Poveznice za liturgiju i propovijedanje

I.

a) Bog drži ono što je obećao

Marijansko završno poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi ( br 52 - 69) Drugog vatikanskog koncila predstavlja, u pravom smislu riječi, Duhom ispunjen Crkveni nauk o Mariji i njenom odnosu prema Bogu i Crkvi. Zdravo katoličko štovanje Marije se nikada ne smije odvojiti od kristologije ili ekleziologije.

Čeznutljivi pogled putujućeg naroda Božjega usmjeruje se na trenutak našeg potpunog ispunjenja kod Boga, cilj kojega očekuje svaki vjerni čovjek. I Majka Božja nama stoji pred očima kao sjajan primjer i znak povjerenja, nama koji smo još na putu: „Kao što je Majka Isusova proslavljena dušom i tijelom na nebu, slika i početak novoga svijeta koji ide prema ispunjenju, tako i Crkva svijetli na zemlji u međuvremenu dok ne dođe Dan Gospodnji (usp 2.Petr 3,10) kao znak sigurne nade i utjehe putničkom narodu." (Konstitucija o Crkvi br.68)

b) Blagoslov trava stvara poveznicu između „stvorenja" i „ispunjenja"

Običaj u mnogim krajevima, blagoslivljati travu, ima nešto zajedničkoga sa zahvaljivanjem Gospodinu za ozdraviteljsku i spasonosnu snagu prirode.

Treba se samo podsjetiti da se, u srednjem vijeku, visoko cijenila ozdravljujuća snaga aromatičnog bilja (Albert Veliki i Hildergard von Bingen). Poštovanje Stvoritelja, s jedne strane ovog običaja, a s druge ima veze s tajnom ovog blagdana. Cijelo stvorenje ima veličanstveni poziv kojim će Bog konačno dovršiti svemir. Marija je praslika (prototip) stvorenja (usp. svečanost Bezgrešnog začeća 8. prosinca) danas, 15. kolovoza (na Veliku gospu) kao model potpuno otkupljene ljudskosti žene (dušom i tijelom). Brojne trave koje se blagoslivljaju predstavljaju cijelo stvorenje, trava će se osušiti, jer je prolazna. No, tko snagom svoje vjere održava vezu s Bogom, naći će u Mariji orijentaciju. Zemaljski život naći će konačno u Bogu svoj život i svoje potpuno ispunjenje. Negdje će se i od ove blagoslovljene trave odnijeti na grob svojih pokojnika kao znak vjere u uskrsnuće.

Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin, usrećitelj i dovršitelj našega života, neka bude sa svima vama

Uvod:

I.

Jednom depresivnom čovjeku, koji je samo gledao u vrh svojih prstiju, njegov terapeut pokloni fotografski aparat. Ovaj mali poklon je potpuno promijenio pacijenta. Išao je oduševljeno, tražeći motive i našao je vrlo lijepe. Naučio je uočavati ljude, stvorenja, ljepotu.

Mnogi od nas možda poznaju situacije i pitanja kada su se osjećali sasvim beznadno i slomljeno. Sve je izgledalo kao da je izgubilo svoj smisao. Mislili smo: ništa više nema smisla.

Današnji blagdan Marijinog uznesenja na nebo vodi naš pogled u sjajnu budućnost, u ljepotu stvorenja ukazanu u velikoj ženi koju nam opisuje Sveto pismo. Ona sudjeluje na uskrsnoj pobjedi života Gospodina našega Isusa Krsta i njemu se sada obratimo.

II.

Konačni cilj našeg vjerovanja i naše nade je vječno ispunjenje kod Boga. Ovaj cilj je Blažena djevica Marija upravo postigla. Ono što očekujemo u našem životu je Marija već postigla, a to je da potpuno i zauvijek živi u slavi Božjoj. Tako, danas slavimo svečanost koja se odnosi na sve nas: Mariju, naš uzor u vjeri. Neka ona bude uz nas i u našoj zadnjoj zemaljskoj uri kad budemo pozvani k Bogu.

III.

