Misno slavlje

Pozdrav:

Naš Gospodin Isus, Sin živoga Boga, neka bude uvijek sa svima vama

Uvod:

Ovim riječima želim od srca pozdraviti sve vas okupljene na ovoj svetoj misi.

Kućna vrata smo njime zaključali, vrata od crkve njime otključali. Ako ga izgubimo, onda pošteno razbijamo glavu gdje smo ga izgubili. Mislim na ključ. O ključu i njegovoj moći ćemo danas slušati u prvom čitanju i u evanđelju, on će nam otključati put u Božju blizinu.

Zamislimo da smo u društvu Isusa i apostola. Umoran je od puta, apostoli su cijeloga dana bili po raznim mjestima i vratili se umorni k njemu. A on ih pita  što ljudi o njemu govore. I oni mu daju odgovor...  I nas pita danas što mi mislimo o njemu.

Da bismo bolje mogli slaviti ovu svetu Misu i istinskije se susresti s Isusom, zamolimo ga za ključ našega srca, da se otvorimo njegovim opomenama i uputama i njegovom milosrđu...

Živi Bože, ti si nas sakupio kao svoju zajednicu. Susrest ćemo tvoga Sina u njegovoj riječi  i slavimo njegovu prisutnost. Otvori nas za njegovu Radosnu vijest i daj nam zajedništvo s tobom....

Ispovijedam se

Blagoslov i otpust

Prije blagoslova

Na kraju, prije nego se raziđemo želim izmoliti prigodnu zaključnu molitvu:  Gospodine Bože naš,  zahvaljujemo ti za ovo slavlje, za tvoju životvornu riječ koju nam neprestano daješ. Daj da s povjerenjem u tvoju pratnju sada pođemo u našu svagdašnjicu, a ti nam budi ključ koji nam otvara vrata prema konačnom i ispunjenom životu. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.

Blagoslov

Svemogući Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista neka vas blagoslovi i čuva na svim vašim putovima. Amen

Neka vam bude pouzdani ključ, koji vam otvara vrata kraljevstva nebeskoga. Amen

Neka vam Bog bude oslonac koji daje čvrstoću vašem životu. Amen

I zato neka vas u svojoj ljubavi blagoslovi svemogući i milosrdni Bog: Otac i Sin i Duh Sveti.

Propovijed:

Braćo i sestre ako vjerujemo da je evanđelje Isusova živa riječ nama danas upućena, onda stojimo pred velikim izazovom najprije  reći Isusu što ljudi danas govore o njemu. Što ljudi danas misle o njegovoj prisutnosti u Crkvi, ali i što misle o njemu samome i kakao se prema njemu odnose. A onda mu moramo odgovoriti na pitanje što mi mislimo o njemu i što on znači za nas, ovdje danas prisutne.

Što danas ljudi misle o Isusu Kristu

Vrlo teško bismo, u kratkom vremenu, odgovorili Isusu na ovo pitanje kad bismo htjeli reći sve što ljudi o njemu govore. Počet od toga da je izmišljena priča, da nije nikada postojao pa preko toga da je prvi i najveći komunista, do toga da je došao s neke planete  kao svemirski putnik i konačno da je spasitelj. Za sve ovo bi trebalo puno više vremena nego je to predviđeno za jednu propovijed.  Zato ću se ograničiti, u ovom razmišljanju, na pokušaj tumačenja odgovora ljudi s kojima mi živimo.

Što moji župljani misle o Isusu

Ovdje svakako ne mislim reći da savršeno znam što ljudi u svojim glavama misle. Niti što bi rekli nekom novinaru na to pitanje. Pokušavam ovaj odgovor iščitati iz ponašanja ljudi koji sebe zovu vjernicima.

Jedni u njega nikako ne vjeruju, niti drže do njega. To su oni kršćani  koji nedjeljom, ni blagdanom nikada ne dolaze na misu. I kod ovih ljudi je stvar za mene završena.

