Poveznice za liturgiju i propovijedanje

 Riječi  svetog Ivana Zlatoustog:  „Bog je jednostavan"

a)   Radi se o najvažnijem...

 Nerazdvojivo povezana  ljubav prema Bogu i bližnjemu je suprotna od „ius talionis" (osveta, isto za isto, jednako za jednako, „Oko za oko zub za zub") što je Isus iz Nazareta potpuno odbio.  Iz ljubavi prema Bogu, koja dolazi do izražaja u molitvi, izgrađuje se ljubav prema ljudima.  Za kršćane iz toga izlazi logički zaključak kojega jasno pokazuje pisac prve Ivanove poslanice: „Tko ne ljubi brata kojeg vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi." Ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga mora i ljude ljubiti.

b)    „Gledaj kako se ljube..."

 Oni koji se vole prepoznaju se tako što vrlo pažljivo i štedljivo upotrebljavaju onaj „ja", a  vrlo često i na različite načine upotrebljavaju „ti"  i „mi."

„Ljubav ima dvije ruke: jednom grli Boga, a drugom zahvaća bližnje" (sv. Franjo Saleški)

„Moderni čovjek se prebrzo zagrijava, vrlo često mu nedostaje ulja ljubavi!

                                                                                                        (Christina Morgenstrom)

Tumačenje teksta

 a)      Pnz 6,2-6

 Citat iz Pnz spada u najpoznatije tekstove svjetske literature. Ovim tekstom svaki pobožni Židov počima svoju večernju molitvu. 

            Nasuprot kultova naravne religije gdje se slave bogovi prirode, Jahvi vjerni pisac teksta naglašava zahtjev za vjerovanje u jednoga Boga, s naglašenim ponavljanjima da, ni u jednom kutu srca, ne smije biti mjesta za drugo božanstvo.

            Nakon prividne pobjede monoteizma,  u religioznoj povijesti svijeta nisu potpuno nestali „lažni bogovi" od nekada. Kao apstraktne ideje, kao ideologije, kao strasno njegovani hobiji ulaze, maskirani, u naše društvo, a posebno su jaki  politički „izmi" svih mogućih vrsta, sportski fanatizmi i slično.

            Zahtjev  za vjerom u samog Jahvu je utemeljen na dobrom iskustvu s njim.  On je dao svom narodu „zemlju kojom teče med i mlijeko." Slično bi današnji propovjednik mogao govoriti o tome da ljudi novog vremena imaju puno bolje iskustvo s vjerom u jednoga Boga, nego  s vlastodršcima današnjih vremena od kojih: ateizam, nacionalsocijalizam, komunizam.

 b)       Hebr 7,23 -28

Proglašavanje Krista velikim svećenikom Novog Zavjeta nosi dva važna dokaza: vječnost i bezgrješnost ovog novog svećenika.

            Isus Krist je prevladao smrt i ostaje, zauvijek, veliki svećenik. Princip hijerarhijske sukcesije je postao suvišan.

            Isus je nadvisio starozavjetne velike svećenike svojom svetošću bez ljage i bezgrješnošću. Upravo kod Židova prvih kršćanskih vremena (do židovskog rata) svećenici su bili ogrezli u mane, grijehe i opačine svijeta.

            Crkveno pravno uređenje velikog svećeništva se  tumači u r 27: Isusovo starozavjetno svećeništvo dolazi iz obećanja.

            Povijesni razvoj Crkve je opet doveo do  „zemaljskog" značenja velikog svećenika. Njihovo značenje i njihova čast nikada ne smiju potisnuti Kristovo veliko svećeništvo. Bilo je u povijesti Crkve velikih likova u svećeništvu.

 c)       Mk 12,28b-34

Evanđelje se vraća na naviještanje  glavne zapovijedi. Drukčije nego kasniji evanđelisti, Marko ovdje jako zaoštrava suprotnost Isusa i farizeja, ali završava Isusovim prijateljskim razgovorom  s jednim pismoznancem.

            Ovaj se dio, na poseban način, okretao prema helenističkom židovstvu za koje je arhaično prinošenje „žrtava paljenica" u  Hramu davno nadiđeno.

