GOSPODIN JE MOJ ŽIVOT
Gospodine i Bože,
pute i istino mog života.
Duša mi kriče za tobom, Ti Najviši.
Gledaj, na se sam natovarila
težak teret (grijeh).
Molim te za kruh,
i znam da uzimamo ono
što ne stoji pred nama.
Molim te za oproštenje
jer sam sukrivac umiranja svijeta.
Duša mi kriče za tobom, ti Najviši
ne podnosim više ni zlato, ni tamjan
ni pjesme.
Pomisao na privezane prekrižene ruke,
i zatvorene oči
bude u meni gađenje. Stid me je.
A ti živiš u barakama
ležiš u kloaki velegrada
preživljavaš među brdima otpada
i otpacima gradskih proždrljivaca.
Umireš od odbačenosti, glada i jada
ubijen od zavisti onih koji vladaju.
Gospodine, moj Bože,
a govori se
svijet je u redu.
Ne podnosim više taj "red"
i tu okoštalu pobožnost.
Gledaj, natovarila sam na sebe
težak grijeh.
Uzmi moje ruke kao tvoje oruđe
otvori mi oči i srce.
Gospodine i Bože
pute i istino moga života
pokaži mi se
jer moja duša vapi za tobom. K. Leitner
Odbačen
Riba
Koju su izbacili morski valovi
Sve do krajnjih obala.
Tu je ostala na kamenim klisurama
Koju ne dohvaćaju
Vode koje se valom u more vraćaju,
Leži sama,
Tražeći zraka.
Kako se privija
Kako se muči,
Izvan morskih obala
A tako blizu vode.
Tada dolazi netko
I baca je u more
Ovaj put je spašena.
Kako često će naići
Netko tako milosrdan?
Martin Gutl, Loblid vor der Klagemauer
Neupotrebljiv
Sa pedeset
U pred mirovinskom stanju
Sa šezdeset neupotrebljiv
Na modernom tržištu rada
Želja za sudjelovanjem
Za biti prisutan i pripadati
Tjeraju ih u osjećaj gubitka
U njihovim bilancama
Njihov govor o zasluženoj mirovini
Njihova opomena
Za pažnjom
Zvuči gordo
Jer se od danas do sutra
Više ne zna tko je tko.
Mlađi imaju pravo
Oni trebaju iskustva
Oni su kompjuterska generacija
Oni su na redu
Oni daju što znaju i umiju
Dokle god je to novo
Povući se, dati ostavku
Ali
Kamo sa još
Toliko snage koja se može upotrijebiti.
Tko pita za iskustvo
Dobiveno u životu i staležu.
Mnogi gube osjećaj samovrijednosti.
Gospodine, daj nam spremnost
Za daljnja djela
Djeca, učenici, bolesni, stari,
Azilanti, osamljeni,
Čekaju na ljude
Koji se ne trebaju boriti sa svojim vremenom
Ispuni nam život smislom
Daruj nam radost u svakom životnom razdoblju.
Theresia Hauser: Du bist nahe
U noći
Sjedimo ja i prijatelj pri jelu. Njegove nevjerne, rastvorene oči su prekinule naš razgovor, oko mu je zastalo na mom uhu. U odrazu svjetla otkrio je neku ljubičastu boju, jedan Kaposi - sarkom, kojeg do sada nisam primijetio.
Cijelo nedjeljno popodne vili smo kod roditelja. Vrlo smo se lijepo zabavljali, puno smijali, sve u svemu bilo je lijepo i ja sam bio sretan. Što je trebao biti skladan smiraj dana, završilo je u užasnom neskladu. Napale su me crne misli. Već dva dana ne mogu o ničem drugom misliti. Danas sam se vratio u stan, želio sam biti sam.
Cijelog dana me nešto tjeralo na pisanje, ali stvari koje sam još trebao obaviti nisu mi dale vremena za to. Još malo i ponoć je, a dan sa svim njegovim zahtjevima i pritiscima je prošao. Paros, moj pas, spava sasvim mirno na podu uz mene. Od njega dolazi neki specifičan miris, kojeg je skupio valjajući se i igrajući po travi cijelog popodneva. Znam da me telefon više neće uzrujavati, i sada mogu sve moje sakupljene misli u glavi preliti na tipkovnicu.