Danas, na svečanost Marijina uznesenja, smijemo se radovati, jer je Gospodin učinio velike stvari ženi koju nazivamo 'ponizna službenica Božja'. I sve vas skupa, ovdje okupljene, srdačno pozdravljam.

U evanđelju će nam se navijestiti Marijin hvalospjev, kako je to evanđelist Luka stavio u Marijina usta." Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju." Zato i mi slavimo danas veličinu Božju. Jer nas je pozvao da i mi sudjelujemo na nebeskoj radosti, po ovoj svetoj Misi gdje nam se on sam daruje.

U svoj našoj grešnosti i bijedi duše smijemo Bogu, s povjerenjem, govoriti, a on će nam oprostiti naše grijehe i voditi nas k vječnom spasenju kamo je već doveo Mariju.

Molitva vjernika

Gospodine i Bože, u Mariji si nam pokazao kamo vodi put našega života: k tebi, u tvoju vječnu slavu. Zato ti smijemo, u punom povjerenju, iznijeti i naše molitve:

   Prati Crkvu, taj hodočasnički narod i bodri sve kršćane na jače zauzimanje za dobro u svijetu, molimo te

   Ispuni sve odgovorne svijeta duhom ljubavi i ne daj da postanu umorni čineći dobro, molimo te

   Budi blizu svim muževima i ženama koji na poseban način štuju Mariju i daj im snage u povjerenju prema tebi, molimo te

   Umanji bol i patnje bolesnika, utješi tužne i otvori svoje srce svima koji te traže, molimo te

   Daj da naši pokojni koji su se ufali u tebe, žive kod tebe i primi ih u zajedništvo sa svima svetima, molimo te.

   U tišini iznesimo svoje molitve i prošnje Bogu.....

Jer ti si naš cilj, milostivi i dobri Bože, koji živiš i kraljuješ, sa svojim Sinom i Duhom Svetim, u vijeke vijekova.

Propovijed:

1.

Poticaji za propovijed

Cilj: Na Mariji, tom modelu vjerujućih, „ispunilo" se Božje obećanje

a) Uvod

   Stari običaji blagoslivljanja trave povezuje „vanjski" znak stvaranja s „nutarnjom" tajnom svečanosti: u Marijinoj životnoj sudbini postaje jasno da je cjelovito stvorenje Božje pozvano na konačno ispunjenje kod Boga. Stvaranje i spasenje su povezani, idu zajedno.

   Svečanost Marijina uznesenja na nebo se tiče svih kršćana i ne treba ga slaviti samo kao dan u čast Djevice Marije, nego kao „radosni dan" za sve kršćane. Što se dogodilo na Mariji (njeno ispunjenje kod Boga) očekuje sve kršćane.

   Ući u krug velikog mnoštva vjernika, Marijinih štovatelja, može za mnoge ljude biti i „trenutak milosti", spoznati ovisnost i međusobnu povezanost ovostranog i onostranog (između neba i zemlje, prirode i milosti). Štovanje Marije je znak zdrave pobožnosti!

b) Prava vjera pokušava sve

Spada u bolna, kriva shvaćanja mnogih kršćana moliti za Božju pomoć za „siguran" život (dobro zdravlje, poslovni uspjeh, napredovanje u školi i zanimanju, socijalni položaj....). Biblijski tekstovi današnje svetkovine nas uče da bismo mi, vjernici, trebali moliti za jaka leđa da možemo izdržati u nošenju križa u riskantnim i opasnim situacijama života.

   Prva Crkva (progonjena) je crpila svoju vitalnost iz svog povjerenja u Boga (usp. prvo čitanje iz Otkrivenja sv. Ivana) da bi mogla izdržati na teškom križnom putu. Jer je u Kristu zagarantirana pobjeda, mogu i ja upravljati svojom sadašnjošću koju iskušavaju razne patnje.

   I Marijina sudbina („ponizna službenica" ide s Isusom križnim putem) nije bila nikakvo „uzdizanje iznad" (biti oslobođen) teških ispita u školi života. Naprotiv, nije bila pošteđena nikakvih patnji. Ali iz okrepljujuće snage Evanđelja mogla je svladati svako vrijeme kušnje. Znati da je Bog na strani slabih (Magnifikat) ojačava, krijepi i ne dopušta da se upadne u bilo kakvu rezignaciju...

