i savršena uzajamnost. Otac šalje svoga Sina, a Sin nam šalje Duha koji  nam objavljuje Oca.

A odakle znamo za tajnu presvetog Trojstva? Teolozi su pokušali i našli mnogo mjesta u Bibliji u kojima se dade naslutiti da je Presveto Trojstvo spomenuto u Bibliji. Tako već u Starom savezu vidimo nekoliko najava Presvetog Trojstva.  Već na početku same Biblije nalazimo riječ:   „I reče Bog: načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju... U govoru o Tobiji  znamo da  mu se pokazao u liku trojice putnika. Iz tih i drugih mjesta ne možemo ništa reći o Presvetom Trojstvu, nego ga ona samo najavljuju, a Krist nam je potpuno objavio ovu tajnu.

No, i nakon objave ne možemo shvatiti ovu veliku tajnu, ali to ne znači da se ona protivi razumu. Ona ostaje izvan dohvata našeg razuma i zato je ne možemo shvatiti. I ako je ne možemo shvatiti, možemo je pojasniti slikama. Tako naša duša djeluje preko tri sile:  čuvstva, razuma i volje, a samo je jedna duša. Ili, u prirodi nalazimo vodu u tri agregatna stanja: plinovito, kao para; tekuće kao voda i kruto kao led, a samo je jedna voda.  Za nas kršćane je mnogo važnije od razglabanja o samoj tajni  da razmišljamo kako ova tajna utječe na naš život.

„Ljubav se Božja razlila u naša srca po Duhu Svetomu koji nam je dan..." Bog je obilato razlio svoju milost, svoga Duha, samo ga mi moramo obilato i otvoreno primiti. Po djelovanju svetih sakramaneta u nama je razliven Duh Božji. Po primanju svakog svetog sakramenta mi dolazimo u posebnu vezu sa svakom pojedinom osobom Presvetog Trojstva.  I kad ne bismo imali ni jedan drugi razlog da pristupamo svetoj pričesti  nego samo taj, bio bi sasvim dovoljan razlog da često pristupamo. A koliko puta smo, nemarnošću i grijehom učinili da ne dobijemo to dragocjeno duhovno blago koje nam je bilo povjereno.

Puno puta spominjemo Presveto Trojstvo, rado se križamo: u jutro, podne i na večer, prije i poslije jela, tada izgovaramo poznate  riječi, to jest pohvalu Presvetom Trojstvu, a kako smo daleko od toga. Kad reknem: u ime Oca... jesam li kad bi pomislio što to za mene znači?  To znači da moram raditi kao Otac, kao Sin i kao Duh Sveti, da moram, na neki način, raditi u njihovo ime, ali koliko smo daleko od osoba Presvetog Trojstva! Mi kršćani smo premalo svjesni činjenice da se nalazimo u posebnim okolnostima i odnosima sa Presvetim Trojstvom. U staroj Francuskoj je postojala poslovica ; „ Nobless oblige!" -  „Plemstvo obvezuje", a mi smo po krštenju postali „kraljevsko svećenstvo Boga našega", no do toga plemstva ne držimo ništa. Izgovaramo riječi U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ali ne nastupamo u ime Oca nego suprotno  tome - psujemo i vrijeđamo te božanske osobe. Zar toliko malo, braćo i sestre, držimo do našega plemstva? Priča se za nekog Crkvenog apologetu ranog kršćanstva da je poljubio prsa svoga sina kojega su donijeli sa krštenja i da je pri tom rekao: „Ovdje  je hram presvetog Trojstva, ovdje ja ljubim samo  presveto Trojstvo.  Zaboravili smo poziv svetoga  Augustina koji je jednom uzviknuo: „Upoznaj kršćanine svoje dostojanstvo." Tako se i vladajmo, jer smo djeca Božja, subraća Kristova i hramovi Duha Svetoga. Zar možemo dopustiti da se križamo i kitimo Kristovim križem i zazivamo ime presvetog Trojstva, a život  nam je daleko od te velike istine?

Proživljavajmo i živimo, braćo, vjerujući u jednoga Boga,  ovu veliku istinu. Vjerujući u jednoga Boga, a  tri božanske osobe dajmo svi zajedno hvalu i slavu presvetom Trojstvu molitvom: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke  vjekova Amen