..... na primjeru „6. međunarodnog kongresa za psihoterapiju i dušobrižništvo"
u Marburgu
Komentar Gabriele Kuby
Marburg (kath.net) Od 20-24. svibnja 2009., na sveučilištu u Marburgu, održava se kongres Akademije za psihoterapiju i dušobrižništvo (APS), s temom „Identitet - crvene niti moga života." Očekuje se oko 1000 psihoterapeuta i dušobrižnika. Kongres će odgovoriti na zahtjeve i potrebe profesionalnih pomoćnika i vjernika koji traže načina da se oba puta duhovnog napretka međusobno povežu: psihoterapija i vjera.
Ako bi se gledalo na volju „homolobia" i njihovih saveznika, taj kongres se ne bi smio održati. Lezbijke i homoseksulni savez („Lesben und Schwulenverbannd in Deutschland (LSVD) - Schwulen = vulg. Homoskesualni - op prev.) zahtijevao je 26.III. 2009., u otvorenom pismu, udaljavanje nepoželjnih govornika iz programa i to: Dr. Christl Ruth Vonholdt, Njemački institut za mlade i društvo (DIJG); Markusa Hoffmanna, vođu Wuestenstrom e.V. Dr. Vonholdt je liječnica i znanstveni stručnjak na području homoseksualnosti, drugi je vođa organizacije za savjetovanje u slučajevima zloupotrebe, pedofilije, ovisnosti i homoseksualnosti. Oboje su postali, za organizirane homoseksualce, ciljem difamiranja, mobbinga, diskriminiranja pa čak do ometanja stručnoga rada.
Dva puta su postigli cilj: kod stručnog kongresa „Religioznost u psihijatriji i psihoterapiji i listopadu 2007. u Grazu i kod „Christival" u proljeće 2008. u Bremenu, gdje se kongres mogao održati samo pod policijskom zaštitom. Kakvo je bilo raspoloženje kod ratobornih demostranata pokazuje plakat: „Da je Marija abortirala, bili bismo od vas pošteđeni!
Ovaj put se diglo suprotstavljanje koju predvodi Inicijativa „ Za slobodu i samodređenje - protiv totalitarnih zahtjeva lezbijki i saveza homoseksualaca („schwulenverbände") S ovom izjavom je nastupila u javnosti i toj izjavi je pristupilo mnogo poznatih ličnosti, koji su se usprotivili ograničavanju temeljnih ljudskih prava. U međuvremenu toj izjavi je pristupilo na tisuće ljudi.
Oni ne žele dopustiti da se, sada u Njemačkoj, 20 godina nakon pada totalitarnog režima ugrožava sloboda mišljenja, govora, znanosti, terapijskih ciljeva, religije samo s tog razloga da bi se uništila „heteroseksistička hegemonija" (drugim riječima normalni prirodni seks. Op prev)
Prof Böckenförde, sudac ustavnog suda , koji prema vlastitoj izjavi ne može prosuditi da li „u Izjavi Inicijative iznesene teze i pretpostavke pogađa" kaže: „U javnom je redu osigurano iznošenje mišljenja i znanstvena sloboda, nepodnošljivo je sprječavati javno diskutiranje i neke osobe kazniti zabranom govora."
Kako je moglo doći do toga da je opasno, a u nekim zemljama i zakonski kažnjivo da netko zastupa mišljenje da prakticirana homoseksualnost (i sva druga odstupanja od heteroseksualnosti )
- predstavlja upotrebu tijela - koja ne odgovara nakani (zdrav ljudski razum)
- nepoštivanje (zloupotreba) Božjeg stvoriteljskog plana ( Lev 18,22; Lev 20, 13; Rim 1; 1Kor 6,9) (kršćani)
- suprotstavlja se kategoričnom Kantovom imperativu: „Postupaj samo prema onom pravilu što ti upravo želiš, da to postane sveopći zakon." (etika)
- donosi neopisive zdravstvene i psihičke rizike (socijalna nauka i medicina)
- uzrok ima u dubokom poremećaju spolnog identiteta (dubinska psihologija)
- kod mnogih je blokiranje heteroseksualne privlačnosti koje se doživljava vrlo bolno (izjave pogođenih)
- promjenjivo je /izlječivo/ (empirijsko iskustvo)
- predstavlja političku agendu koja ne doprinosi rješenju problema budućnosti, nego ih još i povećava (demografska kriza)
Tko ima pedeset godina ili je stariji vremenski je svjedok „seksualne revolucije" koja je počela 1968. i nikako nije došla do svoga kraja. Vođe i oštrice te revolucije su radikalno feminističke i homoseksualne NGOs (lobi) koji su dobili odlučujući utjecaj na UN i EU ( Maciej Golubiewsky, Europe's Social Agenda. Why is the European Union Regulating orality)
Pomoću zakonskih odredaba o školskom seksualnom odgoju, neprestanom poplavom seksualnih slika svih vrsta, kroz medije prošireno je mišljenje: sve je dopušteno što koristi požudi, samo je postojalo jedno ograničenje: nitko ne smije biti prisiljen na nešto što ne voli. Ovo poimanje seksualnosti ruši temelj. Obitelj se, iz puno razloga, postavlja u temeljni zakon „Ustav" „pod zaštitu društvenog reda!" Sposobnost, budućnost društva ovisi o seksualnosti u znaku vjerne ljubavi muškarca i žene koja je otvorena djeci i njihovom odgoju.
