Pusti da te Isus promijeni

Tražiš putove na kojima bi mogao sresti Isusa, pokušavaš ga sresti ne samo u Duhu, nego i u tijelu. Tražiš neku privlačnost i znaš da ta privlačnost uključuje kako dušu, tako i tijelo, kako tvoje tijelo, tako i njegovo tijelo.

On se za tebe utjelovio (uzeo tijelo) da ga možeš u tijelu susresti i da u tijelu možeš osjetiti njegovu ljubav. No, nešto u tebi stoji na putu ovome susretu. U tvom je tijelu mnogo krivnje i stida koje treba ukloniti, što sprječava da Isus u tebi bude stalno.

Ako pažljivo promatraš svoj život, otkrit ćeš koliko te ispunja strah. Prije svega strah od ljudi s autoritetom, tvojih roditelja, učitelja, pretpostavljenih, tvojih duhovnih vođa, čak i prijatelja. Nisi se osjećao ravnopravnim s njima i misliš da te oni pritišću. Većinu svoga života si proveo kao da si trebao tražiti dozvolu od svih njih da bi smio biti ti.

Misli na Isusa. On je nastupao sasvim slobodno nasuprot svih autoriteta, svoga vremena, govorio je ljudima da ne dopuste da ih vode književnici i farizeji. Isus je živio među nama kao jedan od nas – poput brata. On je otklonio piramidalni odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno, i iznio je novi simbol: oblik kruga u kojemu Bog i ljudi i ljudi međusobno žive u potpunoj solidarnosti.

                Ti nećeš sresti Isusa u svom tijelu dokle god je ono puno sumnji i straha. Isus je došao da nas oslobodi okova i da stvori prostor u kojemu ti možeš biti kod njega. On želi da živiš slobodu djeteta Božjega.

                Ne gubi odvažnost, misli da ti sebe ne možeš promijeniti. Stupi u njegovu prisutnost takav kakav jesi i moli ga da ti dade jedno neustrašivo srce u kojemu on može biti kod tebe. Isus je došao da ti dade novo srce, nov duh, novi smisao, novo tijelo. Dopusti mu da te promijeni svojom ljubavlju i tako te osposobi da njegovu naklonost primiš cijelim svojim bićem.        Henry Nouwen: Die innere Stimme

Propovjednik

Poticaji:

„Vrijeme je ispunjeno, približilo se kraljevstvo Božje." Ovo što je Isus najavio, sada, u današnjem evanđelju, postaje opipljivo. Ono što je lagano posijano sada već polako raste (dobiva na snazi u riječi i djelu) - jedna stvarna dimenzija koja narod zastrašuje i zadivljuje.

Može li se ova situacija prenijeti i na našu zajednicu? Da li su i danas ljudi dodirnuti čudom kojega Marko navodi kao prvo Isusovo čudo? Ovo pitanje sam vrlo skeptično prosudio kod prvog čitanja, ali su mi kasnije kada sam razmišljao o starozavjetnim tekstovima, došli odgovori (Pnz 18, 15-20 i u kontekstu sa Br 18, 9-15). Tu se govori o okultnim i magičnim praktikantima koji i u naše vrijeme doživljavaju vrlo opasan procvat. Mislim da Crkva ne smije šutjeti u ovakvim društvenim situacijama, tendencijama i razvoju. Upravo je ova situacija pogodna za povezati situaciju našeg vremena i Evanđelje, jer i danas mnogi ljudi traže svoj spas i zdravlje kod okultnih i magijskih praktičara, a na koje opominje starozavjetni tekst.

Želim zato pokušati pokazati razliku između „spasonosnog znaka" i takvog „tajanstvenog" fenomena, koji čini neslobodnima, čak i ovisnima i vodi propasti. Bilo bi vrlo smisleno početi s „nedjeljnom obnovom krsnog saveza" koji nas podsjeća na spasonosno Božje djelovanje.

Glavne molitve ove nedjelje (četvrte kroz godinu) obogaćuju ovo tematsko razmišljanje. Zborna molitva govori o „nerazdijeljenom srcu" kojim bi se trebali moliti Bogu, a prikazna molitva o kruhu i vinu kao „znakovima predanja" s jedne strane i o „sakramentu otkupljenja" s druge strane. Konačno, pričesna molitva govori „o rastu prave vjere."

