4. korizmena nedjelja C – 2013 (Pražnica)

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

 

 

Misno slavlje

 

 

Pozdrav: Isus Krist, koji nam želi dati oproštenje i pomirenje, neka bude s vama!

Uvod:

Prve riječi ulazne pjesme: Veseli se Jeruzaleme su uzete iz knjige proroka Izaije.U ovom radosnom raspoloženju skupili smo se mi, novi Jeruzalem, Crkva, da proslavimo ovu euharistiju i zato je i boja misnice ružičasta, a ne ljubičasta. Zato je na oltaru i malo cvijeća, zato sviraju i orgulje, zato ćemo otpevati na početku ijednu kiticu „Prosti moj Bože." Ova nedjelja ima poseban naziv «Letare». Zašto se veseliti? Zato jer je ljubav Božja prema nama tako velika da imamo pravi temelj za radost. Po križu Isusa Krista smo mi uzeti u neizmjernu ljubav Božju. Molimo ga za oproštenje ako smo pogriješili i sagriješili protiv njegove ljubavi.

Molitva vjernika: Bože, daj mir jedinstvo

Tebi, dobri Oče, neka bude hvala i slava, po tvom ljubljenom sinu, Isusu Kristu, u jedinstvu s Duhom Svetim, sada i u sve vijeke vjekova. Amen

 

Meditacija nakon pričesti

Uzmi me za ruku, jer sam
Malen
Neiskusan
Slab
Bespomoćan

Uzmi me za ruku, jer ne poznam
Ni cilja
Ni puta
Ni svijeta
Ni smisla

Uzmi me za ruku
Jer je opasno ići sam
Jer je neizdrživo biti nepodržan
Jer je neutješno biti bez utjehe
Jer je bolno biti bez pratioca

Uzmi me za ruku!
Uzmi me za ruku jer
Ti si velik
Ti si iskusan
Ti si jak
Ti si spreman pomoći

Uzmi me za ruku
Jer poznaš cilj
Jer poznaš put
Jer poznaš svijet
Jer poznaš smisao

Uzmi me za ruku
Jer je bezopasno s tobom ići
Jer je utješno kad ti tješiš
Jer čini sretnim kad ti pratiš.

Uzmi me za ruku
Kroz zemlju
Koja mi je sasvim nepoznata.
Uzmi me za ruku!                 Marianne Kratwohl

Propovijed

Do sada smo promtrali nepasti koje nas napadaju  i rekli da je to napast standarda, poptrošnje i senzacije i doživljeja.  Rekli smo da je tim napastima izložena svaka generacija. Druge smo korizmene nedjelje rekli da se grijeh sastoji u tome što želimo Boga „upregnuti" u naša kola i iskoristza našu korist ili našu promociju. Prošle smo nedjelje razmišljali o posljedicama grijeha i hitnoj potrebi obraćenja. Ove nedjelje ćemo promotriti samu zloću grijeha i spremnost Boga  na oproštenje.

Današnja situacija.

U današnjem svijetu vidimo dvije krajnosti: u Americi  djeca se osamostaljuju odmah nakon završene škole i postignutog zanata. Kod nas djeca ostaju dugo vezana uz roditeljsku kuću pa nam ova činjenjenica prilično  pomraćuje sliku današnjeg evanđelja.

No ipak nam nije tako teško ući u ispričanu prispodobu. Znamo kakve sve svađe  izaziva dijeljenje imovine među djecom nakon smrti roditelja. No pođimo malo u bit priče. Mlađi sin nema nikakvog prava na svoj dio jer njegov otac još živi, no ipak on traži svoj  dio a Otac na čuđenje sviju prihvaća dijeljenje.

Mlađi sin olako došavši do imanja, bez truda i rada skupi svoje i  ode u stranu zemlju živeći razvratno.Odmah nam se ovdje nameće usporedba sa jednim dijelom mladih, koje predstavlja ovaj mlađi sin. Ne raditi ništa a uživati i trošiti. Koliko god smo u vremenu krize i recesije ali  pogledajte i najmanju djecu kakve mobitele  imaju a objavljen je podatak da se u Hrvatskoj najviše troši na mobitele. To je samo jedan primjer koji jasno pokazuje stanje. No ovdje ova prispodoba ima i jedno drugo značenje ne samo materijalno i ne odnosi se samo na mlade nego na sve generacije.