   Kad Marijini štovatelji dođu, s ovakvim mislima, u svetišta (hodočasnička mjesta) moći će sto puta jačom snagom savladavati svoje životne poteškoće.

.... U Marijinoj školi života kršćani ne doživljavaju nikakvu „bajku iz zemlje čudesa" (sve uspijeva, nego oštru stvarnost („samo onaj koji se pouzdaje u Boga dorastao je životnim zadaćama") .

..... U „školi" Marijinog zemaljskog života učimo učiniti korak iz ovostranog u onostrano, njenom hrabrošću i povjerenjem. Očekivanja puna ljubavi, smjeti otvoriti oči i pogledati u nebo, postat će, po uzoru na Marijin život, želja srca zdrave pobožnosti.

c) Uvijek (spremni za djelovanje ) „biti na putu"

Tko zastaje na putu prema Bogu, on stvarno hrđa („ ruzinavi" - domaći izraz) i to veoma brzo. Ova poslovica se obistinjuje s obzirom na poticaje (impulse) za odvažno zauzimanje (angažman) na ovome svijetu, koje izlazi iz Marijina štovanja. Među tisućama ljudi jedan primjer: Frank DUFF ( živio od 7.6.1889 do 7.11. 1980. u Dublinu, osnovao je 7. rujna 1921. „Marijinu legiju") povezao je intenzivno socijalno djelovanje (u teškim gradskim četvrtima sa socijalno slabima) uz apostolat molitve vjernih Marijinih štovatelja (ljubav prema krunici). Iz snage meditacije sve više i bolje mu uspijeva što poduzima. I ovaj put - otvorenim očima, spremna srca doprinositi za dobrobit čovječanstva - čini „molitelje" kršćane tako simpatičnima!

2.

1. Papini posjeti

Prije 29 godina papa Ivan Pavao II. je poduzeo dva vrlo važna putovanja. Oba su bila visoko politička. Oba putovanja nisu trebala izmijeniti samo situaciju u Crkvi, nego i svjetsku političku situaciju. Prvo putovanje je bilo u ožujku 1983., u Srednju Ameriku, a drugo dva mjeseca kasnije, u lipnju, u Poljsku, njegovu domovinu.

U Nikaragvi je revolucijom srušen stari režim. Sudjelovanjem i dijelova katoličke Crkve, među njima i poznatog svećenika Ernesta Cardenala, uspjelo je zbaciti s vlasti korumpirani i, za ljude, ponižavajući režim. Pobjedu sandinista su mnogi veličali - posebno u zemlji - kao pobjedu teologije oslobođenja, ili čak kao početak kraljevstva Božjega. Drugi su bili skeptični. Komunistički predznak revolucije i podrška koju je davao Castro, koji je na Kubi čvrsto proganjao Crkvu, su bili dokaz. Kod posjeta Nikaragvi papa je opomenuo i svećenike u novom režimu.

Tri mjeseca kasnije, situacija u Poljskoj je bila sasvim drukčija. Tu su se vođe sindikata Solidarnost stavili pod Gospinu zaštitu koja im je dala nepojmljivu snagu u borbi protiv komunističkog režima. 1981. je režim pokušao promijeniti cijelu situaciju, uz pomoć vojske. Sada, 1983., dolazi Papa u svoju domovinu da ojača nadu, kako je sam govorio. Ovaj posjet 1983. se danas računa kao prekretnica i prvi kamen na putu rušenja Sovjetskog saveza i njegove vladavine nad srednjom i istočnom Europom.

2. Uznesenje Marijino

Svečanost uznesenja Marijina nije nepolitička. Točnije rečeno: politička snaga marijanske pobožnosti, u nekim razdobljima Crkvene povijesti, ima duboku povezanost s onim što danas slavimo. Jer tjelesno uznesenje u nebo, će se uvijek protiviti jednostranoj spiritualizaciji kršćanske vjere.