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

a) Pnz 18, 15-20

Nakana i cilj Knjige zakona (Pnz 12,1-26,15) je bila, s jedne strane, briga za zdravlje i spasenje ljudi, a s druge učvršćivanje Božjeg prava u njegovoj zemlji i njegovu narodu. Predloženi odlomak se nalazi u uputama o postavljanju sudaca, kraljeva i svećenika pa tako govori i o prorocima.

Riječima o uspostavljanju službe proroka (rr 15-22) zabranjuje se okultna i magijska praksa. Neke su pojedinačno navedene: „ Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike" (10 sl).) Temelj za zabranu leži u tome da Izraelci moraju pripadati svome Bogu, nepodijeljeni i to „sasvim i potpuno." (13). Uspostavljanje proroka dovodi se u vezu s objavom (usp Izl 20, 19-21) po kojoj je Mojsije prenositelj Božje poruke, Božjega glasa narodu. Božje poslanje proroka traži slušanje poruke (Božje volje) i njeno provođenje u djelo.

Lažni proroci koji si prisvajaju prenošenje Božje poruke, a bez poslanja, naići će na neposluh i odbijanje. Tekst jasno govori i opominje da nastupanje lažnih proroka (rr 21-22) ne smije narod odvesti od pravoga puta.

a) Mk 1, 21-28

Odlomak je sastavljen od dva dijela: prvi dio (rr 21-22) je prijelaz od prijašnjeg dijela poziva

učenika (1, 16-20) na drugi dio: istjerivanje đavla (1,23-28). Posebna težina leži u retku 22 gdje se govori o zanesenosti slušatelja i o Isusovom propovijedanju. Za Marka karakterističan pojam „exousia" „koji ima vlast - punomoć" upućuje na proročki Isusov govor koji nastupa izjavom da naviješta volju Božju, dakle ono pravo i istinito. Ova izjava dobiva potvrdu u istjerivanju demona (rr 23,28). To se pripovijeda u stilu u kojem se, u starini, govorilo o čudesima:

Isusovu pobjedu nad demonima će konačno dobiti Otac u uskrsnuću Raspetog. To je početak ispunjenog vremena. Isusova riječ ima stvaralačku snagu same riječi Božje. On govori kao onaj koji ima vlast i tako objavljuje tko je on. Nepobitno dokazuje svoj govor istjerivanjem demona kao činom koji donosi ljudima spasenje. Cijela Galileja je zadivljena ovim Isusovim čudom i uvjerava se da je programatska najava Isusovog nastupa (Mk 1,15 b) stvarnost.

Misno slavlje

Pozdrav:

Isus je naša budućnost, njegov mir neka bude sa svima vama.

Uvod:

Nekim ljudima je uspjelo druge ljude nagovoriti ili zavesti, bilo na dobro ili na zlo. No, na duge staze dobro je moguće postići samo kod Isusa. I on nas pogađa svojom riječju i snagom u njoj. Zato nije nikakvo čudo da mi njemu vjerujemo kao Bogu našega svijeta i našega života.

Ipak, često osjećamo odstojanje između njega i nas. Nailazimo na slabosti i granice. On nas želi osloboditi svakoga zla, zato mu se, na početku, obratimo molbom za oproštenje.

Kyrie

Stojimo pred njim, našim Gospodinom, predajemo se njemu i molimo ga za njegovo milosrđe.

Ponekad poznamo Božju volju, ponekad ne prepoznajemo. Prosvijetli naša pitanja, Gospodine smiluj se.

Ponekad osjećamo Božju ljubav, ponekad je i ne osjećamo. Prati naše strahove, Kriste smiluj se.

Ponekad vidimo Božju budućnost, ponekad je nikako ne vidimo. Raskini naše sumnje, Gospodine smiluj se.

Molitva vjernika

Izloženi brojnim utjecajima, potrebna nam je snaga od Gospodina za naš život. Za nas i za sve koji s nama dijele ovu zemlju želimo moliti Gospodina.

Budi usred svoje Crkve, jačaj sve koji naviještaju tvoju riječ, posebno proročke kršćane našeg vremena da oni vode ljude k tebi, molimo te.

Budi usred događaja našeg vremena da raste želja za dobrim, a zlo izgubi snagu, molimo te.

Budi među nama i u našem mjestu da nas tvoj Duh ispuni i jača u zajedništvu vjere, ufanja i ljubavi, molimo te.

