Poveznice za liturgiju i propovijedanje
a) Ne treba štedjeti riječi ljubavi na sprovodima
Jesen prisiljava ljude na razmišljanje. Slika žetve ima nešto sa životnom bilancom. Približava se „Mjesec mrtvih", studeni kada se mnogo govori o polaganju računa (pred Bogom i pred ljudima).
Današnji biblijski tekstovi nas podsjećaju da riječ Božja uvijek dotiče „sadašnjost", sada i ovdje, moju egzistenciju! Kad bismo, mi kršćani, tu zahtjevnu Božju riječ odmah preveli u svagdašnji život, mogli bismo zaštedjeti mnoge riječi, koje bismo trebali, s puno kajanja, reći na grobljima: Zašto nismo „prakticirali" dobrotu, ljubav, spremnost na pomoć za života naših pokojnika? Zašto smo prekasno spoznali da moramo biti spremni dijeliti (pa i materijalna dobra)...
b) Nemoguće je razumijevanje Biblije „bez povezanosti sa životom"
Današnje evanđelje (Mk 10, 17 -30) trebalo bi i nama zvučati jednako tako kao bogatom mladiću koji se prestrašio nasljedovanja Isusa? Zašto? Jer mislimo da bismo trebali, slijedeći tekst Biblije, raditi na prepravljanju našeg pokvarenog svijeta. I ako nam ne uspije „preokrenuti" naš život (pa i njegovu privrednu, socijalnu, političku, ideološku...stranu) po poticajima iz Biblije, onda ne možemo prijeći na tu točku. To bi bilo potpuno nerazumijevanje provokativnog teksta Svetoga pisma. Zato bismo trebali učiniti sve što je ljudski moguće da postanemo „činitelji riječi". Lik sv. Franje Asiškoga kojega slavimo 4. listopada, je još uvijek živ. I bilo bi vrlo dobro prisjetiti se velike snage koja izbija iz njega. Moguće je da je on bio jedan od malobrojnih kršćana koji Bibliju razumiju - jer ju je živio.
1) Kako ja živim? Ovo je pitanje života i smrti. To je i religiozno pitanje: kad biblijski čovjek živi prema „Božjoj mudrosti" (Tora, Zakon) onda vjerno ispunja sve zapovijedi i životna pravila.
2) Riječi nasljedovanja u poučnom poglavlju Mk 10 (dnevno evanđelje) naglašavaju nepodijeljenu vezanost na Isusa. Preduvjet da možemo imati zajedništvo s Isusovim životom i patnjom je da se riješimo svih prijašnjih navezanosti.
3) Ako se u propovijedi (Mk 10, 17-30) izabere tema (posjeda ili obitelji) treba se čuvati svake obojanosti crno - bijelo. Isus nije doveo bogataše na optuženičku klupu, ali je ipak upozorio na opasnost bogatstva, koje vrlo lako dovodi do oholosti i zapuštanja ljubavi prema drugim ljudima. Iskustvo uči: često se iza sjajnog bogatstva krije vrlo siromašna duša.
4) Povezanost 28. nedjelje s danima žetvene zahvale („danima kruha!") je ovdje poprilično važna. Ne smije se, s jedne strane, zahvaljivati za žetvu, a s druge strane osuđivati pobiranje plodova (bogatstvo). Radi se o postupanju (ophođenju) s bogatstvom (služenje mamonu ili pomoć mnogima, npr. Josip Egipatski na faraonovu dvoru ne bi mogao pomoći mnogima da nije gradio spremišta). Svakako dolazimo na „dijeljenje". Darujem li ja svoje vrijeme drugima? Kako se služim „vlašću" koju imam? Materijalnim dobrima? ...
Pastoralni prijedlog: Napiši na poveći plakat i objesi na vidnom mjestu:
DOBRO KOJE NISI UČINIO U NABOLJIM GODINAMA ŽIVOTA
NEĆEŠ MOĆI UČINITI KASNIJE, U STAROSTI!
