1 Korizmena – 2013.(Pražnica)

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Misno slavlje

 

Pozdrav

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

Uvod

Pod posebni blagoslov trojstvenoga Boga stavimo danas, na prvu nedjelju korizme ( na koju vas sve srdačno pozdravljam) i cijelo pokorničko vrijeme. Pripazite malo, makar danas, na Zbornu molitvu. Zbijenim riječima govori se ono što je cijelo pokorničko vrijeme i što nam želi donijeti: to je svetih četrdeset dana; oni su dar Božji, on nam dolazi u susret da bismo Isusa dublje upoznali i življe u njega vjerovali. Na taj će način njegova snaga otkupljenja i spasenja na nama i u nama  biti učinkovitija.

Da bi se to moglo i doživjeti u liturgiji nije dozvoljeno kroz korizmu sviranje orgulja niti kićenje oltara cvijećem. Pa molim da se taj propis liturgije održava.

Osim toga ćemo kroz korizmu - da se sačuva stari napjev  pjevati molitvu vjernika Bože daj mir jedinstvo i poslije podizanja ćemo pjevati onaj stari napjev Klanjamo se tebi Isuskrste... ali samo jedan put!

Neka nas Bog, u svom milosrđu, tako sada pripremi da se to i vidi na našem životu: Bog nam je darovao blagoslovljeno vrijeme, vrijeme obraćenja i pokore.

Priznajmo, iskreno pred Bogom i jedan pred drugim, da smo sagriješili i da nam je potrebno oproštenje.

Molitva vjernika

( pjevati: Bože, daj mir jedinstvo)

Bože i Oče. Ti si vjeran i ne ostavljaš nas same.. Hvalimo te i slavimo, po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Meditacija poslije pričesti

Gospodine,
Imam vremena.
Imam svoje vrijeme za sebe.
Sva vremena koja si mi dao
Pripadaju meni:
Godine moga života
Dani mojih godina
Sati mojih dana.
Na meni je da ih ispunim,
Mirno i opušteno
Ali ispuniti ih do vrha,
I tebi ih prinijeti
Da ti i iz njihove loše vode
Napraviš plemenito vino
Kao što si to jednom učinio u Kani
Na gozbi ljudi.
Gospodine, ne molim te danas za vrijeme,
Da učinim ovo ili ono.
Molim te za milost
Da u vremenu kojega mi daješ
Svjesno činim ono
Što ti želiš da učinim.      M. Quoist: Herr, da bin ich.
Propovijed

Smiluj mi se Bože po velikom milosrđu svome.
Slušamo, čitamo, gledamo vijesti. Sa svih strana nas obasiplju crne vijesti: ubojstva, pljačke, prijevare. Raspravlja se o zločinima, govori se o nečovječnosti, ali grijeh se nigdje ne spominje. Kada ste čuli na radiju, vidjeli na televiziji, pročitali u novinama da se govori o grijehu razbojstva, grijehu nepravde, i slično.
Kad slušam razgovore u trajektu, u raznim društvima, onda se govori o tome kako je ovaj ili onaj prevario ženu ili ona muža, ali nigdje se ne govori o grijehu preljuba.
Ovih dana sam pročitao jedan intervju naše poznate liječnice, psihijatra, koja govori o seksualnom odgoju djece u školi i kaže da teologiziranje ljudske spolnosti  predstavlja nasilje nad djetetom i da ga se, na taj način, tjera u razne osjećaje krivnje.
Stavimo ruku na srce pa ćemo morati priznati da se i u našim crkvama  vrlo malo čuje propovijedati o grijehu. O uzrocima i posljedicama grijeha.  I zbog ovih i brojnih drugih razloga odlučio sam ovih  korizmenih nedjelja govoriti o grijehu.

Tragedija grijeha
U čemu se sastoji tragedija grijeha? Da bih mogao odgovoriti na ovo pitanje, moram otići malo na početak čovjeka. Bog je stvorio čovjeka da  živi u vječnoj sreći zajedništva s Bogom. No, odmah budimo  iskreni i priznajmo: koga danas i od nas ovdje prisutnih veseli i raduje činjenica  da ćemo vječno živjeti u zajedništvu s Bogom. I tu počima problem. Mi smo potpuno  odbacili tu potrebu za Bogom. No, sada nećemo ulaziti u tu temu: dakle Bog je stvorio čovjeka za konačnu sreću, radost, ispunjenost. Taj cilj mora svaki čovjek, za svoga života, dostići i za njega se opredijeliti. Mora se sam odlučiti hoće li i želi li to zajedništvo s Bogom. Bog želi spasenje čovjeka, ali ga ne želi spasiti bez njegovog sudjelovanja ili protiv njegove volje. I to je sva tragedija čovjeka.
Današnji čovjek se mora odlučiti  između ponuda ovog svijeta, između svega što svijet nudi i Boga. Bog je daleko, čak se čini odsutan, a filozof Nietsche je ustvrdio: Bog je mrtav.  S druge strane zlo nam se nudi i daje u najrazličitijim pakiranjima i finim bojama i većina ljudi  pa i kršćana se odlučuju na svjetovnu ponudu, za sreću na ovome svijetu, prema paroli: „uzmi sve što ti život pruža, danas si cvijet, a sutra uvela ruža.  A nebo i nebesko kraljevstvo, prema pedeseto godišnjoj  komunističkoj paroli, „prepuštaju Bogu i vrapcima." I nikakvo čudo da čovjek, u napasti između Boga i svijeta, bira svijet.

