stari naziv ove nedjelje je Bezimena
Misno slavlje
Pozdrav:
Gospodin koji nas želi pozvati u svoju slobodu, neka bude sa svima vama!
Uvod
Pozdravljam vas, draga braćo i sestre, na današnju, treću korizmenu nedjelju. Iako je pučki naziv Bezimena, njezin sadržaj ima i te kako puno ime. Sjetimo se, ukratko, poruke prošle nedjelje. Isus pokazuje učenicima djelić svoga božanstva na gori preobraženja. ... Mi svake nedjelje doživljavamo euharistijsko preobraženje. Naš kruh i vino postaju tijelo i krv Kristova. Ovoga časa poklonimo se, u duhu, preobraženom Gospodinu i probudimo živu vjeru... molimo ga za oproštenje što ovu veliku stvarnost tako olako propuštamo i zaboravljamo...a često i omalovažavamo ...
Danas idemo korak dalje. U prvom čitanju ćemo slušati zapovijedi Saveza. Kako su nam one potrebne danas...svaka od njih ... Bog nam ih nudi kao putokaz u vječni život. Oni koji ih ne drže, a ima ih vrlo mnogo, neće nikada stići do preobraženog Gospodina i sami doživjeti preobraženje .
I znajmo nema drugog spasenja osim križa Gospodina našega Isusa Krista ... i danas mnogima pa i kršćanima ludost ... a da li je nama ovdje prisutnima križ stvarno Božja snaga i Božja mudrost...
Sresti ćemo, u evanđelju, razljućenog Isusa s bičem .. tjera ljude iz Hrama one koji tamo ne pripadaju... Židovi traže znak da mu vjeruju .. treba li i nama neki znak? Pokajmo se sada, na početku ove svete mise da za nas ne bude potreban bič kojim će nas Isus konačno istjerati, zauvijek, od sebe... Razmislimo o tome...
Ispovijedam se ...
Kyrie
Gospodine, pred tobom smo sagriješili, Gospodine smiluj se!
Kriste, pokaži nam svoje milosrđe, Kriste smiluj se!
Gospodine, daj nam svoje spasenje, Gospodine smiluj se!
Molitva vjernika
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i uzdržati.
Da se dostojiš poglavicu apostolskoga i sve Crkvene redove u svetoj vjeri uzdržati
Da se dostojiš sve ljude k svjetlu Evanđelja privesti
Da se dostojiš kraljevima i vladarima kršćanskim mir i pravu slogu darovati
Da se dostojiš puku kršćanskom mir i jedinstvo udijeliti
Da se dostojiš nas same u svetoj službi svojoj potkrijepiti i uzdržati
Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati
(Da se dostojiš kišu zdravu, godnu, plodnu u potrebita vremena udijeliti)
Da se dostojiš svim vjernim mrtvima pokoj vječni darovati!
Gospodine, smiluj se svima nama da nađemo put k tebi. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.
Meditacija poslije pričesti
Vjerujem u te, Duše Sveti
Duše sveti, vjerujem u te!
Vjerujem da možeš ukloniti moje predrasude.
Vjerujem da možeš izmijeniti moje navike.
Vjerujem da možeš nadvladati moju ravnodušnost.
Vjerujem da mi možeš dati mašte za ljubav.
Vjerujem da me možeš opomenuti pred zlim.
Vjerujem da mi možeš dati hrabrost za dobro.
Vjerujem da možeš pobijediti moje posrtaje.
Vjerujem da mi pomažeš nositi moje slabosti.
Vjerujem da me možeš promijeniti.
Propovijed
Živimo u svijetu gdje je sigurnost nešto najvažnije. Nitko neće svoj kapital investirati onamo gdje ne vidi zarade. Čak smo svjedoci danas da mnogi sanjaju o lakoj i brzoj zaradi. Novac odlazi, u ovom globaliziranom svijetu, onamo gdje je najsigurniji. A mi se pokušavamo osigurati na razne načine. Trošimo na brojna osiguranja... A na ono konačno, vječno osiguranje...? Na to mnogi kršćani odmahuju rukom. Kakva tragedija, karikatura - kršćanin, a ne vjeruje u vječni život! Budimo iskreni, među vjernicima, pa i u našem mjestu, sasvim sigurno ima veliki broj onih koji ne vjeruju, a onda i ništa drže do vječnog života.
Današnja čitanja nam žele skrenuti pogled na ovo konačno i bitno pitanje našeg vječnog spasenja, to jest naše konačne i vječne sigurnosti.
Prvo čitanje nam donosi tekst sinajskog saveza, poznatiji kao deset Božjih zapovijedi. Nisu to nikakvi okovi, nego putokaz kojim nam Bog želi pokazati put do vječnoga cilja. Ako netko ne poštuje bilo koju od ovih zapovjedi, nikada neće doći do cilja. A koliko mi kršćani pokazujemo da poštujemo i držimo te zapovijedi? Ma krše se na sve strane u svim mogućim oblicima. Počet od poštovanja Boga i Božjeg imena.,.. a čujem grdne psovke čak i male djece .. Kakvo je to poštovanje Boga ?
A o poštivanju nedjelje da ne govorim ... koliko se poštuje nedjelja i što nedjelja znači ne trebam ni govoriti, vidite sami ... Onako kako netko poštuje Boga i nedjelju, onako poštuje i druge ljude.
O nepoštivanju ljudskog života da ne govorim ... počet od pobačaja i to čak kod maloljetnica, što je vrlo štetno, posebno za njih same pa do bezbolnog slanja starih i bolesnih na onaj svijet.