Tumačenje teksta
a) Mudr 7,7-11
Donošenjem Salamonove molitve za mudrost (1 Kr 3,2-15; usp 2 Ljet 1,2-13) ovaj odlomak nas vodi u sasvim konkretan život. Čak je i veliki Salamon, tip „mudrog" i „pravednog kralja", bio upućen na molitvu usprkos svom položaju (r 7). I on je hitno trebao Božju pomoć i „zaklinjao" je za dar mudrosti. Cijeli drugi dio knjige Mudrosti (6-22-11-4) opisuje bit, podrijetlo i djelovanje mudrosti koja mora biti pratiteljica vjernog Židova na životnom putu (dakle sadašnjem). Antičko sastavljanje pohvala (das enkomion) upotrebljava zadivljujuće slike da bi - kako to želi naša perikopa - ohrabrili čitatelje (slušatelje) da uvijek imaju povjerenja u Božji dar mudrosti.
Božji dar mudrosti nadvisuje sva zemaljska dobra (moć, bogatstvo, zdravlje...) i zbog toga treba još više ustrajati na moljenju za ovaj Božji dar.
b) Hebr 4,12-13
Putujući Božji narod (3,7 - 4,13) treba se (kao nekoć u pustinji) otvoriti živoj Božjoj riječi. Ova neodoljiva „moć Božje slike" opisuje se u našoj perikopi. Tako ovaj tekst tvori jednu vezu s početkom (1,1 sl) ovog opominjućeg pisma: Bog je „govorio" i u ovoj stvaralačkoj riječi se nalazi životno odlučujuća snaga za ljude koji slušaju. Ova uloga „rasijecanja" i osuđivanja Božje riječi (slika dvosjeklog mača) želi jasno ukazati da ovaj Božji govor traži od-govor ljudi. Nutarnja bit čovjeka je otkrita snažnom djelovanju Božje riječi. Govorno nasilje, koje izlazi iz ovih riječi, treba se prekinuti u iznošenju (čitanju) odlomka ovog teksta.
c) Mk 10, 17 - 30
Pitanje o „vječnom životu" (r 17 na početku odlomka i r 30 na kraju odlomka) svakome koji želi Isusa nasljedovati ovisi o osobnom držanju prema imanju i bogatstvu. Velik standard ugrožava cilj kršćana da dospiju do nerazorivog (vječnog) zajedništva s Bogom.
Redci 17-22: u razgovoru podučavanja govori se o jednom bogatom koji odbija Isusov poziv zbog svog bogatstva. Tri puta tekst nudi orijentaciju:
(1) Lijep naziv: „Dobri učitelju" usmjeruje Isusa na „Jednoga" (=Boga), koji sam i jedini u svojoj dobroti zove ljude u vječni život.
(2) Nabrajanje dijela međuljudskih „zapovijedi" (drugog dijela Dekalog-ploča) ne koristi ništa, sada je došlo vrijeme kada Isus naviješta cijelu Božju mudrost. I Isus ljubi ljude, jer on objavljuje volju Božju.
(3) Da sada Isus poziva cijelog čovjeka bez ikakvog ograničenja - na promjenu života (konkretno odricanje od bogatstva i zauzimanje za siromahe) je jedan previsoko postavljeni uvjet za vječni život. Očaravajuća moć mamona je ovdje pobijedila.
Redci 23-27: Budući da se čini da blagostanje i bogatstvo predstavljaju najveću zapreku za ulaz u Kraljevstvo nebesko, sada se ovdje uvodi još jedan razgovor s učenicima. Da bi se izvukle i naglasile (rr 23b.25.27b) važne Isusove riječi prikazuju se, na pojedinačnim slučajevima (rr 17-22: susret Isusov sa bogatašem) u obliku kateheze zajednice. Zastrašujuća slika o devi (najveća životinja u Palestini) i iglenim ušima (najmanji otvor na zidinama) jasno pokazuje da se spasenje bogatog može dogoditi posebnim Božjim djelovanjem.
