nedjelja „Laetare", preporuča se ružičasta liturgijska boja) ili kako se još zove Sredoposna
Ova propovijed je održana u Pučišćima - zamjenili smo se ove nedjelje župnik Pučišća i ja
Misno slavlje
Pozdrav: Bog milosrđa i ljubavi, koji je poslao svoga Sina da nas spasi, neka bude sa svima vama.
Uvod:
Prošli smo polovicu korizme. Ova nedjelja se pučki zove Sredoposna. Nekada se varalo za po korizme , bilo je to u četvrtak- jeste li nekoga nasamarili na račun pola korizme .. ili vam nije ni palo na pamet da je pol korizme. To samo pokazuje koliko nam korizma znači. Ova nedjelja se upravo zbog ulazne pjesme današnje svete mise zove „ Laetare". „Veseli se Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite svi na dojkama utjehe njegove...
A sada pogledajmo malo put kojeg smo prošli: Prva nedjelja: napastovanje Isusovo - i naše napastovanje; Isusov hod kroz pustinju i naš hod kroz pustinju života. U tišini kratko razmislimo koje su napasti koje mene najčešće napadaju....
Druga nedjelja: Bog traži od Abrahama žrtvu... Koliko smo mi spremni žrtvovati za Boga... Isus pokazuje apostolima djelić svoje slave, preobrazuje se pred njima. I mi svake nedjelje doživljavamo preobrazbu kruha i vina u tijelo Isusovo... Da li pomislimo, s Petrom: „Dobro nam je ovdje biti..." ili nam ova preobrazba ništa ne znači...
Treća nedjelja nam prikazuje razljućenog Isusa koji bičem iz Hrama .. a bili i nas istjerao...
Danas idemo korak dalje, naša liturgija nam polako skreće pogled prema središtu vjere, prema križu Krista Gospodina i Kristu samom. Što nama Krist uopće znači? Što nama znači spasenje, posebno sada i ovdje, u ovoj situaciji ... Ispitajmo se i pokajmo...
Ispovijedam se
Molitva vjernika:
Bog nam daje pravila života i istodobno snagu da ih promatramo kao smjernice u život. Imajući na pameti ovu Božju brigu za nas, iznesimo mu naše molitve
Za sve koji žive kao da su Boga zaboravili i svoj život predali Bogu stranim silama i moćima - molimo te
Za sve koji Božje ime psuju i sebe stavljaju na njegovo mjesto - molimo te
Za sve koji ne daju Bogu slavu i čast i nemaju vremena za službu Božju - molimo te
Za sve koji su ostavili roditelje na cjedilu i na njihovu ljubav i služenje u ljubavi odgovaraju nezahvalnošću - molimo te
Za sve koji uništavaju duhovni i tjelesni život drugih ljudi i krivci su smrti drugih ljudi - molimo te
Za sve koji su tako lakomisleno prekinuli bračnu zajednicu i pregazili bračnu vjernost - molimo te
Za sve koji ne poštuju tuđe vlasništvo i žele živjeti na račun drugih ili okoliša - molimo te
Za sve koji su neiskreni i drugima naškodili svojom neiskrenošću i prijevarama - molimo te
Za sve koji uništavaju dobar glas drugih raznim ogovaranjima, tračevima i brbljarijama - molimo te
Za sve koji siju nepovjerenje i razdor i zloupotrebama potkapaju povjerenje - molimo te
U tišini iznesimo i naše osobne molitve i želje ...
Gospodine vodi naš pogled, naše misli i želje tako da idemo pravim putem. Po Kristu Gospodinu našemu...
Meditacija poslije pričesti
Onakav kakav jesam
Isuse, k tebi mogu doći, onakav kakav jesam,
Ti si rekao da svaki smije doći.
Ne trebam ti najprije dokazati,
Da se želim poboljšati
Ono što me boljim čini pred tobom
Ti si već davno prije na križu učinio.
I jer vidiš moje sustezanje
Pružaš mi ruku
I mogu k tebi doći
Onakav kakav jesam
Siebald Manfred: Onakav kakav jesam
Propovijed
Vrijeme karnevala davno je prošlo. Ljudi rado nose maske. Pod maskom se osjećaju sigurnije, slobodnije. I dođe vrijeme da se maske odlože. Neki ih nikada ne skidaju, već traže od ljudi da prihvate njihove maske kao stvarni izgled. Toga je puno društvo u svijetu uopće, toga je puno u našoj domovini. Toga je puno i u našoj Crkvi. Toga je puno i u našoj župi i u ovom mjestu. I dok prihvaćaš nečiju masku dobro je, ali ako si odbio masku i ne želiš je prihvatiti, onda ćeš biti odbačen.