Vjera u uskrsnuće tijela spada u temelje kršćanstva. Učenici naglašavaju da im se Uskrsli nije pokazao samo duhovno. Ne, oni su „s njim, nakon uskrsnuća, jeli i pili" (Dj 10,41), pred njihovim se očima uzdigao na nebo. Svojim tijelom prisutan je u sakramentu. Sve je to analogan jezik. To je „kao da", ali ipak drukčije. Crkva se uvijek držala ovog tjelesnog jezika i izričaja, iako je bilo pokušaja da se odnos prema Bogu prebaci na čisto duhovno područje.

Preobrazba po Bogu se ne događa samo u jednoj čisto duhovnoj „duši". „Uzlazak u nebo" je ulazak u Božju stvarnost. Ovaj novi odnos prema Bogu označava i izraz „tjelesno uznesenje". Time se ne misli samo na dio nas, nego na nas kao cjelinu, prožete dušom, u tijelu ljudi i njihovoj povijesti.. Ovim blagdanom uznesenja Crkva slavi i nadu u cjelokupni preobražaj i ispunjenje. Ispunjenje se događa u i po našoj smrti. Ali kao što vjerujemo da, po vjeri, naš duh doživljava, sada i ovdje, nešto od buduće stvarnosti, tako vjera ispovijeda da je odnos s Bogom već sada i u našem „tijelu", naša osobna i društvena stvarnost i da je može promijeniti i da će je promijeniti. Kao što se euharistijski kruh jede ustima i ujedno se slavi zajedništvo, tako je i vjera tjelesna i povijesna. A to se protivi svakom spiritualiziranju kršćanske vjere.

3. Politička Mariologija

Papa se suočio, i u Nikaragvi i u Poljskoj, s političkom teologijom. U oba slučaja radilo se o oslobođenju. Ipak je vrlo različito reagirao. Najprije, jer je u Nikaragvi oslobodilački program došao s predznakom „socijalistički", a papa je dobro znao što to znači „socijalistički" pa su se i kod sandinističkog režima počeli pokazivati počeci progona Crkve. A to ima nešto zajedničkog s drugom razlikom između Nikaragve i Poljske. U Srednjoj Americi su uvijek dijelovi Crkve, a prije svega hijerarhija, surađivali s desnim diktatorima. Sam čileanski diktator Pinochet je sebe smatrao katolikom i to dobrim. U Poljskoj je situacija bila drukčija: fronte su bile jasne: Crkva je stajala na strani naroda, a protiv diktatora.

Druga razlika: 1983. između Nikaragve i Poljske je bila Marija. Vođa radnika, Lech Walesa, je išao uvijek sa slikom Majke Božje čenstohovske. Uvijek se poljski narod čvrsto držao uz čenstohovsku Majku Božju u borbi protiv svih diktatora i okupatora. Marija je zaštitnica ustanka. Marija je bila pod Kristovim križem u njegovim mukama. Marija stoji i uz poljski narod, tako čvrsto vjeruju, uvijek kad narod trpi. Pa čak je i sama čenstohovska slika trpjela. Dva velika reza mačem, slične suzama, u srednjem vijeku na licu Marije.Ta Marija, Marija pod križem znaju ljudi da je kod Boga i zato su je zazivali kao zaštitnicu i zagovornicu Poljske. Ta zaštitnica je ljudima davala snage i pomagala da se vjera ne protvori u jednostrano duhovno, nego je iz tog duha izlazila i politička snaga.

Tko čita Marijin hvalospjev u današnjem evanđelju, zna koliko je Marija već od početka bila politička. U ovom hvalospjevu, „Magnificat" Marija slavi Boga kao nekoga „koji zbacuje one koji su ohola srca, a visoko uzdiže ponizne..." To je rečeno iz perspektive ugnjetavanih. Tjelesnost uznesenja Marijina budi i čuva nadu da Bog djeluje u tjelesnoj - povijesnoj sadašnjici.

