Nedjelja Božanskog milosrđa!
Po tami u svjetlo - Uskrsnuće
On je mrtav
i nije mrtav.
Kao što svjetlo treba tamu,
tako vječni život treba smrt
da bi se objavio.
Kao što tama ne pobjeđuje svjetlo,
tako ni smrt ne može život
pobijediti.
Uskrs nije samo pobjeda života nad smrću,
nego pobjeda apsolutne ljubavi.
Uskrs nam daruje čvrstu nadu
da ćemo mi svakomu i svima moći oprostiti.
To će biti ostvareno nebo.
Sve treba oprostiti
ja sebi, ja tebi, ti meni, ti sebi i svi sve svima,
jer Bog sve svima oprašta, da bismo i mi oprostili.
Kome ovo svjetlo tada zasvijetli,
taj je već s Kristom uskrsnuo.
Elmar Gruber: Durch Finsternis ins Licht
Nerazumijevanje
Možda bismo se trebali
osloboditi praznovjerja
da sve moramo razumjeti
i okrenuti se mišljenju,
u najboljem slučaju,
da, s puno razumijevanja,
postupamo s našim nerazumijevanjem.
Margot Bickel
Govorimo o uskrsnuću
Naša današnja zadaća je tako opisati oslobođenje da se ne događa odozgo prema dole, da nisu nemoćni objekti snagom nebeskog zahvata prenešeni u drugo stanje. Nitko ne može za drugoga čovjeka uskrsnuti pa i Krist nije "za nas uskrsnuo", nego kao prvi među mnogom braćom i sestrama.
Ima vremena kad ništa ne osjećamo od njegovog uskrsnuća, vremena boli i tortura, vremena mnogih križeva. Ali ipak nemojmo pripadati onima koji vijest o uskrsnuću potiskuju. U vremenu mnogih križeva trebamo pripovijedati što smo vidjeli, čuli, i razumjeli. Mi trebamo tako govoriti da je Krist nestao, ali da je kao nestali (sakriveni) ipak prisutan. Smijemo reći našu bol i čežnju ako njegovu pobjedu zaista ne možemo prihvatiti. Ali nestati znači, na neki način, i biti prisutan. Ne dopustimo smrti niti jednog centimetra više nego što sada ima. Radije govorimo o pronalasku nestaloga, o sitosti gladnih i o uskrsnuću od mrtvih.
TEBE
Pustiti te
da ti budeš
potpuno ti.
Vidjeti
da si ti samo ti
u onome što jesi
ono milo
i ono divlje
i ono što se nježno priljubljuje
kao i ono što se divlje lomi.
I tko ljubi samo polovicu
taj ne ljubi polovinu
nego dapače ništa
taj te hoće raskomadati
odsjeći
osakatiti.
Ostaviti te tebi,
je li to lako ili teško?
Ne radi se o tome koliko
predrasuda ili razumijevanja
nego s koliko ljubavi
i s koliko otvorene čežnje -
za svim
što ti jesi
za toplinom
za hladnoćom
za dobrotom
za tvojom tvrdoglavošću
za tvojom voljom
za svakom tvojom kretnjom
za svakom nezgrapnošću
nepostojanošću
i postojanošću.
Erich Fried: Predvježbe za rane. Misli o srdžbi i ljubavi.
Emaus
Uvijek iznova ustajemo,
i vraćamo se beznadni
s groblja pokopanih nada,
i svaki put
pokapamo komadić sebe
i mislimo: sada je sve gotovo.
I svakog puta, sasvim neočekivano,
pridružuje nam se netko
na tom križnom putu,
koji ide komadić puta s nama
na stazama života.
Ne govori samo:"Moja sućut"
nego nas uzima za ruku
čini da govorimo,
polagano nas uzdiže.
I uvijek iznova nas pogađa riječ.
osjećamo se dirnutima.
Doživljavamo:
ovo se mene tiče.
I otkrivamo promatrajući unazad
crvenu nit koja nas kroz život vodi
jer nam tu neznanac tumači:
"Zar nije to sve Mesija pretrpjeti morao...?"
"zar ne bi moglo biti da i ti...?"
I opet kad nam sunce zađe,
zasjat će nam svjetlo:
prijatelji zajedno za stolom,
oko oltara, u gostionici, na odmoru.
Razgovori. Sjećanja. Osjetljiva blizina.
Osjećamo se sretnima i sigurnima,
makar baš sada, ovoga časa.