Budi uz one koji su izgubili snagu vjere ili je nikad nisu ni imali, da te pronađu i svoj život vežu uz tebe, molimo te.

Budi uz umiruće i neka pokojni nađu ispunjenje svoga života u tebi, molimo te.

Ni jedna sila na svijetu nas ne može od tebe odijeliti dokle god ostajemo u tvojoj blizini. Želimo ti pokloniti naše povjerenje dokle god živimo. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova.

Propovijedi

1.

Dobar savjet - i još mnogo više od toga

1. Kor 7,32-35 (B)

Pavao je propovijedao evanđelje u Maloj Aziji i Grčkoj. I u mnogim mjestima je naišao na odaziv. U zadivljujuće kratkom vremenu nastajale su zajednice koje je ovaj putujući misionar napuštao i prije nego su mogle stati na svoje noge. S njima je ostajao povezan preko drugih osoba ili preko pisama. Vrijeme koje su ti vjernici bili s Pavlom je bilo prekratko, a kršćanski život premlad pa nisu sami bili sposobni živjeti i prihvaćati glavna područja vjere. Pavlu su se obraćali s mnogim problemima i pitanjima koja su nastajala. Kako se čini, najživlja je bila zajednica u Korintu, o čijem životu najviše znamo preko tih Pavlovih odgovora. Zajednica s velikim razlikama i napetostima među različitim pogledima na svijet.

Tako je Pavao u Korintu morao, u nekim krugovima, zauzimati određena stajališta u stvarima vjere.

Ova ekstremna situacija ima različite korijene. Postojala je, tada, u Prednjoj Aziji ideja o potpunom omalovažavanju tijela (gnoza). U lučkom gradu Korintu, s otvorenim seksualnim slobodama, takvo učenje je naišlo na plodno tlo. Kršćani su očekivali vrlo skori dolazak Kristov i sud svijeta. Ako se već sutra budu osjećali bolovi propasti svijeta, ima li smisla danas rađati djecu?

Pavao ne ispušta, tako lako, iz ruke pitanja o braku i bezbračnom životu. Na jasne Gospodinove opomene on se ne može osloniti. Nešto ostaje samo njegov „savjet" i zato misli da je dobro pustiti ova otvorena pitanja, jer će i onako biti pritisnuta i nevažna dolaskom propasti svijeta. Kao neoženjen čovjek, s malo kršćanskog iskustva, ne može puno reći o kršćanskom bračnom životu. Možda svaki oženjeni apostol ne bi potpisao ovu Pavlovu izreku da samo neoženjeni mogu nepodijeljeno služiti Gospodinu. U posljednjem pismu je bio malo diferenciraniji: „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje." (Rim 12,1). Svijet, kojemu se ne smijemo izjednačiti i s kojim pravo bogoslužje nema ništa zajedničkoga, ne leži izvan nas, nego u nama, prema izjavi Rim 12.

Pavao je, kod odgovora na pitanje kako stoji s kršćanskim brakom, kao i uvijek, pošao od pretpostavki od kojih je uvijek polazio: pravi kršćanski poziv je služiti Gospodinu.

To je njegov poziv. Kao putujući misionar sav se dao u službu Gospodinu, do posljednje snage. Možda si nije mogao ni predstaviti kako bi on, uz sve te brige i napore, mogao nositi i brige bračnog druga. Briga za Kraljevstvo ga je potpuno obuzela, poput Isusa. „ Ne brinite se za ono što će te jesti, ili što ćete obući. Brinite se za kraljevstvo Božje i pravdu njegovu." (Mt 6,31. 33) I Pavao je čvrsto uvjeren da je svaki dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.

Što on u Rim 12 govori o pravom bogoslužju, to se proteže kao zlatna nit u kršćanskom braku: „Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno." (Rim 12, 912.16)

2.

U propovijedi se ne može raspravljati o problematici okultizma-spiritizma i magijskih praksi. Za to treba organizirati poseban tečaj i tu treba dovesti iskusne ljude. Ali u propovijedi se može navesti nekolikom pitanja: u njima bi trebalo odvojiti vjersko, religijsko od magijskih i okultnih praksi, jer mi kršćani živimo u „novoj zemlji" (prvo čitanje) gdje se nečisti dusi pokoravaju Isusu Kristu. I mi trebamo Boga slaviti „nerazdijeljena srca". Kako to govori zborna molitva, pod njegovom smo zaštitom „i dobrim silama čudesno zaštićeni" (D. Bonhoeffer)

Navest ću neke od praktičnih „magijskih stvari" i izražavanja koje pozna svatko od nas.