            Novozavjetno je Isusovo postavljanje na istu razinu ljubav prema Bogu i prema ljudima. Možda bismo mogli bolje reći u identifikaciji - „Što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili".

            Židovskom etosu je ljubav prema neprijatelju bila, sigurno, strana.  Kao bližnji je, u prvom redu, slovio sunarodnjak, u najboljem slučaju stranac „ koji živi u tvojim vratima".

            Kod Isusa problemi ne nastaju samo u odnosu prema štovanju Boga  i ljubavi prema ljudima, ne samo u prepirkama zbog subotnjeg mira, nego i u vezi s pitanjem korbana  (Mk 7, 11), a i u postupku prema nečistima i grješnicima. Može se reći da se Isus nije ni na jednom pitanju tako angažirao kao na ovom.  Isus ne ide za tim da, pod krinkom štovanja Boga, zaboravimo na bližnjega, nego naglašava da se Bogu može služiti samo u stvorovima,  a posebno u ljudima. Pravednost, zaštita, pomoć, slava  za ljude je prava briga „Očeva".

            Da pobožan kršćanin, na neki način, svoj život dijeli između službe Božje i službe bližnjemu je među kršćanima, vrlo brzo, postao prevladavajući stav (vladanje). Crkva i pobožne vježbe uglavnom asociraju na Crkvu  i ljubav prema bližnjemu. I u ovom području je II. vatikanski sabor napravio određeni iskorak.

            Problematika o kojoj se ovdje govori pogađa, u nekim slučajevima, i slavlje kršćanskih bogoslužja, a time i propovijed za vrijeme bogoslužja. Za Isusa je blagovanje s grješnicima i pobožnima bilo prikladno slavlje za dolazak Božjeg kraljevstva.  U red ovih blagovanja spada i Posljednja večera.  U ovoj vrsti slavlja je i naša nedjeljna misa, a da se od toga vrlo malo opaža. Možda se u manjim grupama opaža Isusov način .                                  (Winfried Blasig)

 Misno slavlje

 Pozdrav:

Uvod:  Postoji jedna uzrečica: s Bogom počimam, s Bogom završavam je najljepši tok dana. Poruka ove nedjelje nas želi, iznova, dovesti u blizinu Božju. Čut ćemo iz Starog zavjeta  i iz Isusovih usta glavnu zapovijed  o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Molimo, na početku ovog slavlja, Boga da nam oprosti što smo bili  zadovoljni s našom pravdom i što smo se zapleli u grijehe.

 Kyrie

 Molitva vjernika

 Našem Gospodinu Isusu Kristu, koji sjedi s desne Očeve,  a ipak nam je blizu, njemu s povjerenjem iznesimo naše molitve:

 Za jedinstvo Crkve u svjedočenju ljubavi da odijeljeni kršćani nađu, u Duhu Svetome, put k jedinstvu, molimo te

 Za ljude koji su se potpuno stavili u službu vjere, da župe imaju dovoljno svećenika, tih navjestitelja riječi i  djelitelja sakramenata, molimo te

 Za bolesne, za one koji trpe, za osamljene i napuštene da nađu novu nadu i povjerenje iz obećanja novoga života, molimo te

Za zajednicu koja je ovdje sakupljena  da nam pomogneš riješiti se naših briga i nevolja i dadeš nam milost da na kraju prispijemo k tebi, molimo te

 Za naše pokojne, nagradi ih svojim mirom i svjetlošću za svu ljubav i žrtve koje su zbog nas učinili, molimo te

 Bože, naš Oče, ti si sve u svemu, ti nas ljubiš i pun si milosrđa prema nama. Usliši naše molitve koje donosimo pred tebe sa zahvalnošću i pohvalama. Budi hvaljen , dobri i milosrdni, u Sinu i Duhu Svetomu, sada i po sve vijeke vjekova.

 Meditacija poslije pričesti

 U njegovoj ruci

 Propovijed

 Ono što ću vam danas reći nije ništa novog. Stari je to „šešir". Radi se o nečem što mi svi već dobro znamo. Da neki župnik govori o ljubavi nije ništa posebno i to se od njega očekuje, jer bi se moglo reći dokle on govori o ljubavi i nije baš nešto opasan, barem ne na običajnim kolosijecima.