Život je lijep, usprkos svemu.
Zahvalnost se budi u dubini srca za sve darovano
početak nade za ljepše sutra.
I opet osjećamo:
u svemu tome leži uvijek ono: "još više"
što ni izraziti ne možemo,
što bježi našem dohvatu.
Možda je to stvarno ON, Gospodin,
a mi pokušavamo moliti:
"Ostani s nama Gospodine:"
PROPOVIJEDI
Zašto slavimo Uskrs
U jednom je časopisu bilo čitateljima postavljeno ovo pitanje: "Što mi stvarno slavimo za Uskrs?" Pokraj pitanja bilo je ponuđeno više odgovora od kojih je trebalo prekrižiti odgovarajući:
1. Mudrost istoka
2. Blagdan proljeća, pobjedu proljeća nad zimom
3. Otkriće uskršnjih otoka
4. Uskrsnuće Isusovo
Ne znam da li su odgovori mišljeni ozbiljno, ali pokazuju koliko se neznanja krije u ovom blagdanu. Mislim da mi, svi mi, ovdje sakupljeni, znademo pravi odgovor. A nema malo naših suvremenika, tu na našim prostorima, koji nemaju spreman odgovor ili ga ne znaju. Dopustite mi da reknem tri odgovora:
Uskrs: pogađa cijelo čovječanstvo
Mi kršćani slavimo Uskrs, jer se dogodilo nešto jedinstveno u povijesti.
Ne samo vjera u prazan grob, ne samo vjera u pojedinosti oko Isusovog uskrsnuća - o kojima nas izvještavaju evanđelja - oni su pak odlučujući za naše slavljenje. Mi slavimo ovaj blagdan, jer je jedan čovjek "u svemu s nama jednak osim u grijehu" išao putem muke, umro je i treći je dan uskrsnuo.
Uza sva velika religiozna i mistična iskustva u svim kulturama i religijama, sa svim prorocima, utemeljiteljima religija, ovdje se dogodilo nešto jedinstveno. Sam Bog je toga Isusa uskrisio. I time je sam Bog dao znak, koji ostaje trajno zapisan i koji će se održati u povijesti čovječanstva. Ovaj Isus iz Nazareta je stvarno uskrsnuo - on živi. Muka i patnja su dobili odgovor u uskrsnuću.
I zato Uskrs pogađa cijelo čovječanstvo, pogađa svakoga, svejedno da li on vjeruje ili ne želi to vjerovati, ili o tome nikada nije čuo. Božje djelovanje ne vrijedi samo za dvije milijarde kršćana. Kao kršćani, uvijek smo pozvani o tome razmišljati i brižno predavati dalje.
Uskrs: imendan kršćana
Tek u susretu s Uskrslim konačno je postavljen kamen temeljac za poslanje da se Radosna vijest naviješta posvuda, do konca svijeta. I tek po ovoj zapovijedi dolazi do nas ova Radosna vijest, preko mnogih generacija i granica. Za Uskrs bismo mi trebali zahvalno razmišljati o našem kršćanstvu, o našem - biti kršćanin. I ne zaboravimo sve ono što nam je ta vijest donijela. Primili smo dragocjeno blago, koje treba dijeliti.
Danas bismo mi trebali biti zahvalni što smo kršćani, što se tako zovemo i što to jesmo. I zato slavimo danas imendan - kršćani.
Uskrs: dan nade
"Temelj našeg života počiva na nadi, konačnosti i trajnom spasenju života."(Karl Rahner) Prvi i posljednji temelj možemo nazvati i Bogom i naći samo u Bogu.
Karl Rahner je jednom rekao, govoreći o Uskrsu: "Za uskrs bi trebali vjernici (to znači oni koji se nadaju i vjeruju - pa i da baš jasno to ne znaju) i "nevjernici" (koji misle da takvu uskrsnu vjeru nemaju) međusobno biti zagrljeni, jer ipak protiv svega i uza sve, oni se zajednički nadaju protiv svake nade.
U uskrsnuću Isusovu pokazuje nam se naša vlastita budućnost. Usprkos svim i kroz sve patnje, kroz sve smrti mi ćemo svi konačno naći posljednji odgovor i mjesto kod Boga. Apostol govori: "Kada se Krist, naš život, objavi tada ćete se vi s njim pojaviti u slavi." (usp. Kol.3.4)
Mi slavimo Uskrs, jer se dogodilo nešto jedinstveno u povijesti
Slavimo Uskrs kao naš imendan
Slavimo Uskrs kao dan nade
Tako vam želim, svima vama, uza sve slike i vijesti o patnjama i bijedi, progonstvima i nepravdama, koje nas u ovim uskrsnim danima opkoljavaju, da svjesno i promišljeno ovaj blagdan proslavite.
