"Radujte se - Gaudete"
liturgijska boja - preporuča se ružičasta boja
NEDJELJA CARITASA
Došašće:
Evo dolazi netko - a ti ga ne primjećuješ!
Evo dolazi netko k tebi - a ti si zatvoren.
Evo kod tebe netko kuca - a ti si prespavao.
Evo kod tebe ulazi netko - a ti si izvan kuće.
Evo netko boravi kod tebe - a ti si ga izbacio van.
Evo netko ti se želi darovati - a ti mu zatvaraš usta.
Evo ovdje netko čeka na tebe - a ti mu okrećeš leđa.
Evo ovdje netko viče za pomoć - a ti otvrđuješ tvoje srce.
Evo netko te daruje - a ti zakapaš poklone.
Evo netko ima beskonačno vremena za tebe - a tebe nikad na razgovor.
Evo netko ti donosi mir - a ti si rastrojen.
Evo dolazi netko, a ti gledaš samo sebe.
Sve dokle god ti on dolazi - možeš se promijeniti.
Nepoznati autor
Reklama za smijeh
Posegnite za našim super hitom
Tonik za srce, koji nas čini aktivnim i čilim
Trebate samo posegnuti za uspješnom terapijom
Brinite se za zdravlje i harmoniju
Pomladite se, spriječite proces starenja,
Napregnite se, nadvladajte brige svih promjena
To će održavati vaš krvotok u snazi
I bit ćete omiljeni i imat će te kontakte
Ako se sve na vašem licu lijepo odražava.
To će u svagdašnjicu unijeti boje svjetla
Sjajne oči, smrknutost će netragom nestati
Sredstvo s kojim svijet izgleda ljepše
Protiv agresije i frustracija svih vrsta,
Čisto biološki bez ikakve kemije,
I k tome dolazi još nešto,
Super je, vrhunac, a prije svega sjajno
Tako vrijedno, jeftino kao ništa na svijetu
Ne košta ništa na opće divljenje
Sredstvo koje ovdje propagiram
Zove se jednostavno i lako: češće se smijati.
Helmut Zöpfl
- 1.DODIRNE TOČKE ZA NAVIJEŠTAJ I LITURGIJU
a) "Gaudete"
Ulazna pjesma "Radujte se u Gospodinu, opet kažem, radujte se" (Fil,4,4) (Gaudete in Domino semper) pokazuje temeljno raspoloženje koje karakterizira došašće: to je radosno očekivanje Gospodina! Advent bi trebao biti radosno vrijeme pripravljanja za Božić ("dolazak" Isusa u utjelovljenju), a ujedno treba podsjetiti kršćane na čeznutljivo nadanje kršćana u konačno ispunjenje na kraju života ("dolazak" - parusia)
Liturgijski tekstovi su ispunjeni radošću:
"Radujte se" (ulazna pjesma)
Božić bi trebao biti blagdan radosti (dnevna - zborna molitva)
"Želim se radovati svim srcem u Gospodinu" (prvo čitanje Iz 61,10)
"Raduje se duša moja" (pripjevni psalam (Lk 1,47)
"Ohrabrite se, nemojte se bojati" (pričesna Iz 35,4)
Pa i ružičasta boja misnice bi trebala zamijeniti ozbiljnu ljubičastu boju. Poput 4. korizmene nedjelje (Laetare), boja bi trebala, svojom simbolikom, doprinijeti vizualnom izrazu radosti.
b) Radost treba "podijeliti"
Caritasova akcija u adventu ima duboko teološko značenje. Božja ljubav preko nas treba doći na ovaj svijet. Naša kultura milosrđa je vrlo slabo razvijena.
"Ljudi kojima smo potpora, daju nam podršku"
"Dobar čovjek je povjerljiviji od kamenog mosta."
Misno slavlje
Pozdrav Bog mira i utjehe neka bude sa svima vama.
Uvod: Ponekad zazvoni telefon, uzimamo slušalicu, čujemo poznati glas. Onda se drugi uopće ne mora predstaviti. Reagiramo odmah: "A ti si, kako je lijepo što te čujem, drago mi je da si se javio!"
Glas koji budi povjerenje, slušamo ga i čini nas radosnim - to bi trebao biti svatko od nas. Dobro i utješno što Bog želi reći ljudima, treba biti izrečeno našim govorom i jezikom.
Kakav glas govori iz mene? Da li je to glas koji tješi ili je to glas koji nekoga tišti i čini plašljivim?