Redci 28 - 30: Evanđelist je sačuvao još jedan razgovor s Petrom u kojemu je govor o nagradi za Isusove učenike. Napuštanje svih zemaljskih sigurnosti je poprilično velika, riskantna životna odluka. Ali ako je netko izokrenuo sve ove vrijednosti, onda dolazi nadzemaljsko obećanje („primiti stostruko i baštiniti život vječni") koje nadilazi svako ljudsko računanje. Ipak nova mjerila počimaju u bratskoj zajednici „nova Isusova obitelj" (usp Mk 34,4). I iz perspektive da sada i ovdje započima kraljevstvo Božje (u konkretnom svijetu) i „da će se ispuniti" (u vječnom životu) ovaj dio teksta dobiva najveću težinu (kako za prve kršćane, tako i za današnjicu) i vrhunsku aktualnost.
Misno slavlje
I.
Pozdrav: Milost našega Spasitelja neka bude s vama
Uvod: Ima ljudi koji odlučuju odlično, ali ima ljudi koji vrlo loše odlučuju. Ima ih kojima se lako odlučiti za prihvaćanje nečeg novog, drugima je to teško. Konačno, to ima svoje uzroke. Isto vrijedi i za život u našoj kršćanskoj vjeri. Tko živi po vjeri, neće imati velikog napretka, to smo često i sami osjetili. O tome ne govorimo, takvi smo. Ipak nismo prepušteni našim zatvorenostima i neodlučnostima. Isus Krist nam uvijek govori, on nas potiče da pokušamo ponovo, uz njegove upute i opomene.
II.
Pozdrav: Bog koji nas poziva na nasljedovanje, neka bude sa svima vama
Uvod:
Ponekad smo u opasnosti pomisliti da se naše kršćanstvo sastoji u ispunjavanju zapovijedi, nedjeljne mise, a ponekad, tu i tamo, davanja kakvog milodara. Današnje evanđelje nas potiče da razmislimo o svom odnosu prema novcu i posjedu, pa možda i da povučemo konzekvence. Jer nas naš Gospodin ljubi, želi nas sačuvati od lažnog bogatstva, obaveza koje nas opterećuju i manjka spremnosti na dijeljenje. Možda smo ponekad i pomislili: što imam od toga ako se tako vežem uz Isusa i njegov put? - Mnogo više nego što bi sam ikada mogao zaštedjeti i k tome vječni život, tako glasi Isusov odgovor.
Gospodine, što trebam činiti? Daj da to spoznamo, možda čak i u ovom euharistijskom slavlju.
Gospodine Isuse Kriste,
- potičeš naše srce da činimo ono što je po tvojoj volji, Gospodine smiluj se
- daješ nam mudrost da znamo razlučiti važno od nevažnoga, Kriste smiluj se
- ti nas poznaš, pred tobom ne trebamo ništa skrivati, Gospodine smiluj se
Odrješenje, otpuštenje naših grijeha podao nam svemogući, milosrdni Gospodin. Amen
Molitva vjernika
Gospodine Isuse Kriste, ti pozivaš ljude da te nasljeduju i daješ im mogućnost da uređuju svoj život. Zato te molimo:
Po svom svetom Duhu daruj Crkvi hrabrosti da uzme tvoju riječ kao mjerilo života, molimo te
Daj odgovornima u društvu snage pomoći onima koji žive u bilo kakvom obliku bijede, molimo te
Oslobodi kršćane od nutarnjih i vanjskih želja da im se zahvaljuje, a u njima probudi osjećaj zahvalnosti, molimo te
Daj nama, u našoj župi i svim kršćanima svijeta snagu da u pravo vrijeme budemo spremni pomoći riječju, primjerom i djelom, molimo te
U tišini iznesimo svoje osobne prošnje i želje.......(kratka pauza)
Našim pokojnima udijeli svoju nebesku nagradu, prema njihovoj spremnosti dijeljenja ovdje na zemlji, molimo te
Gospodine Isuse Kriste, ti si zbog nas postao siromašan da mi postanemo bogati i živimo s novim horizontima. Tebi neka bude hvala i slava u vijeke vjekova. Amen
Propovijed:
1.
