1.DODIRNE TOČKE NAVIJEŠTANJA I LITURGIJE
25. ožujka 1987., na blagdan „Navještenja Gospodinova“, objavio je papa Ivan Pavao II. novu encikliku: „Redemptoris Mater, o blaženoj djevici Mariji u životu putujuće Crkve.“ Ovdje ćemo se osloniti na ovo papino pismo utemeljeno na biblijskim i dogmatskim izjavama, jer vjerujem da je blagdan Bezgrješnog začeća dobra prigoda za to. Pokušajmo nekim mislima ući u tu encikliku da bismo je korisno upotrijebili za život. U propovijedi treba ukazati na mogućnost sudjelovanja zajednice na bogatstvu ekleziološke mariologije ove enciklike.
Ova enciklika se naslanja na dva klasična, ali moderna izvora: Sveto Pismo i dokumente II. Vatikanskog koncila, posebno konstitucije o Crkvi „Lumen Gentium“, o Božjoj objavi „Dei Verbum“ i o Crkvi u suvremenom svijetu, „Gaudium et spes“. Tu se tumači jaka veza između Marije i Crkve, gdje se na poseban način govori o Marijinoj ulozi u povijesti spasenja: „Kad se ispunilo vrijeme, pošalje Bog Sina svoga, rođen od žene, podložan zakonu da otkupi one koji stoje pod zakonom i tako postignu posinjenje.“ (Gal 4,4-5)
„Ona (punina vremena) označuje tajanstveni početak puta Crkve. U liturgiji Crkva pozdravlja Mariju iz Nazareta kao svoj početak, jer je ona, u događaju bezgrješnog začeća, unaprijed primila uskrsnu milost spasenja kao najizvrsniji član Crkve, jer Crkva vidi, u događaju bezgrješnog začeća i događaju utjelovljenja Sina Božjega, nerazdjeljivu povezanost: onaj koji je njezin Gospodin i glava (usp. Kol 1,18) i ona koja, po svom prvom Fiat (latinski – prevedeno : neka bude), predstavlja uzor za novi Savez i njezinu zadaću kao uzor zaručnice i majke. (Redemptoris Mater br.1)
2. TUMAČENJE TEKSTA
Drugo čitanje iz poslanice Efežanima nudi nam biblijske temelje na kojima se razvija naša tema: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista. On nas blagoslovi svakim blagoslovom u Kristu … jer u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta .. na slavu njegove milosti. (Ef 1,3-5)
Ovim markantnim riječima je predstavljen Božji plan spasenja sa svim ljudima, a na prvom mjestu s Marijom, prvom otkupljenom. To nam se pokazuje, na jasan način ako usporedimo tekstove iz poslanice Efežanima i Lukina evanđelja.
iz Ef 1, 3-5 iz Lk 1,26-38
…. Blagoslov njegova Duha (r3) - Duh Sveti će sići na te
(eulogia pneumatiké) (r.35) (pneuma hagion)
…. On nas je izabrao - Gospodin s tobom (r 28)
(exelsis)
…. njegove milosti - blagoslovljena ti (r.28)
(charis) našla si milost kod Boga (r.30)
Majka Otkupitelja je, kako uči Crkvena konstitucija (br.55) „proročki naznačena u pobjedi nad zmijom, koja je navela praroditelje na pad u grijeh. (usp Post 3,15). Slično je naznačena djevica koja će roditi sina, kome će se dati ime Emanuel ( usp. Iz 7,14; Mih 5,2-3; Mt 1,22-23)
U prvom čitanju (Post 3,9-15.20) nalazi se ona riječ kazne nakon istočnog grijeha, koju crkveni Oci već od Ireneja (on je od 177. bio biskup u Lyonu i najvažniji teolog 2.stoljeća) do modernog vremena nazivaju „Protoevangelion“ (Prvo evanđelje) „On (=Mesija) će ti satrti glavu, a ti (=zmija – zavodnička protu božanska sila) ćeš mu vrebati petu.“ (Post 3,15) To znači: Ovo prokletstvo nad zlim najavljuje i nadvladavanje grijeha i smrti (=đavla) po Mesiji, Isusu. Ovdje je riječ o tajanstvenoj borbi. Ova borba je paradigma za napetu dramu ljudske povijesti: suprotnost između dobra i zla, između spasenja i propasti, između života i smrti.