Noć je. Konačno noć. Što je sa mnom? Ne razumijem ama baš ništa. I dok sam mislio na moje «bolničke noći» u prvoj knjizi, tako sam doživljavao noći u bolnici kao trajnu opasnost pada u bezdan, kao psihički trajni stres. Danas, skoro točno dvije godine kasnije, doživljavam noć kao oslobođenje, a ne kao tamnicu i pozdravljam tamu kao prijatelja i ne vidim u njoj prijetećeg neprijatelja. Jesam li došao do rezignacije? Ili je to u tome što osjećam čežnju za mirom. Mislim na plavu mrlju u mojim ustima, i u ogledalu vidim jednu naročitu mrlju u mom oku. Sve se u mom tijelu već nekoliko dana vrti oko plave mrlje. Uhvatim sebe da bez prestanka bilo usmeno ili pismeno od tumora činim plave mrlje, kao da sam se udario i da će opet nestati. I opažam lance koji me sve više sputavaju, što postajem svjesniji da su tumori koji spadaju u potpunu sliku SIDE (AIDS).
Tek sada, gdje mogu čitati, pred ekranom moga kompjutora, nestaju opterečenja. Sad je prošlo vrijeme pritisaka i urušavanja. U tišini noći nema bijega pred stvarnošću. Sa tamom koja raste raste i moja svijest o mojoj sve bez izglednijoj situaciji. Cijelo moje postojanje, moja zdvajanja i sumnje, moje odbijanje i ne prihvaćanje a istodobno i spoznaje opet se odražavaju u riječi koje bih najradije htio kriknuti u tihu noć:» Imam sidu! Moj Bože, ja imam sidu (AIDS).
Danju sam jak, to sebi dokazujem da nisam bolestan, ispunjavanjem dnevnih obveza. No noće me oslabljuje i užasna je. Noć me razotkriva U noći više nemam snage staviti misli pod kontrolu. Noć je, oslobođen fizičkog napora – i psihički jasni pogled, osjećaj bez discipline i cenzure. Noću postajem svjestan težine svoga stanja. To su trenuci u kojima ne znam trebam li u zdvajanju urlati ili nijemo utonuti u sebe….
Markus Comercon, Mein Gott AIDS
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
a) Lev 13, 1-2. 45-46
Čitanje je uzeto iz takozvanog zakona o čistoći u Starom zavjetu, sveopćeg pravila „ne se zaraziti" Ovaj zakon je zapisan ili u kasnom 6.stoljeću ili ranom stoljeću 5.stoljeću prije Krista, no sadržaj je mnogo stariji.
Zakoni o čistoći su u Izraelu imali i imaju vrlo veliko značenje. Svijet se dijeli na čisti i nečisti. Čist je sfera lijepog, urednog, higijenskog. Nečist je sfera prljavog. Čisto i nečisto ima značenje, kako za društveno političke odnose, tako i za odnose s Bogom. Nečisto je sve što neki čovjek može nekom drugom čovjeku učiniti i što izaziva stid ili gađenje. Kultni propisi čistoće žele osigurati da se Boga ne povrijedi nečistim, gadljivim i onim što izaziva stid.
Postojala su četiri područja nečistoće: tjelesni izljevi (sluz, gnoj, izljev sjemena, krv mjesečnice...) mrtva tijela, bolesti kože, neke vrste mesa čije uzimanje je suprotno čistoći.
Razlika između čistog i nečistog se ne poklapa sa svetim (područje koje pripada Bogu) i profanim (područje određeno ljudima), a niti s razlikovanjem grješan i ne grješan. Nečistoća zbog bolesti ( prije svega kožne bolesti) nije bila nikakav grijeh, ali se mogla promatrati simbolički kao odraz grijeha (npr. Jobove bolesti).
Čitanje izabire neke rečenice iz zakona o čistoći Levitskog zakona da bi nam dao sliku što je značila guba i na taj način nam pripravlja pogled na evanđelje.
b) 1 Kor 10, 31-11,1
Za današnje čitanje izabrani tekst tvori završetak poglavlja 8 - 10. U poglavlju 8 Pavao se suočava sa činjenicama da neki kršćani jedu žrtvovano meso. Neki se na to sablažnjavaju i žele to zabraniti. Odatle i Pavlova preporuka nikome ne biti na sablazan.