„Sadašnjost je jedino vrijeme koje nama, stvarno, pripada i koje trebamo iskoristiti prema Božjoj volji" /Blaise Pascal/
a) Dugo ljeto - kratka jesen
Tko u svom dugom životu kuje velike planove i mnogo (putovanja, hobi, razonode...) prebacuje za stare dane, taj je sretan. No, bilo bi vrlo korisno razmisliti ako bi se glavne zadaće (odnos prema Bogu, potpuno zauzimanje za obitelj, odgovornost za ljude u bližoj i daljnjoj okolici...) prebacivale na stariju dob...onda bi se moglo dogoditi da bude kasno... Dugo (prožeto sebičnošću) „ljeto" života vrlo često, nužno, može očekivati kratku „jesen". Sve dobro koje je čovjek zaboravio učiniti u rascvjetanom razdoblju života ne može popraviti pri kraju života ... „Najvažnije i jedino u životu su tragovi ljubavi koje ostavimo na odlasku." (Albert Schweitzer)
b) Božja riječ „pogađa" sadašnjost
Budući da je biblijski navještaj usmjeren na posljednja vremena, NE SMIJE SE ZAMIJENITI S MANJKOM ZAUZETOSTI U SADAŠNJEM VREMENU. Biblijski načitan i rado čitan (pred stotinu godina) židovski pisac Bertold Auerbach je poslovično rekao: „Kod svih teških misli u daljini, prednost imaju danas i njegovo pravo!" I baš ovo moramo imati na pameti kad razmišljamo o Božjoj riječi koja pogađa naš svagdašnji, sada i ovdje, život.
"Mudrost" (prvo čitanje) nam treba biti učiteljica u svakoj životnoj okolnosti. Neiscrpivo blago životnog iskustva duboko religioznih ljudi (u odnosu na Boga i socijalni život) mi treba uvijek i ovog trenutka, i daje mi nezamjenjiv životni orijentir.
„Riječ Božja" (usp. drugo čitanje) vodi me u neizbježnu krizu (odlučivanje). Ima duboko djelovanje sve do u „dubine" duše....Ovdje nema mjesta za polovičnost, suzdržavanja, ograničenja, promišljanja, ...Tko jednom uzme Bibliju u ruke, neće u njoj naći „inflaciju velikih riječi", nego samo i uvijek „velika djela ljubavi" koja će ga poticati.
Novac i želja za vlašću imaju sotonsku umjetnost zavođenja (usp. evanđelje). Ovdje nema raspravljanja, nego „franjevačka" promjena života. Jedna promjena mišljenja i osjećanja, nova „ljestvica vrijednosti" ..."To je ono" - trebao je uskliknuti Franjo iz Asiza (1181/2 - 1226) „za čim čeznem svom dušom" kad je promijenio svoj život prihvativši siromaštvo. Pitanje je: da li je Franjo Asiški doista pravilno „postupio"? Jesu li samo neki kršćani (serafski svetac) i još neki mali broj potpuno shvatili evanđelje?
U Crkvi (pa i među „prosjačkim redovima" ) se vrlo rano počelo oslabljivati i neutralizirati današnje evanđelje, umanjujući izjave teksta (... „ne treba sve to shvatiti doslovno..." na taj način kršćanstvo gubi vjerodostojnost).
Kao moto bi moglo vrijediti i ovo: „Bogatstvo bi trebalo imati samo jedan razlog, a to je uklanjanje siromaštva". Inače, u biti, vrijedi: „Bogatstvo je opasnije od samog đavla osobno!"
c) Molitva za mrtve potiče „život"
Tako su oni postigli: veliki sveci, koji su ozbiljno shvatili Bibliju. Ali i mali sveci, koje mi poznamo, ljudi koji oko nas dnevno, „iznova" pokušavaju riječ Božju ostvariti u svagdašnjici i postići će ako nastoje urediti život po Isusovom modelu.
