Dan fešta na Braču: Milna, Selca, Postira i naslovnik župe Nerežišća i Bol.  U predvečer bijah u Postira. Na izvan sve uobičajeno, ali baš i nije bilo sve po starom običaju. Šteta i za duše i za mjesto. No, lijepo osvježenje je bio zbor iz Francuske, koji vodi službeno pjevanje u Lourdes-u za vrijeme vojnog hodočašća. Izvrsno pjevanje. Petnaestak ljudi, muškaraca, žena i dvije curice. Šteta što je bilo malo slušatelja.

 

U jutarnjim satima prisustvujem otkrivanju spomenika na vrhu „Rota", lik žene koja čeka (ribara). Zanimljiva pozicija i postava spomenika. Da ga vidiš s lica, trebaš poći čamcem ispred. Slijedi svečana sjednica Općinskog vijeća, među uzvanicima i župan Sanader. Obilat domjenak sa poizbor jelima. Netko se malo našalio, igrajući se riječima pa je rekao da je ovo bio pro(re)cesijski domjenak.

 

Odlučih se za Milnu. Subrat u svećeništvu, don Tonči Kusanović, župnik u Pučišćima vozi...Prisutni svećenici: don Ivica Eterović, don Petar Eterović, oba  umirovljenici, don Benjamin Capković, župnik u Sutivanu, nas dvojica sa sjeverne strane Brača i mjesni župnik don Toni Plenković te voditelj slavlja prof. dr. Marinko Vidović, a uz svećenike treba pribrojiti i domaćeg mladog bogoslova (1.god) i njegovog kolegu. Što znači da naša biskupija ima dva početnika, studenta teologije.

 

 

 

Crkva je bila lijepo okićena, s puno ljubavi i rada, ali ipak na tabernakulu ne smije biti cvijeća, tabernakul nije mjesto za izlaganje cvjetnih aranžmana (isto vrijedi i za Postira) .

 

Doista oltar je maštovito bio okićen. Samo se pitam što je važnije oltar ili aranžman ispred njega?

 

 

Stari vrlo lijepi drveni (pozlaćeni) kip Gospe karmelske, ali ispred njega na kandeli visi prvi domaći dozreli grozd.. Interesantno, Milna nije (bila)  baš neki vinogradarski kraj..

 

Procesija je krenula iz crkve obalom do škole, pa opet obalom nazad.

 

 

A fijera je. Pa sam očekivao da će i „Gospa kupit za malog Isusa"  kojeg napuhanog zmaja ili balon...ali i ona i njen Isus imaju posla sa drugačijim „zmajima" (čudo izostalo)

 

 

Procesija prolazi i dijelom obale gdje su usidrene puste jahte. Čudno je ovo bilo gledati: golišavi putnici jahti, turisti ,sjede, gledaju nas u čudu, kao da smo izronili iz nekakve ropotarnice stoljeća.. Mi pjevamo Mariji u čast, a neki sjede, ni ne obaziru se (ajme europske kulture i to nam nude kao budućnost)neki ustaju,  s pobožnoću se križaju, a neki vjerojatno se križaju u čudu...

 

 

 

Nosači kipa se pošteno znojili, jer su kip i konstrukcija teški.. Čudna je ovo kombinacija vjere, standarda, ma ne znam „kako bi se Gospa snašla među ovim jahtama"

 

 

 

I ministranti su dobro izvršili svoju ulogu...a bilo je vruće, znojili se...čak me jedan malo „ventulo" da  mi bude lakše.. Obećao sam im objaviti sliku.

 

 

 

Ma i njemu nije bilo lako nakon procesije...

 

 

 

Počastiše nas na početku pješačke zone ukusnim domaćim hrstulama. Završismo ukusnom večerom u restoranu „Palma" uz lijepo svećeničko druženje. Milnaranima čestitka za blagdan. Kao i svima koji su sudjelovali na fešti. Ovo vrijedi i za sva druga mjesta.