Dio imanja koje otac daje svakom sinu predstavlja Božje darove, posebno milosne darove. Otac svakome daje njegov  nezasluženi  dio. Dakle ono što nama Bog daje nismo nikako zaslužili. Bog svakome daje prema svojooj promisli i mi ničim ne možemo zasluziti. I očekuje da  budemo u zajednici s njime  - biblijski rečeno u kući Očevoj. Mi smo svi pozvani da živimo u kući Očevoj. Isus nas uči da smo svi djeca nebeskog Oca. To priznamo kad molimo  Oče naš. I dok smo u kući Očevoj dobro nam je. Imamo svega na pretek. Kako  se to kaže u  Bibliji „od punine njegove primismo i to milost na milost."

Nekima se ne sviđa biti u kući očevoj. Oni su predstavljeni kao mladji sin. A on nije bas razuman vode ga strasti, biblijskim rječnikom on je nerazuman, gradi kuću bez temelja i „kad dođu bujice i oluje  onda se ta kuća sruši ruševina te kuće bude velika". Što je u prispodobi jasno rečeno. Najlakše je raprčkati tuđe i nezarađeno.  Mlađi sin označava i nesposobnost pravilnog rasuđvanja. I današnji čovjek zaslijepljen napastima današnjeg vremena  nije baš sposoban pravilno rasuđivati i ne rasuđuje pravilno. I dlučuje se na sudbonosan korak odlazi iz kuće Očeve. Mnogi kršćani su primili sakramente krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja i sve to napuštaju i odlaze u stranu zemlju.

„Strana zemlja"  označava udaljenost od kuće Očeve, to znači udaljenost od Boga. Ja ne znam koliko vama koji me sada slušate to znači. Strana zemlja označuje i raskid milosne veze sa Bogom, znači okretanje Bogu leđa. Bog nam višene treba, sakramnenti nam više ne trebaju, sada smo slobodni. Božje zapovijedi i upute smo smatrali   kao nekakvo ropstvo. Očeva stega kojom nas odgaja nam ne odgovara, nitko ne želi danas slušati opomene ni ukore počam od najstarijih pa do djece.

I evanđelje baš ovo i nglašava: kad kaže da je mlađi sin u stranoj zemlji potrošio sva sva dobra koja je primio živeći razvratno. Hoće se reći da se darovi Božje milosti vrlo brzo potroše ako se živi u stranoj zemlji to jest daleko od Boga i k tome razvratno.   Ovdje se ne misli samo na razvratan život kao takav nego i na život bez Boga. U biblijskom smislu razvratan život nije samo nemoralan život nego i način života gdje je Bog potpuno iz života isključen. I zbog takvog života Biblija govori o kažnjavanju pojedinaca i cijelih naroda. Sjetimo se ljudi prije općeg potopa koji su živjeli razvratno, sjetimo se Sodome i Gomore.  I zato je i mladji sin iz evaonđeoske priče  kažnjen. Želio se nasititi rogačima koje su jele svinje ali mu nitko nije davao. Dakle nedostajalo mu je  ono što daje Očev dom  i to ga je natjeralo na razmišljanje.  Konačno na odluku da se vrati Ocu i zamoli za prijem pod krov - svijestan svoje krivnje - ne kao sin nego kao sluga.

Otac

Ovo evanđelje nam jsno pokazuje kakav je Bog. Naša slika Boga inaše zamišljanje Boga je često sasvim drukčije. Otac je ovdje prikazan kao onaj koji razumije svoju djecu i zato im dijeli imanje. Kad je rasipni sin otišao od Oca on ga je čekao. Ova rečenica nam jasno ukazuje na Boga koji strpljivo čeka ljude da se vrate k njemu već od prvog Adamova grijeha. U ovoj rečenici na nekinačin vidim uključenu rečenicu iz Biblijske priče o prvom grijehu. Iako su prvi ljudi sagriješili, zbog toga su trebali biti istjerani iz raja zemaljskoga, Bog pokazuje svoju Brigu za čovjeka obećavši mu Spasitelja i u simboličkoj gesti što je Adamu i Evi napravio odjeću. To isto vidim i u rečenici evanđelja koja govori o susretu sina i Oca. Otac grli sina vraća mu dostojanstvo sina koje je ovaj teško obeščastio.  Čak mu priređuje gozbu jer se vratio „sin koji biješe izgubljen" i oživio „ koji bijaše mrtav"   Isus na više mjesta govori da će u nebu biti velika radost zbog povratka jednog zalutalog, zbog obraćenja jednog grješnika.

