Bogatstvo

Novac kojeg čovjek ima, utječe na slobodu, ali onoga tko za njim trči čini robom.
Jean- Jacque Rouseau
Novac nije sve, ali je puno novca već nešto.
G.B. Shaw

Novac sliči na jezersku vodu, što je se više pije, više se za njom žeđa.
Artur Schopenhauer, filozof 1788-1860.
Ako želiš upoznati vrijednost novca, onda posudi neku svotu.
Benjamin Franklin

Naše potrošačko i trgovačko društvo počiva na ideji da se sreća može kupiti kao što se može kupiti sve drugo. I ako se za nešto ne treba platiti, onda to nekoga ne čini sretnim. No, sreća je nešto sasvim drugo, nešto što izlazi iz čovjekovog zalaganja, iz njegove nutrine i ne košta nikakvog novca, sreća je nešto najjeftinije na svijetu, a to još ljudima nije jasno.
Erich Fromm, psihoanalitičar
Nije teško naći ljude koji su sa 60 godina deset puta bogatiji, nego što su bili sa dvadeset. Ali ni jedan od njih ne misli da je deset puta sretniji.
Georg Bernard Schaw, pisac

Bogataši bi trebali biti vrlo sretni kad bi bili samo polovicu sretni od onoga što siromašni o njima vjeruju.
Charles Tschop
Pravilan odnos prema novcu je škrti stid.
Henry Miller
Novac je bljuvotina moći.
Friedrisch Nietsche
Doista novac ne čini nikoga sretnim, jasno novac kojega imaju drugi.
George Bernard Schaw
Novac ide za vlastitom koristi i sigurno vodi k zloupotrebljavanju.
Albert Einstein
Tko misli da se novcem može sve kupiti, lako pada u napast da je za novac spreman sve učiniti.
Benjamin Franklin
Ako čovjek nema novca, misli na novac. Ako ima novca, onda misli još samo na novac.
Paul Getty

«Pecunia non olet»

Kad je Vespazian preuzeo rimsko carstvo nakon rasipnog Nerona, našao je carske blagajne prazne. Bio je primoran povećati stare poreze i uvesti nove, posebno za Židove koje je pobijedio u jednoj pobuni. Tako je i uveo porez na mokrenje. Njegov sin Titus se na ovo namrštio i prigovorio ocu da se takvog što ne smije činiti. Car uzme novčić stavi ga sinu pod nos i upita ga da li smrdi. Kad je Titus niječno odgovorio, otac mu rastumači da je baš taj novčić došao od poreza na mokrenje. Na Vespazianovo pitanje Titus je jednostavno odgovorio: »Non olet.» «Novac ne smrdi» i to je postalo poslovicom.
Iz letka povijesnog muzeja u Beču

Novac je njegovo božanstvo

Poglavica južnog jezera priča svom narodu o jednom putovanju Europom.

«Govori Europejcu o Bogu ljubavi,on pokriva svoje lice i smije se. Smije se zbog tvog načina mišljenja. Pruži mu bijeli,okrugli komad metala ili jedan veliki papir, odmah mu se oči šire i slina mu dolazi na usta.Novac je njegova ljubav, novac je njegovo božanstvo.Ima mnogo bijelaca čije su oči oslijepile od brojanja novca.Ima mnogo onih koji su zapustili prijatelje, smijeh, čast, savjest, sreću pa čak ženu i dijete zbog novca, a skoro svi zbog toga žrtvuju zdravlje. Ali isto tako u zemljama bijelaca nije moguće od izlaska sunca do zalaska biti bez novca. Za sve moraš platiti.
Willi Hoffsummer: Male pripovijesti

Žeđati za Bogom

Kako se može potaknuti magarca da pije? I kako se može, uz svo poštovanje, nekoga čovjeka potaknuti da žeđa za Bogom ako je on tu žeđ izgubio, ako je ovu žeđ zamijenio rakijom, televizijom, vožnjom auta? Treba li pokušati štapom? Magarac je tvrđi od svih naših štapova. A osim toga, tko bi danas prihvatio takve izvanredne mjere? Treba li mu da sol obliže? To bi bilo mučenje životinje. A kako ga onda potaknuti da slobodno pije? Izgleda da postoji samo jedno rješenje: treba dovesti jednog žednog magarca koji će požudno i pohlepno piti. Bez velikog teatra, jednostavno, jer ima nezasitnu žeđ. To će djelovati na njegovog kolegu tako da i on prigne glavu prema posudi i da se napije hladne vode.