Već je Jeronim, u svom latinskom prijevodu, napisao „Ona će ti satrti glavu (= Ipsa conteret caput tuum)“ ovdje se misli na onu konkretnu ženu, koja je pobjednički izašla iz borbe: majku Isusovu. Po njoj je milost izvojevala pobjedu nad grijehom. Utoliko anđeoski pozdrav otkriva ovu tajnu: „Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom.
Misno slavlje
Uvod: Draga okupljena zajednico!
Pozdravimo danas Mariju, na njezin blagdan, riječima Crkvene molitve iz Časoslova:
Uzvišena Majko Spasiteljeva, ti uvijek otvorena Vrata raja i Zvijezdo mora, dođi i pomozi svom narodu ustati iz zamki.
Molitva vjernika:
Pomolimo se Gospodinu Bogu, Ocu našemu dok s puno zahvalnosti gledamo prema Mariji, majci našega Gospodina Isusa Krista. U povjerenju u njezin zagovor i životni primjer, molimo:
Marija je majka novoga života, daruj svima krštenima sve više milosti i snage da u sebi razviju božanski život, molimo te.
Marija povezuje kršćanstvo s njegovim prvotnim korijenjem, židovstvom: blagoslovi razgovore između židovstva i kršćanstva, molimo te
Marijina vjera i povjerenje je bilo utemeljeno u ljubavi: daj ovome svijetu više povjerenja u Boga i daj da ljudi žive u slozi i miru, molimo te
Marija je bila odvažna i vjerna u ispunjenju Božje volje u kojoj smo svi mi izabrani i posvećeni, molimo te.
To te molimo, Bože naš, po Isusu Kristu, po kojemu smo svi mi izabrani i posvećeni u snazi Duha Svetoga. Koji živiš i kraljuješ, u vijeke vjekova. Amen
Poticaj za propovijed
Prije dosta vremena, na austrijskoj televiziji, se vidjela sljedeća scena: neka mlada, emancipirana žena, udara pesnicom po jednoj slici Djevice Marije. Komentar: Kada se uništi i odbaci slika žene koja dolazi po Mariji, može početi prava emancipacija žena. Marija stoji na putu modernim ženama, ona ih sprječava da pronađu i ostvare svoj pravi identitet i svoju samovrijednost kao i svoje dostojanstvo.
Koga začuđuje da je jako opalo štovanje Marije u posljednjim desetljećima? Sigurno da to koriste ekstremne grupe i pretjeruju, na svoj način, u obrani Marije na način koji se teološki ne može opravdati.
Izgubili su zdravu sredinu. Drugi Vatikanski koncil je pokušao pronaći i održati ovu sredinu. Koncilski su oci dodali poglavlje u "Lumen Gentium" o "Blaženoj djevici Mariji u tajni Krista i Crkve." Time je postao jasan Crkveni (ekleziološki vid) njezinog sudjelovanja u otkupljenju.
Ovaj je pogled posebno naglasio Pavao VI. u zaključnom govoru (8.XII.1965.) kada je označio Mariju kao "Majku Crkve". Ivan Pavao II, koji je bio veliki Marijin štovatelj, tumači Marijino štovanje u biblijsko teološkom pogledu u tri stupnja:
a) Marija u tajni Crkve
Za zaziv "Milosti puna"(Lk 1,28) papa piše: "Ako želimo s Marijom razmišljati o ovim riječima, a posebno o onome "blagoslovljena", možemo naći, baš u poslanici Efežanima, vrlo jak dokaz (usp 1, 3-5) I kad je Marija, po riječi anđela "blagoslovljena nad sve žene" (Lk 1,42), onda se misli na blagoslov kojim je Otac blagoslovio nas "po našem zajedništvu u Kristu u nebu". To je blagoslov njegova Duha, koji se odnosi na sve ljude. Marija je bila ispunjena ovim blagoslovom na sasvim jedinstven i poseban način. Elizabeta je pozdravlja: "Blagoslovljena više nego sve žene na zemlji."Br.8