Ova nedjelja je i nedjelja Caritasa, naša radost u pomaganju drugima i radost onih kojima naša pomoć dolazi. Mislimo na to danas!
************
Ulazna: Radujte se uvijek u Gospodinu, još jednom kažem radujte se! Jer Gospodin je blizu!
3. Adventska nedjelja je dobila svoje ime po ulaznoj pjesmi koju smo sada čuli. Naziva se, prema latinskim riječima "Gaudete - Radujte se, a liturgijska boja je ružičasta. U Bibliji se govori, na više od 300 mjesta, o radosti. "Radujem se od svega srca u Gospodinu." I ako za desetak dana budemo slušali Božićno evanđelje, onda će nam zvučati u ušima: "Javljam vam veliku radost za sav narod"
Šteta je da vanjski izgled Crkve i većine zajednica nije prožet radošću. Svi bismo mi trebali pokazivati više radosti zbog svijesti da nas Gospodin toliko ljubi.
Molitva vjernika:
Božić budi, kod mnogih ljudi, čežnju za sigurnošću i utjehom. Molimo Boga da ova čežnja ljudi ne ostane neispunjena:
* Siromašni i utamničeni, slomljeni i žalosni čeznu i danas za pravdom i utjehom: Dođi, Gospodine, pokaži se kao Bog koji spašava i tješi, molimo te
U Crkvi u Europi ima tako malo radosti, dođi Gospodine i podari nam glas koji će nas probuditi i razveseliti, molimo te
U našem svijetu ima mnogo glasova koji pozivaju i mame, dođi Gospodine i svojim nam svjetlom pomozi razlikovati dobro od zla, molimo te
Nije lako danas oduševiti ljude za tebe i tvoju poruku, dođi Gospodine, ojačaj nas svojom milošću i pomoću, molimo te
Naši pokojnici koji su u čistilištu očekuju tvoje konačno spasenje, ovoga Božića ih uvedi u svoj vječni mir i ispuni sva njihova nadanja, molimo te
Meditacija
Gospodine,
u nama je često tama,
kod tebe je svjetlo.
U vjeri smo često osamljeni,
ti nas ne napuštaš.
Naš glas je slab
no, tvoja nam riječ ulijeva povjerenje.
U nama često vlada neutješenost,
kod tebe je sigurnost.
Siromašni smo u ljubavi
zato tvoje čovjekoljublje dolazi
posred nas. (Prema Dietrichu Bonhoefferu)
Propovijed
1.
Adventski program
Današnje čitanje iz prve poslanice apostola Pavla Solunjanima sastoji se od osam imperativa (zapovijedi) kao i jedne molitve za zajednicu i jednog obećanja Božje vjernosti.
I. Osam imperativa (zapovijedi)
1. Radujte se u svako vrijeme! (u čemu se sastoji radost kršćana, zašto se trebamo radovati?)
2. Bez prestanka, molite! ( "Stalna molitva" nas čini budnima i pažljivima!)
3. Uvijek budite zahvalni ( zahvalnost mora imati razloga!)
4. Ne gasite Duha! (I danas Duh puše i u Crkvi i u pojedincima....)
5. Ne odbacujte proročke riječi. (Što su prave proročke riječi u Crkvi?)
6. Ispitajte sve ( u prvom redu što se odnosi na proročke riječi. Ima i krivih proročkih riječi i u Crkvi, i u svijetu. "Nije sve dobro što je duhovito." (H. Schlier)
7. Zadržite dobro (kad ispitaš što je dobro, ono zadrži).
8. Izbjegavajte zlo u svakom obliku. (Zlo je ono što se protivi volji Božjoj. Ima i teškog zla, ima i teško uočljivog zla, ima zla koje izgleda kao dobro.)
II. Suprotni program svijeta
Da bismo u potpunosti i svoj dubini shvatili ovih osam zapovijedi, pokazat ću vam pogansko - svjetski program, kojega možemo nazvati suprotnim programom, isto tako izloženog u osam kratkih rečenica.
1. Živi koliko god možeš, koristeći sve što ti život daje.