Zanimljivo je ponašanje Oca u razgovoru sa starijim sinom  stariji sin ne želi imati veze sa mlađim bratom i zato govori Ocu „tvoj sin" a Otac naglašava  da je taj očev rasipni sin i njegov brat pa mu naglašava „tvoj brat."

Ovdje vidimo i za nas jednu veliku stvar. Često puta osuđujemo one koji su počinili zlo. I ne želimo imati s njima nikakve veze.  Evanđelje nam želi reći da kolikogod netko bio grješan on je ipak naš brat.  Uvjeren sam da mnogi ne žele prihvatiti ovu činjencu . Ponašaju se ka da su oni osobno  povrijeđeni.

Stariji brat

Velika većina od nas sa punim razumijevanjem odobrava ponašanje starijeg sina. On  ne shvaća širinu ljubavi Očeve. Gleda na stvari sebično i najvjerojatnije bi volio da se mladji brat nikad nije vratio. On se plaši za svoje imanje jer predbacuje ocu da mu nikada nije dao kozlića da se proveeli sa prijateljima. No otac je ovdje sasvim jasan da njegova materijalna prava nisu ugrožena jer „Sve što je moje tvoje je!" Dakle materijalna prava koja je sin prokockao više ne može dobiti. No ipak je on Očev sin  koji je bio odlutao od njega.

Dnašnje evanđelje i mi

Otac u evanđeoskoj priči je Bog. Mi smo njegova djeca. Među tom djecom ima onih koji su odlutali od Boga, otišli u stranu zemlju  spiskali sve Božje darove. I sada ovdje nastaje problem što oni koji nisu - prema njihovu mišljenju - nikada napravili neki teški grijeh postavljaju se kao suci onih koji su pogriješili i sagriješili. I da je njih pitati  onda se nitko ne bi spasio nego oni.  Takvih ima u svakoj župi.  I dobro je da se sada i ovdje zpitamo koliko ima u meni od onoga mlađega sina. A koliko ima u meni od onoga tarijega sina.  Svi mi imamo što popraviti.

Svakako da ova prispodoba nama daje obilato za razmišljanje. I svaki od nas treba smoći snage i reći kao i mladji sin: „Ustat ću i poći k svom Ocu i reći sagriješih protiv neba i protiv zemlje. Na to  nas potiči riječi svetoga Pavla: koji nas plačući poziva kao i Korinćane. „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte , pomirite se s Bogom!

Ovih dana sam pročitao da je kardinal Dolan, nadbiskup New yorka, za kojeg mnogi govore da bi mogao biti budući papa, na sinodi biskupa propšle godine dobio za govoriti kao i svaki biskup 5 minuta. A on je govorio biskupima samo 2 i pol minute. Rekao je od prilike: „Za novu evangelizaciju potrebno je da mi biskupi ponovno otkrijemo vrijednost i veličinu sakramenta ispovijedi. I da ga mi koristimo."  Sjeo je i dobio veliki aplauz prisutnih biskupa.  Pa ću i ja reći  to isto: Ako želimo doista doživjeti svu puninu uskrsa onda i mi ponovno otkrijmo ljepotu i dubinu svete ispovijedi, gdje ćemo i mi reći Ocu u dubini svoje savjesti i sakramentu ispovijedi „Oče oprosti, sagriješio sam protiv neba i zemlje što sam tvoja dobra, tvoje milosti spiskao živeći razvratno u  stranoj zemlji, to jest daleko od tebe ne gledajući tvoje zapovijedi. Nisam dostojan zvati se sinom tvojim..  I tada ćemo i mi doživjeti očev zagrljaj: To će biti pracvi Uskrs. Evo taj doživljaj ovih dana želim i sebi i vama.