Uzašašće 20. Svibnja 1971

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

 

„Uzlazi Bog uz  klicanje, aleluja

Gospodin uza zvuke trublje, alleluja"

S učenicima promatrajmo Gospodina Isusa koji „ulazi" na nebo. Nećemo se zadržati na mašti, nego ozbiljno promatrajmo ovaj događaj iz Isusova života.

Sigurno nam mašta odmah zamišlja neko mjesto na nebesima gdje Isus odlazi nakon svoga zemaljskog života. Ovakvo razmišljanje bi bilo lijepo za našu sladunjavu maštu, ali što bismo imali od toga?  Zato bih radije danas da pogledamo što za nas znači ovaj blagdan, koja je poruka blagdana „Uzašašća." Uskrsli  Krist uzlazi kod Oca. Iz tekstova evanđelja ne znamo kada se to dogodilo, da li se dogodio već na Uskrs na večer ili nekoliko dana kasnije. Sveti Luka u Djelima apostolskim govori da se to dogodilo  40 dana nakon uskrsnuća. No, to nije važno, koliko je važno reći što su evanđelisti ovim događajem htjeli reći.To izričemo u našem Vjerovanju kad govorimo : „I uzašao na nebo i sjede s desne strane Očeve."

A je li on uznesen da se više ne vrati i da ne bude više medju nama? Ne, Krist je uzašao kod Oca, ali je među nama prisutan na jedan osobit način. Rekao je „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta." Prisutan je u svojoj riječi Evanđelja, prisutan je u Euharistiji, prisutan je u svakom našem bratu čovjeku koji je sakrament Kristove prisutnosti među nama. Krist je morao uzaći da bi nam pripravio mjesto i da bi nam poslao svoga Duha koji će nas poučiti o svemu što je on, Krist govorio. Blagdan Uzašašća nije blagdan koji nas dijeli od Krista, nego blagdan koji nas napunja radošću, jer je medju nama prisutan na jedan bolji način nego što je bio prisutan među svojim suvremenicima.

Što za Isusa znači ovaj dogadjaj?  Uzašašće je završnica Kristova života koji je bio neprestano uspinjanje. Njegov ljudski život je, po ljudskim mjerilima, sasvim neuspio, ali prema sudu Očevu je uspio potpuno. To je život posvemašnjeg služenja ljudima. Njegova smrt je početak novoga svijeta u kojemu je ljubav glavna pokretačka snaga. Isus je sigurno već nakon uskrsnuća bio u svojoj slavi od Oca i odatle se pokazivao učenicima, a onda se jednom i vidljivo pred njima uzdigao, uzašao u Očevu slavu. A kako je uzašao? Na žalost apostoli i evanđelisti su nam ostavili vrlo malo i blijedo opisano od svega, ali sasvim jasno se označava da je Isus uzašao u svoju slavu.  Duboka istina u svemu ovom jest  da je Krist, pobjeđujući  smrt, započeo nov način života kod Boga. On je onamo ušao prvi da bi pripravio mjesto za svoje izabrane, potom će se vratiti i uvesti ih da bi zauvijek bili s njime.

A može li se čovjek uzdići u nebo?  Ne! Čovjek se, svojom snagom, ne može uzdići u nebo, jer to može samo Bog. Samo su luđaci pokušavali sami sebe uzdići u nebo, ali se nisu makli dalje od zemlje.  Dovoljno je da se naša molitva uzdiže k Bogu. Bog uvijek silazi do ljudi, da s njima razgovara, a čovjek se uspinje na brdo da s Bogom govori. Na koncu svijeta kad Bog stvori novo nebo i novu zemlju, onda će se i ljudi naći u nebu. Uzdignuti na oblacima u susret Kristu. Oblak se u Bibliji spominje kao Božje prijevozno sredstvo, možda i mi smatramo da se Isus odvezao na oblaku. U našem slučaju oblak je  više dekor, znak Božje prisutnosti.

 

A što znači, za nas, ovaj blagdan? Mnogo nam poručuju zadnje Isusove riječi upućene apostolima. „I bit ćete mi svjedoci svjedoci muke, uskrsnuća, slave. Apostoli će to svjedočiti riječju i životom. I mi moramo biti svjedoci kako muke, tako uskrsnuća i slave. Čini mi se da mi kršćani danas želimo biti svjedoci samo njegove slave, ali ne nikako muke i uskrsnuća.  Nakon Isusova uzašašća anđeli prekoravaju apostole:" Što stojite gledajući na nebo?" Kao da su im htjeli reći: radite i trudite se kao što je Isus radio i trudio se pa ćete i vi jednako tako ući u njegovu slavu.

Blagdan Uzašašća nam poručuje ne gledati prekriženih ruku na nebo, nego nebo osvajati. Krist je rekao: „Kraljevstvo nebesko silu trpi i silnici ga osvajaju."I mi moramo osvajati radeći pametno, planirajući za nebo. Sveti Ivan Bosco je rekao: „Naše noge moraju biti na zemlji, ali naše srce i duša  moraju biti na nebu.  Dok radimo za ovozemaljski život , naše oči uvijek moraju biti uprte u nebeski život."

Nedavno je jedan američki znanstvenik napisao „Promašena investicija" gdje govori koliko su Amerikanci utrošili u istraživanje mjeseca, a što su postigli? Iskrcali se na mjesec i donijeli nešto malo  kamenja s mjeseca i to je sve, a koliki je novac bačen!
Današnji blagdan nas upozorava da moramo pametno  planirati i investirati. Mi investiramo u svašta! Investiramo u kuće, zemljišta, a zaboravljamo da nam, konačno, koristi samo investiranje u nebo. „Tu moljac ne izgriza, niti lopovi potkopavaju i kradu!"

Blagdan Kristova uzašašća  i nama govori: Ljudi, što stojite prekriženih ruku gledajući na nebo, radite investirajte, ali pazite da vaše investicije ne budu promašene. Amen