2. Brini se samo za zabavu i bezbrižnost.
3. Gledaj samo svoje pravo i traži samo ono što tebi pripada.
4. Ne razmišljaj ni o čemu, nego koristi ono što ti svaki dan donosi.
5. Preziri proročke riječi kao pesimistične, mračne i gubitničke u igri.
6. Vjeruj svemu što ti javnost govori i što ti mediji donose.
7. Ne vjeruj u dobro u ljudima, nego budi ciničan.
8. Smatraj zlo kao nešto "od prirode dano" protiv čega ne treba ništa činiti.
III. Današnje čitanje kao adventski program
Osam imperativa Apostola predstavljaju "adventski program", adventsko vladanje u kršćanskoj zajednici. Razumijemo li to tako?.... Apostol konačno moli za svoju zajednicu, jer znade da njegov program nije baš lako provesti. (ljudima je bliži svjetski program). Na koncu i jedna napomena o vjernosti Boga koji nas je pozvao: on nas neće napustiti, nego nam pomoći da provedemo "adventski program" ako smo mi spremni.
2.
Ne gasite Duha uz 1. Sol 5,16-24
Pri kraju svoje prve poslanice Solunjanima, koju je napisao oko 50. godine poslije Krista, Pavao ukazuje i opominje vjernike, Solunjane, na konkretan život zajednice. On to čini kratkim, sažetim rečenicama, a čuli smo ih u današnjoj poslanici i čine nam se kao pjesmica. Zato mnogi tumači misle da se Pavao ovdje poslužio već nekom postojećom poukom i da nam prenosi prakršćansku tradiciju. Najprije (reci 16-22) donose duhovni život pred oči, a onda (reci 23-24) zaključuje svoje pismo apostolskom molitvom.
Tri temeljna držanja (ponašanja) kršćana
Pavao se, u prethodnim poglavljima, bavio pitanjima odnosa zajednice prema njihovim pretpostavljenima i ponašanju samih predvodnika, kao i o njihovom odnosu prema službi i prema zajednici. Sada se obraća svim članovima zajednice i oblikuje temeljno pravilo kršćanskog ponašanja "Budite dobri međusobno i prema svakome." (r.15.b)
Pavao smatra da u temelju biti kršćanin znači živjeti po Božjem Svetom Duhu i njegovu sinu Isusu Kristu. Iz Duha Svetoga Pavao izvlači tri temeljna ponašanja kršćana:
"Uvijek se radujte!
Neprestano molite.
Budite zahvalni u svemu.“
Radost kod kršćana
Već na početku pisma (1,6) Pavao hvali Solunjane da su, usprkos velikim opasnostima, riječ Božju primili radosno u Duhu Svetomu. Sada ih potiče da ostanu u toj radosti i to uvijek, u svakoj situaciji, pa i onda kad ljudima baš ne uspijeva osjećati radost, niti je iskazivati. Ovdje se misli na onu radost koja dolazi od Boga iz Duha Jahvina i njegova poslanika Isusa Krista. I Pavao se često vraća na ovu specifičnu kršćansku radost, usprkos svih svjetskih nevolja: "Radujte se u nadi" (Rim 12,12,15;) "Radujte se u srcima, uvijek i opet kažem, radujte se." (Fil 4,4, usp 3,1) "Kao progonjeni, a uvijek radosni" (2Kor 6,10) "I kada sam vas izlio kao žrtvu paljenicu, tako sam se radovao sa svima vama."(Fil 2,17) U bit kršćanstva spada radovati se u Gospodinu. I da bi od Boga dobili ovaj dar neprestane radosti, kršćani trebaju "neprestano moliti" i neprestano zahvaljivati. Radost, molitva i zahvaljivanje su tri temeljne oznake "svetosti kršćana".
Proroštvo u Crkvi
Najprije je Duh Sveti onaj noseći motiv, poticajni temelj ovih triju ponašanja u Crkvi. Isto tako se, kod sljedećih poziva, potpuno oslanja na odnos prema Duhu Svetomu:
"Ne gasite Duha!
Ne prezirite proroštva!
Sve isprobajte, dobro zadržite!
Držite se daleko od svakoga zla!
Držite se daleko od svakoga zla!
Ako Bog daruje svoga Duha, postoji mogućnost i opasnost da ljudi ovoga Božjega Duha, njegovu snagu i dinamiku potisnu, unište, isključe, ugase. Ovaj Duh Božji je, prema Pavlu, poseban dar za konačna vremena (eshatološki), koji je poput vjetra, oluje, daha, šaptanja Božjih usta. Taj dar izlazi iz Božjih usta poput ognja, žeže i izgara, što je već došlo do izražaja kod duhovskog čuda - silaska Duha u obliku ognjenih jezika. I trebamo paziti da ne gasimo ovog Božjeg Duha, bilo u Crkvi, zajednici, društvu ili privatnom životu.
