Pavao VI. je jasno odbio povezivanje s duhom vremena.

22. listopada 2014.

 

Uz svo poštovanje prema pastoralnim zahtjevima, mora se postaviti pitanje zašto se Crkva udvara rubnim skupinama, pa se Crkvi odani vjernici čine nesigurnima. Komentar Johannesa Grafa uz Sinodu i proglašenje blaženim pape Pavla VI.

Vatikan (kath.net/jg)

Tijekom mise, kojom je zaključena izvanredna Sinoda biskupa, prije nekoliko dana, papa Franjo je proglasio blaženim svog prethodnika Pavla VI. Između ta dva događaja postoji povezanost, ne samo zbog enciklike Humanae vitae, u kojoj je Pavao VI prijenos života ugradio u kontekst ukupnog shvaćanja ljudi.

Tema Sinode glasi: „Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije." Dakle, u fokusu su pastoralna pitanja koja se odnose na obitelj, koja nastaju u toku evangelizacije. Vrijedno je istaknuti da je ovaj vid - čini mi se - malo izblijedio i ostao u pozadini u raspravama na sinodi.

"Rascjep između Evanđelja i kulture" je već Pavao VI. 1975. nazvao „drama našeg doba". (Apostolsko pismo Evangelii nuntiandi, br. 20.) Evangelizaciju, dakle, treba usmjeriti i na one „koji su kršteni, ali su potpuno izvan kršćanskog životnog prostora." (EN 52) Ona je usmjerena na ljude koji imaju premalo kontakta s vjerom i punim učenjem Crkve. Među njima su mnogi koji žive u vezama koje nisu u skladu s naukom Crkve.

Ima mnogo pastoralnih izazova, ne samo za biskupe i svećenike. Čak i posebno nama, kršćanskim laicima, dolaze pitanja iz društva koje ima malo razumijevanja za katoličke poglede na brak, seksualnost i obitelj. „Jeste li stvarno čekali do braka?" „Zar ne koristite nikakva sredstva za zaštitu od trudnoće? " „Što ćete učiniti ako je jedno od vaše djece homoseksualac?" "Zar činiš sve što Crkva od tebe traži?“ Ovdje se od vas traže kvalitetni odgovori koji su razumljivi i prihvatljivi ljudima koji su, do sada, imali malo veze s vjerom. U naše vrijeme osobno svjedočanstvo pojedinca ima često veću težinu, nego stručno tumačenje specijalista. Autentični nastup osobe često čini više nego ideološka ispitivanja javnog mnijenja. Potonje posebno vrijedi u području braka i obitelji, u kojoj se događa jedan od glavnih društveno-političkih sukoba. Ovo se , naravno, odrazuje i u Crkvi.

Svaka epoha Crkvene povijesti pozna iskušenja da prilagodi nauku ili barem pastoralnu praksu trenutnom kulturnom trendu. To vrijedi i za izvanrednu Sinodu biskupa o obitelji koja je upravo završila. Javnost je bila obavještavana u jednoj, do sada nepoznatoj, mjeri, neprestano, manje ili više točno, o raspravama biskupa, pri čemu su bili jasno vidljivi sučeljeni stavovi. Pavao VI. je sva traženja za prilagođavanjem duhu vremena jasno odbio. U Crkvi se ide za tim da: „ snagom Evanđelja odlučujuće kriterije određenih vrijednosti, točke interesa, navike razmišljanja, načine života ljudi koji stoje u suprotnosti poruke Evanđelja, treba mijenjati.“(EN 19)

Zadaća Crkve je da dovede ljude k Bogu, jer je on ponudio „spasenje svakom čovjeku" (EN 27). Dobro koje postoji u neuređenim odnosima može ovdje biti polazna točka za evangelizaciju. Pouzdanost, odanost, sigurnost, razumijevanje, iskrenost, međusobna podrška i pomoć se, naravno, također mogu naći i tamo. No, ne smijemo stati ovdje. Treba ostati jasno što je grijeh. Bog nije dao zapovijedi samo tako – samovoljno - nego zato što dovodi ljude do spasenja, koje se sastoji u zajedništvu s njime. U evangelizaciji treba imati mnogo razumijevanja i osjetljivog takta ako se bavimo ljudima u neregularnim odnosima.

Ozbiljne riječi poruke prije i tijekom Sinode su, na žalost, pokrenule lažna očekivanja i - osobito u javnim medijima - dovelo do sužavanja pogleda s obzirom na Sinodu. Ukazivanjem na pozitivne aspekte nepravilnih odnosa i sloganima poput „milosrđe“ „unaprjeđenje nauke“ su neki sudionici Sinode, s više ili manje suptilnosti, pokušali djelovati u smjeru Crkvenog prihvaćanja drugog građanskog braka ili čak homoseksualnog partnerstva.

Uz svo poštovanje prema pastoralnim zahtjevima, treba postaviti pitanje: zašto se ovdje očijuka s Crkveno rubnim grupama i u pitanje dovodi sigurnost Crkvi odanih vjernika i čini ih se nesigurnim? I dalje kako shvatiti, s obzirom na ove prekršaje ljudi zbog takvih veza, one koji čine sve napore da bi slijedili zapovijedi? Oni koji žive u drugom braku suzdržano, ili ako to ne uspiju, suzdržavaju se od primanja sakramenta euharistije iz poštovanja? Ne bi li to bio jedan pravi, plodonosni, pastoralni pristup evangelizaciji? Zar to ne bi imalo više smisla u potrazi za odgovorima na pastoralne izazove za obitelj, nego pokušati ublažiti i relativizirati postojeću nauku?

Izvanredna sinoda nije donijela nikakve zaključke, nego je to priprema za redovitu sinodu koja će se održati u listopadu 2015. To je 40 godina nakon objavljivanja Evangelii nuntiandi. Molimo blaženog papu Pavla za njegov zagovor za sinodalne oce.

John Earl je glavni komentator kath.net