Drugi kršćani ga smatraju nekakvim ukrasom koji može uljepšati godinu s nekim lijepim običajima. Pa dođu par puta na godinu na misu. Za Božić kad se razgale lijepim božićnim pjesmama,

Badnjokom i drugim božićnim običajima. Kad se okuplja obitelj, prijatelji. Ili će doći na  Cvjetnicu zbog blagoslova maslinovih grančica, jer misle da će im tako masline bolje urodit ili  na Veliki Petak na tradicionalne procesije, na Uskrs zbog blagoslova jela i na još neke druge blagdane.. bilo da ih se vidi da su došli, to jest da se pokažu ili da vide tko je sve došao. Uz put da malo za vrijeme mise proćakulaju, eventualno zapjevaju koju pjesmu ili čuju lijepo pjevanje...

Treća grupa kršćana koji misle da je Isus nekakvo osiguranje za slučaj nesreće i nevolje. Oni u svom redovitom životu nemaju puno veze s Isusom, ali kad dođu nevolje onda ih evo, naručuju mise, pale svijeće i ako pođe stvar po krivu, onda je kriv Bog i Isus i Crkva.

U posljednje vrijeme se javlja jedna grupa kršćana  koja Isus promatra kao nekakvog slatkog, nestvarnog Isusa koji  se ravna prema njihovim osjećajima.

Ima i kršćana koji su uvjereni da njima Bog mora biti zahvalan što vjeruju u njega, a Isus na poseban način mora biti zahvalan jer se oni udostoje doći na nedjeljnu misu.

I konačno  ova grupa vjernika koji su danas ovdje sabrani na sveto misno slavlje koji govore, a apostolom Petrom :  Ti si Mesija, sin Boga živoga.

A što vi govorite tko sam ja

I sada nama ovdje prisutnima Isus postavlja pitanje: A što vi govorite tko sam ja? Hajmo sada malo u tišini razmisliti što bih ja sada Isusu rekao......

I ja ću pokušati  odgovoriti Isusu , u svoje i vaše ime: Ti si sin Božji, čvrsto vjerujem da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. Rođen od djevice Marije, živio ljudskim životom, ali  bez grijeha,  umro na križu i slavno uskrsnuo. Uzašao na nebo i sada je kod Oca u slavi nebeskoj. I na kraju ljudske povijesti doći će kao gospodar i sudac koji će svakom čovjeku suditi po njegovim djelima. Evo, to vjerujem o Isusu, Sinu Božjemu.

Isus je za mene i Otkupitelj, onaj koji je svojim životom i svojom krvlju učinio da ja imam pristup Bogu.  On mi i danas daje snage, to jest milosti koja me otkupljuje iz ovog svijeta koji se njemu protivi i koji se protivi Bogu. On me otkupljuje i danas po svojim sakramentima, posebno krštenja i ispovijedi. I po ispovijedi mogu uvijek kad god padnem, to jest sagriješim, kad raskinem svoj osobni savez s Bogom, s Isusom, taj savez obnoviti, ponovo uspostaviti.

Isus je za mene Spasitelj. On me spašava iz svega onoga što mi, u prvom redu, može naškoditi vječnom spasenju, to jest punini života kod Boga. Isus  me spašava iz brojnih mojih nesigurnosti, strahova, on mi daje nadu u dobar završetak. Isus me spašava i iz mojih gorkih trenutaka tako što, gledajući u njega, nalazim utjehu da će se i moji gorki trenuci, moji strahovi pred bolešću, pred smrću pretvoriti u konačnu radost. I tako mi on daje snagu u prihvaćanju ovoga trenutka kao trenutka nošenja križa, jer je Isus rekao: Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i ide za mnom...I gdje sam ja, ondje će biti moj sluga.

Čvrsto sam uvjeren da je ovo što sam sada rekao, makar u glavnim crtama, vjera svakoga od vas.

Zašto mnogi danas ne vjeruju u Krista

Danas je u svijetu poprilično rašireno kršćansko bezboštvo.   Pa ništa drukčije nije ni kod nas.  Neki misle da sami, svojom voljom i silom, mogu vjerovati. Sveti apostol Pavao  uči sasvim drukčije.  Na pitanje zašto vjerujemo odgovara: Zato što nas je Bog  p o z v a o   (usp 1. Kor 1,24), jer nas  l j u b i   (usp Rim 1,7) i jer nas je  i z a b r a o (usp Rim 11, 5). Nitko ne dolazi slučajno do vjere, niti na temelju svoje mudrosti, ni moralnih zasluga, pa niti zbog kršćanskog odgoja.  Sve je nas Bog osobno pozvao i izabrao. Mogli bismo to usporediti s izborom partnera. Iza svega se krije  B o ž j a  l j u b a v.  A već smo mnogo puta ustvrdili da mnogi ne vjeruju u Boga pa ne mogu primiti ni njegov poziv, ni prihvatiti njegovo izabranje, a prema tome ne mogu osjetiti ni Božju ljubav koja  se nikako ne može shvatiti i razumjeti. Možda se i sami toliko bavimo pitanjem zašto drugi ne vjeruju, jer uzimamo da je naše vjerovanje samo po sebi razumljivo. Odgovor na pitanje zašto vjerujemo je mnogo zahtjevniji. To je čudo da je Bog, u svojoj ljubavi, na nas bacio svoje oko.