Ovih dana sam pročitao jednu zgodnu anegdotu. Čini mi se vrlo zgodno povezati je s današnjim čitanjima. Išao jedan slikar ulicama jednog velikog grada i sretne prosjaka, odrpanog, neobrijanog, neošišanog, koji prosi od prolaznika. Umjetnik mu nešto dade i upita ga: Mogu li vas naslikati? Ovaj odgovori - možete, zašto ne? I umjetnik izvadi blok za skiciranje i nacrta skice prosjaka. Kad napravim sliku, donijet ću vam je. Tako su mnogi govorili reče prosjak. Nakon nekog vremena umjetnik se pojavi sa slikom i pruži je prosjaku. Prosjak gleda sliku pa pogleda umjetnika pa opet sliku i na kraju reče: pa ovo nisam ja. Da, to ste vi odgovori umjetnik. Obukao sam vam lijepo odijelo, naslikao frizuru i naslikao bez brade. Takvog vas ja vidim. Odgovori prosjak kad me takvog vidite, onda ću i takav biti!
Čini mi se da ova zgodica vrlo dobro odgovara stanju u ovom mjestu, ali ne samo u ovom mjestu nego i u našoj Crkvi. Nije potrebno opisivati stanje u kojem se društvo i svijet nalaze, vi to bolje znate od mene. I složit ćete se sa mnom da naše društvo sliči prosjaku iz priče. Ako dodamo tome da je Bog dao čovjeku neizmjerne darove, onda je današnji čovjek još veći prosjak od onoga iz priče. Ako dodamo da smo otkupljeni križem Kristovim i da Sin čovječji nije došao da sudi ljude, nego da ih spasi, onda nam je bijeda današnjeg čovjeka još veća, a njegovi i duhovni i materijalni dronjci još veći i opasniji.
Zlo nevjere i sud
Svaki onaj koji razmišlja postavit će pitanje, a zašto je prosjak došao u to stanje. Na to pitanje, teološki, odgovara današnje prvo čitanje: „Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta.16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka."
Ovdje trebamo shvatiti bit poruke: Nisu se poštovale Božje zapovijedi, grijeh se množio na grijeh, opomene i poruke koje nam je Bog slao preko sadašnjih proroka, pape, biskupa svećenika nisu se slušale. I to godinama i desetljećima. Jedni nisu gledali prava radnika, drugi nisu poštovali prava vlasnika, svi zajedno nisu poštovali zakone prirode, u konačnici Božje zakone. I rasulo je došlo samo po sebi. Prosjak sav u dronjcima. Ne samo ovdje, vas to naviše boli, nego u cijeloj nam domovini i na cijelom svijetu. Uzalud sveti Otac opominje svijet.
Ima li lijeka?
Najprije odgovorimo na pitanje: Koliko će ovo trajati? I opet nam govori današnje prvo čitanje: „Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." I ovdje moramo shvatiti bit poruke: a ona glasi dokle god se zemlja ne oduži Božjim zapovijedima. Kad se zemlja oduži Božjim zapovijedima, jer se Bog i njegov zakon nije poštovao , jer je zarada ispred nedjelje, jer radnik nije dostojno isplaćen, jer radnik potkrada svoga poslodavca, jer se ne poštuju zakoni prirode i okoliša, jer se ne poštuje tuđe vlasništvo .. Kad se to sve ispravi, prvo čitanje nam daje nadu svijetle budućnosti: Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"
I ovdje moramo shvatiti poruku: Tko je božji, to jest tko spada u narod Božji, on će doživjeti procvat. Zbog nesreće koja je, s pravom, snašla narod Bog se opet smilovao i vratio narodu staro dostojanstvo. Recimo to riječima priče iz početka : Dronjci će nestati, a ja gledam u tebi čovjeka. E, kad ti u meni gledaš čovjeka, onda ću to i biti.
Ne spašavamo se svojom snagom
Mnogi kršćani misle da su oni zaslužni što su kršćani. Čak se usudim reći da mnogi misle da Bog njima treba biti zahvalan što oni vjeruju u njega, što idu u crkvu, što pjevaju u crkvi ili što su nešto učinili ili čine u Crkvi. Tako i mnogi ljudi misle da se može, iz sadašnje krize društva, izaći samo svojom snagom. Sveti Pavao nam jasno govori da smo spašeni milošću, po vjeri i to ne našim zaslugama. To je dar Božji. I ovdje je veliki razlog neuspjeha izlaska iz današnje krize, jer mislimo da sve možemo sami. Sva dobra koja činimo možemo učiniti samo po daru Božjem, iz ljubavi Božje. Jer smo Božje djelo i stvoreni smo za dobra djela. Na žalost, mi kršćani smo to izgubili iz vida.