Naša molitva za pokojne (- Neka Bog bude milosrdni sudac njihovih djela i njihova života -) trebala bi nas - žive - poticati da Bibliju i kršćanske (spasonosne) doživljaje života (prvo čitanje) izvučemo iz starozavjetnih korijena i učinimo ih našim životnim programom.
....Živi svaki dan tako kao da ti je i prvi i posljednji! (Angelus Silesius)
....Ne sanjaj svoj život, nego živi svoj san! (Mill Majerus) Tako ti mogu veliki životni projekti svetaca dati poticaja.
.... Ne zaboravi da život nije ništa drugo nego rast u ljubavi i pripravljanje na vječnost. (Christoph Probst)
.....Ako po nekom čovjeku dođe na svijet samo malo dobrote, ljubavi, malo više svjetla i istine, život tog
čovjeka je imao smisao. (Alfred Delp)
.... Živi tako kako bi na času smrti volio da si živio.
(Christian Fürchtegott Gellert)
2.
a) Uvod
Opet se nešto dogodilo u „pokretu", trebalo je nešto početi, kao što se to često događa u evanđelju: poziv na nasljedovanje Isusa, jednostavno biti pozvan, biti uzet u novi život, u alternativni način života.To je zahtijevalo, kod svih koji se pridruže Isusu, da napuste sve svoje dosadašnje navezanosti. Isus želi slobodne ljude oko sebe. Njegovo Evanđelje je poruka oslobođenja - oslobođenja od tereta i opterećenja, uskoća, bolesti i grijeha, zapletenosti u mreže, uhapšenosti u vlastitim pretpostavkama. Tako su pozvani apostoli iz njihovog ribarenja i carinici od njihovih banaka i stolova. Gubavi su ponovo vraćeni u društvo, a grješnici dobili novi život. Samo oni koji sebe proglasiše pravednima, ostadoše kakvi jesu.
b) Poticaji iz Biblije
Bogataš koji je došao k Isusu imao je solidne životne temelje. Želio je sigurnost na ovome svijetu i svijest da ga je Bog blagoslovio bogatstvom. I nije baš lako - kako to pokazuje knjiga o Jobu - izdržati iskušenje (teška bolest, teška bijeda), shvatiti da je to „Božja kušnja:" Ovaj bogati čovjek dolazi k Isusu (Matej govori o bogatom „mladiću"; Luka govori o jednom „uglednom"). Njegovo ime nije spomenuto, jer u pripovijedanju igra ulogu samo njegov novac i njegovo bogatstvo.
Na što ga potiče Isus? Sve prodati i prihod dati siromasima? I to onim siromasima - kao što to skoro svi bogati misle - koji su sami krivi zbog svoga siromaštva. Jer tko je bogat, svoj uspjeh, uglavnom, pripisuje svojim sposobnostima i umijeću.
Isus želi mnogo više: potpunu promjenu razmišljanja ovog bogataša! Ako je do sada mislio da sve što posjeduje, što je naslijedio, kupio, napravio, zaštedio i investirao, pomoću Boga i malo sreće treba zahvaliti sebi, sada je trebao, on (a možda i njegova obitelj) početi radikalno „drukčije" misliti.
....Čovjek je bio šokiran ... i otišao je žalostan... nestalo mu je govora, jer tko se onda može spasiti...?
c) I u današnje vrijeme: „tko se može spasiti?"
Ovo pitanje su postavljali kršćani svih stoljeća i pokušavali dati odgovor. Ima ih na tisuće koji su sve rasprodali, koji su se svega odrekli da bi se spasili i kroz uski otvor, „iglene uši", ušli u Kraljevsko nebesko. Već je Petar mogao reći: Mi, učenici, smo ostavili sve da te slijedimo.Tako govore, nakon apostola, tisuće kršćana koji su prihvatili: protjerivanja, progone, glad, golotinju, muke, mučeništvo i smrt da bi „dobili Krista."