Smijemo od toga i za to živjeti, jer je Bog vjeran,  (Usp 1. Kor 1,9)  Između nas i Krista postoji poveznica, život kojega ne može dovesti u pitanje nikakva instanca, nikakva sila, niti ga može ukinuti, postoji sigurnost i spoznaja koju može dati samo ljubav.  (usp. Rim, 8,31 - 39 )

Što govore ljudi  tko je svećenik?

Danas smatram potrebnim  postaviti jedno vrlo važno pitanje, a usko je povezano s Isusom, jer svećenik, u nekim trenucima, nastupa „in persona Christi", to znači u „osobi Isusa Krista".  Posebno u dva trenutka: kad predvodi Euharistiju, a posebno u času pretvorbe, kao i u ispovijedaonici. U Misi svećenik ne govori ovo je tijelo Isusovo, nego govori ovo je tijelo moje.  Isto tako ne  govori u ispodvijedi Isus te odrješuje, nego ja te odrješujem. Jeste li kada na to promislili? I da je Isus rekao tko vas sluša mene sluša.

Vi dobro znate što se sve ovdje govori o svećeniku i kakvo poštovanje ima svećenik.  No, o tome ne bih danas. Ja znam da ima nedostojnih svećenika, poznam dobro, jer poznam i Crkvenu povijest. Bilo je i nedostojnih apostola. Ali usprkos svemu, svećenik nastupa u imenu Isusa Krista . I kad god neki svećenik govori svoju istinu, ne vjeruj mu, ne vjerujem mu ni ja, pa čak ako je i biskup ili papa! Ali kad svećenik govori nauku Isusa Krista, onda ti ne vjeruješ svećeniku, nego Isusu Kristu! I ovo je jedan misterij vjere. I svaki onaj koji bi dolazio u crkvu zbog ovog ili onog svećenika, strahovito griješi, ali još više griješe oni koji ne dolaze na nedjeljnu misu zbog ovog ili onog svećenika. Time pokazuju da zapravo nemaju ispravnu vjeru ni u Krista i njegovu prisutnost, ni u sakramente.

Vidite, u jednom trenutku Isusova života je bilo potrebno da on kao čovjek osjeti blizinu i potporu prijatelja - uze sobom Petra Jakova i Ivana  i počne se žalostiti i tjeskoban biti --- sada u ovom evanđelju mu je, kao čovjeku, potrebno da osjeti potporu učenika pa je zato onako odgovorio Petru na njegove riječi priznanja vjere.  Ovog časa smijem i ja vama, ovdje prisutnima, zahvaliti  na potpori koju kao vjernici pružate meni kao svećeniku. Ovime nikako ne želim reći da sam bez grijeha, ne ja sam samo čovjek koji nastojim vršiti ono na što me Bog pozvao. I svjestan sam zadaće koju mi je udijelio.

Vjera zajednice apostola i vjera Petra je onaj kamen na kojemu počiva Crkva. I u našem vremenu kada se čini da vjera propada, da mnogi više ne drže do nje, potrebna je zajednica vjere malog stada. Isus je rekao: Ne boj se malo stado, vama su predani ključevi kraljevstva nebeskog... I zapamtimo i neka nam to daje poticaj da je Isus sagradio Crkvu na temelju dvanaest apostola, običnih grješnih ljudi, ali je rekao da tu zajednicu neće nadvladati ni vrata paklena.

Za to treba imati vjeru da je Isus onaj Gospodar koji zna upravljati Crkvom i onda kad izgleda da ga na lađi Crkve nema.  Neka nas i ova sveta misa učvrsti u toj vjeri.