O nepoštivanju bračnog života, predbračne čistoće ... koliki danas žive kao muž i žena, a da nisu vjenčani. Samo usput ću spomenuti da su ti sebe isključili iz Crkve i ne mogu pristupati sakramentima, niti mogu sudjelovati u bilo kakvim Crkvenim službama. Je li tako da sam zastario i ostario kad o ovome govorim, ogovaranje klevetanje ... čak i neki kleveću i misle da tako Bogu služe... kao da je to nešto novo. Pa što se tome treba čuditi toga je bilo uvijek i bit će dok je svijeta i vijeka.
I sada, ovome svijetu treba reći, sa svetim Pavlom: Sve što mislite je ništa .. jedini spas je u križu Gospodina našega Isusa Krista... Ovdje, u našoj crkvi, toliko križeva... a ljudi, mještani tako malo drže do križa gospodina našega Isusa Krista... Pada mi na pamet, prije 30 godina sam bio u Belgiji i odvedoše me u jednu crkvu, novu .. Puna crkva mladih... nakon mise moj domaćin me oduševljen pita: „Jeste vidjeli ovo kako su ovi mladi oduševljeni? A ja klimam glavom i kažem: „Neće proći puno i ova crkva će biti prazna." Danas ne samo da je ta crkva prazna, nego su je čak i prodali, jer im ne treba. Pita mene, onaj moj: „Kako ste vi onda znali da će se crkva vrlo brzo isprazniti?" A ja sam odgovorio: „Pa nisam nigdje vidio križ." Crkva bez križa je ništa, može biti disko dvorana.
Pa tako i danas kada nestaje vjere u Križ i sve ono što je s njim povezano, nikakvo čudo da su crkve sve praznije. A spasenje, to znači konačna sigurnost se nalazi samo u Bogu i imat će ga samo onaj koji ne samo da u Boga vjeruje, nego ga i poštuje i to se u njegovu životu vidi.
Ovo je opet vezano s pitanjem vjere u Isusa Krista. Nema tome puno vremena kad mi je jedan mladi Doljanin rekao, a vjerujte mi nije sam koji tako misli: „Što meni znači tamo neki židov koji je umro na križu." Upravo na ovom stoji ili pada naša vjera. Samo po Isusu Kristu se može doći do Boga, jer je on za sebe rekao: Ja sam PUT, ISTINA I ŽIVOT!
Evanđelje nas najprije suočava s pitanjem jesmo li, u biti, sposobni vjerovati u Isusa Krista. Židovi koji doživljavaju čišćenje Hrama dijele se u dvije skupine. Jedni traže znak kao svjedočanstvo njegove božanske moći ili bolje rečeno, punomoći da on to smije činiti. I time zapravo pokazuju svoju nevjeru. Isus im je odgovorio: „Razvalite ovaj hram, a ja ću ga za tri dana sagraditi." Židovi, vođe ne shvaćaju da on govori o svom tijelu koje će biti srušeno i koje će kroz tri dana opet ustati.
A opet, kaže evanđelje da su mnogi židovi povjerovali u Isusa zbog znakova koje je učinio.
Ima i danas ljudi koji traže znakove da bi vjerovali u Isusa Krista. Govore: „Kako mogu vjerovati, a tolika bijeda u svijetu? Kako mogu vjerovati a tolika djeca, nevini trpe?"
Opet, ima onih koji vjeruju samo zbog znakova koje su vidjeli. A interesantna je rečenica koja kaže da Isus nije imao povjerenja u te ljude, jer je „znao što je u ljudima."
I danas sigurno ima kršćana kojima Isus ne vjeruje, jer zna što je u njihovim srcima. Tu bi ubrojio one ljude koji dolaze na nedjeljnu ili čak samo na blagdansku misu, jer ih zahvaća neko raspoloženje, neki znak, a takvima Isus ne vjeruje, nema povjerenja u njih. Oni koji dolaze na misu samo da bi vidjeli što je tko obukao ili da bi se pokazali kako pjevaju ili iz nekog trećeg razloga.
I sada, u sredini korizme, ozbiljno se moramo pitati o našoj vjeri. Za Isusa nema nikakvog drugog znaka osim križa koji vodi uskrsnuću. Biti sposoban vjerovati u Krista znači moći biti vjeran usprkos svim nesigurnostima, moći se osloniti na križ. Za Isusa nema nikakvog drugog dokaza za njegovu moć osim križa koji vodi uskrsnuću. Tko je jednom doživio oslobođenje po križu, on zna da se ono više ne može izgubiti, jer je Krist uskrsnuo. Za takvoga će uskrsli i proslavljeni Gospodin biti središte života. I to ga oslobađa usprkos svim prisutnim tminama, strahovima i besmislima.
I danas, u današnjem svijetu koji nudi brojna spasenja, brojne sigurnosti mi kršćani moramo biti svjesni da onaj tko ima zajedništvo s Isusom Kristom, taj ima i život. A tko je u zajedništvu s Isusom Kristom, taj je onda i u zajedništvu s Bogom. A tko je u zajedništvu s Bogom, taj je onda i u zajedništvu s drugim ljudima. Drugog puta nema.
U našem približavanju Velikom tjednu i Uskrsu trebamo ponovo otkriti ovu životvornu povezanost s Isusom Kristom da se na nama ostvari što je započelo krštenjem: novi čovjek po kome je Krist vidljiv u svijetu.
Ako se to s nama ne događa, onda bi sigurno i nas, i mnoge druge kršćane Isus istjerao bičem iz crkve. Istina nad kojom se svaki od nas treba zamisliti.
I zato još jednom, iskreno, ponovimo zbornu molitvu kojom smo započeli ovo bogoslužje: Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grješni, savjest nas optužuje. Molimo te, iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Amen