Misli za liturgiju i navještaj
a) Papiri o nedjeljnoj pobožnosti su premalo
Počevši od Liturgijske konstitucije (br.160) i Crkvenog zakonika (can 1247 obaveza nedjeljnog slavljenja mise) sve do nacionalnih pisama biskupskih konferencija i pojedinih biskupa, pisanje revija – sve ostaje „strpljivi papir“. Sami dokazi nisu dovoljni.Važno je ono što sami moramo otkriti (a što izlazi iz „dubine srca i nutrine“) - to je ljubav prema nedjelji.
Već najstarija biblijska svjedočanstva 1 Kor, 16,22 ;Dj, ap 20 7-12 i Mk 16, 1-8 pokazuju da dan Gospodnji ima svoje početke u „uskrsnom događanju.“ U ovaj neograničeni „Božji da“ našem životu trebamo ugraditi našu nedjelju kad slavimo smrt i uskrsnuće Gospodinovo „dok on ne dođe u slavi.“ Ovaj dar neizmjerne Božje ljubavi se može prihvatiti samo odgovorom „naše ljubavi“. Papir i nedjeljna obaveza – premalo objašnjavaju!
Misno slavlje
Pozdrav: Gospodin nam daje da ga prepoznajemo u znakovima i čudesima – njegova ljubav i milost neka budu sa svima vama.
Uvod: Plovidba jezerom uvečer, kako ćemo čuti u evanđelju, bila je vrlo uzbudljiva - oluja, valovi, nepredvidljivost sila kaosa. I mi poznamo takve plovidbe kroz svijet uzdrman krizama. Neprestano smo izloženi opasnostima, strahovima i brigama (za zdravlje, radno mjesto, budućnost sljedeće generacije). Čudno je kad slušamo, u evanđelju, da su se učenici u oluji plašili „iako je Isus bio s njima u lađi.“ Zato ćemo čuti: „Zašto ste se plašili malovjerni?“ Koliko puta i nas pogađa taj ukor? Usprkos nedjeljnoj misi upadamo u „poganski strah“ pred zadaćama svagdašnjice. Da, „poganski strah“ mogu imati ljudi koji nemaju pravu vjeru. Molimo sada za tu vjeru da bude čvrsta u krizama, da nas hrabri i da mi, u predvečerje života (posebno starosti), stupamo životnim putem, s puno povjerenja u Boga.
Molitva vjernika
U vjeri u pobjedu Isusa, koji nas vodi iz smrti u vječni život, došli smo na ovu službu Božju. U našim nevoljama i potrebama molimo.
- Da Crkva nađe put iz straha i sumnji k jedinstvu povjerenja u Boga, molimo te
- Da odgovorni u politici i društvu rade na dobro i sigurnost svih ljudi, molimo te
- Da žalosni i zdvojni crpe snage za život iz vjere i kršćanske nade, molimo te
- Da pokojni iz naše zajednice dođu u vječnu slavu, molimo te
Svemogući Bože, tvoj sin Isus je s nama na svim našim putovima. Daj da ti budemo zahvalni za ovaj sretan dan i hvalimo te i slavimo s tvojim sinom Isusom Kristom sada i sve vijeke vjekova.
Propovijed:
1.
Cilj: Gospodine pogledaj na nas – more je tako veliko, a naš čamac tako malen.
(molitva bretonskih ribara)
a) naše iskustvo
Znamo da vjera i strah ne mogu ići zajedno. A to je mnogo lakše „reći“, nego „živjeti“ u konkretnom životu. Ovo što neprestano doživljavamo na tijelu, u osjećajima je strah (za zdravlje, posao, sretnu budućnost rodbine, prijatelja, stabilnost u privredi i politici).
„Na strahu počiva vlast zla, zato zlo širi strah svugdje gdje želi osnovati svoje kraljevstvo i rašitriti ga“
Vrlo je zanimljivo i čudno da idemo nedjeljom na misu, a naš svagdanji život je tako malo prožet „nedjeljnom misom“.
