Misno slavlje

Pozdrav: Bog mira, kome pripada slava i čast, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Pozdravljam vas danas, 27.nedjelje kroz godinu. Ova nedjelja je nešto posebno. Kako vidite svećenik ima misnicu crvene boje. Danas je svetkovina nebeskog zaštitnika Sv. Stjepana I., pape i mučenika. Napomenut ću i zanimljivost da je taj blagdan, prije nekoliko godina prenesen, na današnji dan, a prije se slavio 2.VIII. I to je fijera u gradu Hvaru.

Danas je dan dolske stare fijere - Gospe od Ruzarija i ta se fijera prenijela sa Ruzarice na Kandaloru. Za normalne i pametne ljude je sve to normalno i pametno.   Zapisano je 1982: "Na Ruzaricu nije bilo ni procesije, ni pjevane mise, jer je jematva, po običaju izvukla sve iz crkve."

Evo  i nekoliko zapisa iz župske kronike 1980. „Suša! Kiša je pala nakon puna 4 mjeseca, 120 dana. Zadnja obilata kiša je pala 9.VI, a danas 9. X. Prva prava i obilata jesenska kiša. „

Danas je i 2. X. kada se u općoj Crkvi slavi dan Anđela čuvara. Kako je bilo lijepo kad smo vjerovali u postojanje anđela čuvara i njihovu zaštitu.

Danas se u mnogim krajevima zahvaljuje za žetvu pa ćemo i mi, u ovoj svetoj misi, zahvaliti za kruh i vino, za ulje i mandarine, za sve plodove prirode.

A sada se stavimo u prisutnost Božju. Sveta Misa je nebo na zemlji. Ovih dana smo slavili svete arhanđele Mihaela (Mihovila), Gabrijela, Rafaela a danas je i blagdan svetih anđela čuvara  i zato ću vam pročitati iz knjige Otkrivenja nešto što baš i nije nebeska liturgija, ali svakako ukazuje na našu povezanost s nebeskim događajima. U ono što opisuje Knjiga otkrivenja i mi smo danas uključeni Evo kako to opisuje:

„I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Zato veselite se nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!"

U tu kozmičku borbu uključeni smo svi mi, i kao čovječanstvo, i kao pojedinci. Mnogo puta se čini da je bolje biti na strani zla, jer to možda donosi neke koristi, ali znajmo da na kraju pobjeđuje dobro, jer je Bog dobrota. Da bismo mogli dostojno proslaviti ovu nebesku liturgiju - svetu misu, dio neba na zemlji, probudimo iskreno kajanje što smo ponekad bili i borili se na strani zla.

Ispovijedam se

Kyrie:

1. Čitanje

Poslušajmo jednu lijepu ljubavnu pjesmu iz starine. Bog govori u slikama. Pa da bolje shvatimo, pokušajmo ovako slušati: Vinogradar je Bog ( u tekstu moj dragi..) vinograd je Dol, a loze u vinogradu  to smo svaki od nas) ...

Evanđelje

I ovdje je riječ o vinogradu pa ćemo isto reći da je domaćin Bog, vinogradari župljani Dola, a  poslanici su svećenici župnici.  Pokušajmo to slušati na ovaj način...

Molitva vjernika: Gospodine, naš Oče, molimo tebe, Gospodaru cijelog svemira:

• Za sve koji rade na izgradnji tvoga kraljevstva ljubavi i mira, molimo te
• Za sve koji nastoje živjeti po tvojoj riječi, bilo kao vjernici ili oni koji te traže, molimo te
• Za sve one koji ne mogu ispuniti ono što drugi od njih očekuju, molimo te
• Za sve one koji dan za danom rade, a ipak nemaju dovoljno za život, molimo te
• Za sve one koji su u službi drugih, a doživljavaju nezahvalnost i bore se sa nezadovoljstvom, molimo te
• Za sve one koji za nas rade i od čijeg rada mi živimo i ovisimo, molimo te
• Za sve one koji su bolesni i moraju mnogo trpjeti, za sve koji su upali u ovisnost o drogama, lijekovima ili alkoholu, molimo te
• Za naše vlastite potrebe........( kratka tišina), molimo te
• Za naše pokojne, za sve one koji tuguju za svojim pokojnima, molimo te

Bože, koji si uvijek s nama, osjećamo se u tebi sigurni. Ti si onaj na koga se možemo osloniti, koji nas drži i nosi. Zahvaljujemo ti za tvoju dobrotu, za tvoju blizinu u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Meditacija poslije pričesti

Propovijed

U dosadašnjem promišljanju o svetoj misi smo rekli da je misa dio nebeske liturgije na zemlji. Rekli smo da je Jaganjac središte liturgije na nebu. Znamo da je Jaganjac u nebeskoj liturgiji Isus Krist. I znamo da je jaganjac u knjizi Otkrivenja Isus Krist. I znamo i vjerujemo da je ona prelomljena hostija u misi koju nam svećenik pokazuje i govori: Evo Jaganjca Božjeg, pravi i živi Isus Krist.