Napasti - Isus primjer
Današnje evanđelje nam jasno ocrtava vječnu borbu u čovjeku: odlučiti se za ponudu ovoga svijeta  ili za Boga i život po njegovoj volji.
Moram naglasiti da svako vrijeme  ima svoje oblike napasti. Ali u biti, sve se napasti  svode na ove tri koje su opisane u današnjem evanđelju. U ovoj propovijedi imat ću pred očima naše vrijeme i naše okolnosti života.

1. napast - standard
Potreba za kruhom je jedna od osnovnih potreba  čovjeka. Pod kruhom se danas ne podrazumijeva samo kruh koji jedemo nego i radno mjesto, stan - kuća, auto, televizor, kompjutor, mobitel i mnoštvo drugih stvari koje podrazumijevamo kad kažemo standard.  Ovoj su napasti izložene sve generacije. Ako želiš biti in, ako želiš biti u korak s vremenom, onda moraš imati.... A kako ćeš do toga doći, uopće nije važno. Važno je da nisi gladan standarda. Koristi ovaj život.
Isus je ovoj napasti odgovorio: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta". To danas znači: Ne živi čovjek samo od standarda, od skupog auta ili posljednje mode mobitela, nego čovjek živi iz Božje riječi koja nam govori da čovjek živi od poštenog rada, ljubavi, istine, pravde .. Sve to i samo to ispunja čovjeka.  I sad je pitanje koliko mi hoćemo i želimo prihvatiti ove ideale i živjeti od njih.  I zapamtimo: kad bismo svi mi jeli samo kruh i ništa drugo, vrlo brzo bismo svi pomrli.

2. napast - moć, vlast - ugled
Dat ću ti sva kraljevstva svijeta ako mi se pokloniš. Danas se nudi svega i svačega da se tome poklonimo.   A ono čemu se poklonimo,  pred čim padnemo na koljena postaje naš gospodar i mi, neprimjetno, malo po malo, postajemo robovi toga. Pogledajte oko sebe  pa ćete opaziti more robova. Zanimljivo je kako se o tome ne govori da netko robuje ovom ili onom, nego se našla jedna druga riječ koja vrlo lijepo zvuči: ovisnik! Ovisnik o drogi - a zapravo je rob droge. Ovisnik o alkoholu, a zapravo je rob alkohola, ovisnik slobodnog seksa, a zapravo je rob seksa, ovisnik o svojoj sebičnosti, a zapravo je rob svoje sebičnosti.  I da ne nabrajam dalje. Pogledajte posljedice tog robovanja u zapadnom svijetu, posebno u Europi, a nije ni Hrvatska daleko: sve manje sklopljenih brakova, sve više rastavljenih, sve manje djece, sve više maloljetničkih trudnoća i pobačaja, a od drugim posljedicama neću ni govoriti.
Isus je rekao napasniku: „Pisano je: Gospodinu Bogu jedinom se klanjaj." Koliko kršćana ovdje na Braču, u našoj župi može reći: Gospodinu Bogu jedinom se klanjam? Koliko ima bogova i božanstava kojima se klanjamo i koji nas potpuno zarobljuju?

3.napast : slava, senzacija
Kad  đavlu nisu uspjele ove dvije napasti, onda igra na treću kartu - ljudi su joj  vrlo podložni. „ Baci se dolje s vrha hrama, anđeli će te nositi na rukama." Ljudi će misliti da si došao s neba. I eto ti slave, uspjeh ti je zagarantiran. Ljudi će trčati za tobom.  A Isus mu odgovara: „Ne iskušavaj gospodina Boga svojega."
Koliko smo mi ljudi, danas, željni svjetske slave. Sve je podvrgnuto slavi. Što se sve čini, što se sve žrtvuje da bi netko postigao svjetsku slavu. Koliki vjernici trče za vjerskim senzacijama: ukazanja ovdje, čudesa ondje. Nema tu vjere, samo trčanje za senzacijama. Tisak živi od senzacija.  I najobičnije ljudske tragedije tisak pretvara u senzaciju.  I mnogi od nas žive od senzacija. Mnogi čeznu postati slavni. Evo, upravo je vrijeme kada se puno govori o izboru novoga pape. Nekada je bio običaj nakon izbora novog pape  dok ide prvi put pozdraviti i blagosloviti okupljeni narod, hodeći od Sikstinske kapele do lože na pročelju crkve sv. Petra da ispred njega  ide kardinal đakon i pali slamu govoreći „Sic transit gloria mundi! -  Ovako prolazi svjetska slava.  A naš pjesnik je napisao: „Slava ljudska voda je vrh pijeska" . U srijedu smo započeli korizmu posipanjem pepelom po glavi uz riječi „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah obratiti."

Ono što se događalo Isusu, događa se i nama. I svi smo mi, od najmlađih do najstarijih, izloženi napasti. Svakome od nas dolazi đavao sa svojim ponudama. Kako se mi odnosimo prema tome? U četvrtak smo čitali odlomak iz Staroga zavjeta: „Evo stavljam danas pred tebe sreću ili nesreću, život ili smrt. Biraj!  Ako hoćeš život  i sreću, onda biraj Gospodina i vrši njegove zapovijedi." Kod drugog evanđeliste piše da su, nakon napasti, anđeli došli i služili Isusu - jer se nije poklonio đavlu. A ako se mi poklonimo, u našim napastima, đavlu onda nam neće doći anđeli i služiti nam, nego će doći đavao, vrag sa svojim anđelima - vragovima i tjerati nas da mu se klanjamo i da mu služimo.
Na svakome je od nas da u napastima odlučimo hoćemo li se klanjati Gospodinu ili ćemo dopustiti da nama vlada vrag. Amen.