Onda nas enciklika vodi na biblijski pojam "Milost" (charis) koja je na poseban način Mariji bila obećana i dana zbog njenog izabranja. U biblijskom jeziku "milost" znači poseban dar Božji koji svoj korijen i izvor, prema Novom zavjetu, ima u samom Božjem, trojstvenom životu, onoga Boga koji je "Ljubav" (usp 1. Iv 4,8) . Plod ove Ljubavi je "izabranje" o kojemu govori poslanica Efežanima. Jer je ovo "izabranje" od Boga, zato je vječno i želi spasenje svih ljudi od početka i poziva ih na sudjelovanje na ovom životu (usp 2. Petr 1,4), po Isusu Kristu po kojemu spasenje znači sudjelovanje na vječnom Božjem životu. (br.8)
Elizabeta sebe naziva blaženom zbog izvanredne časti što je posjećuje majka Spasitelja (Lk 1,43) Ovo majčinstvo se, prema Božjem planu, odnosi na sve ljude, koji sudjeluju na Kristovom otkupiteljskom djelu. Jer Marijino majčinstvo prema Božjem planu traje neprestano, sve do konačnog ispunjenja svih izabranika." (Lumen Gentium br.62; u Enciklici br.22)
b) Majka Božja usred putujuće Crkve
Marija stoji i usred putujuće Crkve, ne smije se nikada promatrati samu za sebe, niti odvojenu od naroda Božjeg. Tako se nikada ne bi shvatilo ni nju, ni njezino značenje u povijesti spasenja. To govori II. vatikanski koncil o Crkvi na putu, gdje se alegorički uspoređuje s izraelskim narodom na putu kroz pustinju.
"Na ovom Crkvenom putu kroz vrijeme i prostor, a još više u povijesti duša, Marija je kao ona koja je blažena, jer je vjerovala, kao ona koja je na Božjem putu vjere tako što je, kao ni jedan drugi čovjek, sudjelovala na misteriju Krista (br.25) Marija je uzor i predvodnik koja ide naprijed između progonstva ovoga svijeta i Božje utjehe." (Augustin De Civitate Dei XVIII, 51)
Marijina se vjera nije ugasila ni pod križem. Ona je i tu poput Abrahama "koji se nadao protiv svake nade." (Rim 4,18) Upravo ta Marijina vjera koja se pokazala na početku novoga saveza Boga s ljudima u Isusu Kristu, ova povijesna vjera ide ispred apostolskog svjedočanstva Crkve. Svi, na neki način, sudjeluju na Marijinoj vjeri (Br 27)
c) Majčinsko posredovanje
Najprije zbog negdašnjih brojnih teoloških suprotnosti i svađa papa ustvrđuje: "Jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist koji je sebe predao kao otkupninu za mnoge." (1 Tim 2,5-6) i citira Lumen Gentium br.60. "Ovu majčinsku zadaću prema ljudima ne potamnjuje, niti umanjuje jedinstveno posredništvo Kristovo, nego pokazuje njegovu djelotvornost." "Ona je posredništvo u Kristu." (Enciklika br 38)
Nakon ovog ograničenja govori o Marijinom posredništvu pozitivno: "Marijino je posredništvo usko povezano s njezinim majčinstvom i svo je prožeto majčinskim karakterom, koje ju razlikuje od posredništva drugih ljudi i stvorova koji sudjeluju na različite načine i različitim stupnjevima na Kristovu posredništvu i tako je istodobno Marijino posredništvo nešto sasvim posebno. (Br.38)
Time je i dijalektički postavljeno Marijino sudjelovanje "kao žene" na spasenjskom djelu nebeskog Oca: "Marija, službenica Božja, sudjeluje na ovoj vlasti Sina" (Uz naslov Marija Kraljica usp. Ivan Damašćanski Hom. In Nativitate 6,12) Slava njezinog služenja, postaje njezino kraljevsko dostojanstvo."
Iz svega rečenoga, mislim da je jasno da je postupak navedene moderne žene na početku sasvim kriv, kao i briga modernih žena, jer misle da je Marija stala na put njihovom nastojanju za emancipacijom. Mariju treba uvijek promatrati u njezinom kraljevskom dostojanstvu Isusa Krista, zato je možemo prepoznati kao potpuno emancipiranu ženu. Kristovo kraljevstvo znači služenje (bez ikakve strukture moći - solidarnost sa siromasima i pogaženima). Jer se Marija, po vjeri, otvorila ovom spasenju koji dolazi od Boga, ona se i na proročki način odvojila od svake vlasti. (usp proročki signal Marijine uloge: Magnifikat Lk 1, 46-55)