Što onda kad mogućnici budu zbačeni s prijestolja? Što kad ponizni dođu na vlast? Hoće li onda igra početi iz početka, ovaj put s kršćanima na vlasti? Robin -Hood dilema je jasna: uzima od bogatih i daje siromašnima, onda su siromasi bogati - i treba li on njih pljačkati? Kada poniženi, s Marijom na svojoj strani, unište diktaturu, nastaje opasna situacija. I Marija je dvoznačna. Upravo Lukino evanđelje pokazuje (Lk 8,21) da se Isus trebao, jasnim riječima i činom, odvojiti. Između djetinjstva i križa je malo odvojena od Sina. U njegovim mukama stoji uz njega. Ova napetost pokazuje da „uzeće u nebo" označuje i distancu. Marija je otišla ispred nas u puninu kraljevstva Božjega. Mi kao Crkva na putu, još nismo u punini toga Kraljevstva. Smijemo Mariju nazivati blaženom. Možemo osjećati da stoji uz nas. Ali ne smijemo je, upravo to pjeva Magnificat, uzimati da legitimiramo bogastvo i moć. Amen.

3.

Tajna živi u slikama

Slike govore više od riječi. Slike su bliže tajnama života i vjere nego svi pojmovi i sve formule. Želim vam danas pokazati dvije slike iz stare ikonografije istoka.

Ne zadržavajte me

Prva slika prikazuje Mariju na smrtnoj postelji. Učenici su oko nje. Začuđenih lica i raširenih ruku stoje okolo, kao da žele reći: ne idi od nas, ne napuštaj nas, trebamo te! Marija sama sjedi uspravno, pogled jasan, a lice živo. Ona je potpuno s učenicima, jedna od njih, sestra među braćom i sestrama. Ali ona je i negdje drugdje. Njene oči gledaju što oči učenika još ne mogu vidjeti. Ruke drži sakrivene ispod zlatnog ogrtača. Zlato je boja vječnosti, boja neba.

U ovoj slici se nalazi dvostruka poruka: Marija pripada nama. Ona je potpun čovjek, potpuno zemaljska. Dobro je da je možemo gledati kao sestru i moliti je da nas prati. S druge strane nam želi reći: „Ne držite me čvrsto. Odlazim. Vi tražite dom i sigurnost. Dajem vam spoznaju da je Bog naša domovina, a želim vas potaknuti da vi budete sigurnost, utočište jedan drugome, vi koji ste na zemlji."

Dajte jedan drugom sigurnost i dom

Ljudi traže sigurnost i dom. Još nikada u povijesti, kao sada, nije tolikim ljudima bila uskraćena sigurnost i dom. Milijuni su nasilno iskorijenjeni. Sebičnost dobrostojećih izvlači, doslovno, tlo pod nogama. Osjećamo se kao i učenici na onoj slici: želimo zadržati što posjedujemo. Ne samo posjed i novac, nego i privilegije, zahtjeve pa čak i ljude želimo zadržati za sebe.

Marija i njezin blagdan nam danas govore: zemlja nije naš posjed, ona nije naša posljednja domovina. Zemlja nam je posuđena. I kao posuđena, pripada svim stvorovima na isti način. Ona je provizorium koji nam omogućava ovdje vježbati darovati jedan drugome sigurnost i dom.

Poruka je aktualnija nego ikada do sada. Marija govori: dajte jedan drugom sigurnost i domovinu. Kao kršćani ne možemo šutjeti, ni gledati sa strane kako nasilje uzima maha i kako raste mržnja na druge, posebno strance. Da, trebamo nebo moliti za mir. Trebamo zazivati Mariju, kraljicu mira. Ona se nije povukla u nekakvo onostrano nebo. No, ona je - kao na slici - sakrila ruke ispod zlatnog ogrtača. Upozorava nas da ćemo to uspjeti sudbinu zemlje povjeriti nebu samo ako svi budemo zajedno, kao sveukupna ljudska obitelj, svi kao jednaka djeca nebeskoga Oca. Dokle god smo na putu, nitko ne može za sebe ništa zadržati. Nikoga ne smijemo izbaciti iz njemu posuđene domovine. Marija nas upozorava na Isusove riječi: „Bio sam gladan, vi ste me nahranili; bio sam žedan, vi ste me napojili; bio sam stranac i beskućnik, vi ste me primili. Ono što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili." (Mt 25,35,40)