Deveto poglavlje donosi apostolov primjer. On slijedi Krista i kršćani bi ga trebali u tome nasljedovati. Poput Pavla i Barnabe kršćani ne bi smjeli nikome biti na sablazan.
Bez ove pozadine ove rečenice izabrane za čitanje bi se mogle zloupotrijebiti, kao i staro pravilo „samo se ne zaraziti". Ponašanje koje traži Pavao potječe od nasljedovanja Krista. Sloboda koja je kršćanima darovana povezana je s ljubavlju prema drugima kako ju je Krist živio.
c) Mk 1, 40-45
Oblik i izgradnja teksta ove pripovijesti o čudesnom izlječenju: netko tko trpi prilazi k
čudotvorcu i moli za ozdravljenje. Čudotvorac je ganut ili potresen te liječi bolesnog. Prisutni se dive.
U našim okolnostima pripovijedanje dobiva i dodatne naglaske. Evanđelist želi naglasiti čistoću. On gleda bolest pod vidom kultne čistoće. Gubavci su bili, zbog bolesti, nečisti i isključeni iz svakog kontakta s ostalim stanovništvom (vidi prvo čitanje današnje nedjelje).
To je imalo jednu higijensku pozadinu, ali ovdje se misli i na čistoću pred Bogom. Guba je bila znak grijeha - biti od Boga odijeljen. Prema ovom mišljenju zlo je zauzelo gubavca. Njegova situacija je usporediva sa stanjem jednog opsjednutog: Isus je potresen njegovom bijedom (a to je mnogo više od sućuti) i zato on uklanja granicu - ograničenje. On više ne mora ostati sakriven. I zato traži javno priznanje od svećenika. S druge strane, to je uvijek događaj između čovjeka i Boga, odnosno njegovog opunomoćenika. Naređena šutnja potvrđuje ovu intimnost.
Važna je i žrtva za čišćenje koju Isus zahtijeva. Nije jasno za što je to dokaz. Za Isusa vjernog zakonu? Kontrola i priznanje svećenika vrši izvanjsko učlanjenje u Božji narod. Ozdravljenje se može promatrati kao Isusova vlast, koju Isus pokazuje svećenicima i želi da i oni priznaju njegovo poslanje.
Misno slavlje
Pozdrav:
Krist, spasitelj i otkupitelj svijeta, neka bude sa svima vama
Uvod:
Iz dana u dan susrećemo ljude s različitim željama. I znak je povjerenja ako nas ti ljudi mole za neku uslugu ili neki znak pažnje, savjet ili pomoć. Malo ljudske naklonosti, koja topla riječ često pomažu mnogo više nego što mi mislimo.
Sa svim tim brigama ljudi, s problemima i brigama našega vremena, s problemima bolesnih i slomljenih na razne načine, s traženjima mladih dolazimo sada k tebi, Bože, izgovarajući riječi gubavca: »Ako hoćeš, možeš izliječiti naše životne okolnosti.«
I zato, puni pouzdanja, hvalimo tvoje milosrđe.
Molitva vjernika
A
Bože i Oče svih ljudi, tvoja ljubav je bezgranična i nikoga ne isključuješ iz nje. Zato te molimo:
Za sve ljude koji su zbog bolesti odvojeni iz društva da ih poštujemo i cijenimo usprkos njihovoj bolesti.
za sve ljude koji su zbog bolesti ili nemoći postali teret drugima da nađu ljude koji su spremni s njima taj teret nositi.
za ljude koji su zbog svojih mana ili karaktera ostali na rubu društva, daj da i u njima poštujemo njihovo ljudsko dostojanstvo.
za ljude koji su, iz bilo kojeg razloga, upali u siromaštvo da dožive našu solidarnost i zajedništvo.