Ljudi, koji su gladni i žedni Boga su, za druge ljude, puno bolja propovijed nego svi najbolje sastavljeni govori.
Willi Hoffsummer: Kratke pripovijesti

Misno slavlje

Uvod:
Novac često puta upravlja našim mislima. Sigurno je da svaki čovjek može biti sretan ako ima sigurne prihode, osigurano radno mjesto. Za izgradnju života u sigurnosti je potrebna materijalna podloga. No, ovdje govorimo o ljestvici vrednota: zemaljska dobra ne smiju zarobiti čovjeka, ona su mu dana samo na raspolaganje – „povjerena". Jer, pravo bogatstvo nije ograničeno samo na ovaj svijet, nego je to Gospodin, Bog naš. On je cilj našega hodočašća kroz ovaj život u kojemu nikada nismo „kod kuće". Tako se obratimo Gospodinu.

Molitva vjernika
Bože i Oče naš, ti znaš što nam treba, ti poznaš svakoga od nas. Znaš da smo često oduševljeni materijalnim dobrima. Zbog nas ljudi i zbog tvog kraljevstva molimo te:
• Za sve koji rade s materijalnim dobrima i novcem, da ne posegnu za tuđim bogatstvom
• Za sve koji su zasljepljeni blještavilom i izvanjskim sjajem, da konačno otkriju prava dobra
• Za sve koji odlučuju o raspodjeli bogatstva da uz brigu za dobro poslovanje, ne zaborave krepost milosrđa
• Za sve koji planiraju trgovinu da planiraju i kako olakšati zaduženje siromašnih naroda
• Za sve koji su, iz ovoga života, pošli opterećeni da u neograničenoj mjeri osjete dar nezaslužene Božje ljubavi

Bože, kako ti neograničeno obogaćuješ naš život. A mi smo, često, zasljepljeni lažnim bogatstvom. Zato te sada molimo za tvoj blagoslov koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Meditacija

Imam tisuće želja,
Tisuće želja i još više, a ako se te želje i ispune
Moje srce ostaje prazno.
Želim brz auto, samo za sebe.
I imam ga, a onda se pitam: mora li biti tako velik?
A onda počne hrđati i što mi na kraju ostaje kao nada?
Želim kuću s vrtom i to samo za nas.
Imam je, a onda se pitam: treba li biti tako velika?
Počne otpadati žbuka – i što mi ostaje kao obrana?
Želim novu zemlju, za ljude male i velike.
Tu bi trebalo biti mjesta za slonove, tigrove i lavove
I da ni jedan rat ne uništi taj svijet
Da ga ni jedan čovjek ne može pretvoriti u prah i pepeo.

Propovijedi:

a) Iz stvarnosti nastaju zahtjevi

Vlast novca je strahovita, često upotrebljavamo rečenicu „svijet je takav kakav jest". Mnogi ljudi troše novac kojega nemaju, za stvari koje ne trebaju da bi imponirali ljudima koje ne mogu podnijeti. Bogatstvo ima moć fascinacije koja, ponekad, potpuno mijenja ljude, uglavnom u negativnom smjeru.

Materijalna laž kojom se služi upravitelj iz evanđelja umanjuje privredni (financijski) dug, ali dužnici upadaju u jednu, još dublju, zaduženost, jer onaj odbačeni upravitelj ne može više dati nikakav popust, njegove su ovlasti završene. Stvarnost je vrlo mračna. Što je zapravo vrijednost koju ovdje treba spomenuti? Vidimo da je svatko tko svoj život uređuje samo prema mjerilima materijalnog bogatstva, zapravo vrlo siromašan. Jednostavan primjer toga je: tko ulazi u neku robnu kuću kao čovjek, promatran je kao „stranka – kupac" ili „potencijalni lopov". To potvrđuju mnogi sustavi osiguranja. Iz robne kuće odlazi kao potrošač. Bogatstvo ima zavodničko djelovanje i čovjek postaje ovisnik o potrošnji, tone u veliku napast posjedovanja koju posvuda primjećuje. Zato je razumljiva napast umnažanja dolara (ali i krađe). Tako raste razina zahtjeva za životnim standardom, socijalnom sigurnošću, tzv. samoostvarenjem.

b) Dolazi trenutak u kojemu neće biti izgovora

„Tko živi u obilju, brzo zaboravlja Boga!" Odnos prema posjedu i novcu su važni za spas duše i čitavoga čovjeka. Životni tijek mnogih ljudi je „popločan" samim izgovorima – „mi smo djeca našeg (zahtjevnog) vremena; „čiji kruh jedem, njegovu pjesmu pjevam" (prisiljen sam činiti što i drugi); „u starosti ću se ponašati mnogo mudrije..."

