Boravak u Koprivnici me obogatio još jednim doživljajem kojega do sada, u svećeničkoj službi (43 godine), nisam doživio. Iako se sjećam svog đakonskog ređenja, bio je to samo jedan korak prema svećeništvu, nije to bilo isto. Ovo je nešto novo u našoj Crkvi u Hrvatskoj - oženjeni đakon. On ostaje trajno đakon. I ovo je prvo ovakvo ređenje u varaždinskoj biskupiji, u crkvi sv. Nikole u Koprivnici.
Svečano ukrašen oltarni prostor za đakonsko ređenje
Ređenik, Miljenko Flajs, je inače profesor vjeronauka u gimnaziji , u Koprivnici i vrši službu pomoćnika ravnatelja. Uz njega je njegova supruga Ivana, vjeroučiteljica i orguljašica u ovoj Crkvi. Na slici se ne vidi beba koja uskoro dolazi na svijet, a 15 godina su je čekali! Miljenko nije mogao biti pripušten ređenju bez pismene suglasnosti svoje supruge.
Ređenik Miljenko i njegova supruga Ivana
Svečanost ređenja predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak, uz vrlo veliki broj svećenika, kako Varaždinske biskupije, tako i Zagrebačke nadbiskupije. Bili su prisutni brojni zaređeni (oženjeni) đakoni, kao i đakoni na putu za svećeništvo. Bili su prisutni svi dosadašnji župnici u Koprivnici. Ministrirali su župski ministranti (među njima je bilo gimnazijalaca i studenata)
Biskup Josip Mrzljak okružen svećenicima
Rekoh da sam i ja sudjelovao u tom broju koncelebranata i na toj lijepoj i jedinstvenoj svečanosti. Iako me se baš dobro ne vidi, ali ja ovdje nisam ni važan, no to ništa nije priječilo da doživim nešto lijepo i nezaboravno. Svakako da sam primijetio da spadam u grupu onih najstarijih među svećenicima. Pa ne sjećam se kada sam u našoj biskupiji sudjelovao na nekoj svečanosti gdje su ceremonije bile tako skladne usprkos skučenom prostoru. A veliko mnoštvo vjernika je, sa zanimanjem i očitom pobožnošću, pratilo obrede.
Druga strana - grupa svećenika među kojima sam i ja
Ređenje za đakona je teklo kao i svako drugo ređenje, osim što nije bilo postavljeno pitanje, sasvim razumljivo, o celibatu. Kao i svako drugo ređenje i ovo ređenje započima prostracijom , potom slijede obećanja, a onda polaganje biskupovih ruku, po ovom se obredu đakon određuje za službu služenja u Crkvi. Biskup ređeniku predaje Evanđelistar kao znak vlasti propovijedanja u Crkvi. Poljupcem mira završava obred ređenja, a nastavlja se svetom misom (1. nedjelje došašća).
Ređenik prostrt na zemlji, litanije svih svetih je, vrlo lijepo, pjevao negdašnji župnik u Koprivnici, prečasni Blaž Horvat, a sada katedralni upravitelj u Varaždinu
Novozaređeni đakon priprema darove za Euharistiju što je, među ostalim, i njegova zadaća u liturgiji.
Župa se, na ovo slavlje, pripravljala trodnevnicom. Svakako da je ovo bio jedan veliki doživljaj za župu. U susretu sa prečasnim Blažom, bivšim župnikom, raspitivao se o mladim dolskim pjevačima i bio je vrlo ožalošćen kad sam mu rekao da od svega toga više nema ništa.
Nakon ređenja je uslijedila i svečana večera s vrlo brojnim uzvanicima.
Pripremanjem darova novo zaređeni đakon započima svoju đakonsku službu
U Austriji sam imao prilično loša iskustva s trajnim đakonima pa sam, u stvari, bio protiv ovakvih ređenja, jer nisam vidio svrhe. No, ovdje sam opazio da je trajni đakon najprije vrlo lijepo primljen od naroda i svećenika i da ovdje, u župi (i u gradu, jer grad ima 5 župa) ima vrlo veliko polje rada.
U našoj biskupiji još nisam čuo diskusiju na tu temu, a čini mi se da će se, vrlo brzo, pokazati potreba za trajnim đakonima i kod nas, koji će preuzeti sve one službe koje nisu vezane za svetu misu i ispovijed, jer svećenici u našoj biskupiji postaju sve stariji, a mlađih je sve manje i brojne službe će trebati preuzeti trajni đakoni. I ova reportaža možda potakne raspravu na tu temu. A možda nekoga iz Hvarske biskupije potakne na taj korak.
Ovom malom reportažom zahvaljujem tebi, vlč . Miljenko, na toplom i prijateljskom prijemu i bratskom odnosu. Želim ti Božji blagoslov i uspjeh prema onom geslu kojega si izabrao za svoje đakonsko geslo: „ Sve mogu u Onome koji me jača."
Biskup Josip Mrzljak i novo zaređeni đakon Miljenko Flajs