Misno slavlje

Pozdrav:

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

Uvod:

Među religijama ima mnogo različitih predstavljanja Boga. Bog otac Zeus koji sjedi na prijestolju okružen munjama i poput kralja vlada državom bogova. Bog sunca kod Egipćana, ili božica životinja kod raznih domorodačkih plemena. I iza ovog blagdana Presvetog Trojstva stoji nekakvo predstavljanje Boga. Kad govorimo da je naš Bog u trojstvu, "Trojstvo",  onda najprije mislimo da on ruši sve slike i misli koje su ljudi načinili o njemu. Ne može mu samo tako netko dati ime, ne može ga se obuhvatiti jednim pojmom ili jednom formulom. On nadilazi našu snagu i mogućnost predstavljanja. Bog je tajna. U Isusu je Bog tu tajnu objavio i od tada znamo da je Bog tajna ljubavi. Zato u njemu mora postojati prostor za ljubav, u njemu mora postojati odnos. Ljubav, davanje, darivanje  i primanje.

Ako danas slavimo Presveto Trojstvo, slavimo Boga kao tajnu ljubavi u koju smo i mi uključeni.

Molitva vjernika

Trojedini Bože, jer si sam ljubav i nama si se objavio kao tajna ljubavi, smijemo ti povjeriti naše molitve:

Za kršćane na cijelome svijetu: da sve dublje budu u tebi ukorijenjeni i žive iz tebe i u tebi, molimo te

Za sve narode na zemlji da nauče zajedno živjeti u miru i prijateljstvu, molimo te.

Za ljude u nevolji i bijedi, da crpe nadu iz tvoje blizine, molimo te.

Za bračne drugove i obitelji da raste njihova ljubav te sve više postaju slika i prilika tvoje ljubavi, molimo te

Za nas ovdje okupljene da shvatimo kako je bez tebe sve besciljno i slabo, molimo te

Za naše pokojne, okupi ih na vječnoj gozbi svoje ljubavi, molimo te

To te molimo vječni Oče, po tvome Sinu, u Duhu Svetome, sada i sve vijeke vjekova.

 

Meditacija

Bože, ti si tajna ljubavi,

susret, predanje, život u punini

koji nam se predao

u utjelovljenoj ljubavi

i izlio se u naša srca,

prisutan pod prilikama kruha i vina.

Propovijedi:

1.

Kad djeca dolaze u jedan razred, najprije pitaju jedan drugoga za ime.  Ime je znak za jedinstvenu osobnost. Nitko ne želi  da ga se zamijeni s nekim drugim. A danas se čuje da sve velike religije svijeta slave i štuju jednog te istog Boga te da njegovo ime nije uopće važno - konačno, postoji samo jedan Bog. Da li je ime kojim nazivamo Boga stvarno nevažno? Ili se iza toga krije neka zamjena koju, među ljudima, ne bismo nikako mogli opravdati? I ako putujem na Daleki istok gdje jedva mogu razlikovati ljude, ne bi li onda bila velika pogreška reći da su svi ljudi isti? Ne bih trebao učiniti mnogo više napora da bih upoznao posebnost svakog pojedinog?

Kad se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu, tada ga je Mojsije pitao najprije za ime kako bi on Izraelcima mogao reći Božje ime. I dobio je odgovor: " Ja sam onaj koji jesam. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. " (Izl 3,14) Bog je rekao Mojsiju svoje ime i tako je izašao iz skrovitosti, on se pokazao nama ljudima i govorio nam. Ime Jahve je znak za tu beskrajnu Božju osobnost, onoga  koji je s ljudima započeo određenu povijest i u svom sinu, Isusu Kristu, je na poseban način produbio.

Tome nasuprot, ime Allah ima sasvim drugo značenje. Najprije ga ne trebamo shvatiti kao vlastito ime, nego je to jednostavno pojam za Boga.  Drugo, kod svake molitve se o tome Bogu govori: "On je Allah, jedan Allah, kojega se neprestano slavi, on ne rađa, niti može biti rođen i ništa mu nije jednako." Još jasnije govori Kur'an (4,171) "Zato vjerujte Allahu i njegovim poslanicima i ne govori (o Allahu) da je on Trojstvo...Allah je jedini Bog, silno uzvišen, da bi imao sina. " To znači da vjera u Allaha ne podnosi da ga se časti i vjeruje u njega kao Oca i Sina i Duha Svetoga. Alah ne može biti Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.