Iz Isusovih riječi u evanđelju jasne su posljedice spoznaje i za život. Sloboda ljudskog srca za Boga i ljude i pohlepa za novcem nisu spojivi. Tko nije sposoban za odluku, može već sada, za života, biti na putu za smrt. Ako mi smrt sve oduzima što sam materijalno stekao i ako nisam ništa pripremio, onda će to umiranje biti dugačko.

c) Ne živjeti ograničen samo na zemaljsko

Bog ljudima daje otvorenu šansu (i u našem, socijalno osiguranom, svijetu) da dademo smisla svome životu. Trebamo naučiti prihvatiti svoje sposobnosti, razviti ih i predati dalje plodove svojih napora. Prilijepiti se samo uz vlastite želje otežava pristup nebu koje je uvijek samo dar, ne može se zaslužiti „proračunatom trgovinom". Vrlo je opasno ograničiti se samo na materijalno i to učiniti životnim pravilom, jer onda nestaje sposobnost oslanjanja na Boga. „Ljudska stvar je planove stvarati, a ostvariti ih je Božja stvar."

Usporedba koju smo upravo čuli, a koju je Isus ispripovjedio, zvuči najprije malo neobično: tu Isus hvali pokvarenog upravitelja koji je konačno i lopov i lažljiv. On vrlo širokogrudno postupa s imanjem svoga šefa i tako osigurava simpatije ljudi. Onda će ga dužnici njegova šefa rado primiti kad kad bude istjeran.
Isus ne hvali pokvarenog upravitelja za to, jer je nepravilno postupao s imanjem svoga šefa, nego zato što je znao upotrijebiti novac i položaj, posjed. Nepravedni upravitelj je uvidio da nema nikakvog smisla odvajati novac i stavljati ga sa strane. To je već viđeno, nego on odvaja novac da bi stekao nešto boljega: prijatelje.
Ako uzmemo da je sasvim podlo ono na koji način on stiče prijatelje, ipak upraviteljeva mudrost nimalo nije loša: ne vezati se za novac, ne sakupljati blago, sticati slavu i u njoj uživati, nego sve što ima na raspolaganju upotrijebiti je za jedan viši cilj.
A to je ono što mi ovdje često puta zaboravljamo, tj. da sve što imamo treba služiti kao sredstvo da iz ovoga svijeta zaslužimo onaj drugi.
No, ne se radi o tome da se ako imamo novca viška pitamo što bismo trebali činiti. Mudrost zapravo počima da se pitamo želimo li zaraditi novac. Trebamo li sve naše sile, sposobnost, vrijeme uložiti samo u novac ili postoje i neki viši ciljevi?

Naravno - to znam i ja - da mi trebamo novac da bismo preživjeli. I zato Isus upotrebljava slike iz života rada i rad ne smatra ničim lošim. Pavao čak naglašava da je vrlo često radio i zarađivao za kruh svojim rukama.
Postavlja se pitanje da li mi trebamo više novca pa za to trebamo i više raditi, tražiti bolji posao, prihvatiti svaki izazov.
Zar to nije vrlo pogubno a sve raširenije je da mnogi parovi ne žele više djece samo zbog materijalne podloge? Zar je u pedesetim ili šezdesetim godinama bilo bolje? Zar se zemlje s velikim brojem stanovnika nalaze u boljem stanju nego mi, jer imaju više djece?
Zašto uopće radimo? Za naš bankovni račun, za mirovinu, za sljedeći odmor ili nešto slično?
Sigurno će mnogi reći pa i mi među njima, da radimo zato da bismo imali sigurniji i sretniji život. Ali put do sreće se gleda sasvim različito. Za nekoga je sreća da sam sebe sve više prisiljava.
Drugi imaju upraviteljevu mudrost. Sreću nalazimo samo u ljudima koje smo usrećili i kojima smo pomogli. Ispunjenje ćemo naći samo ondje gdje smo mi ispunili. Blaženstvo ćemo mi naći samo ondje gdje smo mi učinili druge blaženima.
Ne možemo mnogo promijeniti manjak djece u našoj generaciji. Ali svi možemo promijeniti način razmišljanja: živimo li još? Ili radimo li još?