Promjena je počela sa uklanjanjem paragrafa 175, obnovom kaznenog zakona od 1969. (u Njemačkoj!) U stvari civilna država nema što tražiti u spavaćoj sobi i niti bdjeti nad time u kakve će veze ulaziti dvije odrasle osobe. Iz istog razloga „Organizacija zajedničkog života odraslih partnera i njihovih odnosa, koji se u biti, ne tiču države. (J. Braun, Zehn juristische These zum Lebenspartnerschatsgesetz, idea-Dokumentation 2/2003).
Sa „homo-brakovima" država privilegira samo rijetke trajne odnose istospolnih pred drugim, ne bračnim odnosima. Pravi proboj brane i kulturno i društveno „prespajanje" prema homoseksualnosti se dogodilo 1973. godine kad je Američka psihijatrijska asocijacija (APA) skinula homoseksualnost s liste psihičkih poremećaja. Do tada se homoseksualnost smatrala poremećajem spolnog identiteta. To skidanje s liste nije nikakav plod i rezultat znanstvene istine, nego se to dogodilo pod velikim pritiskom Gay Liberation Front koji su unutar APA djelovali vrlo agresivno i manipulativno (Bulletin des Deutsches Institut für Jugend und Gesellschaft Nr. 8, 2004).
Od tada koncentrirao se GLBT - pokret (gay, lesbe, bi, trans) stranu moći u UNO i EU. U članku 13 Ugovora o Evropskoj zajednici je uneseno, prvi put u povijesti, u internacionalno pravo princip antidiskriminacije na bazi seksualne orijentacije.
Tako je kritičko držanje prema seksualnosti, uvijek iz nekih razloga, postavljeno na istu razinu sa „rasizmom, ksenofobijom i antisemitizmom." Ovo je propagandističko iskrivljavanje, jer se kod homoseksualnosti radi o etičkom ocjenjivanju ponašanja, dakle nešto čovjek čini po slobodnoj volji u području seksualnosti. Kod drugih ponašanja radi se o diskriminaciji ljudi zbog neke prirodne oznake koja se ne može promijeniti.
U Kanadi, Engleskoj i Skandinavskim zemljama stvoren je novi izraz i uzdignut na nivo kažnjivog djela po zakonu: „homofobia" i „govor mržnje". I ovo treba prema čvrsto određenoj volji evropskog parlamenta „sasvim izbaciti" „i izvanredno pažljivo" procjenjivati. (Pogledaj zaključke Evropskog parlamenta. 16.01 2006). Predsjednik Brazila, Luiz Lula, naziva homofobiju"najperverznijom bolešću, koja je napala ljudski duh." (LifeSiteNews, 9.6.2008)
Homoseksualni pokret radi s velikim krivotvorenjem pojmova.
- Pojam homofobije pretpostavlja da svako suprotstavljanje i ograđivanje od teme homoseksualnost počiva na paničnom strahu pred homoseksualcima. To je sasvim krivo.
- Sasvim krivo je pripisivati protivnicima homoseksualiziranja našeg društva da to čine iz mržnje i tako se interpretiraju i argumenti za „govor mržnje". Pojam je prikladan za vježbanje terora mišljenja.
Uvođenje „homo brakova" je bilo moguće preformuliranjem temeljnih prava. „Europska konvencija o ljudskim pravima" u članku 12 garantira muškarcima i ženama pravo na brak. No, „Karta temeljnih prava Europske unije u članku 9. to više ne govori nego da „je pravo na brak i osnivanje obitelji", ali muškarci i žene su uklonjeni.