Molimo Uskrsloga da on naše pute, naše potrebe i naša nadanja prati, sada i uvijek.
Ljubi – i čini što hoćeš
Inflacija riječi ljubav
Rečenica potječe od Augustina: ljubi – i čini što hoćeš. Razgovarajmo jednom o ljubavi. Tu se utvrđuje kako razgovor o ljubavi ima inflaciju i uvijek ju je imao. Već u antici postoji mnoštvo stihova i pjesama koji se o njoj govore – u srednjem vijeku MINE-pjevači, a ni F. Schubert nije malo pjesama napisao o tome. Isto tako, počevši od moderne zabavne industrije, od uskogrudnih njemačko-austrijskih ludosti do izričito dvoznačnih izazova u novom njemačkom valu. Kada upalimo radio, odmah se pjeva o ljubavi...
Ali, da li je ovaj pojam ljubavi onaj koji se upotrebljava u Sv. pismu? Ja mislim da nije. Ja se ne mogu osloboditi sumnje, kako kroz svoju inflaciju u javnosti, riječ ljubav gubi onu dubinu koja čini život životnim. Tako izgleda da je ljubav jedan osjećaj kojega mogu imati u životu i koji može nestati, kao po motu: «Sada je sve u redu s nama dvoje, sutra ili za par tjedana/mjeseci/godina, može opet biti drugačije, tada ćemo (odnos) prekinuti.»
Ljubav – spoznaja biti bezuvjetno prihvaćen
Da, osjećaj je jako važan, ali tu mora biti nešto više. Ja mislim da ljubav nije samo jedan osjećaj – i ne smije se ograničiti samo na osjećaj – već je, mnogo više, jedna spoznaja. Spoznaja biti prihvaćen do u zadnju fazu svojega života i svoje osobne egzistencije i osjećati se sigurnim. U pravoj ljubavi nije važan uspjeh, niti ljepota, niti vanjski faktori i uvjeti – ljubiti i biti ljubljen mogu samo (prije svega ako ono što osjećam treba biti ljubav) cijelim svojim čovještvom.
Jedna takova ljubav može se održati samo bezuvjetnim odnosom povjerenja. Ljubljeni se moraju moći osloniti jedno na drugo - samo tako se mogu otvoriti jedno drugom svojim cijelim životom.
Jedna etika iz ljubavi
Vratimo se do rečenice koja potječe od Augustina: ljubi – i čini što hoćeš. Nije uzaludno da se već po Starom zavjetu mnoge zapovijedi daju spojiti u dvije posve jednostavne: Ti trebaš ljubiti svoga Boga svom svojom snagom, svom jačinom, cijelom dušom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Kao što je već prije spomenuto, sa svom dosljednošću može ljubiti onaj koji se osjeća u svom životu i sam ljubljen, koji je doživio da je bezuvjetno prihvaćen, sa svim manama, uglovima, grješkama, da, čak i s krivnjom i grijehom. «Bez djelovanja i usprkos svake krivnje», kako je jednom formulirao P.M. Zulehner (ako se dobro sjećam). Ova ljubav koju nam konačno samo jedan bezuvjetni, svega stvorenja stvoritelj, Bog, može pokloniti, jest pratemelj na kojemu se naša ljubav tek može izgraditi. Ovu ljubav nam Bog pokazuje. Ovu ljubav možemo mi, ali samo kroz vjeru, shvatiti – vjeru koja nije ništa drugo nego povjerenje. Povjerenje u to da će nas Bog prihvatiti, kako god nam se život odigrao.
Onaj tko ljubi ne može htjeti ništa zlo
Ljubi – i čini što hoćeš: onaj tko ljubi ne može htjeti drugom ništa zlo – on će uvijek paziti na dobro svih (također i na svoje osobno). Tamo gdje vlada ljubav nema prostora da rastu mržnja, bijes, zavist i druge zle snage koje su plodovi straha i nepovjerenja.
I tako je točno ono što smo danas čuli u čitanju: To je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera.
Zato mi uvijek ponovno moramo moliti da nam Bog pokloni, uvijek više, dar ljubljenja, povjerenja i vjerovanja.
Gerhard Gruber