Duh i proroštva se ne smiju u Crkvi nikada ugasiti. Iako baš nije uvijek lako, za vodstvo Crkve, razlikovati pravi dašak Duha Božjega od lažnih proroka i krivih ideja. Ali zbog toga i zbog straha i obzira se ne smije ugasiti, tako na brzinu, Duha da bi se sačuvala sigurnost i prividna harmonija.
Za Pavla Crkva nije nikakva pravna institucija, niti kakvo dogmatsko učilište ili nekakvo moralno udruženje pobožnjakovića. Ne, Crkva je, prema Pavlu živa, dinamičnna zajednica koja raste i zrije, koju potiče i vodi Duh Božji. Zato u Crkvu spadaju i prepirke i razmimoilaženja u Duhu Svetome, kao što je i njezina zadaća uvijek tražiti i težiti za jedinstvom i poticanje na darivanje velikodušnih srdaca.
Pod proroštvom Pavao ne misli proricanje budućnosti i razna gatanja. To je božanska milost, pronicati i tumačiti situaciju čovjeka i današnjega svijeta i povijest da bi se tako uvidjelo Božje vodstvo. Proroštvo kida zatvorenost srdaca i donosi svjetlo u tamu odnosa. Ono donosi Božju istinu na vidjelo i posadašnjuje pravo otkupljenje ljudi. Prema poslanici Efežanima proroštva spadaju u temeljne vlastitosti Crkve. ( usp Ef. 2,20)
Nasuprot lažnim prorocima i lažnoj genijalnosti i lažnim karizmatskim izričajima, vrijedi uvijek ono: "Sve isprobajte, dobro zadržite", dakle obveza "razlikovanja duhova" (usp 1. Kor 12,10; 14, 26 sl.; Fil 1,19).
3.
Božja utjeha neka svijetli kroz naše prozore
Pogled svjetla u bezutješnom okolišu - ponuda reklame
Na jednom reklamnom plakatu promatraju nas tamna pročelja visokih kuća. Boje nas podsjećaju na rano zimsko predvečerje. Po sredini tamno smeđeg pročelja jedan jedini rasvijetljeni prozor, koji automatski privlači pogled na sebe. U toplom svjetlu naziru se, do pola ispunjeni, čaša i flaša. Tko kupi ovu flašu može, usred ovog hladnog i bezutješnog okoliša, doživjeti toplinu i intimnost. Tako, barem, plakat nudi rješenje.
Bezutješnost - svakodnevno iskustvo
Reklamni plakat želi zahvatiti vrlo veliki broj ljudi i njihovo svakodnevno iskustvo. U mnogim područjima naš svijet pokazuje vrlo neutješno lice. Svakodnevno slušamo o ratovima, terorističkim napadima, pa nasilni napadi na nevine, mase gladnih, izbjeglica, azilanata. Mnogi, pod pritiskom recesije i borbe za bogatstvo, strahuju za svoja radna mjesta. U mnogim područjima života vidimo manjak poštovanja života, sve nas to čini bespomoćnima, žalosnima.
Gdje u ovom svijetu postoji, za mene, neki rasvijetljeni prozor? Gdje je, za mene, prostor u kojemu ću se dobro i lijepo osjećati, gdje ću dobiti sigurnost i toplinu koju, kao čovjek, trebam?
Lažno tješenje i ograničena utjeha
"Kupi željenu sigurnost sa sadržajem ove flaše.." želi nam poručiti reklamni plakat. Ipak, znamo vrlo dobro da to predstavlja površan oblik tješenja. A gdje ćemo onda naći prozor koji će nas osvijetliti i odgovoriti na naše čežnje i potrebe? Mogu li živi lanci svjetla biti prozor topline i više ljudskosti? Mogu li sakupljanja odijela i inicijative građana dati utjehu i povjerenje? Može li nekakav sretan odnos dati malo topline i svjetla u ovom beznadnom svijetu?
Bez sumnje, postoje brojne mogućnosti koje ljudima mogu ponuditi utjehu. No, s druge strane, treba na žalost, reći da lanci svjetla ne mogu ukloniti mržnju, ni sakupljanje odijela ne može ukloniti rat, a ljudski odnosi su tako krhki i lomljivi.