Oče nebeski, po Isusu Kristu je tvoje kraljevstvo postalo vidljivo i opipljivo. Daj da i mi budemo vjerodostojni svjedoci toga kraljevstva, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
B
Bože i Oče, zahvaljujemo ti za sve što jesmo i što imamo:
Za sve koji se ne ufaju druge moliti za pomoć, molimo te
Za sve koji su bolesni i moraju trpjeti, molimo te
Za sve koji trebaju navješćivati spasonosnu i ozdravljujuću riječ, molimo te
Za sve one koji su spremni pomagati onima kojima nitko više ne želi pomoći, molimo te
Za sve odbačene napuštene i osuđene, molimo te
Za sve one koji ne uspijevaju učiniti ono što zamisle, molimo te
Za sve koji tuguju zbog gubitka osobe kojoj su ostali dužni, posebno ljubavi, molimo te
Za sve pokojne da ih utješiš svojom nebeskom slavom, molimo te
Jer si nam pokazao da nas tražiš i ljubiš, zahvalni smo ti i radosni smo zbog tvoje blizine, u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen
Propovijed
1.
Taknut bijedom jednog čovjeka
U Isusovo vrijeme guba je bila zarazna i kužna bolest. Gubavci su bili zato izbačeni. Oni su trebali, vjerojatno, zauvijek napustiti ženu, djecu, obitelj, prijatelje, mjesto stanovanja i trebali su živjeti izolirano, osamljeno. Ako se približavao nepoznati, onda je gubavac trebao upozoravati da je tu guba da se zdravi ne bi približio ili dotaknuo i tako se zarazio.
Bezizgledna i neutješna je bila sudbina gubavaca. Strahovito su trpjeli, malo po malo njihovo tijelo je izgledalo sve jadnije i propadalo je, raspadalo se. Sigurna smrt im je bila uvijek pred očima. Ako su živjeli zajedno u grupama, moglo se vidjeti na onim bolesnijima što ih kasnije očekuje.
Jedan takav gubavac je vidio da se Isus približava. Možda je bio u dubokom zdvajanju, možda je posljednja nada tjerala toga čovjeka da, za to vrijeme, učini nešto nečuveno. Gubavac ne opominje Isusa, nego krši sve propise i prilazi k njemu. On ga pogleda, ne uzmiče, smiluje mu se i ozdravi ga. I pošalje ga nazad i zabrani mu da ikome govori o tome.
postati nečist
Na prvi pogled nalazim da je ovo ponašanje vrlo značajno. S Isusovog stajališta je razumljivo, došao je u dodir s gubavcem, a redovito bi ga se izbjegavalo kao kugu. Ozdravljeni se ne drži Isusove zabrane, dapače svuda pripovijeda da je Isusovim dodirom ozdravio. Radost ozdravljenog možemo i razumjeti. No, on je postupio strahovito naivno. Jer nije mogao držati zatvorena usta, doveo je Isusa do izbacivanja, u biti doslovno stoji u tekstu: „Zato Isus nije mogao javno ići u grad, nego se zadržavao na osamljenim mjestima." Situacija se potpuno okrenula. Zbog svoga dobročinstva Isus je sada izbačen. Treba se zadržavati na osamljenim mjestima. Činiti dobro se uvijek ne isplati. Može dovesti na rub, na pozornost javnosti.
izbačen i izoliran
Kod nas nema više gubavaca, ali ako gledamo malo bolje, mnogo je ljudi izbačeno i izolirano:
- duševno i tjelesno sakati
- psihički bolesnici
- stranci, beskućnici, azilanti
- ovisnici o drogi i alkoholu
- otpušteni dugogodišnji zatvorenici
dapače i oni
- kojima već dugo nismo rekli lijepu riječ
- oni prema kojima smo usmjerili našu mržnju i odbacivanje
- koje smo zauvijek zapečatili i odbacili
- one na čiji se račun šalimo, koje ponižavamo.
Ljudi su odbacili nekoga tko je činio dobro, što je posebno bolno ako je zaslužio pohvalu, a dobio odbacivanje.
Koliki su učenici, jer su bili iz one odbačene, umjesto nagrade dobili suprotno.
Koliki odrasli su došli na udar zato što su se zauzimali za nekoga koga je društvo odbacivalo.
Koliki dobronamjerni su bili zbog svog zauzimanja izrugivani i ismijavani.
Rizik
Marko je htio biti uz one ljude koji su činili dobro, a nisu dobili za to nikakvo priznanje. Da, čak je htio i na to pozivati da se ugledamo na Isusa i sami riskiramo biti uz one ljude koji su odbačeni pa i pod cijenu da i sami budemo odbačeni - da nikada za to ne dobijemo priznanje.
