Nedjelja u božićnoj osmini
Ove godine se blagdan sv. Ivana ispušta – svima koji slave sv. Ivana kaoo zaštitnika – imendan od srca čestitam/

Pozdrav:
Novorođeni kralj u Betlehemu neka bude sa svima vama
Uvod:
U čovjeku kojega dobro poznajemo, uvijek iznova, ćemo otkriti neočekivane dubine.

Tako Josip i Marija, u jeruzalemskom hramu otkrivaju da je dvanaestogodišnji Isus pozvan vršiti volju Oca nebeskoga. Ovo vršenje volje nebeskog Oca bi trebao biti životni program svake kršćanske obitelji. To možemo i sada naučiti pogledom u svetu nazaretsku obitelj. Najvrjedniji dar kojega roditelji mogu dati svojoj djeci jest da sami primjerno žive onako kako bi trebalo za ostvarivati volju Božju u svagdašnjem životu.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, ti si nas učio, riječju i djelom, da izvršavamo volju nebeskog Oca. U punom povjerenju u tebe govorimo ti, ovog svečanog trenutka:

Za sve kršćanske Crkve na cijelome svijetu, daj da kao „Božja obitelj" daju vjerno svjedočanstvo tvoje ljubavi - molimo te
Za sve koji nose odgovornosti u Crkvi i u društvu, podaj im mudrosti i umješnosti da rade na dobro obitelji u društvu - molimo te
Za mlade kršćanke i kršćane koji hoće izgrađivati budućnost Crkve, potakni ih u njihovoj radosti i oduševljenju da izgrađuju bolje i življe zajednice - molimo te
Za sve dgovorne u društvu koji nam danas nameću drukčiju sliku o čovjeku da shvate da njihov rad i9 djelovanje može donijeti sreću ili nesreću pojidincima i društvu - molimo te.
Za djecu koja ne doživljavaju roditeljsku ljubav, pošalji im dobrih ljudi, koji će im pokazati povjerenje, sigurnost i poštovanje, - molimo te
Za sve pokojne iz naše župske obitelji, posebno za našu pokojnu rodbinu, a na poseban način za one koji, kroz ovaj tjedan, imaju ishodnji dan, primi ih u svoj nebeski vječni mir - molimo te

Tebi, Gospodine Isuse Kriste, neka bude hvala i slava, jer si nam objavio ljubav i čovjekoljublje Boga Oca. Tebi hvala u vijeke vjekova

Meditacija

Ljubav ima ozdravljujuću snagu gradi mostove gdje
U svoju zaštitu uzmi sve koji se vole nastaju ponori..
Jer bez njih se ne događa ništa zdravog na ovome svijetu. Podnosi tamu onog kojeg ljubi.
Nitko ne može održati nježnost u životu, Ako netko tko je okamenjen
Nitko potpuno zagrliti počne cvjetati u blizini drugog.
Kao da bi on bio onaj koji potpuno ljubi. Tu se susreće ljubav.
Nitko ne čuva lijepo I ako netko pokušava tješiti
U nevidljivom na ovome svijetu
Nitko ne čuje plač to je onaj koji poznaje ljubav.
Ispod smijeha, Što bi bila zemlja bez sunca?
Kao da bi bio onaj kojega je ljubav zapečatila. Što je čovjek bez ljubavi?
Nitko ne može sačuvati nadu Zaštiti, Gospodine,
Za onoga koji sumnja u sebe samog, sve koji se vole!
Bilo da je on onaj koji posjeduje pronicavost srca Sabine Naegeli
Koji boravi u onima koji se vole.
Ljubav napućuje zemlju

Zrnca za izgradnju obitelji

Doživljavati radost i mir
Biti prihvaćen
Međusobno dijeliti život
U dobrim i lošim danima,
Kruh ljubavi primati i dijeliti
Smjeti lutati i tražiti u kući od djece i
Roditelja

Željeti dobro jedno drugom
Gledati i zagrliti
Međusobno se svađati i učiti pomirenju
Znati reći ja, ti, mi
Osjećati tamu i svjetlo
U nutranjem i vanjskom svijetu
Strahopoštovanje prema svemu što živi

Slaviti slavlja i u prijateljstvu živjeti
Druge ljude poštovati
Majka, otac, djeca ujedinjeni
U izvorima života slobodu i povezanost
Ostaviti tiho - i podržavati onog koji je
Uvijek s nama
Bogato i teško zajedništvo života.