„Ništa za mrziti, ništa za voljeti - ja sam tu"! Vrlo širok luk koji se proteže od ovog priznanja Sofoklove Antigone,  preko židovske tradicije, do Isusove riječi o ljubavi prema Bogu, bližnjemu i sebi.  Svako dijete koje još ne zna ni čitati, ni pisati razumije poruku ljubavi. Bez ljubavi bi presušili. Nikakva nova spoznaja, naprotiv! To je zamjenska religija novog vremena: kapitalizam, marksizam, tehnokracija su staru Božju zapovijed potjerali iz javnog života i utjerali je u kut obiteljskog života, iz kojeg sve više nestaje - u privatno područje sa svim lošim posljedicama, kao što nam je poznato.

            Nije ništa novo kad kažemo da ljubav oslobađa. Ona nas oslobađa od navezanosti na same sebe i ja - usmjerenosti koje ruši svaki život.  A ipak, kako često mi krivotvorimo ljubav - koliko su brojni motivi koje izmišljamo, a predstavljaju ostvarenje sebičnih motiva, vrlo često pod plaštem ljubavi.

            „Što činite", upitan je gospodin K „kad ljubite nekog čovjeka" „Napravim sliku (predodžbu) o njemu", reče gospodin K. i brinem se da  on njemu bude sličan." „Tko slika (predodžba)?" „Ne" reče gospodin K „čovjek!" (Bert Brecht)

            Osjećate li kako se u ovoj sceni održava cijela naša životna praksa?  Svi smo mi za ljubav, iako u svijetu često bez ljubavi, jer nam ne uspijeva uvijek ljubiti, jer se često mi postavljamo nepravilno ili sebično kao gospodin K.

            U ovom svijetu Isus govori, upitan koja je prva i najvažnija zapovijed, govori - sasvim jasno u svojoj židovskoj tradiciji - o ljubavi prema Bogu, bližnjemu i sebi. Jedan više? Da ipak, ali kako on živi to je nešto novo u ovoj riječi. Njegov život, njegova prisutnost  za druge - za nas i tako daje pravo tumačenje ove riječi. Njegova ljubav je neusporediva i prilično uznemirujuća i za ljude nezamisliva, jer je svoju ljubav pokazao na križu. On nam pokazuje, pokazuje ovom podlom, ugroženom i lijepom svijetu, kako ga on ljubi.  Njegova ljubav je zahvat u bijedu našeg svijeta, u podjele i neprijateljstva, oholost i mržnju, laž i strahote.  Ona se ne može ograničiti na male skupine, privatnost, na područje vjerskih osjećaja ili, u napisanim zakonima, slova koja ubijaju.

            Neka nas Duh ljubavi Božje zahvati i više ne napusti, neka nas nadvlada  da mi ljubimo Boga svim srcem i dušom, našim mislima, našim snagama, a bližnjega kao sebe samoga.  Ozdravljujuća i posvećujuća ljubav Božja neka nad nama vlada.

            I nije ništa novo  što vam imam reći. Vrlo širok luk se prostire od  starine, preko židovske tradicije do govora  Isusa o ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu i prema samom sebi. A ipak je pustolovina, rizik živjeti ovu ljubav I ništa nije tako ranjivo kao ljubav.  Da bi izbjegli ranjavanje svoje ljubavi, mnogi ljudi izbjegavaju odnose s ljudima. Biblija je vrlo realistična u svojoj propovijedi o ljubavi. Kad propovijeda ljubav, govori i o raspetoj ljubavi. Ona nam pokazuje Boga, ne kao nekoga koji sjedi u nebu poput nekih božanstava i daleko poput nekakvog svjetskog promatrača  koji sve promatra iz daleka.

            Biblija nam ga pokazuje kao Oca Isusa Krista.

            Isus nam je dao zapovijed. Nije nova, ali kako je življena i kamo nas vodi, ostat će jedina novost sve dok bude svijeta i vijeka.