Isusu su ljudi tako vrijedni da on svoje milosrđe i ljubav mnogo više pokazuje i cijeni nego mjere vlastite sigurnosti da se tjelesno ne okuži. Mogao je gubavca izliječiti i na veću udaljenost. Ne, on hoće gubavca dotaknuti i na taj mu način reći: gledaj ja sam uza te!
I sami činimo dobro kada pazimo na medicinske propise, ali trebamo naučiti i od Isusa da trebamo svoju pažnju darovati onim izbačenima i pogaženima. I ako idemo putovima koje ljudi općenito ne priznaju, niti odobravaju, Isus će ih uvijek odobriti i hvaliti.
Prekinuti izolaciju
Marko nas želi pridobiti za ovo nutarnje držanje i ponašanje. On je dovoljno realist da nas potiče da ne tražimo nagrade kod onih koji bi nam trebali dati nagradu. Da nas utješi u takvim situacijama, pripovijeda nam što se dogodilo Isusu, koji je zbog dobrog djela upao u izolaciju.
Pogledajmo: Isus nije vraćen u zajednicu uz poklike i s velikim oduševljenjem. Pojedinci su kojima se dogodi takvo priznanje.
Marko je uvjeren da Bog ne dopušta nikome da ostane na osamljenom mjestu koji je tu dospio zbog svojih dobrih djela. Pa i ako javnost ne ukloni svoju nepravdu, Bog će, u pravo vrijeme, prekinuti izolaciju, naći će on načina da to učini.
Ovo uvjerenje treba biti i naše uvjerenje i u pogledu na Isusa crpiti snagu da iz ljubavi prema ljudima plivamo protiv struje.
2.
« ...Hoću, budi čist...!» Mk 1,40- 45
Današnja čitanja nam govore o jednom gorućem problemu ondašnjice : Mojsijeva vremena, kao i Isusova, ali i, u prenesenom smislu, našeg vremena.
Čitanja nam govore o gubi. Toj opakoj, zaraznoj bolesti. Onaj tko se okužio, taj je morao biti odijeljen, živjeti kao mrtvac. On je zapravo bio živi mrtvac. Opravdani su razlozi takvog ponašanja. Ubiti ga se nije smjelo, jer je Gospodin gospodar života i smrti, zato ga se odvajalo iz zajednice, isključivalo iz svakog kontakta da se spriječi zaraza. Poznata su nam takva odvajanja, karantene i razumljiva i prihvatljiva.
I zato nam je razumljiva gubavčeva želja da se očisti. Ona nam, na izvan, pokazuje želju gubavca da se oslobodi svoje gube, ali još više se, u pozadini, može iščitati želja da se gubavac pridruži ljudskoj zajednici. Da živi normalnim životom. Mislim da tako shvaća i Isus kad vrlo brzo i spremno liječi bolesnika. «Budi čist», ali ga i šalje da se prijavi, kako propisi to govore, svećenicima, a to znači da se potpuno uključi u život zajednice.
Duh karantene, obilježavanja bolesnika, onih fizičkih prenio se do naših dana i u našim zajednicama, kako župama, tako obiteljima. Ako malo pojam proširimo, onda problem postaje još teži.
Svjedoci smo koliko je prašine uskovitlao problem djevojčice bolesne od side. To pokazuje jedan oblik označavanja ljudi.
Doista, Stari zavjet je želio stvoriti jednu čistu, svetu zajednicu. No, u njoj su se, s vremena na vrijeme, pojavljivali gubavci i drugi koji nisu odgovarali ovoj slici i zato su bili isključivani iz zajednice.
I zajednica Novog zavjeta želi biti čista, sveta i zato su se odvajali oni koji nisu pripadali toj zajednici. Grješnici su smatrani u Crkvi kao nešto što prlja Crkvu i njezinu svetost. I zato nije nikakvo čudo što su se gradili i posebni prostori koji su odvajali čiste, svete - od nečistih, grješnika.
Ovo gledanje je uzelo dubokoga maha kroz povijest pa nije nikakvo čudo što su oni zdravi smatrali bolesne kažnjenima od Boga. Isus se protiv ovakvog poimanja žestoko borio: » Niti je sagriješio on, ni njegovi roditelji, nego da se slava Božja pokaže na njemu.» «Nisam došao zbog pravednika, nego zbog grješnika.» A i starozavjetni prorok opominje da «Bog ne želi smrti grješnika, nego njegovo obraćenje i život.»