Razlozi nekih bezutješnosti
Što čini naš svijet danas tako bezutješnim?
Jedna učiteljica viših razreda gimnazije je doživjela sljedeće: kad su na večer došli jesti, na stolu je bila tacna s mesom. Svaki učenik je uzeo jedan komad. Učiteljica je ostala bez. Bez razumijevanja su učenici slušali njenu kritiku. Ništa ne dijeliti je, za ove učenike, bilo nešto najrazumljivije na ovome svijetu. Oni su živjeli ono što su naučili: gledaj samo sebe! Ne oslanjaj se ni na koga, budi svoj majstor i gospodar. Možda mnogim ljudima uspijeva, na ovaj način, pribaviti ono izvanjsko za život, no za ispunjenje nutarnjih ljudskih potreba to nije nikako dovoljno. Tako naš život postaje bezutješan.
Prava utjeha ne dolazi iz nas samih
Ne trebamo sami rješavati svoj problem
Ovih dana nam se otvara, opet iznova, jedan sjajan prozor koji budi čežnje ljudi: "Božić". "Pojavi se čovjek poslan od Boga. On nije bio svjetlo,nego da posvjedoči za svjetlo." (Iv 1,6-8) Ako se danas, kao kršćani, trudimo donijeti svjetlo u našu okolinu, vrlo brzo ćemo doći do granica. Nisu to samo opće granice, koje su postavljene ljudskoj utjehi, nego i mi ćemo, poput Ivana nekada, biti kritički saslušani o našoj poruci. I sasvim drukčije, nego Ivan nekada, stojimo pred brojnim pitanjima i izazovima, bez ikakvog savjeta. Bolno doživljavamo da naš život i naš primjer imaju tako slab utjecaj i svjetlosnu snagu. Tako je, za nas, prva utjeha koju čujemo: "Ti sam nisi svjetlo, nego sam za sebe trebaš naći odlučujuće riječi. Upravo ondje gdje ti prihvaćaš i spoznaješ svoju slabost, on može snažno nastupati i po tebi djelovati.
"Utjeha" bi trebala značiti "nutarnju čvrstoću". Iz glasa Ivana Krstitelja zvuči ova nutarnja čvrstoća. Božji zadatak je nutarnja čvrstoća. Tako se među ljudima može buditi povjerenje po onome koji dolazi kao "Utjeha svoga naroda". Pravu utjehu može obećati onaj koji je, kroz svoje tame i slabosti, našao utjehu. To je čovjek koji pripada Kristu - kako to kaže sveti Pavao.( 1. Sol 5,18)
Pozvani za tješitelje
U nekim zemljama se, nakon pogreba, poziva "k tješitelju". Time se misli na zajedničku okrepu jelom. U svakoj smo Euharistiji, u najdubljem smislu riječi, pozvani k " Tješitelju". Za Božić bismo mi svi, kao pojedinci i zajednica koja je dobre volje, trebali biti pozvani "k Tješitelju", k pravom svjetlu. I možemo danas samo moliti da naše bogoslužje, naš govor i naš život, budu i postanu jasni putokaz prema Tješitelju, kojega je Ivan tako jednoznačno najavio.
4.
Strpljenje
"Imaj strpljenja", " Samo strpljivo". To se vrlo lako reče. Ali biti strpljiv je nešto sasvim drugo. Ako mislimo na ljude oko nas s kojima se dnevno susrećemo, onda opažamo da, na veliko, nedostaje strpljivosti, opuštenosti i radosnog raspoloženja.
Nestrpljivi su kako jesu. Nervoza je nadaleko raširena bolest.
Izgledamo nespašeni i okovani. Mnogi započeti studiji nisu nikada završeni, jer nije bilo strpljenja i dugog daha. Mnogi mladi su nepovratno upropastili svoj život, jer u svojoj seksualnosti nisu imali strpljenja odrastanja. Mnogi pacijenti u bolnicama se vrlo brzo razočaraju, jer nisu nakon nekoliko dana ozdravili.
Činjenica je da gdje god pogledamo - nema strpljivosti.
Strpljivost seljaka
"Seljak strpljivo očekuje dragocjeni plod zemlje dok ne padne jesenska i proljetna kiša. Priroda ima svoje vlastite zakone. Njih treba strpljivo poštovati. Ako je zemljoradnik posijao nešto, onda ne može žeti nakon nekoliko dana. Između sijanja i žetve sjeme leži u zemlji dosta dugo i kroz to vrijeme se ne može puno učiniti, nego strpljivo čekati. Samo onaj koji bude strpljivo čekao, taj će doživjeti da nije bilo uzaludno. Iz sjemena su postale stabljike i klasje. Isplatilo se čekati, vrijeme žetve je sada.
