Pismo jedne lezbijke

Iznenađujuća poruka  jedne lezbijke, sestre u Kristu!

"Ne  želite nas vidjeti, ignorirate nas,  jer bismo mogli posvađati vašu zajednicu . MI SMO vaša zajednica."

Gieleroth (kath.net / Theo blog)  U iznenađujućem pismu  obraća se jedna  kršćanka homoerotskih sklonosti  svojim sestrama u vjeri. Ovo pismo dolazi od evanđeoskih kršćana iz SAD-a, te zaslužuje da ga  se  pažljivo pročita:

"Mnogi od vas vjeruju da  ne postoji mo u vašim zajednicama, vašim  školama, u vašem susjedstvu. Vi vjerujete da  nas je samo  malo i da  nas se lako može prepoznati. Ali ja vam kažem:  ima nas mnogo. Mi smo vaši učitelji, liječnici, vaš računovođe, športaši u koleđima. Ima nas  svih boja kože, tipova i veličine tijela. Pojedinačno se nalazimo među muževima, ženama,  majkama i očevima. Mi smo vaši sinovi i kćeri, vaše nećakinje i nećaci, vaši unuci. Mi radimo s djecom u crkvi, sjedeći u vašim klupama, pjevamo  u zborovima i  stojmo na vašim propovjedaonicama.  Ne  želite nas vidjeti, ignorirate nas,   jer bismo mogli posvađati vašu zajednicu.  I mi smo vaša zajednica. Dolazimo svaki  svaki tjedan u vaše crkve, jer smo u potrazi za vodstvom i tračkom nade da se možemo mijenjati. Primili smo Isusa u naša srca, baš kao i vi.  Želimo biti onakvi kakve nas Krist želi.  Molimo svakoga dana za Božje vodstvo, kao što to vi činite.  I mi znamo često zatajiti poput vas.

Ako  se  čuje riječ "homoseksualac", onda nam zastane dah  i nastupi nešto povezano sa strahom.   Većina  tu riječ  prati s osuđivanjem,  podsmijehom, mržnjom ili podrugivanjem. Vrlo rijetko čujemo riječi utjehe. U najmanju ruku priznajemo svoje grijehe. A vidi li Crkva svoje grijehe?   Vidite li svoje grijehe oholosti? Ili  se Isusu više sviđate od nas?  Jeste li, u vašim odnosima prema nama, slični Kristu? Biste li se sastali s  nama na bunaru ili u restoranu popili čašu vode ili šalicu kave? Biste li nas doticali ako bismo imali znakove gube ili AIDS-a?  Biste  li nas pozvali kao što je Krist pozvao Zakeja  da siđe s drveta i da bude gost u njegovoj kući? Biste li nas pozvali da sjednemo s vama i da lomimo s vama kruh? Možete li nas  bezuvjetno ljubiti  i pomoći da mi svi  budemo pobjednici?

Za sve one koji žele promijeniti Crkvu tako da prihvati homoseksualce i lezbijke s njihovim homoseksualnim načinom života: Vi nam ne dajete nikakvu nadu. Svima koji  znaju Riječ Božju i ne žele je razvodniti  tako da odgovara našim željama i potrebama : Molimo vas, pročitajte pismo Ivana zajednici u Pergi: „Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih."

Da budem politički korektna, vi ste spremni napraviti kompromise s Božjom riječi. No, nemojmo se zavaravati. Ako prihvatimo spremnost na kompromis, onda moramo i činiti kompromise. Zatim trebamo vaše laži, vaše preljube, vaše požude, vaše idolopoklonstvo, vaše ovisnosti, prihvaćati vaše  grijehe. „Svatko tko je voljan slušati, neka pažljivo sluša što Duh govori Crkvama!"

Molimo vas  da, u najmanju ruku, prihvaćate naše grijehe kao što smo mi spremni prihvatiti vaše grijehe. Molimo vas jednostavno za istu podršku, ljubav, orijentaciju i,iznad svega, nadu, koje drugi dobivaju u vašim zajednicama. Mi smo vaša braću i sestre u Kristu. Mi još uvijek nismo ono što bismo trebali biti, ali hvala Bogu, nismo ni oni koji smo bili prije. Trudimo se zajedno pronaći siguran put kući.

Jedna  sestra u Kristu !

Njemački prijevod ovog pisma je iz teološkog bloga, kath.neta zahvaljujući Ronu Kubschu za njegovo ljubazno dopuštenje da smijemo prenijeti prijevod,  a izvornik  je objavio Hunter Baker  u anonimnom pismu.