I u naše vrijeme, i u našim zajednicama, kako malim obiteljskim, tako većim župskim i crkvenim, imamo i svetaca i pravednika, ali imamo i grješnika. Dokle god bude Crkva sastavljena od ljudi, bit će u njoj i grješnika. No, pitanje je kako ćemo se mi odnositi prema tim ljudima. Oni su, na neki način, gubavi, nečisti. Samim time odvojeni su od zajednice i života. Mi ih još više udaljavamo našim ponašanjem.
Isus je gubavcu rekao: »hoću, budi čist» i od tada se prema njemu ponašao kao prema onom koji je sasvim izjednačen s drugima. Čak se i žalostio što se nisu došli svi očišćeni zahvaliti, dakle ponašati se sasvim normalno, ne izdvajati se.
A naše ponašanje prema takvima? Često puta mi sliči, naše ponašanje prema grješniku ili čovjeku koji je jednom pogriješio, kao meso u mesarnici. Nakon što se životinja zakolje dođe veterinar i stavi pečat na meso. I taj pečat je vidljiv uvijek dok meso postoji. I mi znamo ljude zapečatiti zbog njihovih pogrešaka. I zato što su jednom ili više puta učinili neku pogrešku, kasnije se tako ponašamo kao da uvijek gledamo samo pečat na mesu. Nije važno što se netko popravio, što se netko pokajao. Ne, na to ne gledamo, nego stalno pokazujemo na to da je jednom pogriješio. Toga ima mnogo u svagdanjem životu pa i u obitelji.
I članovi obitelji su ljudi i oni imaju svoje pozitivne i negativne strane. Koliko smo mi spremni priznati svakome od njih ono pozitivno? Koliko bi bilo ljepše i korisnije za svaku obitelj, posebno za bračne partnere koji su u krizi, a takvih ima - na žalost- vrlo mnogo da pokušaju u svom partneru ne gledati samo negativno, nego u prvom redu pozitivno. Nemojmo obilježavati ljude njihovim pogreškama kao što veterinari obilježavaju meso.
I nemojmo tražiti od drugih ljudi više nego što sami možemo dati.
Život nam pokazuje da često puta odbacujemo stare i nemoćne kao nešto nepotrebno, umrlo. A oni traže samo znak pažnje i priznanja. Kako nam ga je teško dati. Stari, bolesni nam postaju smetnja, više ne mogu proizvoditi pa ih odbacujemo. Nije to samo slučaj kod nas, to postaje sveukupni svjetski trend. Stojimo pred strahovitim izazovima. Hoćemo li i mi, vjernici, podleći gledanju: čovjek je vrijedan onoliko koliko proizvodi i daje, onoliko koliko je koristan? A zar na tome ne temeljimo naša prijateljstva? Netko mi je prijatelj dok od njega imam koristi. Ili ćemo u čovjeka gledati očima vjere kao stvora Božji kojemu Bog govori: «Ti si moj ljubljeni sin, kćerka?»
Smatram da u župnom i obiteljskom životu ne smije biti onih izbačenih, otpisanih, a iskustvo nam pokazuje da ima, nerijetko se čuje: «On je za mene mrtav», «Ona je za mene mrtva». Zar to nisu bili gubavci u Starom zavjetu i u Isusovo vrijeme? Možda i ti ljudi danas ponavljaju poput gubavca iz Evanđelja: «Gospodine, da se očistim». Drugim riječima i danas mnogi u našim župama i obiteljima govore: «Promatraj me kao čovjeka, sebi jednaka, nemoj me izopćavati zbog moje pogreške, zbog mojeg temperamenta, karaktera i slično.» Mogu li ja, poput Isusa u današnjem evanđelju reći: »Hoću, budi čist!»? To znači: da, ti si za mene samo čovjek i moj sin, muž, žena, otac, majka, brat, sestra.
Okupili smo se na nedjeljnu Euharistiju. Svaki put molimo Isusa: Gospodine, očisti me. To činimo u pokorničkom činu, to činimo u činu pranja ruku nakon prikazanja. To činimo prije pristupanja pričesti.
