Govor pok. Slavku Matuliću

 

Poštovana ožalošćena obitelji, prijatelji pokojnog Slavka!

Teško je govoriti o čovjeku kojega smo tako voljeli, poštovali, a nekima se možda i nije sviđao, s kojim smo se šalili, a koji je za života poprilično mnogo učinio.

Na ovom mjestu, a prije posljednjeg oproštaja  želim mu javno reći hvala za sve ono što je učinio za Dol pa tako i za župu.

I mogu reći da mi je sada vrlo drago što sam inicirao da mu se lanjske godine dade pohvalnica na dan Kandalore. Slavko je bio čovjek rada, znao se probijati, a tome mu je obilato pomogao i vedar duh, pa se nije vrijeđao ni na po koje uvrede, a znao je i on na svoj način spustiti. Sve to čini čovjeka kojeg smo svi, i stari i mladi, jednostavno zvali Slavko.

Želim sada, prije početka obreda oproštaja, izreći nekoliko riječi da se ukratko sjetimo njegova djela.

Njegov život i rad se može razdijeliti u nekoliko etapa.

1.     Najranija dob i  život u Dolu. Tu bih posebno naglasio njegovo trgovanje sa živinom. Mnogo puta smo se nasmijali na razne dogodovštine iz toga razdoblja. I eto, iznenadna smrt ga je spriječila u ideji da te dogodovštine sakupimo i objavimo u kojoj maloj knjižici. Uvijek sam govorio da ću ako bude umro prije mene, na sprovodu ispričati zgodu u kojoj ja osobno poznam aktere. Jedne godine je na Brusju prodao nekakvu hizavu mazgu jednom čovjeku koji je imao malo čudnog sina Ivu Mirina.  Kad su došli idući put u Brusje, Slavko šalje društvo ispred da ispitaju teren. Pa kad su Slavku dali znak da je situacija dobra. Dolazi Slavko i tapše Ivu Mirinog i govori mu: „Poznaješ me?". A ovaj ispali: „A pozno bi te izmeju sto tovor." Dobro je prošo, nadao se i gorem.  Bilo je još mnogo anegdota koje će samo neki dalje prepričavati. Mnoge je ponio sa sobom.

2.     Drugo razdoblje je njegov rad u Postirima u kavani i u Splitu. Svojim radom, marljivošću i dobrim smislom za trgovinu mnogo je toga učinio i postigao. Recimo i to da je Slavko jedan od brojnih Doljana koji su se nakon II. svjetskog rata zaposlili u Splitu. Pa je čak se  i jedna Prima nazivala u šali „Dolska prima"

3.     I konačno, treće razdoblje - koje se ističe velikim akcijama kao dovađanje vode u kotalac i probijanje cesta. Trebalo je mnogo snalažljivosti, svadje s ljudima. I znam da se mnogi nisu slagali sa svim njegovim planovima. Istina je, ali mnoge stvari ne bi bile učinjene da nije bilo Slavka.  Kolika je njegova zasluga za sve to? Teško je sada reći. Povijest će procijeniti. Nama je ovoga časa zahvaliti za sve dobro koje je učinio. Ono loše i pogrešno prepuštamo vječnom sucu. A nama ostaje uspomena na jednog čovjeka i vjerujem da ćete se svi složiti sa mnom, čovjeka koji je volio Dol, čovjeka koji je dosta učinio za Dol. I zato Slavko ovdje jedan moj veliki osobni hvala, moj hvala kao župnik, hvala, vjerujem da imam pravo to reći, hvala u ime svih Doljana. Gospodin neka ti bude nagrada, a u ovoj dolskoj zemlji, koju si tako volio, neka tvoje umorno tijelo počiva do dana kad će te Gospodin pozvati u vječni život kad ćeš čuti riječi: Dođi slugo dobri i vjerni.. Počivaj u miru!