Znak u pustinji
Ako slikovito rečemo, naš životni put je hod po pustinji. Kao što je pustinja, za Izraelce, bila puna otrovnih zmija od kojih su ljudi pogibali, a opet zato što nisu slušali Božje zapovjedi. Bog ostaje vjeran, iako je narod nevjeran. Bog ostaje vjeran pa naređuje Mojsiju da podigne u pustinji znak. Mjedenu zmiju na štapu. I tko pogleda ovu zmiju kad ga ujede otrovnica, spasit će se. Isus uzima ovu sliku za svoju smrt. Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako će i Sin čovječji biti uzdignut.
I mi smo u pustinji života okruženi brojnim zmijama otrovnicama, ujedaju nas. Da upotrijebim sliku iz priče: stojimo pred umjetnikom koji nam govori Čovječe ja te gledam kao čovjeka. Budi čovjek. I sada mi ovdje stojimo pred sudom.
Svjetlost je došla na zemlju: sjetimo se Božićnog evanđelja - I slava ih Gospodnja obasja. I mi stojimo u toj svjetlosti koja svijetli s križa. Problem je što mnogi ljudi više vole tamu nego svjetlo, jer su im djela zla pa kad bi došli na svjetlo, došla bi na vidjelo zla djela. Ali Isus nije došao osuditi svijet, nego ga spasiti. Zato idući u susret velikim danima tajne muke smrti i uskrsnuća Kristova uključimo se i mi, prosjaci u dronjcima, neobrijani, raščupani. Stanimo pred Božjeg umjetnika, patnika Isusa na kome nije bilo ni obličja, ni ljepote da bi se u nj zagledali. Pustimo da nas obasja njegovo svjetlo. Poslušajmo što nam govori: Ti prosjače dvadeset i prvog stoljeća, ja te gledam i vidim kao čovjeka. Odgovorimo na tu riječ: kad ti mene gledaš kao čovjeka, onda ću to i biti.
A oni koji ne shvaćaju i ne žele čuti poruku, ostaju u tami, u vječnoj osudi i neće imati šanse čuti ovaj veliki poziv. Gdje ćemo mi? To izabire svatko od nas sada, ovoga časa. Amen
(Misa za mlade)
Znak u pustinji
Želio bih sada znati tko je od vas, s razumijevanjem, slušao i shvatio riječi današnjeg evanđelja. Što ima veze tamo neki Mojsije u pustinji s nama? I to što su Izraelce napadale zmije otrovnice?
Recimo ovako, na prvi pogled nema. No ako malo počnemo promatrati stvari drukčije, onda ćemo shvatiti da smo i mi u velikim nevoljama.
Najprije recimo i svi ćemo se složiti s time da naš život sliči hodu kroz pustinju. Doista, ovaj moderni život ne sliči baš na neku dosadnu pustinju, ima u ovoj modernoj pustinji vrlo mnogo zanimljivih stvari koje su privlačne, ali u sebi su vrlo otrovne i pogibeljne.
Božjim stvaranjem svemira i čovjeka postali smo Božje djelo, a Kristovim otkupljenjem na križu smo oslobođeni i spašeni. Sakramentom krštenja smo ušli u zajednicu Kristovih učenika. I nadam se da se svi slažete s ovim što sam sada rekao. I kad je tako, onda bi svijet trebao biti lijep i sretan. A mi vidimo, na svakom koraku, da svijet nije lijep i sretan, da nam se ne smije baš vedra budućnost, vi to ovdje u Pučišćima na poseban način osjećate. I rekao bih biblijskom slikom da su izašle neke čudne otrovnice koje uništavaju ljude, ne samo pojedince nego i obitelj, narod i cijeli svijet.
Vi mladi, a i mi stari izloženi smo brojnim ujedima otrovnica. Šire se svakakve nauke, sekte, naše crkve postaju sve praznije. Ljudi nemaju interesa za Boga i Božje... Pogledajte samo u Pučišćima - svake se godine krizma lijepi broj mladih, a gdje su danas? Nije to samo pučiški problem!
