("Nedija od polme")    (grad.hrvatski: Macicna nedjelja)

  BOGOSLUŽJE VELIKOG TJEDNA - C 2016.

Svakako bi se trebalo okupiti izvan crkve i u procesiji krenuti prema crkvi - Može se upotrijebiti predviđeni uvod iz Misala ili reći svojim riječima.

Pozdrav: Sve vas skupa najsrdačnije pozdravljam ovoga jutra, na početku bogosužja kojim započimamo i otvaramo Svetu ili Veliku sedmicu.

Danas, na Cvjetnu nedjelju, na poseban način mislimo na Isusov ulazak u Jeruzalem. Udaljili smo se malo od crkve da slušamo riječ Božju, da se prepustimo Kristu, koji se prepustio nama cijelim svojim životom da bismo svjesno išli jedan komadić puta s onim koji nas uvijek prati na svim našim putovima.

Znamo i to slavimo u svakoj svetoj Misi, da je ovaj put, kojega naša procesija želi predočiti, da je taj put preko muke i patnje došao na cilj da bi, slavodobitno, ušao u uskrsnuće i vječni život.

A sada ćemo blagosloviti naše palme, simbol pobjede i života i ujedno molimo jedan za drugoga.

Uvod u oba čitanja:

Čitanje iz Starog zavjeta nam govori o sluzi Gospodnjemu koji se, usprkos svih protivština, nije sustezao vršiti volju Božju i biti uz ljude. I to čitanje nam pokazuje Sina Božjega i u himnu Novog zavjeta ga se slavi kao Krista koji se ponizio i sasvim dragovoljno primio muku, sve do konačnog odbačenja i smrti na križu.

Sam Bog - tako nam govore oba teksta - prepoznaje ovo odreknuće i pomaže i uzvisuje.

Molitva vjernika:

Pred svemogućega Boga iznesimo naše molitve i prošnje:

/Preporuča se kao molitvu vjernika pjevati Bože daj mir jedinstvo

Pomozi svima koji su ovdje prisutni, kao i svim vjernicima da se možemo sabrati u ovim svetim danima, da se možemo usredotočiti na slavljenje muke, smrti i uskrsnuća tvoga Sina, - molimo te

Učini da kršćani budu sve spremniji slijediti Krista i nositi njegov križ tako da po tom znaku neograničene ljubavi, budu pomoć i drugim ljudima. Posebno te molimo za sve bolesnike naše župe kojih ćemo se sada u tišini sjetiti..../kratka tišina/ molimo te

Daj da svi žalosni i obeshrabreni uvide tvoju poruku da se iz patnje i promašaja može doći do spasenja, da otkriju smisao patnje i trpljenja, molimo te

Budi uz umiruće, olakšaj im napuštanje staroga života da se predaju tvojoj volji i tako postignu vječni život, molimo te

Našim pokojnima, koji su te ovdje, na našim putovima, slavili hodajući kroz život, kao i svim pokojnima udijeli slavu uskrsnuća, molimo te

Na tebe se oslanjamo i u tebe stavljamo naše povjerenje, zahvaljujemo ti po Isusu Kristu, tvome sinu, kojega si uskrisio od mrtvih i postavio iznad svih. I koji sada živi i kraljuje s tobom, u vijeke vjekova.

U mnogim župama sada slijedi klanjanje bilo 6 satno ili 40 satno. Dobro je to klanjanje započeti procesijom.

Gdje misa završava bez klanjanja dobro je uzeti blagoslov iz Misala. Obrazac Muke

Propovijed:

"Svi čine tako"

Vrlo često čujemo: "Pa svi čine tako!" Na taj način opravdavamo sebe i svoja djela. Pa i djeca i mladi tako argumentiraju: "pa svi drugi tako čine, zašto ja ne bih smio." Tako su valjda mislili svi oni koji su radosno i puni ushićenja na Cvjetnicu klicali, 'svi drugi kliču i ja ću.' Ali su isto tako na Veliki petak tulili s masom: "Raspni ga!"- 'tako svi hoće pa i ja.'

Pa i Petar je došao u napast. Kad su svi Isusa zatajili i zanijekali, zanijekao ga je i on. Iako njegove usne nisu izustile "Raspni ga...", ipak nije imao hrabrosti ostati kod istine.

