Misno slavlje
Pozdrav: Krist Spasitelj i otkupitelj svijeta, neka bude sa svima vama
Uvod:
Današnja čitanja pred nas stavljaju jednu vrlo važnu temu, a to je pitanje gube. Nje danas više nema. Ali ima poprilično sličnog ponašanja. Ima dijeljenja ljudi na ovakve i onakve. To je i bilo najteže gubavcu, jer je bio odijeljen. Možda i mi, svojim ponašanjem ili riječima, dijelimo ljude.
Ljude dijelimo na razne načine. Po simpatiji i antipatiji, ljubavi i mržnji, bogatstvu i siromaštvu, uspjesima i neuspjesima i na bezbroj drugih načina. Kako i po čemu ja dijelim ljude: možda ih dijelim i u vlastitoj obitelji, u župi ... Koliko sam spreman prihvatiti one s kojima se ne slažem ....
Što je u meni ono zbog čega neke ljude prihvaćam... neke odbijam... Mislim li na to da su svi ljudi djeca Božja... i da nas Bog gleda sasvim drugim očima? Jesam li kada promislio kako Bog mene promatra .... Mogu li ja, poput gubavca iz evanđelja, ovoga časa kleknuti pred Spasitelja i reći: »Gospodine ako hoćeš možeš me očistiti...« Od čega bi ovog časa želio da me Isus očisti, kakvu gubu na duši i u duši nosim... Svi smo mi, na ovaj ili onaj način, zaraženi gubom grijeha, zloće... Mogu li ovoga časa iskreno moliti Gospodina da me očisti... Ako ne mogu i mislim da u duši nemam nikakve gube, onda ću moliti Gospodina da mi otvori oči za moju tešku kužnu bolest koja se zove oholost ili samodopadnost... Ako pak mogu moliti Gospodina da me očisti, jer sam grješan, jer sam zaražen mnogim i raznim grijesima, promislit ću sada, ukratko, što me najviše smeta i molit ću Gospodina da me očisti, priznajući da sam grješan pred Bogom i pred ljudima. Molit ću zajedno s drugima ..
Kyrie:
Gospodine Isuse Kriste, imao si samilosti za sve koji trpe bilo na duši ili tijelu,
Gospodine smiluj se
Ti želiš da budemo potpuni i zdravi,
Kriste smiluj se
Ti uklanjaš barijere koje stoje između nas i Boga,
Gospodine smiluj se
Molitva vjernika
Bože i Oče, zahvaljujemo ti za sve što jesmo i što imamo:
-
Za sve koji se ne ufaju druge moliti za pomoć, molimo te
-
Za sve koji su bolesni i moraju trpjeti, molimo te
-
Za sve koji trebaju navješćivati spasonosnu i ozdravljujuću riječ, molimo te
-
Za sve one koji su spremni pomagati onima kojima nitko više ne želi pomoći, molimo te
-
Za sve odbačene napuštene i osuđene, molimo te
-
Za sve one koji ne uspijevaju učiniti ono što zamisle, molimo te
-
Za sve koji tuguju zbog gubitka osobe kojoj su ostali dužni, posebno ljubavi, molimo te
-
Za sve pokojne da ih utješiš svojom nebeskom slavom, molimo te
Jer si nam pokazao da nas tražiš i ljubiš, zahvalni smo ti i radosni smo zbog tvoje blizine, u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen
Meditacija poslije pričesti
Uzetost
Ponedjeljak - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Utorak - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Srijeda - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Četvrtak - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Petak - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Subota - ako postojiš, Bože, daj da umrem
Nedjelja - ako postojiš, Bože, uskrsni u meni
Podigni mi duh iz zdvajanja
Dotakni mi osjetila
Oživi mi ćud
Razjasni mi svoje tajne
Skoči za mene iz svog groba
Daj mi neku nadu
Stavi mi smisao pred oči
Propovijed
Hoću, budi čist...
Pitanje gube...