Strpljenje seljaka je za nas samo slika.
- Tko želi naučiti strani jezik, ne može se to u par tjedana. Godine marljivog rada su potrebne.
- Tko želi završiti studij i diplomirati, treba imati strpljenja i godinama marljivo raditi na dugi dah.
- Tko se ne želi strpljivo pripremati za brak, nego srlja u seksualna iskustva, nikad neće doći do sretnog bračnog života.
- Tko želi razviti svoju osobnost da postane ličnost, tko želi svoj život produbiti, dati mu smisla, mora biti u neprestanom traženju smisla i vrijednosti.
- Tko promatra svoj život sa strane vjere, Boga, on je cijelog života čovjek očekivanja, jer će Bog sam dovršiti ono što je počeo svojim pozivom.
Znamo da se naš život ne može odjednom ostvariti. Strpljivost je sastavni dio ljudskog postojanja. Samo onaj tko ima strpljenja, samo on će doći na cilj. Njemu će biti tada mnogostruko darovano, što se ne može postići ni marljivošću, ni inteligencijom.
Božja strpljivost
Nitko nema toliko strpljivosti kao Bog. On je stvorio svijet, iako mu svijet nije bio potreban za njegovu sreću. On ga je za ljude tako dobro stvorio i želi ga, prema svom stvoriteljskom planu, i dovršiti.
A što je čovjek učinio od djela Božjega? Poznamo dobro sve prijeteće opasnosti okoliša.I vidimo svijet na rubu provalije.
A kako se Bog ponaša? Svijet mu nije dodijao, nije ga se zasitio. On drži i nosi svijet. U vjernosti stoji uz njega. To je jedinstvena i posebna strpljivost. Njegov DA svijetu je jači od NE ljudi prema tom istom svijetu.
Poznam usporedbu o pšenici i kukolju (usp Mt 13, 24-30) Kad su sluge otkrili kukolj, htjeli su ga odmah iščupati. No, Gospodin govori ne! Pustite da oboje raste do žetve, jer inače, čupajući kukolj, iščupali biste i pšenicu. To je strpljivost onoga koji je mogao pokazati silu, ali pokazuje razumijevanje, jer je on stvarni i istinski Gospodar, ne samo strpljiv, nego dobar i tolerantan. Takav je Bog!
Ako je taj Bog naš Bog, onda bismo i mi trebali imati strpljenja, najprije s našim bližnjima, roditeljima, bračnim drugovima, djecom, prijateljima, susjedima, s kolegama na poslu. Pokušajmo ih prihvatiti onakve kakvi jesu. Prestanimo neprestano mrmljati, ismijavati, kritizirati. Može, u stvari, biti vrlo teško izdržati s nekim čovjekom koji svojim ponašanjem, svojom različitošću ide na živce. Najradije bih se odijelio od takvog čovjeka, poslao ga u pustinju, pokušao s nekim drugim. Je li to rješenje? Ne bi li to mogla biti strpljivost i vjernost? Tamo gdje se čovjek sebično postavlja, sve konačno ide u komade.
Obratimo se Bogu u našoj nestrpljivosti: Gospodine, kao što ti imaš strpljenja sa mnom, daj da i ja budem strpljiv, tako da bi sve u mom životu, mojoj okolini, moglo rasti, razvijati se za ovog kratkog životnog vremena i da bi moglo donijeti ploda za dobrobit moju i moje subraće - ljudi.
5.
"Krhotine donose sreću"
A krhotine prevarene nade?
Neprestano zajedno promatramo biblijske scene, ne samo da bismo bolje shvatili osobe koje nas tu susreću. U onome što u njima vidimo želimo sresti i nas same, jer iako nas biblijske osobe nisu poznavale, one nam ipak mogu pomoći da upoznamo sami sebe. Može li danas Ivan Krstitelj pomoći da mi sami sebe bolje upoznamo?
Ivan sjedi u zatvoru. Treba računati s onim najgorim. U zatvoru nije samo ograničen u svojoj vanjskoj slobodi kretanja, nego je okrenut prema samome sebi - kako mu to pada, pokazuje pokušaj da stupi u kontakt s Isusom preko posrednika.