2.

Svakoga dana nas sve više i više nas obasiplje brdo reklama. Počam od knjiga, preko potrepština za crkvu, do stvari za groblje. Od prospekata za građevinarstvo do proizvodnje vina i vinogradarstva. Dobio sam i kalendar, opet kao reklamu. Taj kalendar ima za svaku sedmicu dvije stranice. I kad sam razgledao, uočio sam da na početku svakog prvog dana stoji prazno s velikim naslovom: prioriteti, da na početku svake sedmice promislim koji su mi prioriteti. Što mi je te sedmice posebno važno.
Tada sam se počeo pitati a što nije meni iduće sedmice neobično važno. Odavna sam htio srediti svoj pisaći stol, pa auto sam trebao hitno oprati. Ali to svakako nisu prioriteti koje bih stavio na početku tjedna, a to se dade vrlo brzo srediti ako se jednom počme.
Možda su prioriteti stvari koje bih ja trebao postaviti ispred svih drugih stvari koje bih trebao učiniti u jednoj sedmici. A posebno ako je neki termin pred vratima, onda se čovjek uhvati posla.
Upravitelju iz današnjeg evanđelja se dogodilo slično. Tek kad mu se gospodar zaprijetio otpustom, postaje revniji. Počima činiti dobro, jer zna da uskoro počima novi život.
On to ne čini baš na najpošteniji način, moglo bi se to nazvati i prijevarom – ali, u najmanju ruku, on nije glup. Postavlja sasvim određene prioritete.
"Načinite sebi prijatelje, nepravednim bogatstvom da biste bili primljeni u vječne stanove, kad bude s vama gotovo", tako se tada zvao moral.
I tako Isus dolazi na našu temu: vrijeme kad budemo napuštali ovaj svijet. Što mi činimo danas za budući svijet? Koje prioritete stavljamo s obzirom na to danas, idućega tjedna? U našem životu?
Možda i pokušavamo živjeti Bogu ugodno, možda nam je život i ugodan. Kao malo zabavne šetnje. Malo Bogu, malo zabavama. Isus, koji nas pozna vrlo dobro, o tome misli: "Ne možete služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu." Mi bismo trebali postaviti prioritete, odlučiti se (danas vrlo teška vježba - donijeti odluku).
A ipak smo mi poput onog upravitelja, stojimo u službi Boga, ali rasipamo njegove darove. Jesmo li doista mirni?
Isus nas podsjeća na termin kad naš život dođe kraju. Iako bismo ga mi tako rado potisnuli, on nam je sve bliži, a mi kao da to ne želimo znati.
Možemo li sebi za uzor uzeti nepravednog upravitelja? Sada i novac, i luksuz i ugled smatrati za ništa, da bismo bili obogaćeni za našeg života?

Postavimo sada ispravne prioritete u naš sedmični kalendar!

3.