"Lagati? - Pa tko danas ne laže?"

"Svake nedjelje u crkvu? - Pa tko to danas čini?"

"Pobačaj? - Pa i tako svi to čine!"

"Nevin do braka? - A tko se toga još drži?"

" Rastava - pa svi se rastavljaju.."

Sestre i braćo, opasno je uzeti masu kao mjerilo, posebice ako time želimo prekriti i opravdati naše grijehe.

Opasno je ostati kod mase, samo zato činiti s masom, jer se želi biti dionik mase. Isto tako nije dobro činiti ono što svi drugi čine - jer svi drugi tako čine - pa i onda kad se radi o dobru. Nisu samo mladi podložni tome kad se podlažu volji roditelja, iako su drugačijeg mišljenja kad se radi o njihovoj grupi.

Bolje je biti opredijeljen čovjek, spreman uvijek stajati uz istinu. Isus reče Pilatu: "Došao sam da posvjedočim za istinu ". Svjedočenje se, na grčkom, kaže "martyrium" - a konačno to znači biti krivo shvaćen, trebati trpjeti, biti ismijan.

Istina za koju dajemo svjedočanstvo nije neka teoretska istina, nego potpuno konkretna: Mi smo ovdje, jer ljubimo Boga - i Bog nas ljubi. To je istina i te se istine ne smijemo nikada stidjeti.

2.

Danas brza promjena javnog mnijenja utječe i na naše razmišljanje. Još nam odzvanja u ušima slavlje Hosana, procesija s maslinovim grančicama, a doskora, u petak: „Propni, raspni ga!"

Koliko smo puta sami naglasili da je naše vrijeme brzo vrijeme. Danas zvijezda, sutra zaboravljen. Danas hvaljen i slavljen političar, sutra potpuno odbačen. Danas junak, sutra žrtveno janje.

No, evanđelje nam jasno pokazuje da je tako bilo i u Isusovo vrijeme. U nedjelju 'hosana', u petak 'propni - raspni ga'. Dakle, to ni u Isusovo vrijeme nije bilo drukčije. To, sasvim sigurno, spada u bit čovjeka.

Zavijati s vukovima, plivati sa strujom, samo ne biti po strani, loptu lagano zadržati. Onaj koji nema kralježnice, ne može je ni slomiti.

Znamo da je Isus svim tim ljudima oprostio. Pa i Petru koji je sigurno najviše proigrao ljubav i povjerenje. No, jer Bog to sve podnosi i ne uzvraća, trebali bismo se čuvati da ne upadamo, uvijek iznova, u iste pogreške.

Mladi su skloni sakriti se iza neke grupe, klike. 'Zato što svi drugi tako čine, ne trebam se opravdavati, kao ni za ono što drugi propuštaju kao i ja.' Kako se izgrađuje ponašanje u jednoj klapi, grupi vrlo je kompliciran proces. Tu svakako određenu ulogu igra savjest svakog pojedinca, osobna hrabrost, ali i komoditet i bezobrazluk imaju svoju ulogu.

Zastrašujuće je kako se malo ljudi mijenjaju kad odrastu. Onda su druge klape, kolege s posla, obitelj, bračni drug, prijatelji ili prijateljice. Ono što ostaje je mješavina osobne savjesti, hrabrosti, komotnosti i bezobrazluka.

Možda vam smeta ova oštra riječ "bezobrazluk". Time se ne misli ni na što drugo, nego na nedostatak hrabrosti sebe učiniti neobljubljenim, biti ismijan, sloviti kao nervozan, ili kao nešto neobično, izvanredan, pobožnjaković, zaostao, ili kao apostol morala ili kao ulizica.

Pozivam vas da skupite cijelu svoju hrabrost. Trebat će vam.

Pozivam vas da dođete ovih dana na ispovijed, s prijateljima, klapom, obitelji - odvažnima pripada kraljevstvo nebesko.,

Da, jasno, trebalo je završiti na ispovijedi. Pazite da zbog toga ne postanete omraženi!

Upravo to.

3.

1. Uspjeh i posrtaji

Ništa uspješnije od uspjeha. Kad novine javljaju da je neki film, neki koncert, neka utakmica napunio blagajne, onda je jasno da će biti uspjeha. Kad jednom slavlje započne, onda se lako uključiti. Onda skače iskra oduševljenja, onda ljudi trče ispred Učitelja i viču «hosana» i «blagoslovljen koji dolazi», jer tako svi govore i pjevaju. Ima razloga zašto pjevati: Gospodin ulazi u Jeruzalem.

Što Isus nije od svog uspjeha mogao učiniti! Uspostaviti kraljevstvo Božje na zemlji, na valovima oduševljenja mogao je, vrlo lako, iz Jeruzalema istjerati sve vlastodršce. Uspjeh bi bio opipljiv.

Isus ne čini ništa slično. Odlazi u Hram i moli, uči. Pokušava dohvatiti srca ljudi - i promašuje. Promašuje kod naroda koji želi vidjeti znakove, a ne želi se obratiti. Promašuje kod pismoznanaca, koji ga ne žele čak ni slušati. Promašuje kod učenika, kojima ostavlja sveti nalog, novi savez u svojoj krvi, a oni ga ne razumiju i ostaju u svojim snovima i međusobno se svađaju tko je među njima veći.

2. Iza promašaja dolazi ruganje

Koliko je siguran uspjeh, toliko je i neizbježan poraz onih koji se ne podvrgavaju zakonima uspjeha. Za četiri dana će ostati samo ruganje i pogrde. Ako se na oduševljenje ne odgovori vlašću, onda se uzvraća pogrdama. Sada nastupa i tama i sat izrugivača.

Stražari izruguju onoga koga su pred kratko slavili. Malo vlasti nad zatvorenikom daje im prigodu da se izruguju. «Ako si prorok, reci tko te udario.»

Herod četverovlasnik Galileje, bio je toliko željan da vidi nekoliko čuda. Mislio je vidjeti kako će Čudotvorac hodati preko bazena za plivanje, ili probati ukus vina od vode. No, jer se taj prorok ponaša drugačije, ostaje mu samo ruganje. Oblači mu luđačku haljinu, kad je već kralj i šalje ga natrag Pilatu.

Pilat je malo drukčiji i ima svjetsko iskustvo za takav slučaj. On pere ruke od svake krivnje. Prije nego bi se potpuno upleo u aferu, daje Isusa razapeti.

Tako mu se ruga i masa naroda, jer nije učinio ništa što su oni očekivali. «Drugima je pomogao, neka pomogne sam sebi ako je Mesija, sin Božji.»

Čak i jedan koji je osuđen na smrt ruga mu se, sa susjednog križa: »Ako si Mesija, spasi sebe i nas pa ćemo ti vjerovati.»

3. Crkva grješnika se ne ruga

Ovdje je zabranjeno ruganje. Ovdje se nalazi netko tko ne zdvaja u Božjoj nemoći križa, nego u tome pokazuje ljubav Božju. Tu je i drugi koji je s njim raspet, on koji gleda smrti u oči prigovara podrugivačima. On kojemu je jasno da je raspet zbog zločina, on se može obratiti Isusu: »Gospodine, sjeti se mene u kraljevstvu svome.»

Ne u jeruzalemskom slavlju, ne u nerazumijevanju učenika, niti onih koji misle da imaju vlast nad Isusom, nego kod razbojnika koji gleda u lice smrti. Ovdje dolazi do izražaja vjera.

Crkva, ove Cvjetne nedjelje, posiže za dugim čitanjem da bismo mi, ovoga tjedna, išli za Isusom. Tek ako pokušamo ići ovaj put s Isusom, moleći i čitajući evanđelje i s cijelom Crkvom, slaveći bogoslužje, onda ćemo se sudariti sa samima sobom kao onima koji su se sposobni oduševiti, ili možda razočarani, ili nevjerni ili oni koji misle samo na sebe, možda ne podrugivači, nego kao Pilat, svjetski intelektualci koji ne dopuštaju da ih sve to dotakne. Možda ćemo u sebi naći čovjeka koji je ukopan u grijeh i nikakve ga sile ne mogu od toga osloboditi. Možda će se u nama probuditi srce kad vidimo Spasitelja, na posljednjem putu. Tada bismo mogli moliti, s razbojnikom: Isuse misli na mene u svom kraljevstvu.

4.

Bog na križu

Krist Isus je Bogu jednak, ali se nije držao, kao plijena, svoje jednakosti s Bogom, nego oplijeni sam sebe i postane slugom, čovjeku nalik. Ponizi sam sebe i postade poslušan do smrti i to smrti na križu. (Fil 2, 6-8)

«Bog na križu» je središnja tema u Velikom tjednu koji počima Cvjetnom nedjeljom. Zbog toga Crkva donosi, u svojoj liturgiji, prastari himan Kristu, prve Crkve iz poslanice Filipljanima. (2.6-11) To je pracrkvena pjesma o Kristu koja opisuje put Sina Božjega od nebeskog prijestolja do u najveće dubine ljudskog života, do smrti na križu (2,6-8) i Božji odgovor na ovaj put: uzdignuće za Gospodara svega, (2,9-11).

Da Sin Božji završava na križu je vrlo izazovna slika, protivi se svim našim težnjama za srećom, jer se na toj gredi lome sve naše želje za ovozemaljskim blagostanjem. S druge strane se postavlja pitanje: gdje je čovjek koji ne trpi do kraja života zbog slomljenih čežnji i neispunjenih nadanja i želja? Recimo točnije: ni jedan čovjek ne prolazi mimo stvarnosti križa, svatko mora živjeti na svom križu.

Na temelju ove činjenice, križ dobiva sasvim novo lice. On nam pokazuje Boga koji ne ruši našu sreću, nego onoga koji nas traži u našoj nesreći da bude blizu nas ondje gdje nitko više ne može pomoći.

Možda znanost, privreda i politika mogu napraviti programske okvire koji bi odgovarali «zajedničkoj sreći», ne smije se previdjeti poteškoća ove zadaće, ali treba sumnjati da li se moja osobna sreća osigurava tom «zajedničkom srećom.» Tu se ne radi samo o materijalnoj potrebi, nego o duhovnoj patnji, o onoj brizi srca, o teškim bolestima i o svim onim, raznoraznim, predznacima smrti. A u takvim situacijama svi matematički predračuni znanosti, politike i ekonomije prolaze mimo. Križ ne objavljuje moć, nego svu nemoć ljudskih čežnji za srećom.

Tko tu može pomoći? Samo Bog na križu. To ne znači da naša vjera ima vrijednost samo ondje gdje je čovjek na kraju svog znanja i snage, nego živa vjera pokazuje svoju podupiruću snagu ondje gdje čovjek mora ići dalje, to jest živjeti - na prelomljenim životnim linijama.

Zemaljski gledano, križ je slika svih patnji i muka svijeta koji duboko trpi, a na čijem koncu stoji besmislena smrt. Nasuprot tomu stoji Bog sa svojim raširenim rukama koje su izraz ljubavi koja hoće i grješne ljude zagrliti i dovesti kući. Tako je križ most koji nas vodi preko ponora grijeha i krivnje, sudbine i smrti u blizinu Božju.

Raspeti nam daje prigodu da spoznamo da Bog naše vjere nije veličanstvo koje pritišće ili se nalazi u uzvišenoj daljini. Upravo na križu nam se očituje kao Bog koji se nalazi blizu i koji, zajedno s nama, trpi. Tko dopusti da ga ova ljubav zahvati, može doći u vjetar novog zamaha i na krilima nade dospjeti u područje privlačenja Boga svjetla.

Ne zaboravljam riječi pisma jedne redovnice koju je, usred života, napala rijetka bolest i još je samo očekivala smrt. «Sada stojim tu, gdje je stajao Isus Krist. Tu ne postoji nikakav poticaj, niti žurba, jer odavle više nitko ne želi. A ja je želim prihvatiti, jer ju je i on prihvatio.»

Pomoć i spasenje doživljava onaj tko se u teškim, tamnim trenucima dovuče pred Gospodina da mu reče: »Ovdje nalazim snagu i svjetlo, jer ovdje stoji moj Otkupitelj i Spasitelj, koji je moju tamu okrenuo u svjetlo i moju smrt u život.» On postaje glasnik jedne istine koju je Bog objavio na križu, a postaje jedina nada u ovom mučnom i teškom životu: „Moja ljubav na križu do noći smrti pratit će te na putu u onu zemlju gdje se svaka patnja okreće u vječnu radost."

5.

Naučiti čitati Božji rukopis

Mediji, moć i formiranje mišljenja

Ozbiljno novinarstvo strogo razlikuje izvještaj o stvarnim događajima i komentare koji pokušavaju protumačiti te događaje. Ipak, već u izboru onoga što izgleda vrijedno izviješća, a još više u načinu izviještenoga, daju se raspoznati očite tendencije autora. Slike i naslovi mogu, pored toga, očitim činjenicama dati odgovarajuće značenje. U povijesnom osvrtu će isti podaci biti, često, drugačije protumačeni. Nekoliko desetljeća ili stoljeća kasnije, povjesničari imaju potrebnu distancu da sagledaju pojedine događaje u većoj povezanosti.

Onaj tko vlada tržištem i umjetnošću formiranja mišljenja, može, po potrebi, imati jak utjecaj na dnevne događaje. Dakle, sporno je posjedovanje i reguliranje medija. Problem, po mom mišljenju, ne leži u tome da je javno mišljenje nestabilno, već u tome da je potreban velik napor kako bi se stvorio vlastiti sud o onome što se dogodilo. Otkako se u Austriji polaže opet više vrijednosti na razlikovanje desna i lijeva, moraju se npr. čitati dvije vrste novina kako bi se donekle moglo stvoriti stvarno mišljenje o političkom razvoju.

Hosana i «na križ s njime»

Kada su se, prije 2000 godina u Jeruzalemu, događaji oko Isusa zaoštrili, tu nije bilo stvarno drugačije. Mi se čudimo zbog brzog preokreta javnog mišljenja o Isusu. Na jednoj strani biva slavljen kao Mesija, na drugoj strani pronađe se dovoljno ljudi, kako bi mogli Pilata staviti pod pritisak javnog mišljenja. Razlog manje leži u prevrtljivosti naroda, koji se danas za ovo, a sutra za ono oduševi, a više u tome da je dovoljan mali broj onih koji stvaraju to raspoloženje, bilo u jednom ili drugom smjeru. Velika masa ljudi nema potrebnu energiju da bi mogla stvoriti vlastito, ispravno mišljenje. Često puta za to nema niti mogućnosti. Tim je veća odgovornost onih koji stvaraju to (javno) mišljenje.

Promjena perspektive

Povijesno gledano, događaji u Jeruzalemu mogu se još jednom drugačije ocijeniti i sagledati u većoj povezanosti. Još jedna druga perspektiva se stvara kada teolozi - kao npr. evanđelisti - tumače te događaje. Oni pokušavaju, takoreći, iz Božjeg vidika načiniti sliku. Za njih je sam Bog pokretač tih događaja. Ono što mi ljudi, iz neposredne pogođenosti, još ne možemo razumjeti, dobiva iz njihove perspektive posve jedan novi smisao. Događaji oko smrti Isusa su potresni. Izdaja, spletke utjecajnih, vlastito zakazivanje, bespomoćnost i politička kalkulacija miješaju se i vode do nevjerojatnog kraja čovjeka iz Nazareta. Ono što, za jedne, mora biti sagledano kao kraj, iz perspektive teologa je početak novog preokreta. Bog prozire spletke svećenika i političara i dozvoljava da započne novo vrijeme.

Vlastiti život tumačiti u većoj povezanosti

Slično kao jednostavan narod, učenice i učenici tada, stojimo i mi, bespomoćni kad trebamo tumačiti događaje u svijetu, ili osobne životne sudbine. Svi komentari mogu samo predstavljati privremene pokušaje objašnjenja. Kako često jedan politički utjecaj biva uvršten kao «povijesni» ili kao «događaj stoljeća», a uskoro je opet zaboravljen. Uz krevet jednog neizlječivog bolesnika stojimo bespomoćno, slično kao Isusovi prijatelji pod križem. Iz razmatranja događaja muke možemo, po mom mišljenju, naučiti najmanje dvije stvari. Prvo, da mi, poput Isusa, stavimo cijelo povjerenje u Boga i da se oslonimo na to da On ima sve konce u rukama, a ne prividno svemoćni moćnici. Drugo, ovaj izvještaj nas poziva da češće promijenimo perspektivu kako bismo događaje u našem životu i svijetu sagledali Božjim očima - teologiju prakticirati ako hoćete to tako nazvati.

U svakom slučaju, važno je da ne budemo zadovoljni s površnim i brzim tumačenjima. Napor za duboko, osmišljeno tumačenje neće nam biti ušteđen. Upravo slavljenje «Svetog tjedna», koji se također naziva i Veliki tjedan, poziva nas na to.

P. Hans Hütter, prevela Katica Kiš preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen

 

6.

1. Iz prošlih vremena

Izvještaj iz davnih vremena, a mnogo više nego jedan izvještaj. Mjesto odakle se čita, raspodjela uloga kao u kazalištu, svečanost nam sve to pojašnjava da je to mnogo više nego izvještaj.

Uspomena na davna vremena. Prije bi to bila uspomena koja se pripovijeda u obitelji i gdje se pripovijeda što se dogodilo i što ih okuplja. Nema značenje sama činjenica koja se dogodila u prošlosti, nego ono što i sada djeluje. Što se događa s onim koji danas to sluša? Nije li nam to daleka, predaleka prošlost? Što se to nas tiče? Ne bi li se ova uspomena mogla zamijeniti s brojnim drugim pripovijedanjima iz prošlih vremena?

2. Njemu na spomen

Tu je rečenica: ''Ovo činite meni na spomen.'' Rečenica stoji odmah na početku dugog Ivanova evanđelja o muci i smrti i moglo bi je se prečuti.

Ima ljudi kojima je ova rečenica od značenja, jer to nije samo uspomena, nego se naviješta iz nedjelje u nedjelju, kao da se događa danas. To nas podsjeća, iz nedjelje u nedjelju, po čijoj zapovjedi, na čiju uspomenu i sjećanje, kome u hvalu se mi okupljamo. Na njegovu uspomenu trebamo molitvu hvale, euharistiju izgovarati i lomiti kruh po kojemu on želi biti prisutan. I slijedi druga rečenica: ''Ovo je kalež novog saveza u mojoj krvi koja će se proliti za vas.'' Mnogo će se krvi proliti, jer Sin Božji ide do kraja putem nemoćne ljubavi Božje, nasuprot bijesnom nasilju kraljeva, koji gospoduju nad svojim narodima i vlastodršcima koji sebe nazivaju dobročiniteljima, a pred očima imaju samo svoju dobrobit. Primjerom svoje nemoći Sina Svemogućeg, po krvi koju je prolio, ustanovljuje Isus NOVI SAVEZ, novu zajednicu. On ustanovljuje među nama novu zajednicu. Utemeljuje među nama Kraljevstvo Božje, za što ga je Otac opunomoćio.

3. Sadašnjost i budućnost

Prošlost je sadašnjost. U tome leži tajna ove svečanosti. Krist je nazočan, jer je posvetio kruh. Krist je nazočan, jer nije samo govorio riječi, nego je za to dao i svoj život.

Slavimo Cvjetnu nedjelju kao polazište za tjedan koji je pred nama. U bogoslužjima Velikog četvrtka, Velikog petka i Uskrsnog bdijenja svoj vrhunac nalazi vjera koju liturgijski slavimo. Spominjemo se, a tako dopuštamo da Krist bude prisutan, dodirljiv u prilikama kruha, u svom tijelu. Kad otvaramo ruku da njegovom tijelu damo prijestolje u našem životu, onda se traži da reknemo «Amen», to je tijelo Kristovo. «Amen», On je prisutan. «Amen,» Mi smo narod kojega on vodi u Novi savez.

Tek polako su učenici shvatili što za njih znači križ. I za nas to nije jednokratno slušanje i razumijevanje, nego dugotrajan proces da dozvolimo da nas zahvati razmišljanje i oblikovanje po kojemu je on, koji je jednak Bogu, postao čovjekom, čak i slugom, poslužiteljem. Polako ćemo shvatiti i razumjeti i tako živjeti, jer vladati nije gospodarenje, nego služenje u punoj ljubavi. Amen.