Svi su čuli poziv: mučenici prve Crkve, egipatski monasi koji su se povlačili u samoću pustinje da bi nasljedovali Isusa, u životu bez ikakvih zahtjeva, sasvim skriveno. Osobnim siromaštvom benediktinskih monaha, žena i muškaraca, stvoreno je duhovno bogatstvo Zapada, a kad je samostanski posjed postao glomazan, onda su se odjeljivale posebne grane jednostavnog života. Crkva je bila „kontrast društvu": nasuprot sjaju i pompi stoji siromaštvo života u nasljedovanju Isusovu. Svatko pozna Franju i Klaru iz Asiza, Elizabetu od Thüringena, Vinka Paulskog, Damiana Devesteura kod gubavaca na Molokaju, pozna Tereziju Avilsku, a i u najnovije vrijeme Majku Tereziju iz Kalkute i o. Antu Gabrića. Pa i u Rusiji su postojali Jurodivye, ludi, glupi zbog Krista, okolo su šetali poput utvara, prosili i molili i tako, u svom siromaštvu, predstavljali Krista, kojega je u njima gledala Crkva, koji je za nas postao siromašan. Stara želja i osjećaj za pravednost i odgovornost je ponovno oživljen i primio je široke, sveopće razmjere. Poznamo suprotnosti sjevera i juga, između prvoga i trećeg svijeta i mislimo da je to eksploziv koje je pripremljen ako se ne nađu bolje strukture za novi svjetski, ekonomski poredak.
I ovdje se, za mene, postavlja pitanje: koliko ja trebam postati siromah da bih ušao u Kraljevstvo Božje? Gdje je granica koja me dijeli od siromaštva, u posjedu, u plaći, imanju? Za koga vrijedi ovaj Isusov zahtjev? Samo za neke ili za sve? Često se govorilo o „evanđeoskom savjetu" koji bi se ticao samo posebno pozvanih osoba.
d) Sve je povezano sa cjelokupnim Evanđeljem
Sve što u kršćanskom životu nije milost i karizma postaje grč. Nisu svi na isto pozvani, ali svatko
mora iz cjelovitog evanđelja živjeti jedan dio i svi dijelovi su povezani u jedno zajedništvo. I siromaštvo je ovisno o cjelovitom Evanđelju.
e) Siromaštvo kod nas....
I ovdje se može odmah pitati: Što znači siromaštvo? I ne može se misliti samo na novčano i financijsko siromaštvo. Zar siromaštvo nema tisuću lica? Siromaštvo kao bolest, kao osakaćenost, kao manjak mogućnosti i sposobnosti, siromaštvo osamljenosti, siromaštvo razočaranja, siromaštvo srušenog braka, nesreće, bolnog smrtnog slučaja..kao nenadana propast svih planova, kao svađa s ljudima oko nas, kao zlostavljanje djece, kao nezaposlenost, kao studij bez zaposlenja, zaostajanje iza nekih očekivanja, kao preopterećenost. Siromaštvo kao „izgubljen slučaj", kao propalica, kao zaboravljeni, kao kriminalac, kao netko koga više nitko ne želi. Siromaštvo kao pacijent čiji život ovisi o aparatima. Siromaštvo kao bijedni embrio kojega majka izbacuje iz svoje maternice, ili kao embrio koji se zamrzava i kojega čeka tko zna kakva sudbina. Siromaštvo ovisnika: od droge, alkohola, lijekova ili izopačenog seksa, siromaštvo grijeha i krivnje, siromaštvo borbe protiv vlastite smrti.