Sljedeći korak je bila UN - svjetska konferencija žena u Pekingu 1995. Tu su, radikalne feministice u čijim je rukama bio kongres, postigle da se u dokumentu riječ „spol" (pojam kojim se označuju dva spola) zamijeni riječju „rod". Strategijska promjena, jer „rod - ideologija" smatra da ima toliko „spolova" kao seksualnih preferanci i da je temeljno ljudsko pravo mijenjati spol i svoju seksualnu orijentaciju ( vidi od pisca članka: Rod revolucija - relativizam u akciji).
Homoseksualni pokret ozakonjuje globalnu borbu protiv ljestvica vrijednosti svih religiozno -kulturnih tradicija čovječanstva sa stanovišta diskriminacije. Zar to nije znak diskriminacije jedne grupe stanovništva ako ona smije održavati parade, mijenjati zakone, koji prisiljavaju na izjednačavanje, ako se bude, pod hedonističkim pogledom o spolnosti , učilo u obveznim školskim predmetima seksual(iziranje) morala i prilagodljiva etika duhu vremena.? Tko će biti, u stvarnosti diskriminiran? To, svako nisu homoseksualci, nego oni koji žele zadržati normalni prirodni temelj, na kojem se jedino i mogu održati društvo, obitelji i kršćanstvo.
Njih će se smrtno ušutkati i obilježiti zabranom poziva (zvanja). Terapeuti koji će pomoći svojim klijentima homoseksualcima s „narušenim egom" da spoznaju svoje duboke neželjene sklonosti i prevladaju ih, to će morati činiti u tajnosti, jer im prijeti opasnost da im se oduzme dozvola rada. Teške prijetnje čekaju političare, tvorce medija, učitelje, profesore i sve druge, koji budu držali da je čovjek stvoren kao muškarac i žena i da su pozvani u bračno jedinstvo sa zadaćom nastavljanja života.
Tako zahtijeva AStA univerziteta Köln otpuštanje filozofa prof. Editth Düsing, jer je potpisala izjavu „Za slobodu i samodređenje". Za borbu protiv kongresa u Marburgu formirao se komitet od preko 60 grupa: svih vrsta švulera (pedera) lezbi, qureen, Antifa-grupe, k tome i jedna mjesna grupa DGB Marburg, zeleni - k tome i što je vrlo začuđujuće- katolički stručnjaci univerziteta Marburg.
Na nišanu ovog saveza su prof. Barbara Gerl- Falkovitz i Roland Werner vođa marburškog „Christus Treffs." Na letku kojim Akcijski savez poziva na demonstracije na dan početka kongresa naslikana je mrtvačka glava i dva engleska policajca koji se ljube jezikom i lijepo jasno stoji: „naš protest nije usmjeren protiv jedne ili dvije ili tri radionice ili referenta ili referentice na kongresu, nego protiv homofobije i religiozno fundamentalističke orijentacije evangeličkog pokreta. Zato želimo spriječiti kongres."
Tako je počelo u noći 11. svibnja 2009. Protivnici kongresa su ispisali, kuće, oglasne table, vrata evangeličkih ustanova parolama i tako ih oštetili. CDU frakcija u gradskom vijeću suprotstavila se napadu na temeljna ljudska prava I može se samo nadati da grad Marburg s nadgradonačelnikom i rektor sveučilišta u Marburgu neće ustuknuti pred prijetećim govorom zastupnice Ani Röhrkohl (www.medrumde, 17.05. 2009) nego da će sve učiniti da bi spriječili napade „Homopokreta"
"Postoji globalni Bastion otpora papi i zastupnicima Vatikana u međunarodnim organizacijama. Tako "kondom mit" za zdravi seks postaje "Credo" seksualnog totalitarizma pa je papa 7. svibnja 2009. trebao biti osuđen u Europskom parlamentu, jer ima jedan drugi Credo i ne smatra kondome rješenjem za Afriku. S 253 glasa za 199 protiv i 61 suzdržanim glasom ovaj put se papu nije uključilo u izvještaj o ljudskim pravima i tako ga se nije osudilo, skupa s diktatorima i mučiteljima.
Kardinal Francis George, predsjednik Američke biskupske konferencije je rekao: „Izrugivanje pape i protupapinska propaganda su u povijesti normalni predznaci iza kojih slijedi aktivni progon kršćana." Gabriele Kuby.)