Crna mačka - donosi nesreću.

Broj 13 povezan s petkom.

Kucanje u drvo.

Ovi običaji koji su nam prešli u „krv i meso", su dijelovi nekakvih starih magijskih obreda kojima se pokušavalo otjerati zle duhove. Zle duhove se tjeralo pomoću izreka, obreda ili čarobnjačkih štapova.

Želim reći nekoliko riječi o današnjim okultnim i magijskim praksama. Horoskop u svakoj novini i časopisu, ispitivanje sudbine pomoću viska, micanje stola i čaša, tarot kartama, sotonskim kultovima na grobljima, ispitivanje duhova i duša pokojnika.

Napominjem da je ovakvih okultnih i magijskih pojava bilo uvijek i u svako vrijeme (čitanje iz Ponovljenog zakona). Njima su ljudi htjeli potjerati svoje strahove od nerazjašnjenih prirodnih pojava, nesreća i smrti.

S Isusom iz Nazareta, njegovim nastupom i potpunom vlašću, njegovom porukom počima novo vrijeme. Jer je nastupilo kraljevstvo Božje, demonsko gubi svoju snagu. U ozdravljenju opsjednutoga Isus postavlja odlučujuće znakove. Ozdravljenje opsjednutoga je posljedica riječi o „ispunjenom vremenu". Isus je spasitelj, onaj koji spašava i ozdravlja.

Ipak, među nama ljudima ( i kršćanima) čine se koraci unazad u strah i puštamo da nas „zli duhovi bacaju amo tamo". Praktični okultni čini su, u biti, plod straha za budućnost. U pravilu, plod toga je gubitak vlastite volje.

Oni koji se čvrsto oslanjaju na Boga i koji vjeruju u Isusovu moć, mogu ozdraviti, premostiti ono što im se protivi, što ih ranjava, ali ipak neće biti uklonjeno. Za njih vrijedi: vjera u dobrostivo Božje upravljanje će prevladati strah.

3.

Što nam govore Isusova čudesa? (Mk 1,21-28)

Današnje evanđelje, iznošenjem događaja o istjerivanju đavla, daje nam prigodu da razmislimo o smislu Isusovih čudesa.

1.Isusova čudesa prate njegovo govorenje o dolasku kraljevstva Božjeg.(usp. prošlone

djeljno evanđelje. Mk 1,14) «Ako ja prstom Božjim istjerujem đavle, onda je k vama došlo kraljevstvo Božje«, reče Isus. Zato ih i sinoptičari često nazivaju djela moći - silna djela. Bog ruši, po Isusu, kraljevstvo sotone na svijetu i zato se Isus po tim djelima pokazuje kao »jači«, onaj koji je ušao u kuću jakoga i koji stalno u tu kuću ulazi - »Došao si da nas uništiš«. Tako je Isus najveći osloboditelj, on želi svijet osloboditi tamnih sila sotoninog ropstva.

2. Isusova čudesa pokazuju »tjelesnost« spasenja Božjega kraljevstva. Ako Isus ozdravlja opsjednute i bolesne, time on pokazuje da je tijelo, prema tome i čitavo stvorenje, uključeno u dolazeće kraljevstvo Božje. Stvoritelj je Spasitelj, to su najavljivali i starozavjetni proroci.

3. Isusova čudesa su glasni protest protiv okrutne stvarnosti našega života koji je mnogostruko označen smrću, kako to svi mi, iz iskustva, znademo. Zato su i Isusova čudesa »signa prognostica«, »znakovi koji unaprijed ukazuju« na potpuno ozdravljeni svijet Božjeg gospodstva i Božjeg kraljevstva. Bog protestira, preko Isusa, protiv ukrućenosti stvorenja. Bog želi i hoće svoje stvorenje preokrenuti. Upravo tu Božju odluku možemo otkriti u Isusovim čudesima.

4. Isusova čudesa su protest protiv krive teologije koja je postojala i razvijala se u njegovom narodu, ali postoji i razvija se i razvijat će se drugdje. Tako, za Isusa, bolesnik nije identičan s grijehom, bolest nije kazna za bilo koji počinjeni grijeh.