I mi ne možemo izabirati naše siromaštvo. U svakom životu ima siromaštva - i često iza prekrasnih fasada. Svatko od nas je pozvan da nosi svoj križ siromaštva, ali - i to je važno - da pomogne drugima nositi taj križ: „Nosite teret jedan drugoga. Tko nosi s drugima postaje bogatiji, jer daje. Nitko nije tako siromašan da ne bi mogao drugome darovati: vrijeme, strpljenje, slušati ga, dati savjet, utješiti, biti pažljiv, moliti...ali i - iako to nije najvažnije - i financijsku pomoć. I sami mi trebamo otkriti siromaštvo i siromašne među prividno bogatima. Često se pitam: kako se mogu ljudi nositi sa svojom patnjom, mnogi koje sam mislio tješiti, mene su tješili i zajedno smo otišli korak dalje.
f) Radi se o skromnosti...
I onda kad su ljudi (izvana) „dobro situirani", radi se o nutarnjem ponašanju skromnosti. Skroman čovjek je uvijek na izvorima radosti. Što manje smatram da mi pripada, bit ću zahvalniji za sve što dobijem i što mi dođe. Bit ću zadovoljan za ono nezasluženo i neočekivano. Jesam li zadovoljan, čak i zahvalan za ono kako je došlo... u mojim odnosima i ponašanjima, u zvanju? S kolegama? S mojim odnosima u obitelji? S ovim partnerom, s onom partnericom? S ovom djecom? S ovim svijetom u kojem živim? Možda ne mogu sve izdržati pa mi svi idu na živce? Tko je skroman, taj može doći na kraj s problemima koji možda, na prvi pogled, izgledaju nerješivi. Kod skromnih se obistinjuje Pavlova riječ „posjeduju, a kao da ništa nemaju..." Biblija nas stalno opominje: „ Budite prolazni"! „Ostanite putnici", jedan skromni Božji narod. Skroman čovjek je slobodan čovjek koji zna da se najbolje vrijednosti ne mogu kupiti, nego su dar, milost. Ima blaga koje je sigurno od lopova, hrđe, moljaca. Stvarno je bogat onaj koji posjeduje ono što se ne može izgubiti. To će biti darovano onome tko ima prazno i otvoreno srce i dopusti da ga se ispuni. „Za to će primiti stostruko."
3.
Lakše je devi proći kroz ušicu igle
Draga braćo i sestre,
Vrlo je poznata izreka o devi i ušici igle . Vjerojatno ste je već čuli ili čak koristili. Ova poslovica kaže da se nešto nemoguće može dogoditi, konačno, ne možete ni najmanju devu provući pa ni kroz najveću ušicu igle.
Lakše je devi proći kroz ušicu igle
Ovu izreku Isus uzima. Mi obično koristimo samo ovaj prvi dio. Često se zaboravlja ili ne zna uopće važan detalj, na kojeg upozorava Gospodin, u drugom dijelu.
Lakše je devi proći kroz ušicu igle , nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
Postavlja se pitanje: Da li je, stoga, nemoguće za bogate ući u nebo? I po čemu se mjeri tko je bogat, da li je to mjesečna plaća od 2000 €? Bog gleda na oslobođenje od poreza i tekući račun? Moram li napraviti zadnjeg dana tumačenje mjesečnih prihoda da bih ušao u nebo?
Sasvim je jasno da se ova izreka o ušici igle i devi ne može shvatiti tako jednoznačno.To su uvijek znali biblijski stručnjaci.
Kad Isus govori o ušici igle, onda vjerojatno misli na gradska vrata u Jeruzalemu. U Isusovo vrijeme svi gradovi su bili okruženi zidovima koji su imali nekoliko vrata. Međutim, vrata bi se, zbog sigurnosti, noću zabarikadirala i zaključavala, tako da ih ne bi mogle probiti bilo kakve neprijateljske postrojbe. Onaj tko nije došao u grad do mraka, morao provesti noć na otvorenom.
U Jeruzalemu, međutim, su bila jedna mala vrata koja su uvijek bila otvorena. Dan i noć. Međutim, tako uska i niska da ni jedan napadač, s oklopom i oružjem, nije mogao ući nego samo pješak i to pognut. I ovaj ulaz je popularno nazvan, u one dane, " ušica igle ".