Pustinja života nudi mnogo zanimljivih stvari koje, poput otrovnica, truju duše. To i ne vidimo. A duhovno umiremo. Koliki živi mrtvaci - posebno mladi ogrezli duboko u drugu i alkohol, kocku.. i da ne nabrajam. Ovih dana sam razgovarao s jednim mladim čovjekom. Nema dugo da se oženio. Živi u većem gradu i kaže mi: svi moji vršnjaci gledaju porno filmove. Pa što je tu loše... I da ne nabrajam. I što se događa? Ovo što vi proživljavate, sada na poseban način, ova kriza mene podsjeća na riječi koje smo čuli u današnjem prvom čitanju: "Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta.16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka."
Ovaj biblijski govor ima svoju poruku za nas: I mi svi gomilamo grijehe, činimo nepravdu, lažemo, krademo, klevećemo, ne učimo, ne poštujemo dan Gospodnji. Ne poštujemo prirodu, a oni prije vas ili malo stariji od vas uskraćivali su radnicima zasluženu plaću, radnici potkradali vlasnike... sve je to bilo kao normalno. Toliko se toga nakupilo da se neke stvari čak proglašavaju normalnima. Pa normalno je da mladi probaju drogu... ma normalno je da se tulumari pa se i opija. Normalno je imati spolne odnose prije braka, što ranije tim bolje...normalno je ne ženiti se, normalno je rastaviti se... I kad je tako, onda neka nas ništa ne čude stvari nesreće koje se događaju, a događat će se još i gore. To se događalo i Izraelcima oko 500 godina prije Isusa i zato prorok govori: Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina."
Rečeno našim govorom, sve dok se ne da zadovoljština, dok čovjek ne popravi sebe i ne popravi štetu koju je učinio, nema sreće, nema napretka i ovom našem hodu kroz pustinju treba jedan Mojsije koji će podignuti zmiju da se oslobodi smrtonosnog ugriza svaki koji je pogleda.
Znak raspetoga
Taj znak imamo. Isusa na križu! Idemo u susret velikim blagdanima, tajni muke i smrti, ali i uskrsnuća Gospodinova. Koliko to nama za život znači? Hm, za veliku većinu ništa. Osim nekih lijepih običaja. Ali za život? Za naš konkretni život? Isus je rekao „da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni." A život vječni nije nešto nestvarno, nešto daleko nešto izvan nas. Mi sada i ovdje gradimo život vječni. Kakav nam je sadašnji život, takav će nam biti i vječni život.
U prvom čitanju smo čuli što je rečeno: Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"
Prevedimo to na našu situaciju. Svi oni koji prihvate Boga, svi oni koji pogledaju znak Raspetoga bit će spašeni, njima će Bog naći novi izlaz iz ove i ne samo ove krize. Jer Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. I ovoga časa mi stojimo na tom sudu. Svjetlost je došla na svijet, a ljudi su više ljubili tamu, nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. A kako smo ono pjevali za Božić (svi zapjevajmo) U ponoć se Bog rodi, nebo zemlju prosvijetli, ko u podne svjetlost bi...) . stanite,a mi smo u tami. Zašto? Jer tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi na svjetlost da se ne razotkriju djela njegova. Je li vam sada jasno kakve veze ima znak kojega je digao Mojsije u pustinji s nama?
Ovih dana sam pročitao jednu zgodnu anegdotu. Čini mi se vrlo zgodno povezati je sa današnjim čitanjima. Išao jedan slikar ulicama jednog velikog grada i sretne prosjaka, odrpanog, neobrijanog, neošišanog, koji prosi od prolaznika. Umjetnik mu nešto dade i upita ga: Mogu li vas naslikati? Ovaj odgovori - možete zašto ne? I umjetnik izvadi blok za skiciranje i nacrta skice prosjaka. Kad napravim sliku, donijet ću vam je. Tako su mnogi govorili reče prosjak. Nakon nekog vremena umjetnik se pojavi sa slikom i pruži je prosjaku. Prosjak gleda sliku pa pogleda umjetnika pa opet sliku i na kraju reče: pa ovo nisam ja. Da, to ste vi odgovori umjetnik. Obukao sam vam lijepo odijelo, naslikao frizuru i naslikao bez brade. Takvog vas ja vidim. Odgovori prosjak kad me takvog vidite, onda ću i takav biti!
Ti prosjaci, odrpanci to smo mi. Raspeti Isus je umjetnik koji nam sada govori: čovječe, pogledaj ja te takvog vidim. Hoćemo li postati slika koju Bog, Isus u nama vidi ili ćemo ostati odrpanci, prosjaci ovisi o nama sada i ovdje. Hoćemo li poginuti od ujeda otrovnih zmija moderne pustinje ovisi o nama. Možda bi trebao, svatko od nas, ovih dana, doći u crkvu, stati pred raspelo i rećiIsusu: Isuse, ja želim biti slika koju ti vidiš u meni. Amen.