5. Isusova čudesa sile da zauzmemo svoj stav prema tim čudesima.(Mk 1,27) To su ključne riječi današnjeg evanđelja, jer s Isusovim čudesima je povezano i posjedovanje vlasti koje se ne smije previdjeti.

6. Jedno pitanje za nas: Kakvi i koji demoni kruže oko nas i u nama, pa i u svijetu, a koje bi Isus mogao i htio iz nas istjerati...?

7. A ipak među nama ima ljudi( i kršćana) koji uvijek iznova upadaju u strah, dopuštamo uvijek i iznova da nas razni »duhovi« opsjednu, oni koji čine okultne i magične stvari su raznovrsni, jer se straše zbog budućnosti. Cijena je, vrlo često, gubitak povjerenja i slabljenje vlastite volje.

8. Oni koji čvrsto vjeruju u Boga, koji vjeruju u Isusovu moć, mogu biti ranjeni onim što im se dogodi, ali neće biti pobijeđeni. Za njih vrijedi da vjera u svemoćnu ljubav Božju nadvladava sve.

4.

III: Proroci - siguran putokaz

Današnji čovjek vrlo teško nalazi orijentaciju i ide naprijed prema određenom cilju. Ovu rasprostranjenu nesigurnost već davno su otkrili vješti suvremenici i iskoristili kao »tržišnu rupu« za punjenje njihovih džepova. Današnji čovjek, u traženju istine i smisla života, izgleda kao da se nalazi na veletržnici gdje mu se nude bezbrojne životne pomoći. Na sve moguće načine se hvali sve i svašta što može čovjeka učiniti sretnim i zadovoljnim. Ni zasljepljujući slogani, ni lažne ideologije nisu mjerodavni, nego je mjerodavno pitanje: Što je u stvarnosti istina? Treba brižno razlikovati ono što izgleda, od onog što jest. Laž se mora uvijek braniti, a istina treba samo svjedoke.

Isus prorok iznad svega

Izbor iz knjige Ponovljenog zakona se odnosi na današnje evanđelje. Isus je u pravom smislu prorok, jer su ljudi bili veoma zadivljeni naukom koju je on govorio i Božjom svemoći (usp v. 22). Zato i njegova riječ ima ozdravljujuću i očišćujuću moć da se svaka vlast zla mora ukloniti.

Postoji velika ovisnost između slike proroka iz Ponovljenog zakona i slike proroka iz poslanice Korinćanima - drugog čitanja. (Korint je bio veliki grad s ogromnim razlikama u pogledu na svijet. Ništa nije manjkalo na zavodničkim ponudama sreće. Možda je nešto naljutilo Pavla u njegovoj službi zajednici: neki kršćani su htjeli malo izmaknuti, ostati bez obveza, htjeli su sebe malo vidjeti u onim institutima i dućanima zadovoljstva, umjesto da se se odlučno opredijele za Boga. Tu je bila potrebna jasna i odlučujuća riječ.)

U to vrijeme je, u mladoj Crkvi, proročka riječ češće u upotrebi, ona je dapače cvjetala pa je znalo doći i do zloupotreba. Zato Pavao govori o potrebi razlikovanja duhova. (Usp 1.Kor 14,Ef 4,11-13).

Da je Isus iz Nazareta prorok i da je dao prvoj kršćanskoj zajednici proročkog duha govori novi Zavjet, a to što znači prorok, pokazuje Stari zavjet.

Mojsije - uzor proroka

Okolnosti Pnz-a pokazuju tko nije prorok (usp.10 i sl.) On nije neki umjetnik na crno, nije neki vračar, mađioničar, čarobnjak, onaj koji ispituje mrtve, on nije ni politički agitator ili neki prekrasni statičar u kutu, nego je prorok trijezni realist, koji s obje noge stoji u svijetu, usred svoga naroda. Što razlikuje proroka od njegovih suvremenika jest jasan poziv da bude posrednik između Boga i ljudi sa zadaćom da Božje napomene, nepromijenjene, iznosi svijetu. Kao pozvani pozivač on ne djeluje silom, niti traži da od svoga poslanja ima koristi. Stari zavjet strogo dijeli one koji uistinu govore u Božje ime, od onih koji glume da govore riječ Božju.