Ova spoznaja je još veća ako znamo da ime Božje nije samo ime, nego i program, poruka. I treba još više ovu poruku poznavati, još više i dublje spoznati Boga koji se objavio u Isusu Kristu. Čitamo u Evanđelju da Isusu nije bilo dovoljno ono malo zemaljskog vremena za sve objaviti o Ocu: "Još bih vam imao mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi". Tek kad dođe Duh istine, on će ih uvesti u svu puninu.

To je kao u velikom poznanstvu, poznaje se samo površno, može se lako zabuniti, pa zamijeniti jednoga s drugim. Tek kad se nekoga dugo pozna i s njim izgradi određena povijest, onda se može reći da se drugoga pozna.  Isus je pustio da se njegova osobnost upozna samo djelomično i učenici su dugo, dugo trebali razmišljati tko je i što je on i što to znači: "Ja i Otac jedno smo." (Iv 10,30)

Današnji blagdan Presvetog Trojstva nas, na poseban način, poučava da je Bog u samome sebi živ, da ima nutarnje odnose, jer je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. U vječnosti Sin izlazi od Oca i iz međusobne ljubavi izlazi Duh Sveti. Po tome što Bog saopćava svoju bit, rađa se Sin, po tome  što se  Otac i Sin međusobno ljube izlazi Duh Sveti.

Ipak nisu tri Boga, nego tri osobe koji posjeduju jedno jedino biće. Različitost ne razbija jedinstvo, kao što različiti glasovi u harmoničnoj melodiji ne razbijaju, nego tvore jedinstvo. Svaki glas dobiva svoju ljepotu tek kad s drugim glasovima zajedno zvuči. Bog Otac se ništa ne dijeli ako rađa Sina i s njim izdiše  Duha Svetoga. Njihovo jedinstvo je prožeto nezamislivom ljubavlju u kojoj bi ljudi trebali sudjelovati. "Jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim, po Duhu Svetom koji nam je darovan. " (Rim 5, 5)

Kako možemo ovog Boga beskonačne ljubavi zamijeniti s bogom koji ugnjetava?

2.

Čovjek - iskra ljubavi presvetog Trojstva

Sigurno ste se divili i čudili kako prava ljubav može promijeniti čovjeka.

- Dijete koje plače - umiri se kad se majka nad njim nagne.

- Ogorčeni ljudi pokušavaju opet imati povjerenja kad sretnu čovjeka koji je prema njima dobar.

- Zaljubljeni sve vide u jednom novom svjetlu, postaju puni ideja kako da obraduju voljenu osobu i bude, jedno u drugome, neočekivane snage i sposobnosti.

Da, prava ljubav je stvarateljska, ona ima u sebi snagu koja može činiti čuda. Ljubav koja ne misli na sebe, nego na drugoga je čudo: ne može se objasniti definicijama, znanstveno nije dokučiva. Nitko ne može ljubav "učiniti", na ljubav prisiliti. Ona nam se daruje, raste neopaženo ili nas jednostavno preplavi...Od kuda?

Stvaranje - izlijevanje trojstvene ljubavi

Današnji blagdan Presvetog Trojstva može nam pomoći otkriti trag kojim bismo mogli dati odgovor na to pitanje. Svjesno sam rekao trag, jer ni jedna pa ni najmudrija propovijed, ne može dokučiti o čemu se ovdje radi.

U Trojstvu nam živo svijetli najveća, najživlja ljubav koja postoji. Iz nje izlazi svaka ljudska ljubav, tu dobiva svoju snagu. Ova tajna nam govori da naš Bog nije Bog bez ikakvih odnosa, izolirani Bog koji je zadovoljan sam sobom.  Ne, on se daruje, on ljubi, on ne gaji samo prijateljske odnose, on je zajednica. Otac se tako predaje Sinu, a Sin Ocu da ta međusobna ljubav postaje treća osoba - Duh Sveti. To je krug ljubavi i uzvraćanje ljubavi, toliko jako da dolazi do  jedne "eksplozije ljubavi", izlijevanja ljubavi izvan sebe. Tako je nastao svemir, stvaranje u svoj svojoj ljepoti i različitosti, sa svim čudesima. Postojanje ovog svemira je rođeno iz ljubavi trojstvenog Boga.

Čovjek - baklja ljubavi Božje

Bog nije htio stvoriti samo bića koja nesvjesno hvale njegovu ljubav. On je želio imati nekoga tko će slobodno i svjesno sudjelovati na njegovoj ljubavi. "Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju". Čini mi se kao da čujem nutarnji razgovor između Oca i Sina i Duha Svetoga: „Naša ljubav je tako sretna, ozbiljna, uzvišena, toliko da želimo drugoga darovati da budu isto tako uzvišeni i sretni." Tako smo  mi ljudi pozvani u postojanje: da tako kažem, kao baklje ljubavi Božje i izlijevanje te ljubavi.

Mi, ja i vi, trebamo i moramo ovu baklju, ovu vatru Božje ljubavi darivati dalje. Kakva perspektiva!

No, već prvi ljudi su se odcijepili od ovog kruga Božje ljubavi. Nisu željeli živjeti iz snage i ljubavi jedno drugoga, nego su htjeli sami  biti "kao Bog".  I umjesto da su se osjećali slobodni i ispunjeni, zakopali su se u strah, laž i nasilje.  Obuze ih strah pred Bogom i sakrili su se pred njim koji ih je još uvijek ljubio.  Kakva tragedija!  I međusobni odnosi su srušeni i odmah su bili označeni nepovjerenjem i manjkom ljubavi.

A kako je Bog odgovorio na ovaj odlazak ljudi? Da li se sam zatvorio u svoju vlastitu ljubav i žalio zbog neuspjelog pokušaja? Današnje evanđelje nam govori da to nije bilo tako. "Bog je tako ljubio svijet da je predao svoga jedinorođenog Sina da svatko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni. " (Iv 3,16)  Pustimo da nas pogode ove riječi.  One nam daju još dublji pogled u Božju ljubav. Svoju ljubav nije uskratio, smanjio zbog ljudskog ne i odbijanja njegove ljubavi, niti je okrenuo u razljućenu kaznu. Naprotiv: da bi ljudi došli nazad u njegovu ljubav, Bog je izašao, da tako kažemo, iz svoje najintimnije tajne.  On nam, u utjelovljenju, postaje vidljiv, dohvatljiv i čujan.  On postaje jednim od nas da bi nam pokazao, svojim primjerom, kako njegova ljubav konkretno izgleda. I koliko je spreman poći daleko: sve do smrti na križu.  U mukama i smrti Isusovoj on uzima na sebe ljudski strah, nepovjerenje, zloću, izdržava sve to, stvarateljski, do kraja. U uskrsnuću on mijenja patnju i smrt u pobjedu, blagoslov i novi život: novo stvorenje - tako je Bog ljubio svijet...

Zazivati trojstvenu ljubav u znaku križa

Kad ovako razmišljamo, onda nam pada na pamet jedan poznati znak: znak križa s novim, dubljim smislom. Svaki put kad se prekrižimo, zazivamo na sebe ljubav Trojedinoga Boga, postavljamo sebe, iznova, u stvarateljski krug Božje ljubavi iz koje živimo i primamo postojanje.  I zato se sada, na kraju ove propovijedi, svi zajedno svjesno,  s razmišljanjem i pažnjom prekrižimo: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga...

Vjeruješ li

Propovjednik je zaključio zidaru  postaviti dvoznačno pitanje o Bogu: Vjeruješ li da postoji jedan Bog? - naravno da vjerujem- odgovori zidar. - I da je sve stvorio?- - da, da- odgovori zidar vjerujem to. - A tko je stvorio Boga?- - Ti- odgovori zidar. Propovjednik ga je gledao sasvim razočaran. Ma stvarno misliš da sam ja stvorio Boga? - Onoga- o kojemu stalno misliš i govoriš - odgovori zidar mirno.

Anthony de Mello: Minute besmisla

Predodžba o Bogu

Hvala Bogu da ne postoji  ono što 60-80 % naših suvremenika zamišlja da je Bog.

Karl Rahner

Usporedbe za Boga

Bog je kao zvono koje visoko gore visi. Zvono zvoni i poziva sve. Svi trebaju, bez razlike, doći u crkvu. Tako nas isto Bog svih, bez razlike, poziva na nebesku gozbu.

Bog je po svojoj milosti kao kiša. Kao što kiša jednako natapa zemlju i hridine, a hridina je kriva što ne rodi, isto tako Bog daje svoju milost svim ljudima, ali na jedan čudnovat način on zove jedne, a ne druge. Njegov put je pun čudesa.

Bog je poput ribara, kao što ribar lovi svaku koja grize, tako i Bog daje svakome svoju milost. Tako on želi privući u nebo svakoga tko zagrize njegovu udicu.

Bog je kao zdenac pun vode života. I kao što iz zdenca može piti i siromah i bogat, tako i božanski zdenac milosti stoji otvoren za sve, kako grješnike, tako i pravednike.

Abraham od svete Clare