Peikert- Flaspöhler

Kod kuće

Kod kuće sam ondje
Gdje netko na mene čeka
Gdje mogu moliti
Gdje mogu pogriješiti
Gdje mogu sanjariti
Gdje mogu ispružiti noge
Gdje se mogu izgovoriti
Gdje mogu glasno pjevati
Gdje uvijek ima mjesta za mene
Gdje mogu hodati bez maske
Gdje netko sluša moje brige
Gdje mogu biti sasvim u tišini
Gdje netko sa mnom dijeli moju radost
Gdje mogu pustiti korijenje
Kod kuće sam ondje
Gdje mogu živjeti

Vjerujem u obitelj

Vjerujem u obitelj
I u to da je to najljepša Božja zamisao.
Vjerujem da je to više od prisilnog saveza,
Više od mjesta za jelo i spavanje
Ili mjesto gdje stoji videorekorder.

Vjerujem da bismo mukotrpno trebali naučiti
Ovu riječ „slovkati", slovo po slovo:
ono „O" moglo bi značiti biti obuhvaćen, zagrljen
ono „B" moglo bi značiti briga, pažnja
ono „I" moglo bi značiti ime po kojemu će svatko biti prepoznatljiv
ono „T" moglo bi značiti teret, kojim nosimo jedan drugoga
ono „E" označuje energiju, snagu bez koje nema pravog života, ni nošenja križa
ono „LJ" označuje ljudskost koju učimo razvijati baš u obitelji, jer bi nas lako mogla prekriti pustinja loših navika.

Vjerujem,
da je obitelj škola nježnosti,
škola dijeljenja i sudjelovanja,
škola bez ocjena i kazni,
škola u kojoj svatko od svakoga nešto može naučiti.

Vjerujem u obitelj,
koja ne pokušava biti svijet bez mane,
nego ona koja ozbiljno misli
s predavanjem svih onih stvari koje su svete -
koje mogu ozdravljati,
poput sigurnosti i povjerenja,
što se može učvrstiti
zajedničkim slavljenjem blagdana.

Vjerujem u obitelj,
koja je prvo mjesto
gdje se Bogu može vidjeti trag,
a čovječnosti naučiti slijed,
koja je mjesto
gdje se zaboravljaju kućni sukobi,
jer radosna vijest tu dobiva ruke i noge,
i mjesto gdje postaje jasno
zašto uvijek govorimo o Duhu Svetomu
i o Bogu kao ocu.

Vjerujem u malu obitelj
sve dok se međusobni izdaci budu pisali
velikim slovima kao PRIMITCI
i sve dok se LJUBAV bude pisala velikim slovima,
onda će Božje bogatstvo postati stvarnost -
sada i nepotpuno u maloj našoj obitelji
a onda i potpuno u velikoj Božjoj obitelji
Rudolf W.

sveta Obitelj

....Tko hoće ideal Svete obitelji i svoju konkretnu životnu situaciju staviti pod isti šešir i živjeti ovu napetost, za takve je pogled na ovaj uzor može biti od velike pomoći:

Nesveta Sveta obitelj

Tu je Marija koju se moglo, zbog vanbračne trudnoće, izbaciti iz sela - njezin zaručnik je uzima k sebi da bi sačuvao privid dobrog glasa. - mislimo na brojne djevojke, koje u teškim situacijama traže izlaz, jer im društvo ne pokazuje nikakvo razumijevanje.
Tu Marija mora, u jednoj seoskoj štali, donijeti na svijet svoje dijete, jer ne postoji krov pod kojim bi, sa svojim životnim suputnikom, mogla stanovati. - Ništa ih to ne razlikuje od mladih ljudi koji trče od jedne stambene zajednice do druge i čuju nema ništa slobodno, preskupo!
Tu je sveta obitelj koja mora živjeti u teškim okolnostima nakon bijega iz Palestine i moraju živjeti u azilu u Egiptu - koliki roditelji, kao izbjeglice, ne mogu svojoj djeci pružiti dom i sigurnost.
Tu se dječak Isus osamostaljuje i ostaje, mimo znanja roditelja koji su ga zabrinuto tražili i pitaju ga, potpuno iritirani, zašto im je to učinio. Svaki od nas poznaje roditelje ili sam doživljava da djeca idu, njima potpuno, nerazumljivim putovima.
Ne znamo koliko dugo je Marija imala podršku rada Josipovih ruku i koliko je vremena morala nositi teret samohrane majke. - Danas ima sve više majki čiji su se muževi udaljili i ne mogu same nositi teret svih društvenih obveza.
Tu je Marija koja je vidjela nevolju zaručnika u Kani i htjela im je pomoći. A sin ju je, pred svim gostima i domaćinima, tako ružno odbacio. - Koliko se ljudi danas nalazi u njezinoj situaciji i osjećaju se povrijeđeni, poniženi i najradije bi propali u zemlju.
Tu su roditelji koji, s velikom brigom, prate nastup svog sina u javnom životu, a taj sve češće dolazi u sukob s zakonima i javnim mišljenjem. - To osjećaju brojni roditelji čija djeca nemaju najbolja iskustva sa zakonima.
Konačno, ostaje majka koja treba podnijeti bol i sramotu, jer je majka jednog osuđenog. - kako se osjećaju, danas, jedna majka, jedan otac ako dijete izazove smrtnu nesreću, umire od droge ili mora dugo ležati u tamnici?