Guba je bila jedna vrlo teška i ružna bolest koja je bila vrlo zarazna, a u završnoj fazi posebno teška, jer otpadaju dijelovi kože ili čak sami udovi. I zato Levitski zakonik ima vrlo stroge propise pa su zaraženi morali živjeti odijeljeno od društva, od obitelji. Postojala je vrlo stroga barijera između čistih, to jest zdravih i nečistih to jest, bolesnih. Stoga nas ne čude tako strogi zakoni, ali s druge strane, možemo zamisliti patnje tih ljudi. I u Isusovo vrijeme je bilo vrlo mnogo takvih bolesnika i nije nikakvo čudo što su oni tražili pomoć od Isusa, a on je brojne gubavce izliječio. Time je pokazao svoju mesijansko božansko poslanje i potvrdu da je nastupilo kraljevstvo Božje.
Ima li gube danas?
Guba je uglavnom izliječena, ima još nešto malo gubavaca na svijetu, oko par stotina tisuća bolesnika. I danas već postoje lijekovi za tu opaku bolest. No, danas bih želio progovoriti o jednoj drugoj modernoj bolesti, a zove se : mi - činimo - druge - gubavima. Ta bolest se opaža na svim razinama društva. Od najviših razina do najnižih, onih međuljudskih, čak i obiteljskih. Ovu bolest nalazimo u politici, ekonomiji, sportu, pa ima je i u Crkvi. Sve one koji nam se, iz bilo kojeg razloga, ne sviđaju njih proglašavamo gubavima, podižemo barijere i stavljamo ih u karantenu. Takvih primjera imamo svakog dana u novinama u na TV-u, susrećemo u životu.
Kako je Isus postupao
Zanimljivo je Isusovo postupanje s gubavcima. Isus uklanja barijere, dopušta da mu se ljudi obraćaju. On je ganut njihovim stanjem i ozdravlja ih. To, na prvi pogled, izgleda sasvim jednostavno. Jednom riječju, on liječi gubavca: „Hoću, budi čist". I ne dopušta gubavcu o tome govoriti, već ga šalje da se, prema Mojsijevu zakonu, pokaže svećeniku i od njega dobije službenu potvrdu da je čist. Uz to da prinese i žrtvu kako je propisao Mojsije.
Ostanimo kod Isusove riječi „Hoću, budi čist." Drugim riječima, ja želim od tebe ukloniti barijere. U mojim očima ti si čovjek vrijedan ljudskog dostojanstva, za razliku od našeg ponašanja. Mi drugoga proglašavamo prljavim, odbačenim - dižemo barijere između nas i drugoga. Mi govorimo takvom čovjeku: ti si nevrijedan u našim očima, ne vrijediš ništa i na takav način ga odbacujemo. Isus postupa drugačije. Svjestan je težine bolesti gubavca, ali još više ga se dotiče ona druga patnja koju trpi - a to je odvojenost, odbačenost. I zato Isus izgovara čarobnu riječ koja vraća zdravlje gubavcu: „Hoću, budi čist!" I ta riječ budi u gubavcu već davno zaboravljeni osjećaj da je on čovjek vrijedan pažnje, da i on im svoje dostojanstvo. U Isusovim očima on nije odbačen i ta činjenica postaje toliko jaka da guba u trenutku nestaje, a čovjek se uključuje u život.
Gubavac
Gubavac je čovjek zaražen teškom bolešću redovito bez svoje krivnje, ali ima ih i koji su svojom krivnjom upali u takvu bolest. Tome ima mnogo razloga. Isus gubavca iz evanđelja nije pitao jesi li se ogubavio svojom krivnjom ili ne, jednostavno vidi čovjeka u nevolji i pomaže mu.
Danas, kao što smo rekli, ima vrlo mnogo gubavaca samo su te gube drukčije nego ona u Isusovo vrijeme. Ljudi na rubu društva, stranci, azilanti, ovisnici o svim mogućim zlima, alkohol, droge, kocka i brojni drugi... U takvu gubu su mnogi upali svojom krivnjom, ali i mnoge stvari nosimo u sebi, u genima.