Zahtjev da ga se apsolutno sluša može jedan Božji poslanik postaviti samo zato što znade da je ispunjen Božjim duhom. Jer prorok pozna one kojima je poslan, njihove jedinstvenosti, brige i probleme on je u stanju da Božju poruku učini životno blizom i prilagođenu situaciji. To su preduvjeti da bi riječ Božja mogla doprijeti do ljudi kroz usta proroka.

Proroštvo kao životna pomoć

Ovi preduvjeti koje je Bog postavio, imaju za posljedicu da proročka riječ unosi u svijet jedan novi smisao. Proročke riječi su uvijek kritična mjerila. Svaki čovjek sluša i znade što je svijet i kakav je svijet, što i tko smo mi ljudi, a prije svega što i tko je Bog koji ne prepušta svoga stvorenja samome sebi, niti zlim silama, nego ih u njihovoj biti sakuplja i vodi. Izraelov Gospodin saveza nije neki šutljivi Bog, nego zahvaća u stvorenje i ljudsku povijest riječju i djelom. Jer proročke riječi otvaraju prostor za Božje djelovanje na daleko, proročke riječi oslobađaju ljude onoga što ih plaši i što ih želi zarobiti, one daruju život i budućnost.

Jer se pisac Pnz-a oslanja na zahtjeve okupljene zajednice (r. 16) proročka riječ je povezana s društvenim zahtjevima zajednice. Proročki nastup uvijek, na neki način, za cilj ima učvršćenje bratstva među Božjim narodom. A sada je Božja riječ među nama na poseban način, po Isusu, postala djelotvorna. Isus i od nas danas zahtijeva. Jer neki ne žele slušati tu riječ, to je demonski. Drugi dolaze i s divljenjem primaju na znanje i odlaze, to je neobavezujuće. A neki se otvaraju spasiteljskoj riječi Božjoj, uzimaju je k srcu, o tome govore otvoreno i čine ono što je proročki nalog Isusov (vidi evanđelje).

5.

Duhovni autoritet

Ako trebam postati papa...*

glasi naslov jedne knjige u kojoj bečki teolog Adolf Holl iznosi svoje misli o papinstvu, Crkvi i onome što treba u njoj promijeniti.

Naslov te knjige poziva, jednom se poigrati u svojoj mašti što bi se moglo dogoditi, kada bih ja, preuzeo najmoćniju poziciju u Crkvi. Ista igra se može odigrati i s drugim utjecajnim nositeljima dužnosti; koje akcente bih postavio kao predsjednik USA ili Rusije.

Tko se ovom fantazijom ozbiljno poigra, primijetit će, uskoro, da je i predsjednik i papa ili bilo tko drugi, ovisan o mnogim čimbenicima i ne može tako slobodno upravljati i vladati, kako to možda izgleda izvana.

Maštanja o moći i iskustva nemoći uzdižu ili paraliziraju svakog čovjeka, već od djetinjstva. Oni se probude kad je netko sukobljen s događajem koji nadilazi naše ljudske mogućnosti utjecaja, kao prirodne katastrofe ili neizlječive bolesti.

Moćni Isusov nastup

Evanđelje ove nedjelje priča kako je Isus nastupio s velikim autoritetom. On govori i uči kao onaj koji ima Božju punomoć. Njegovoj riječi se pokoravaju čak i zli duhovi. Evanđelist ilustrira opunomoćeni Isusov nastup jednom pričom o istjerivanju demona koje se, u ondašnje vrijeme, često događalo.

Pri takovom čudesnom pričanju mi se nalazimo u iskušenju da pogledamo pozadinu: kako je on to uspio učiniti? O kojem se fenomenu radilo kod tih opsjednutih? Da li je to bila bolest, možda jedna umobolna? Da li je Isus raspolagao psihološkim znanjem kojim ga je mogao izliječiti ili čak snagom ozdravljanja koju mi ne poznajemo, jer ga je čovječanstvo (već) izgubilo? U čemu se sastoji Isusova tajnovita punomoć?

Svi naši pokušaji to objasniti ili ne objasniti, ne rađaju nikakvim plodom. Jedino što se sa sigurnošću može tvrditi da je to autoritet koji je zračio iz Isusa kada je propovijedao, kada se javljao za riječ u sinagogi, na službi Božjoj, ili kad je, na bilo koji način, susretao ljude. Njegov autoritet se razlikovao od drugih moćnih osoba tako jako da se u tome osjećalo nešto božanskoga. Za Marka čvrsto stoji: ovaj Isus iz Nazareta djeljuje s božanskim autoritetom koji nadilazi svaki ljudski.

