8. Prosinac
Poveznice za liturgiju i naviještanje
U današnjoj svetkovini Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije susreće nas jedna tajna vjere, koja nije izričito spomenuta u Pismu. Zbog toga ovaj Marijin blagdan donosi mnogim katolicima poteškoće u razumijevanju. Stoga je ovo prigoda da napravimo mali, potrebni, uvod u ovo otajstvo vjere.
Ovdje nam mogu biti korisna sljedeća dva aspekta: prvo, trebamo ukratko opisati fenomen nasljeđa istočnoga grijeha (usp. Redemptoris Mater do 25.. 3. 1987, br. 10). Ono što Katolička Crkva želi reći pojmom "istočni grijeh" je najbolje objasniti na temelju tipologije ljudskog ponašanja. Ovdje je Adam uzet kao polazna točka, u njemu se istočni grijeh pokazuje paradigmatski, to jest u njegovom temeljnom primjeru, u njegovom ponašanju prema Bogu. On pokazuje želju i pokušaj uzdignuti se u nedostupna područja božanskoga čime, u konačnici, želi biti kao Bog. Adam je samo tip koji se – očito - ne smije promatrati samo sa strane muškog roda. Takvo Adamovo ponašanje može biti vidljivo u povijesti Boga s ljudima. Ljudi uvijek postupaju (uključujući Post II) tako da ponašanje počiva "na tipološkoj identifikaciji svakog čovjeka i čovjeka u cjelini," (Joseph Ratzinger, Kćeri sionska, - Einsiedeln l978, str. 65) . Iz ove perspektive gledano "izvorni (istočni) grijeh" se ne sastoji u nekom nedostatku u ili na prirodi čovjeka, nego se, prvenstveno, radi o odnosu Boga i ljudi, o odnosu kojega je Bog darovao čovjeku, a čovjek ga, uvijek iznova, u svojoj slobodi, ruši. Značajno je opaziti da se odnos između Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenja, stalno nalazi u tom rascjepu – i svi se mi tu nalazimo, kako cjelokupno čovječanstvo, tako i pojedinac. O tome govori posljednji koncil: "I zato se cijeli život čovjeka, kako pojedinca, tako i cjelokupnog čovječanstva, odvija u dramatičnoj borbi između zla i dobra, između svjetla i tame. Čovjek izgleda nemoćan, nesposoban sam pobijediti nasrtaje zla...grijesi umanjuju samog čovjeka, jer mu priječe da postigne potpuno spasenje..""(Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, nr 13).
Što to znači za nas - u drugom aspektu nauk o bezgrešnom začeću kakvog bismo trebali imati na umu na blagdan Bezgrješnog Začeća? Marijino oslobođenje od istočnog grijeha, kao izraz sigurnosti vjere Crkve, ima svoju jezgru u tome da između volje i nauma spasenja Boga Stvoritelja, koji nam se stalno objavljuje i Marijine volje ne postoji nikakav rascjep, nesklad i tako se u njezinom „Fiat"- „Neka mi bude", na jasan i razgovijetan način, pokazuju osnove novog Božjeg saveza s ljudima. U Mariji, Božje samobjavljivanje pronalazi bezuvjetnu poslušnost vjere što je, čini se, nadovezuje na Abrahama, ali ga i znatno nadmašuje. Marijin život i smrt, od njezina rođenja pa do smrti, jest neprestani, u slobodi izrečeni, DA Božjem spasiteljskom djelovanju. Ova sloboda je milost, to jest dar Božji koji joj se udijelio pozivom, a trebamo naglasiti da je njezin odgovor utemeljen na milosti Božjoj, to jest Kristovoj. Zato dobiva naslov „blagoslovljena" (Lk 1,28) time je „Marija po Duhu Svetome uzdignuta na razinu milosti, a to znači na sudjelovanje na božanskoj naravi „ (Usp 2. Pet 1,4) i prima život od onoga kojemu je ona sama, na razini ljudskog rađanja, dana za majku. Liturgija se ne ustručava nazvati je „kćerkom svoga Božanskog Sina" . . "(Redemptoris Mater, br. 10).
Prijedlog za propovijed
• Bez grijeha začeta Djevica Marija i Majka Božja je glavno mjerilo kršćanstva kojim ćemo vrednovati ženu u kršćanskom društvu.
• Današnjim blagdanom slavimo božanski red spasenja, pod izrazom Immaculata - Bezgrješna. Božji plan spasenja, kako nam to Biblija govori, leži u rasponu suprotnosti istočnoga grijeha i spasenja, jer spasenje pretpostavlja činjenicu istočnoga grijeha.
• U Isus Kristu je raskinuta ova „podložnost" istočnom grijehu, po kojem i mi kršćani možemo djelatno sudjelovati (vidi Matej 20,28, Rimljanima 3,24, 1 Korinćanima 1,30, Efežanima 1,7). Kao kršćani, živimo po njemu (usp. 1 Iv 4,9), a to je "ne živim više ja, nego Krist živi u meni" (Gal 2,20), dakle Krist koji je rođen od Marije Djevice .
• Važnost Marije – a time i žene u svakoj kršćanskoj zajednici - se objašnjava u otajstvu utjelovljenja. Utjelovljenje Boga se događa u osobnom susretu između Boga i žene, bez pomoći čovjeka, tako je ljudska priroda Isusa Krista samo od žene, Marije. Može se reći da je odlučujuće što, za početak otkupljenja, ne stoje muž i žena, nego je žena tu sasvim sama!
• Činjenica da Djevica i majka, u koju se vječni život ulijeva po Duhu Svetom i ona postaje plodonosna, također ima posljedice za ocjenu žene u naše dane. Crkva, koja živi od Krista, koji je od Marije, ne smije zaboraviti da je kršćanstvo ukorijenjeno u dijalogu ljubavi između Boga jedne odlučne žene. I time kršćanstvo stoji bitno pod znakom žene i štogod naš život više određuje ono biti kršćanin, raste i mora rasti vrijednost žene. To se mora opažati i u životu društva i Crkve.