Prije mjesec dana župa Postira slavila je veliko slavlje: svećeničko ređenje i mladu misu don Pave Gospodnetića. Don Pave je sin jedinac. Rođen u Varaždinu (odatle mu majka), završio srednju školu pa se odlučio promijeniti životni pravac i postati svećenik. Odlično je završio teološke studije (čak bio i najbolji student na KBF-u Split među svećeničkim kandidatima. Otac mu iznenada umro prije par godina, a majka neposredno pred ređenje i mladu Misu) trebala ponovno na operaciju.
Don Pavu je za svećenika zaredio hvarski biskup Štambuk u Postirima.
Zanimljivost toga ređenja je bila što je prostrana crkva bila puna, uglavnom, mladog svijeta. Svi se tuže ne mlade... i razmišljam što je te mlade privuklo u jedno vruće, subotnje jutro u crkvu na dvosatni obred ređenja... opažalo se u zraku da je to više od znatiželje, opažalo se to u onom gromoglasnom odgovaranju na zazive litanija svih svetih, posebno kad su pjevači pjevali: 'da se dostojiš ovog izabranika posvetiti i zarediti', odgovor mnoštva mladih: 'tebe molimo, usliši nas' .. kao da je zagrmjelo protresla se crkva... i doista vani je zagrmjelo.. kao da je i Bog progovorio... I ovim ređenjem je don Pave ušao u broj od 12 živih svećenika iz Postira.
Najstariji je o. Eugen Bižaca OP u samostanu na Bolu. Ja se sjećam njegove mlade mise. Mladomisničku propovijed je držao o. Celestin Bezmalinović, kasniji hvarski biskup. Propovijed je započeo: „Dali ste nam maloga Vinka (krsno ime), a vraćamo vam velikoga Eugena" (redovničko ime.). Po starosti slijedi don Ivo Glavinić, služio je u Riječkoj nadbiskupiji (poznat po izjavi, kad je jednom zalutao u Velebitu, u mećavi, noseći pričest bolesniku i čuo u blizini zavijanje vukova: „Isuse, ako pojedu mene, pojest će i tebe" i nisu ga pojeli. Zatim don Vicko Jelinčić, don Jozo Jelinčić, don Ante (Tonči) Jelinčić- sadašnji župnik Postira, don Ivica Matulić, don Joško Šantić (generalni vikar vojnog ordinarijata), don Mate Bižaca (sada dušobrižnik u Californiji), don Nikša Bižaca (sada profesor na KBF-u Split,) don Tonči Matulić (profesor na KBF-u Zagreb), Ante Matulić (kapelan u Hvaru) i sada don Pave.
Kada sam ja postao svećenikom, bio sam deseti živi. Tada su živjeli : don Ante Marušić, župnik Postira, don Tugomir Jovanović, župnik Solina, don Ivo Suić, župnik u zagrebačkoj nadbiskupiji, pisac propovijedi - knjige izdavane ciklostilom, te najpoznatiji od njih šibenski biskup, msgr. Josip Arnerić..
No, ovoj plejadi fali jedan svećenik, doista nije živ i nije živio u vrijeme moje mlade mise. Radi se o mučeniku, don Jurju Gospodnetiću. Rođen je u Postirima, a bio je svećenik Banjalučke biskupije, bliži rođak ovog mladomisnika.
Mučen i ubijen u Bosanskom Grahovu - živ ispečen na ražnju - 27.VII. 1941. Inače, ljudi su ga voljeli i rado dolazili k njemu. I Hrvati i Srbi . Grupa od dvadesetak Hrvata vraćala se sa hodočašća uskotračnim vlakom i četnici ili partizani ih zaskoče odvedu u šumu i pobiju. Don Jurja su sutradan ispekli na ražnju. Taj dan se dugo u Hrvatskoj i BIH kao državni praznik. U Postirima se, samo u crkvi, spominjala godišnjica smrti kao i svih drugih pokojnika. Inače o njemu, o njegovom mučeništvu, pričalo se samo u najužim krugovima (pazeći da ne dozna UDBA). Blažene uspomene, Ivan Pavao II., nas je pozvao da slavimo ove mučenike. I doista postirski je župnik organizirao 1999.g. postavljanje spomen ploče na rodnoj kući.
Nažalost, tako je slabo vidljivo, a k tome piše da je ubijen „in odium fidei" što zapravo nikome ništa ne govori. Mjesne vlasti nisu našle za shodno da podignu spomenik (a ne znam hoće li se uskoro i smjeti kad bi i htjeli!) Pa ni kroz čitavo vrijeme demokracije nije se pokušalo, na bilo koji način, svečanije obilježiti njegova smrt. Čak ni biskup, na ređenju bližeg rođaka, nije našao za shodno da ga spomene, a ni na mladoj misi se nije spominjalo, jedino je župnik, na zdravici za ručkom, spomenuo i mučenika don Jurja. To me potaklo da napišem ovu malu reportažu u čast, ne samo ovom svećeniku, mučeniku ,nego i da mlađe generacije znaju kako se povijest zataškavala i da znaju pravu istinu!