Isusova moć danas

Razmišljanje o Isusovom autoritetu onda, mogli bismo utješno prepustiti povjesničarima Biblije da to pitanje nije spojeno sa sljedećim pitanjem: Što mi danas možemo očekivati od Isusa? Koju težinu ima danas njegova riječ? Što pokreće? Da li se i danas Isus suprostavlja demonima našega vremena?

Mi ne možemo danas tako jednostavno i normalno govoriti o demonima i opsjednućima kao ljudi u Isusovo vrijeme. Moramo se čuvati da fenomene, koji se danas mogu drugačije objasniti, kao npr. kroz umobolnost, ne pripisujemo đavlu. Ono što mi danas poznajemo i iz dobrog razloga možemo nazvati đavolskim jest teško uhvatljivo djelovanje negativnih društvenih utjecaja, razorna i zbunjujuća moć negativnih društvenih shvaćanja i duševnih strujanja.

Demon ideologije

K tome ja ubrajam stavove koji vode ljude u slijepu ulicu ili im čine nesreću. Stariji među nama su doživjeli kako je prezir ljudi nastao kroz nacionalizam, komunizam i kapitalizam u cijelom čovječanstvu. Nekritične nacionalističke ili novo kapitalističke tendencije razvijaju, tu i tamo još i danas, demonske snage. Tamo gdje se tim ideologijama ne stave uzde i danas prouzrokuju nesreću.

Kako Isus iz Nazareta misli o ljudima? Onim kako on govori o njihovom ljudskom dostojanstvu i vrijednosti svakog pojedinca, kako se zauzima za slabe i potisnute na rub društva, može se i danas stvoriti protuteža uništavajućim duhovnim stavovima.

Demon ovisnosti

U potražnji za demonima našega vremena, mislim na mnoge nastale oblike ovisnosti: droga, alkohol i nikotin su najpoznatije. Također i o poslu, jelu, seksu, televiziji, internetu i o mnogo čemu drugome, može se postati ovisnim. Poneki su opsjednuti glađu za moći, jedni pohlepom za novcem, drugi opet uživanjem i potrošnjom. Neki oblici ovisnosti su relativno bezazleni, drugi ugrožavaju život i sigurnost. Neki oblici ovisnosti prođu tako tiho i nespektakularno kako su i došli; od nekih se ne može osloboditi bez medicinske i psihološke pomoći; neki su tako zahvatili čovjeka da su postali cjeloživotna bolest.

Isplati se, od vremena do vremena, sagledati duševne pozadine tih mnogostrukih fenomena ovisnosti. Neka nam ne bude jednostavno, cijelu krivnju svaliti na zavodnika i lako prilazeće zgode da se (ponešto) isproba. Ne stoje li iza ponekog potezanja za bocom, tabletama (ili nečim drugim) duboka dezorijentacija, osjećaj pomanjkanja smisla, duhovni vakuum ili neispunjenje želja (ljudskih) odnosa?

Također i za slučaj opasnosti da ću pred ponekima ispasti smiješan, usuđujem se uspostaviti vezu s onim duhovnim i božanskim autoritetom, kojim je Isus susretao ljude. On nudi sadržaje, za koje se isplati živjeti, odnos i nadu. On usmjerava pažnju i snage ljudi koji ga slijede na ispunjenje života u odnosu s Bogom i ljudima.

Duševni autoritet

Naša želja za spektakularnom demonstracijom moći i sveznanja - potrebno je samo pogledati „filmove akcija“- skriva nam lako pogled na one ravnine gdje je započela nadmoć nad zlim. Isus kao jaki čovjek, bio bi uspješniji u medijima, nego kao angažirani propovjednik Isus. Ipak on govori kao jedan koji ima punomoć. On se znao susresti sa zlo-donosećim duševnim stavovima.

Molimo mi toga Isusa da ispuni, svojim duhom, duševnu prazninu i neispunjenje koje zaokuplja mnoge ljude.

Istovremeno, moraju Isusovi učenici susresti zloduha našega vremena, te življenjem iz Isusova duha, tamo gdje ljudi trpe zbog pomanjkanja duha, približiti Isusov duh. Kada na taj način učinimo vidljivom moć Božju, biti ćemo vjerodostojniji, nego u ljudsko-crkvenim stavovima moći.

*P. Hans Hütter prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen