2. travnja 2013, 10:15

Mi smo sada svjedoci i žrtve neprestanog ispiranja mozga

Činjenični dokazi  protiv  homoseksualnosti ne igraju nikakvu ulogu u javnoj raspravi.  Stvarni odgoj  i obrazovanje kao ni traženje istine uopće ne dolaze u obzir. Kath.net, komentar  biskupa Andreasa Launa.

Salzburg (kath.net) Homoseksualci su manjina  koji u javnom životu imaju sva prava, koja su im na raspolaganju kao i svakom drugom čovjeku.  Do sada potpuno ispravno.

No, sada smo svjedoci i žrtve kontinuiranog ispiranja mozga koje ima za cilj:  moramo biti "uvjereni" da su osobe s homoseksualnim sklonostima diskriminirane, a  da smo mi, drugi za to krivi. Da, mi heteroseksualaci bismo trebali misliti  da naša sklonost nije u skladu s prirodom i da smo mi, zapravo, psihički bolesni, još više, moralno loši ljudi. Trebali  bismo se mi podvrći  terapiji ili biti kažnjeni, već prema tome.

U posljednjih nekoliko mjeseci, vjerojatno, nije prošao ni jedan  dan, a da se nije  „diskutiralo" u njemačkom jezičnim području  o  usvajanju djece od strane homoseksualaca.

„Rasprava"?  Ne, bile su to i jesu  propagandne priredbe, „kazališne  borbe"  gdje je,  na temelju vješte režije,  već  unaprijed poznat  i određen pobjednik,  kao u nekakvoj borbi bikova. Mozgove gledatelja treba „oprati" tako da ih se najprije očisti od njihovih „predrasuda",  a zatim ih se ponovo  puni  ideologijom da je  homoseksualni  nagon nešto „ nrmalno", „zdravo" i  „poželjno" i čak se želi dogmatizirati. Činjenični dokazi  protiv ne smetaju, jer sve skupa treba imati i jednu zabavnu stranu, a stvarni odgoj  obrazovanje kao i traženje istine ne dolazi u pitanje.

Iako francuski homoseksualac  javno govori  da „mi homoseksualci" ne želimo nikakvu  djecu i nikakvu trajnu  i stalnu vjernost - on  je možda  samo jedan glas - ali to ostaje istina.  Ovdje se očito radi  o ideološkom  principu, a ne o stvarno pravednim presudama,  jer kod usvajanja djece glavnu ulogu treba imati dobro djeteta, a ne radost i zadovoljstvo  parova bez djece.

Oni koji su odgovorni, a zatim i  mediji  se pretvaraju kao da je  rečena manjina i njihovo gledište najveći problem svijeta. I tako nema dana, a da neki odašiljač ne tretira gay temu i  istovremeno se  preporuča  „što biste trebali razmišljati", i nema dana u kojem  neki tiskani medij  ne donosi takvo što na naslovnici.

Osobama  s homoseksualnim nagnućima nanošena je često velika  nepravda (uvreda) u povijesti! No to je već prošlo, oni mogu živjeti u miru i slobodi kao i svi drugi građani  i to treba ostati tako!  No, i oni trebaju prestati  optuživati  sve druge kao one koji su ih progonili i zaustaviti te reakcije poput mimoze.

.              Našim dragim gay sugrađanima treba reći:  braka se može igrati koliko god želite,  no iz veze dvojice muškaraca ili dviju žena, pa bilo koliko ta veza trajala i kakve se igre igrale, nije nikakav  brak, a niti to postaje   pomoću  preimenovanja!  Čak i kada bi se  mjesec  nazvalo  „suncem", on ostaje  mjesec i tako ga treba nazivati. Ne nazivati mjesec „suncem" nije nikakva diskriminacija.

I molim: ne tražite od države nikakve povlastice, za koje ne možete pružiti ništa za uzvrat. Doista, tako je, niste vi za to krivi, ali je stvarno tako!