I uvjeren sam ako ova naša molba izlazi iz iskrena srca, da će svaki od nas čuti Isusovu riječ: «Hoću, budi čist.» Zašto je i mi ne izgovorimo nad onim koga smatramo nečistim?
3.
Nadvladati zapreke
Život na rubu
Na Jakovljevom putu prema Santiago de Campostela prolazimo zapadno od grada Burgosa, mimo napuštenog osamljenog mjesta. On je bio udaljen nekoliko sati hoda do sljedećih sela. U ovim napuštenim i srušenim nastambama nekada su živjeli gubavci. I dok smo se tu odmarali, mogao sam malo osjetiti kakva je strašna sudbina bila nametnuta ljudima koji su trpjeli od gube. Tada nije bilo nikakve druge mogućnosti štititi se od te zarazne bolesti, nego izbjegavati svaki kontakt sa zaraženim. Koliko se tu trpjelo od osamljenosti i napuštenosti, možemo samo i zamisliti.
Izbačeni
Pred nekoliko godina pričao mi je jedan čovjek bolestan od side. Kako mu je teško zbog izolacije, »izgleda mi kao da sam otrovan», reče. Ne samo da zarazne bolesti vode u izolaciju. I druge bolesti mogu promijeniti život, prekinuti negdašnje dobre kontakte i pogođeni imaju osjećaj da su gurnuti na rub. Neke psihički bolesne ljude teško je podnositi, tako da ih i prijatelji počimaju izbjegavati. I dobronamjerni im stoje nasuprot bespomoćni, osjećaju se preopterećenima i počimaju izbjegavati kontakte. Isključenost je i najveća nevolja invalidnih osoba. Roditelji jednog bogalja su mi ispričali kako je teško za njihovog sina ostvariti kontakte s vršnjacima. I oni, koji su obično imali nekomplicirane kontakte s njime, ne žele ga voditi sa sobom imati ako idu na neke zabave.
Biti drugačiji može voditi u izolaciju i teške duševne povrede.
«Hoću, očisti se»
U evanđelju današnje nedjelje slušamo o susretu Isusovom s gubavcima. Prvo čitanje nam pokazuje kakve je posljedice ta bolest izazivala na društvenom i religioznom pravu. Mene oduševljava Isusov razgovor s gubavcem. On drži određeno rastojanje, pada pred Isusom na koljena i moli ga: »Ako hoćeš, možeš učiniti da budem čist." Postati čist označuje mnogo više nego jednostavno ozdravljenje. Biti čist je preduvjet za normalne društvene kontakte i za rehabilitaciju u religioznom životu. Isus prelazi tu prepreku, stavlja se iznad propisa, dodiruje ga i kaže: «Hoću, budi čist!" To je više od običnog ljudskog . To zvuči kao proglašenje mesijanskog programa, poput navještaja Božje volje.
Ono što slijedi pokazuje se kao društveni dinamit. S jedne strane ovo ozdravljenje je trebalo potvrdu tadašnjih zdravstvenih vlasti. S druge strane, ozdravljenje gubavca ne ostavlja javnost ravnodušnom. Isus ima razloga da zbog svoga publiciteta izbjegava javnost. Tko se stavio u opasnost da se zarazi, sam je postao nedodirljiv.
Evanđelist Marko crta Isusa kao Mesiju izdignutog iznad svih, koji stoji iznad bolesti i iznad društvenih normi.
Mesijanski program
U ovom izvještaju zvuče u meni i ostaju u meni Isusove riječi: „Hoću - budi čist." Mesija želi zdrave, cijele ljude, koji nisu odijeljeni ni od čovječanstva, ni od Boga. Biti drugačiji, ono što ih dijeli od ljudi, ovdje je podignuto.
Ovaj Isusov „hoću - budi čist" je više od suosjećanja s jednom bijednom individuom - pojedincem, više od čudesnog ozdravljenja jednog čovjeka koji je imao neopisivu sreću da susretne Isusa. Isusove riječi sadrže Božji program s ljudima. On želi da mi budemo čitavi, potpuni, cijeli, zdravi. On uklanja ono što ljude međusobno dijeli od njega i međusobno.