Pitanje koje zatvorenik postavlja Isusu je jasno i sasvim izoštreno postavljeno. Tu se vidi svrhovitost jednog čovjeka koji je sav svoj život stavio u službu nade, nade koja ima doći, koja bi trebala doći: Božjeg poslanika, Mesije.
Ivan više nije siguran. Prije je bio uvjeren. Moja velika nada se ostvaruje u Isusu iz Nazareta, isplatilo se da sam uložio sve svoje snage da pripremim put Mesiji - Božjem poslaniku. Ova sigurnost je sada nestala u opasnostima koje mu prijete, zarobljenom u tamnici. Zato on treba pokušati Isusa podsjetiti, staviti pred Isusa: ti ipak znaš koliku sam nadu imao.
Razmišljanje iza rešetaka
Jasna alternativa koju Ivan oblikuje - Jesi li ti, Isuse onaj koji je poslan ili to nisi ti? Ova alternativa sadrži temeljni obris i temeljni materijal odgovora. No, Isus se ne drži teme koju mu je zadao Ivan, on ne ostaje u tom okviru. On napušta precizno postavljeno pitanje onoga koji čami u tamnici. On ne dopušta da ga odgovor ograniči na dvije dane mogućnosti. Isus ide preko tih mogućnosti da bi mu otvorio pogled za jedan novi vidik. I zato potiče Ivana da ide korak dalje, preko onoga što je on postavio i očekivao. "Ne očekuj odgovor od alternativa koje ti vidiš, koje ti možeš oblikovati". Ovim savjetom Isus skida okove sa zarobljenog u tamnici, ali ovaj savjet možemo i mi sami prihvatiti za naš svijet i nas same.
Sigurno odstojanje neutralnog promatrača
Isus shvaća, gleda majstorski da postavi ljude u jedan prošireni prostor. On ne pokušava ovo dati samo zatvorenom Ivanu, nego i njegovim učenicima. Oni su došli kao prenositelji pitanja, kriju se iza tih pitanja i ne žele ništa drugo, nego to: primiti Isusov odgovor i prenijeti ga Ivanu. No, Isus ih potiče na jednu puniju ulogu. Oni ne bi smjeli biti samo vjesnici, nego trebaju biti svjedoci. Ne smiju se zadovoljavati prenošenjem Isusovog odgovora, nego oni trebaju sami izgraditi sliku vlastitog iskustva i pri tome trebaju manje gledati na ono što on govori, nego trebaju pustiti da im govore njegova djela. "Uvjerite se, provjerite, opustite se, krenite sami u igru, pokušajte izaći iz sigurnog odstojanja, neutralnog promatrača! Ovako Isus dovodi svoje posjetitelje bliže, ali to isto se odnosi i na čovjeka koji nije, ni jednom riječju, tu spomenut.
Osloboditi zakopane znakove života
Ljude koji su okovani, zarobljeni pronalazimo u našoj bližoj i daljnjoj okolici. Nalazimo ih? Poznamo li ih? Samo ovo - takve ljude prihvatiti, osloniti se na njih može biti pomoć. Ponekad je dovoljno samo malo - korak u susret, neznatni znak prihvaćanja i prilaz zatvorenosti je otvoren.
Druga zadaća koju bismo mogli, u ovom adventskom vremenu, učiniti je mnogo teža. Mogli bismo mi sami poći tražiti nešto što bismo mi radije držali pokrito. Mogli bismo pokušati doći u trag onoga gdje smo mi sami sebe zarobili. Onda bismo mogli otkriti: da, ima u mojim razmišljanjima i osjećajima mrtvih točaka tu se ne miče ništa i ne mogu dalje. Iako je teško sam sebi to priznati, još više košta prevladavanje i druge pripustiti u ovu bijedu. A najteže je moliti za pomoć i pustiti da nam drugi pomognu.
Svojim pozivom u pomoć, Ivan Krstitelj potiče sve koji ne žele ostati u mrtvim točkama svoga života. Tražimo jedan drugoga u zajednici da bismo tako, međusobno, bili pažljivi: Isusova djela se nisu dogodila samo u prošlosti. Kao zajednica vjernika u kojoj je prisutan i djeluje Isus Krist, možemo stvarno utjeloviti Radosnu vijest za slijepe, hrome, gluhe, gubave, za siromahe i za mrtve. Da, čak i za mrtve.