Sada ćemo malo razmišljati kako je nastala povezanost između Jaganjca i Isusa Krista. Poznata nam je priča o Kainu i Abelu iz Knjige postanka. Kain je za žrtvu prinio plodove zemlje, a Abel „prvine svoje stoke", znači janjca. Slične žrtve paljenice, to jest da se spaljivalo Bogu na čast, nalazimo kod Abrahama, Izaka, Jakova. Patrijarsi su gradili oltare, a oltari su prvenstveno služili za žrtve.  Povrh žrtava paljenica, drevni su narodi ponekad izlijevali „žrtve ljevanice" ili žrtve prinosa i vina.

U knjizi Postanka posebnu pažnju zaslužuju dvije žrtve: žrtva Melkisedeka. (post 14, 18-20)  te Abrahamova i Izakova.

Melkisedek se pojavljuje kao prvi svećenik koji je spomenut u Bibliji. Sjetimo se kad smo nekada pjevali u Večernjoj: Ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Melkisedek je bio svećenik i kralj što je bilo neobično za Bibliju starog Zavjeta, ali se to brzo počelo primjenjivati na Isusa Krista.  Knjiga postanka govori da je Melkisedek bio kralj Šalema, zemlje koja će kasnije postati „Jeru- salem" „grad mira". Isus će jednog dana ustati kao kralj nebeskog Jeruzalema i opet kao Melkisedek, „Princ mira". Konačno, Melkisedekova žrtva je nesvakidašnja, jer nije uključivala životinje. On je prinio kruh i vino, kao što je Isus učinio na Posljednjoj večeri kad je ustanovio euharistiju, to jest sv. misu.

Nekoliko godina kasnije na tom istom mjestu Bog poziva Abrahama da prinese najveću žrtvu. "Uzmi svoga sina, jedinca svoga, Izaka koga ljubiš i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." Izraelska predaja kaže da je to mjesto gdje će kasnije biti sagrađen Hram u Jeruzalemu. To isto mjesto prisvajaju sebi i muslimani za svoje sveto mjesto, jer i oni u Abrahamu vide svog praoca. Kad je Izak, noseći na leđima drva za žrtvu, upitao oca gdje je životinja za žrtvu, Abraham je odgovorio: „Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" Na kraju je anđeo Gospodnji zaustavio Abrahama i providio je ovna da ga žrtvuje umjesto sina. I zato muslimani jedu ovna na Kurbam bajram.

Kršćani, u ovom pripovijedanju, prepoznaju sliku Isusove žrtve na križu. Postoji puno sličnosti. Isus je, poput Izaka, ljubljeni sin vjernoga Oca. Poput Izaka i Isus nosi drvo na brdo za vlastitu žrtvu. Mjesto na kojem je Isus umro - Kalvarija je bio jedan od brežuljaka na području zemlje Morije. Prvi redak Novoga zavjeta poistovjećuje Isusa sa Izakom, sinom Abrahamovim. A kad znamo da stari židovski spisi nisu imali točke, ni zareza onda se tekst može i protumačiti da  će Bog providjeti sebe, Janje za žrtvu.  Taj nagoviješteni jaganjac je Isus Krist.

Žrtva je zauzimala do ropstva u Egiptu god Židova središnje mjesto u izraelskoj religiji Faraonovi nadglednici su korili Izraelce da su njihove žrtve samo izlika da ne rade. A  trena naglasiti da su i svi su narodi prinosili žrtve bogovima.

Kad je Mojsije tražio od faraona da pusti narod, onda je glavni razlog bio zahtjev da prinesu žrtvu Bogu.

Što su značile žrtve prinosnice? Žrtvovanje životinja imalo je za Izraelce višestruko značenje.

• To je bio oblik priznavanja Božjeg gospodstva i suverenosti nad stvorenjem: „Gospodnja je zemlja" (Ps 24,1). Čovjek, u konačnici, priznaje Boga vraćajući mu ono što je njegovo. Time je žrtva slavila Boga koji je izvor svih blagoslova.
• Žrtva je bila i čin zahvale. Stvorenje je darovano čovjeku kao dar, ali kako čovjek može uzvratiti Bogu? Možemo uzvratiti samo ono što smo primili.
• Žrtva je bila i svečano pečaćenje sporazuma ili zavjeta, saveza s Bogom. (Vidi Post 21, 22-32)
• Žrtva je čin odricanja i žaljenja nad grijesima. Čovjek koji prinosi žrtvu priznaje da njegovi grijesi zaslužuju smrt, pa nudi život životinje umjesto samog sebe.

U ovom letimičnom pregledu i povijesti žrtve vidjeli smo što je žrtva značila za religioznog čovjeka. Isto tako je i sveta Misa za nas kršćane i čin priznavanja Božjeg gospodarstva, to je čin zahvale, to je obnova našega saveza s Bogom, ali to je i žrtva okajnica za naše grijehe.

U daljnjim razmišljanjima ćemo potanko vidjeti kako se sve razvijalo.