Pogled na svetu obitelj može ukloniti dosta napetosti između ideala i stvarnosti. Za sve obitelji, za sve obitelji koje moraju shvatiti neshvatljivo i nositi nepodnošljivo, može biti vrlo utješno znati da je Bog, u svojoj obitelji u kojoj je živio na zemlji, osjetio sve nevolje u najgoroj težini - vidljivi znak solidarnosti sa svim obiteljima, kojima je svagdašnjica drukčija od čežnji i koje moraju trpjeti zbog činjenica s kojima teško izlaze na kraj.
Pitanje: jesu li na kraju učitelji, župnici i svi drugi društveni teoretičari išta naučili od svete obitelji?
Kad bi naša zapadna Crkva mogla naučiti od latinoameričke Crkve tekstove Pisma staviti pred konkretne životne okolnosti i tako ih čitati i shvaćati, onda bismo mnogo lakše radili u obiteljskom pastoralu, nego što je to danas. S pogledom na svetu obitelj, umjesto idealiziranja, treba govoriti: "Ljudi poput mene i tebe imaju, u svojim naporima, sigurno utočište u velikoj Božjoj obitelji."
pisac nepoznat

Što je kršćanska obitelj?

Kad su završili blagdani, oni se uputiše kući. Mladić Isus je ostao u Jeruzalemu, a da to nisu opazili njegovi roditelji. (Lk 2,43)

« Što je to obitelj?», pita se jedan šesnaestogodišnjak. « Mičem se svojim starcima s puta. Oni se i onako grizu međusobno ili ako već razgovaraju, onda razvaljuju žvale na druge ljude ako se sa mnom ne svađaju; jer to je za njih zahvalna tema. Kakav bih ja trebao biti kad bih si dao malo truda i da se ja ne trudim dovoljno. Uvijek isto... Onda mali sa svojom galamom. Ali ako ja pokušam slušati muziku, odmah se bune. Ako mi nešto ide na živce, onda je to obitelj.»
«Ovako nisam zamišljala obitelj», govori mlada majka četvero djece. »Sav posao ostaje na meni. Muž dolazi na večer kući, pojede i nestane. Danas kuglanje, sutra nogomet, preksutra sastanak sa kolegama, onda radni dogovor i što sve ne, konačno njegova prijateljica, o kojoj, naravno ništa ne priča. A da ja imam želju i čežnju za ljubavlju, da ja čeznem darovati ljubav, on je to davno zaboravio. Odgovornost za djecu ostaje na meni. Od njega čujem samo prigovore. Kao da bih ja nešto mogla promijeniti da sin ne živi s prijateljicom, a da nisu vjenčani i starija kći uskoro dobija vanbračno dijete, a da ne zna čije je. Obitelj - ne, nikada više!"

«Obitelj - najgluplje rješenje koje još ne mogu prihvatiti», izjašnjava se otac. «Cijeli dan moram raditi, a kad dođem kući, moram slušati predavanja svoje žene o beznadnoj djeci. Ako ponekad izađem, nastane pakao: ni jednu večer ne možeš biti kod kuće! Svašta ti se vrti po glavi, samo ne obitelj. Ako ostanem kod kuće, sjedim pred televizorom. Ako pričam o politici, ona govori: od toga ne razumijem ništa! Obitelj - prevelika cijena za redovito jelo i piće, za čisto rublje i krov nad glavom.»

Na ovoj pozadini koja je, za neke, možda, previše tvrda, ali za mnoge je i previše svijetla, jer imaju mnogo veće probleme i opterećenja, podiže se uzor kršćanske obitelji kako su nam je ocrtavali brojni propovjednici. Nazaretska obitelj: Marija - toplo i nježno srce puno ljubavi, Josip - vjerni i brižni čuvar, Isus - poslušni sin sve do 30. godine, u roditeljskoj radionici; bez ljutnje, bez problema, sve u mirnoj harmoniji, u jedinstvu punom ljubavi i sretni jedan uz drugoga i jedan s drugim. Ukratko - idila. I to bi trebao biti uzor kršćanske obitelji. Ako pogledamo Bibliju, vidjet ćemo nešto drukčije. Susrećemo mladu obitelj o kojoj se na veliko priča, jer je termin vjenčanja previše kasno. Dijete je već na putu, rekli bismo danas. Ekonomski uvjeti nisu izgledali tako ružičasti. Da su imali novca, mogli bi dobiti neku hotelsku sobu. Ali su imali taman toliko da su dobili nužni smještaj negdje u štali ili u blizini štale.

