U šest dana stvorio je Bog nebo i zemlju, vodu, oganj, zrak i vjetar, biljke i životinje i ljude. I vidio je da je sve dobro. Čovjek je zagospodario zemljom i uzeo je ono što mu je trebalo. Kod upotrebe je čovjek bio posebno rasipan s vodom. Tako je čovjek pisao novu povijest «Stvaranja vode».
1. dan
Prvoga je dana čovjek osjećao strahovitu žeđ i pošao je na rijeku, klekao je na zemlju i napio se dragocjene tekućine. I zahvalio je Bogu za kišu koja je punila rijeke.
2. dan
Drugoga dana čovjeku pade na pamet da on ne bi trebao stalno trčati na rijeku kad je žedan. Izumio je vrčeve, posude, bačve, punio ih je na rijeci i nosio kući. Tako je mogao i svoju hranu kuhati na vatri kad je pronašao tu mogućnost.
3. dan
Toga dana je čovjek otkrio da može bušenjem doći do podzemnoh vodenih žila. Tako je gradio bunare i imao vodu pred kućnim vratima. I počeo je upotrebljavati vodu za pranje rublja i mogao se, uvečer, umoran okupati. A otpadne vode su tekle naokolo.
4. dan
Otpadne vode su počele čovjeku smrditi. Zaprljale su se i rijeke i čovjek počne tražiti neko rješenje. I pronašao ga je istoga dana. Iskopao je duboke jame u zemlji i tamo je usmjerio otpadne vode. Toga dana se osjećao posebno dobro. Zato je te večeri napravio još veći bazen i lijepo se navečer okupao. Otpadne vode pusti u iskopanu jamu.
5. dan
Zapanjeno, toga dana čovjek otkrije da ne može beskonačno crpsti vodu iz svog bunara. Zbog prevelike potrošnje izvori su postajali sve slabiji. I voda mu više nije bila tako ukusna. To i nije bilo tako loše, jer je već dan ranije prešao na sokove i pivo.
No, započeo je, istoga dana, graditi javne vodovode, a zbog toga je bio spreman i vodu plaćati. Ovaj izum ga je oslobodio svake odgovornosti. Ako je nastupilo zagađenje pitke vode, uvijek je netko drugi bio kriv. Zato su se morali skrbiti uređaji za pročišćavanje vode. To im nije baš uspjelo, zato nije čovjeka bilo baš briga. Vodu skoro više nije ni upotrebljavao za piće, nego za ispiranje zahodskih školjki, za mašine za pranje suđa i rublja, kao i za prabje automobila, kao i mnogošto drugog što je zahtijevalo veliku količinu vode.
I postigao je da je od 2 litre vode koliko mu je bilo potrebno prvoga dana došao do 140 litara na dan.
6. dan
Čovjek je saznao, iz novina, da ni vodovodi više ne gospodare sa situacijom. Pročišćavanje vode za piće iz zatrovanih voda zahtijevalo je milijarde, a ipak, jednog dana, voda iz slavine više nije bila ni za kakvu upotrebu - kao što su to javljale vijesti. Zbog vode je čovjek sve više obolijevao. A kad su se opasne tvari pokazale i u pivu, i mineralnoj vodi čovjek više nije znao nikakvo rješenje. Postao je veoma uznemiren i klekne moleći Boga za rasvjetljenje i pomoć.
Hildegard Bünning iz Jutta Schnitzler - Forster:Iznenda ništa nakon neba: Schwabenverlag