Od svega se može nešto naučiti

I Gospodin pohvali mudrost nepravednog upravitelja i reče :» Djeca ovoga svijeta pametnija su od djece svjetla u ophođenju s jednakima.» Lk 16, 28
« Od svega se može nešto naučiti», reče jednom Rabbi Sadagora svom učitelju. «Ne samo od onoga što je Bog stvorio može nas nešto naučiti, nego i od onoga što je čovjek napravio». Zdvojno upita učenik: »A što se može naučiti od željeznice?» «Da se može mnogo propustiti ako se dođe minutu kasnije.», bio je odgovor Rabbija. «A što se može naučiti od telegrafa?« upita učenik. Učitelj odgovori: »To da se svaka riječ broji i plaća.» « A što se može naučiti od telefona?» « Da se ovdje čuje što se tamo govori.» Sigurno je učitelj uspio učenika poučiti, jer učenik je šuteći, pognute glave napustio učitelja. Isus je znao da se može naučiti od svake stvari ponešto. Sve što je negdje susreo uzeo je u svoju religioznu svijest. Zbog toga se, kod njega, nisu sukobljavali svakodnevni život i vjera. Ovdje možemo razumjeti da svaki dan našeg života, a ne samo nedjelje ili čas umiranja, imaju nešto zajedničkoga s našim «biti kršćanin».
« Od svega se može naučiti». Koliko je Isus ovaj princip shvatio pokazuje činjenica da nam stavlja pred oči pokvarenog upravitelja kao uzor. To je on učinio, jer je smatrao da nam i zao čovjek može reći nešto dobra. Možda je Isus imao neki drugi razlog da nam lopova stavi pred oči. Jer nije Isus govorio samo običnim ljudima, nego i ljudima koji su bili školovani, u njegovom govoru je bilo nešto provocirajućeg. Ili, zar se i mi ne bismo zamislili kad bi nam bilo rečeno da možemo mnogo stvari naučiti od nekakvog varalice ako padnemo u neku opasnost iz koje se više ne možemo izvući.
Tako smo došli do teme koja se postavlja sama od sebe: «Tko će reći nekome kako se rješavaju njegovi problemi i kako se izlazi iz krize?» Upravo onaj nepravedni upravitelj, o kojemu je bilo riječi malo prije. On je upravljao imanjem svoga gospodara. I zato mu je rekao: «Dalje ne možeš vršiti službu upravitelja». Ove riječi su ga bacile u zabrinjavajuću situaciju iz koje se on, u pripovijesti, izvukao, iako na nepravedan način. On nije bio čovjek teorije, nego prakse. Može i nama pomoći izaći iz teških situacija ako ga upitamo. Njegova reakcija je odgovor na naše pitanje.
Čovjek je najprije sačuvao potreban mir. To je mogao, jer je vjerovao da nema situacije koju se ne bi, na neki način, moglo promijeniti. Ova mu vjera pomaže da savlada situaciju u koju je upao, da je jasno shvati i nutarnje prihvati. Ona ga čuva od «slatkog otrova duše - samosažaljenja» (Dostojevski) koje nam oduzima najveće duševne snage i priječi nas i tjera nas da ništa ne činimo, nego da uvijek dublje padamo pod udarcima naše nesreće.
Ovaj čovjek nam pokazuje da nas problematične situacije prisiljavaju da budemo mudri i odlučni za nešto učiniti. Bespotrebnim je smatrao sve što bi mu moglo otežati situaciju. Rješenja koja mu nisu odgovarala odbacuje. Tek kad mu je palo na pamet ono što bi mu moglo osigurati kakvu takvu budućnost, bio je time zadovoljan.On je široke ruke krivotvorio poslovne knjige svoga gospodara tako da su dužnici gospodara bili mnogo manje opterećeni. Time je postigao dvostruko: zadobio je zahvalnost i naklonost dužnika i na drugi način uvukao je dužnike u svoje kolo ako bi mu baš po zlu krenulo.
U Isusovim očima ovaj je upravitelj varalica, ali vidio je Isus s kakvom jasnoćom je ovaj uvidio svoju situaciju i u nepoštenom ponašanju nešto što može biti uzor. Bili su to: ovaj jasan pogled i odluka da nešto učini i zato ga je pohvalio: «Djeca ovoga svijeta pametnija su od djece svjetla.» Ovime je Isus pokazao svoju želju da oni koji žele ući u Kraljevstvo moraju svoju situaciju jasno shvatiti i isto tako odlučno postupati. Jer tko želi ubuduće živjeti, mora danas snositi odgovornost.
Što to znači vidi se na ruskom piscu Lavu Tolstoju. Godinama je teturao između svoga vjerskog uvjerenja i svoga konkretnog života. To je ostalo do duboke starosti. Konačno su ga pitali zašto stalno govori umjesto da učini ono što govori i tako uživa, zašto konačno ne bi sredio svoj život i tako bio primjer. Onda se uputio. On je u magli i noći pobjegao iz svoje kuće da bi kao 82 godišnjak živio u samoći svoje vjere. I upravo na kolodvoru Astapowo zateče ga smrt. Onda reče njegov liječnik, a prijatelj šefa kolodvora: »Tek ova smrt je ispunila i ozdravila njegov život.»
Usporedba iz evanđelja nam postavlja pitanje: da li mi imamo jasne poglede i odlučnost da idemo putem vjere. Tko sluša propovijedanje Isusovo, uočit će da Isus uvijek govori volji ljudi i ispituje kako je odlučna. Isus nas potiče na odlučnost u vjeri. Gdje čovjek sluša riječ Božju i odlučno po njoj živi, tu mu se otvara put k spasenju. Dobiva novi pogled i živi u novome svijetu.