Koliko ova poruka vrijedi danas nama u Hrvatskoj, nama koji Mariju nazivamo kraljicom Hrvata... Koliki nazovi kršćani su opljačkali ono što su drugi sagradili, koliki pljačkaju danas znoj i rad onih najslabijih... Koliki danas pljačkaju Bogu nedjelje tjerajući radnike da besplatno rade.. ili za male plaće..I svi će takvi pjevati danas „Zdravo djevo, kraljice Hrvata", a zapravo sve je to samo veliko varanje i samozavaravanje.

Boga nositi u srcu

Želim vam predstaviti još jednu sliku uznesenja Marijina u nebo. Tu je Isus prikazan kao odrastao muškarac. Na rukama nosi dijete. To je Marija. Slika se zove: Isus nosi Marijinu dušu k Bogu. Mislim da je vjerni narod po ovoj slici izrazio veliku misao. Nekoć je Marija nosila svoje božansko dijete na rukama. Time se želi reći ono što je vjera: Boga nositi na rukama, Boga nositi na srcu, Bogu dati mjesta u našem srcu da raste.

Nošeni na njegovim rukama

A jednom će biti drukčije: Krist će naš život nositi na rukama poput djeteta. Kamo će nas nositi? Bogu, u domovinu. Ne okrećemo leđa zemlji. Mi znamo da je zemlja samo provisorium (privremeno), prolazno, lomljivo, upitno. Trebamo se povjeriti našim snovima koji žele više od zemlje. Naše želje su beskrajne. Naše srce je ponor, kojega može ispuniti samo Bog.

Dušom i tijelom

Slika koju sam vam opisao se zove: Krist nosi Marijinu dušu Bogu. Marija na slici ima tijelo. Njezino biti kod Boga nije bez tijela, čisto duhovno. I njeno tijelo je u nebu. Upravo to danas slavimo. Duša i tijelo su otkupljeni i određeni za vječnost.

Ono što doživljavamo jest: naše tijelo u smrti prolazi, naša vjera kaže da nećemo postojati poslije smrti kao bestjelesna bića, nego ćemo tjelesno živjeti. Ni naša fizika, ni naša biologija nisu dovoljni da nam to objasne.

Blagdan uznesenja Marijina, dušom i tijelom, na nebo je znak vjere: Bog ljubi zemlju, ona je određena za nebo: „Vidjeh novo nebo i novu zemlju". Bog ljubi čovjeka kakav jest: muškarac i žena, tijelom i duhom. Samo tako smo njegova slika.

I konačno, što to za nas danas, praktično znači: Vi stari, bolesni, izmoreni,, gledajte u Mariju čije je srce probio mač boli. Ta patnja je nestala. Tako će Bog izbrisati i vašu suzu iz oka. Vjeruj u to, gledaj Mariju u nebu i vidjet ćeš i sebe.

Vi bračni drugovi koji ste pozvani na stvaranje novog potomstva, vi ste oni koji nastavljate Božje stvaralačko djelo, pitate li se ako vi zatajite na tom planu, čije će duše Krist odnijeti Bogu? I hoće li i vaše tijelo zaslužiti da ga Krist nosi Bogu?

Vi mladi, kojima danas svijet nudi sve i svašta, sjetite se da vaše tijelo nije ni za drogu, ni za alkohol, ni za seksualnu razvratnost. Tvoje tijelo će jednom Isus nositi Bogu. Kakvo tijelo ćeš mu dati da nosi i hoće li uopće Krist moći doći do tvog tijela ako ga već prije netko drugi odnese vragu?

Blagdan Uznesenja Marijina je veliko pitanje za nas, ovoga trenutka. Vjerujemo li u to uopće?

Vjerujemo li da smo i mi određeni za vječnu slavu, ali da te slave nema bez križa... Odgovor je sudbonosan i za tebe i za mene. Amen