Gubavac iz evanđelja je svjestan svoga stanja, dolazi Isusu i moli za pomoć i Isus mu pomaže. Današnji gubavci redovito ne žele priznati da su bolesni i to je glavna smetnja njihovu ozdravljenju. Mogli bismo reći da je glavni grijeh današnjeg čovjeka što ne želi priznati svoju grješnost pa čak dolazimo i do takvih apsurdnih situacija da sakrivamo i ono što se ne da sakriti, tjelesnu bolest. A duševne bolesti nitko niti ne ubraja u bolesti. No, danas su među nama najraširenije i najopakije ove bolesti. A te moderne gube ima svatko od nas, u većoj ili manjoj mjeri. I ako se želimo osloboditi toga zla, onda moramo najprije smoći snage i reći sami sebi: ja sam nečist -ja sam gubav. „Gospodine ako hoćeš, možeš me očistiti!" To je prvi korak prema duhovnom i duševnom zdravlju, a vrlo često i tjelesnom. Mnogo teže je to priznati ljudima, a to je jedan od putova izlječenja . Ovo je važan korak. Onaj gubavac iz evanđelja je to učinio i to mu je vratilo čistoću i povratak u društvo. Ovo je vrlo važan korak i mnogi gubavci u Isusovo vrijeme nisu ozdravili, jer nisu imali snage priznati svoju bolest, svoju nečistoću ni pred Bogom, ni pred ljudima.
Naše ponašanje
I sada je ovdje vrlo važno pitanje za nas kako se mi ponašamo na svim razinama života bilo u obitelji, na radnom mjestu, u društvu. Koliko puta smo mi sami nekoga učinili gubavcem, učinili nečistim, podigli barijeru između nas i njega ili nje i na taj način ga potpuno izolirali? Tako pojačavamo negativnosti u tom čovjeku. Nije dovoljno što se bori sa svojim bolestima, bilo duhovnim ili tjelesnim, a onda mu mi još stavljamo barijere, pregrade. Time što nismo rekli lijepu riječ, koju je od nas očekivao, riječ priznanja, mi zatvaramo tu osobu u njegovu izoliranost. Ili se šalimo na račun nečije nespretnosti. A da ne spominjem ono što se u potpunosti protivi kršćanstvu: nekoga proglašavati gubavcem šireći o toj osobi lažne stvari. I tako svjesno lažima, klevetanjima, pa i ogovaranjem nekoga tako ograničavati, stavljati oko nekoga umjetne barijere. A toga danas vidimo na sve strane pa i u našem mjestu ima prilično toga. Svjesno ubijamo neku osobu. Jesmo li se kada nad tom činjenicom zamislili?
S druge strane; jesmo li mi kada osjetili blagotvornost neke lijepe riječi, smiješka? Pa zašto onda ne bismo i sami tako činili?
Biti kršćanin znači činiti ono što je Isus činio: liječio gubavce. Ne stavlja uzalud evanđelist, sveti Marko, na početku svog evanđelja da je Isus liječio mnoge gubavce. I oko nas su brojni ljudi potrebni naše riječi: Hoću, budi čist! To znači da mi takvoj osobi priznamo ljudsko dostojanstvo, priznamo da je u našim očima vrijedan pažnje. Da ga mi promatramo i susrećemo kao čovjeka.
Na kraju, sjetimo se riječi koju je Isus rekao: Sve što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili. Dakle ako smo nekoga učinili gubavim, proglasili gubavim, to smo učinili Isusu. Ako smo nekoga očistili od njegove gube, otvorili mu nove horizonte, oslobodili ga barijera, to smo Isusu učinili. Vjerujemo li to?
Isus pokazuje da je nastupilo kraljevstvo Božje. Može li se, za nas danas i ovdje, reći prema našem odnosu prema svakovrsnim gubavcima i po našem odnosu prema ljudima da je najprije u nama nastupilo kraljevstvo Božje i da se mi kao cjelina, kao župa nalazimo u kraljevstvu Božjem? Čini mi se, na žalost, da smo daleko od ove istine. Amen.