Ili da je doista stvarnost da nismo nikada pravilno naučili slaviti „nedjelju“ – pravilno udahnuti u službi Božjoj je moguće tek ako nedjeljnom odahnemo u atmosferi mira, odmora razonode, igre, hobija, druženja. Milost nikada ne može ući u zatvoreno ili prepuno srce.
b) Naša nastojanja
Najprije trebamo jasno reći da je prava suprotnost u službi Božjoj smjeti „s Isusom“ ući u zajedništvo, a onda u svagdašnjici živjeti „bez Isusa“ (u strahu, krutosti srca, nesigurni bez ljubavi). I ovdje je grijeh kojega Biblija tumači u njegovom korijenu (srušena komunikacija s Bogom), a prije toga zbog bezrazložne, neutemeljene nevjere. Kao pozvani učenici (oni su ipak pozvani po imenu u njegovo nasljedovanje i sada su s njime u brodu) ne bismo smjeli biti tako plašljivi – pa neka se dogodi bilo što.
Mi kršćani se moramo upustiti u zajedništvo sudbine s Isusom i povjeriti se spasiteljskom Gospodinu da možemo ustrajati u svim suprotnostima
c) Biblijski tekstovi
Nedjeljno bogoslužje nam daje biblijske tekstove da bismo bili nutarnje jaki:
- Ulazna pjesma nam na početku govori da u smrtnoj opasnosti molitelj vapi „Gospodine pomozi svom narodu (puku).“
- u dnevnoj (zbornoj) molitvi s pouzdanjem govorimo „ti ne izmičeš ni od koga svoju očinsku ruku, onoga tko je čvrsto ukorijenjen u tvojoj ljubavi.
- prvo čitanje nam govori da Bog suvereno postavlja granice velikom kaosu.
- drugo čitanje - tko je „novo stvorenje“ mora ovaj zemaljski život upravljati s puno nade i povjerenja.
- evanđelje nam kaže: tko s Isusom u „brodu“ plovi kroz oluje vremena, osjeća se sigurno i zaštićeno, jer ga štiti spasavajući Gospodin.
2.
Isusovo spavanje izraz je njegove sigurnosti i suverenosti, učenici shvaćaju kao njegovu nebrigu i ravnodušnost, a mi je možemo shvatiti kao Božju odsutnost, strah koji samo vidi opasnost i propast - "svatko je samom sebi bližnji!, svatko treba sam vidjeti kako će proživjeti krizu“, posljedice su ovakvog razmišljanja. Ovom odgovara i bračka priča: "jaše čovjek na mazgi i idu putem koji vodi preko gomile (suhozida) zid se ruši, čovjek skače s mazge i kaže:"mozge (mazgo) svak gleda sebe!"
U Isusovom spavanju možemo, osim povjerenja u samoga sebe i Boga, nazrijeti možda i povjerenje u sposobnosti, u odgovornosti, povjerenja u Boga samih učenika. Jer on ima vrlo jaku ulogu u stvaranju povjerenja.
* Tekstovi iz svih prenesenih iskustava u svetoj povijesti, gdje se Bog u povezanosti s gospodarenjem (suverenošću) nad vodama pokazuje kao spasitelj iz bezizlaznih situacija (knjiga Izlaska i Jona kao i 107. psalam) mogu nas ohrabriti da učinimo korake iz straha, nemarnosti,
strave, sebičnosti (egocentizma) predodžbi, uz pomoć povjerenja, hrabrosti, vjere, ljubavi i slobode. I sebe činiti sve više i više novim ljudima i početi shvaćati ono što je već po krštenju počelo.
* I kad Isus oštro kritizira svoje učenike važno je da oni dođu k njemu sa svojim strahovima, njemu reknu - bilo u obliku prigovora, tužbe, jer on stoji uz njih kad brod njihove vjere tone. I stvarno, on može umiriti valove. Učenici su mogli lagano, ali sigurno naučiti da mogu to isto po njegovu imenu i u njegovu imenu. Konačno, postavlja se pitanje: "Vjerujem li da je Bog važniji, jači, stvarno prvi, nego svi drugi, nego svi moji doživljaji, predodžbe, želje i strahovi, nego moja mišljenja i mišljenja drugih, sve ono što općenito nazivamo "stvarnostima?"