Danas uklanjati prepreke
Ovaj Božji program i nas obavezuje, ukloniti sve barijere koje postoje među ljudima.
Borba protiv bolesti dopustiti ljudima sudjelovanje u društvenom životu je samo dio njegovog zadatka.
Neke barijere postoje samo u našim glavama i srcima. One sadrže, u prvom redu, moralni zahtjev: nekome oprostiti, osobno odbijanje ukloniti i odbaciti mržnju, raskidati predrasude.
Drugi su samo znakovi naše bespomoćnosti. Ima i danas ljudi i grupa ljudi od kojih se moramo braniti i ne smijemo biti zadovoljni da te ljude zatvorimo i da ih izoliramo. Isusov primjer nas potiče da takve ljude primimo natrag u društvo, da tražimo mogućnosti i za ozdravljenje. Provoditi resocijalizacijske programe i onda kad to zahtijeva velike napore. Ovo ne znači da mi moramo lakomisleno postupati s opasnim osobama, ali nikako ne znači prestati uklanjati prepreke ondje gdje nikako nisu potrebne.
P. Hans Hütter, veljača 2003.
4.
Snaga liječenja: Pažnja i povjerenje
Gubavac - simbolični lik
Guba je jedna teška bolest s mnogim socijalnim djelovanjem. Gubavac biva polako nagrđen i unakažen. On izgubi izgled i ugled. Guba je zarazna, ona stvara strah. Bližnji mu se sklanjaju s puta. On biva isključen i osjeća se izbačenim. Gubavce se ne dodiruje.
Gubavac može postati simbolom za one koji su iz zajednice isključeni ili se osjećaju isključenim. Ja mogu osjećati da se sa mnom postupa kao s gubavcem. Ja isto mogu s ljudima postupati, koji su drugačiji, kao da su gubavci. Mogu svugdje postojati ljudi kojima se sklanja s puta: u obitelji, u selu, u župi, u crkvi, u društvu.
Isus nema straha od dodira
Isus ima dobar glas. Dodir s njim može donijeti ozdravljenje. Taj dobar glas čuje se o Isusu, daje snagu gubavcima. Gubavac nadilazi strah od ljudi, izlazi iz izolacije, ide k Isusu, pada pred njim i vjeruje da ga Isus može izliječiti: «Ako hoćeš, možeš me učiniti čistim». Isus nema straha od dodira. On dozvoli da mu gubavac priđe. On ima sažaljenja prema njemu. On mu pruža ruku. Dodiruje ga; onoga kojega se ne dodiruje. On može i hoće njega izliječiti. On ga oslovljava: «Ja hoću - postani čist.» - Gubavac biva izliječen.
Pažnja i povjerenje kao snage liječenja
Čudo ozdravljenja događa se snagom Boga. Ali to nije čudo koje pada s neba. Ima dva prepoznatljiva korijena: pažnju i povjerenje. Isus se obraća siromašnima i patnicima; u njemu Božja dobrota biva vidljiva u odnosu na bolesne i patnike. Ova pažnja budi u gubavcima povjerenje i nadu. Ovo povjerenje i nada su prvi koraci ozdravljenja. Susret s Isusom objašnjava ovo povjerenje. Gubavac može u Isusu osjetiti dobrotu Boga i čovjeka, «Bogo-čovjeka». I tako se događa čudo.
Tamo gdje postoji takova pažnja i takvo povjerenje, mogu se i danas događati divne stvari. Mi možemo kroz Isusa ozdraviti i s Isusom ozdravljati. Isus će nas osposobiti za povjerenje i pažnju da se među nama i kroz nas mogu događati divna ozdravljenja.
Dobar Isusov glas i danas treba širiti
Isus ne želi propagandu niti senzaciju. «Pazi se! Ne pričaj nikomu o tome!» Isus neće niti provokacije: «Pokaži se svećenicima i prinesi dar za ozdravljenje koji je Mojsija odredio. To treba biti za dokaz njima o mom poštivanju zakona.» Isus neće da se dobro pokvari kroz senzaciju i provokaciju ili da se dobro spriječi. Ipak je važno da se dobar glas Isusov širi, kako bi i dans ljudi mogli njemu vjerovati i naći ozdravljenje kroz njega.
P. Alois Kraxner, veljača 2000. Prevela Katica Kiš