Nešto kasnije, ta će obitelj biti politički progonjena. Jedan vladar se bori za svoju vlast. Žrtve njegova terora su djeca. Moraju bježati daleko, u Egipat - sudbina protjeranih.

U dvanaestoj godini Isus ide na hodočašće u jeruzalemski hram, sa svojim roditeljima. Kad su svečanosti bile pri kraju, Isus ostaje u Jeruzalemu, a da o tome nije obavijestio roditelje. Prevelika je bila njihova briga. I umjesto da se ispriča, on ih pita: «Zar niste znali da moram biti u kući Oca svoga?» Ne, oni to nisu znali. Ovdje govori mladić koji roditeljima jasno ukazuje da on želi i da će ići svojim vlastitim putovima. Ništa drukčije ne doživljavamo u Kani Galilejskoj: «Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao!» (Iv2,4) Nije dopustio da mu se govori.

Evanđelist Marko govori o jednom kasnijem događaju: «Isus uđe u kuću i opet dođe toliko ljudi da ni on, ni učenici nisu mogli jesti. Kad su to čuli njegovi rođaci, uputiše se da ga na silu odvedu, jer se govorilo da je izvan pameti.» (Mk 3,20-21) Iz svega ovoga se ne vidi obiteljska solidarnost, naprotiv žele povući ovog člana obitelji, jer im postaje nesnosno pripovijedanje i neprestano okupljanje oko njega. Rodbina se ljuti zbog njega, jer je on tako drukčiji kako nitko ne želi, jer se ponaša izvan svih okvira.

I gdje završava njegov put? Na križu. Uz njega stoji majka koja mora ostaviti i zadnju nadu da će ipak sve dobro završiti. Isus, njezin sin, završava pred očima mnoštva kao osuđeni razbojnik. Ona je sama vjerovala da je sve krivo shvaćeno, drugi vjeruju ono što vide!

Nazaretska obitelj - idila? Ja to tako ne vidim. Biblija govori sasvim drugačije. Sveta obitelj je obitelj s problemima, brigama i poteškoćama. Tu nalazimo i krajnju bijedu, strahovita opterećenja i poteškoće odgoja u sukobu generacija. Tu vidimo ogovaranja susjeda i zlovolju među rodbinom, sve do pokušaja nasilja nad njim. A zatim, ljubljeni sin dolazi u konflikt sa zakonom i bit će smatran teroristom - kako je to bilo teško za njegovu majku. Izreći će se smrtna kazna i izvršiti.

Doista, sve drugo samo ne idila. Ali kako je utješno, za nas, znati da Bog zna kako to izgleda kad je novčanik prazan, kad se ogovara muža, djecu, kad nastupaju poteškoće u odgoju, kad dolazi do sukoba među rodbinom, kad se upadne u konflikt s Crkvenim ili državnim zakonima, kad nas dohvate patnja i smrt. To sve Bog zna iz vlastitog iskustva. I zato ima razumijevanja za tebe i otvoreno uho i srce koje ljubi. Tako smo došli pred pitanje što je kršćanska obitelj? Na to, ovdje, možemo samo nepotpuno odgovoriti. To je obitelj u kojoj pogled na Isusa Krista daje životvornu sigurnost koja vrijedi i onda kad neki član obitelji pođe stranputicom ili je nešto skrivio, u kojoj razgovor ne prestaje i kad se ima dojam da se ništa zajedničko ne može učiniti, jer ponori izgledaju nepremostivi, u kojoj živi ljubav koja pokazuje da ljubav Kristova ne poznaje granice i koja se širi i na one koji su sami sebe proglasili neprijateljima, u kojoj postoji oproštenje pa i onda kada se sto puta pogriješilo, u kojoj se povlače zaključci i druge se pokušava drugačije gledati. U kojoj molitva ima stalno mjesto i ne prestaje ondje gdje se dolazi do vlastitih granica i sposobnosti i sudara sa vlastitom ljubavlju, jer se tada Bogu predaje ono što sami ne možemo učiniti. I ondje gdje postoji patnja, kao i ondje gdje se, u bezizlaznim situacijama, živi iz nade.

Sve je to poznavala i sveta nazaretska obitelj. To dijete koje je puno obećavalo, beznadno završava, ali to nije bilo konačno. Isus je uskrsnuo od mrtvih. I to je moj poziv. Bog, moj otac, će iz stotina smrti mojih nadanja stvoriti jedan prozračan život, sjajan, slobodan i pun ljubavi. I njemu hvala za sva iskustva koja do sada imam i koja mi daju naslutiti nešto od svega onoga što ću konačno doživjeti ja i vi, i vaše obitelji.