S ovim znanjem u pozadini, mogu razumjeti što je Gospodin mislio kad je rekao: „Lakše je devi proći kroz ušicu igle, nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje."
Ako je, na primjer, neki bogati trgovac s karavanom došao pred grad Jeruzalem poslije zatvaranja vrata, da bi bio na sigurnom od razbojnika i pljačkaša, on i njegova roba, morao se odlučiti: noć provesti izvan zidova kod svojih natovarenih deva ili radije staviti svoj život u sigurnost gradskih zidova, pa kroz Iglene uši ući sam u grad? Jedna stvar je jasna: svoj imetak nije mogao uzeti sobom. Bio je previše glomazan za mala vrata. Bogataš se trebao odlučiti: čuvati život ili bogatstvo .
Gospodin nas želi podsjetiti, ovom riječju o iglenim ušima, na naše ovisnosti. Što je ono o čemu vi ovisite? Što bi bilo kad biste vi stajali pred tako uskim i malim vratima? Možete li, biste li tako lako odustali od vaših najdražih stvari ? Modernog automobila, godišnjeg odmora, redovitog posjeta restoranu i mnogo drugih stvari koje život čine tako ugodnim? Ili ste već previše ovisni o tome? No, sve ove stvari ne možemo provući kroz uska vrata.
Dobro bi nam činilo jednom ozbiljno promisliti o čemu mi toliko ovisimo, što nam je tako važno? Možda smo čak i uplašeni time koliko smo već privezani na neke stvari i navike.
Draga braćo i sestre!
Ni ja, a još manje Gospodin, vam ne želimo pokvariti lijepe stvari u životu, male užitke svakodnevice, malo luksuza kojega možemo uživati. No, postoji opasnost, u nama ljudima, da se na te sitnice previše vežemo i shvaćamo ih previše ozbiljno, tako da nam je glava puna. Tako da smo samo zauzeti održavanjem automobila, traženjem onoga što je najbolje i najjeftinije, gdje se nudi kratki izlet, uspoređivati cijene i ambijent restorana i još štošta.
Tako da smo u opasnosti da nam se pred očima stvori brdo koje će nam spriječiti pristup, čak i pogled na uska vrata, na ono bitno. Dobro natovareni se ne možemo probiti kroz uska vrata. Moramo naučiti odbaciti, baš kao trgovac koji je došao kasno ako je htio noć provesti na sigurnom u gradu Jeruzalemu.
Draga braćo i sestre,
U naše ljudsko postojanje bitno spada da znamo otpustiti i da možemo ostaviti. I tek kad ostavimo život, moći ćemo, kroz uska vrata, ući u nebeski Jeruzalem, u vječni život.
"Mrtvačka košulja nema džepova."
"Prema gore se ne uzima ništa sobom."
Bilo jedno ili drugo - točno je.
Prije nego što pustimo cijeli život - u Božje ruke - dobro bi bilo naučiti pustiti, počevši od malih stvari u našim životima, tako da nam konačni korak, na kraju našeg života bude lakši, pa smo slobodni od nepotrebnog tereta.
Draga braćo i sestre!
Upravo u bolnici, gdje gledamo u lice bolesti, patnji i tuzi, tu je mjesto da se usmjerimo na ono najosnovnije. Mnogi tek u bolnici počimaju ozbiljno razmišljati pa se sjete da je život mnogo više od onoga što imaju.
Teško nam pada nečega se odreći. Ali jao onome koji se ne može odreći, jer se jednom neće moći odlučiti za bitno. Samo kroz usko grlo možemo ući u vječni grad i samo ako se naučimo posjedovati, a da se ne prilijepimo za posjed, ako se naučimo uživati stvari ovoga svijeta bez da naše srce ovisi o tim stvarima, tada ćemo postići obećanje Gospodina našega, to jest imati blago na nebu.