Male riječi
Srce, mozak, jezik dolaze svuda, ne mnogu se manje riječi napraviti. Srce govori: " Ove male riječi me samo opterećuju, one me čine slabim, danas srce treba biti jako.
I mozak govori: "Velike misli, formule, spekulacije,... to nešto donosi. Mala riječ samo odnosi vrijeme."
A jezik govori:" Ja sam specializiran samo za stručne izraze, strane riječi, velike govore, s malim riječima ne mogu učiniti baš ništa."
Tako srce šalje samo tvrde riječi prema jeziku, mozak proizvodi samo mudre riječi, a jezik drži velike govore. Ni jedna mala riječ ne dolazi na usta. Nakon ovoga svijet je postao beznadan, prazan, hladan.
Ali još uvijek ima ljudi koji se sjećaju malih riječi. Počimaju ih vući iz zaborava. Najprije su se plašili da će biti ismijani. Ali gle, s radosnom snagom skakali su s usne na usnu, iz glave u glavu, od srca k srcu i naparavili su jaki životni tok. I svijet je iopet postao prijateljskiji.
Iz Willi Hoffsümmer: Kurzgeschichten 2
Kako je Isus govorio
Mi znademo, Gospode Bože, Molimo te za sve,
kako je Isus iz Nazareta govorio na zemlji, koji su pozvani
o tebi naviještati Evanđelje i o svemu
ljudskom. predvoditi molitvu
Ostalo nam je nešto da sami sebe ne ističu
od njegova glasa i riječi i tvoje ime ne zloupotrebljavaju.
dovoljno da možemo pretpostaviti Molimo te za sve koji
tko si bio ti idu sijati vjeru.
I molimo te, Konačno, molimo te i za nas same,
daj da govorimo po njegovom Duhu da se ne izmaknemo iz tvoje tišine.
jednostavno i razumljivo. Bože, daleki i blizi
Riječ može biti
Riječ može biti: ali i riječ može biti
putokaz i znak zabrane
most i šiba
ključ i lokot
flaster na ranu i pljuska
topli ogrtač protiv zime i hladni tuš
goruća šibica u tami propuh koji gasi svjetlo
duga mjehur od sapunice koji se raspada.
Želim naći riječi
riječi koje pomažu
riječi koje povezuju
riječi koje otvaraju
riječi koje griju
riječi koje rastjeruju strah
riječi na koje se čovjek može osloniti.
I Riječ je tijelom postala
Puno riječi
Riječi su sastavni dio našega života. Dnevno ih susrećemo na bezbroj načina: ako međusobno razgovaramo, telefoniramo, pjevamo,ako čitamo novine ili knjigu, slušamo radio ili uključimo televiziju, sve su to točke susreta sa s mojom vlastitom riječi ili riječima drugih. One nas susreću na razne načine i na razne načine se mogu očitovati: radost, žalost, suosjećanje, sažaljenje. Povrijediti i razljutiti, razbiti i uništiti, probuditi nadu i ohrabriti. Reći pravu riječ, u pravo vrijeme i na pravom mjestu često puta može obratiti čovjeka, ali to ne zavisi samo od onoga koji govori ili piše, nego i od onog koji sluša ili čita.
Riječi oživljavaju prošlost u meni
Jeste li kada posjetili neku veliku biblioteku i divili se množini i ljepoti knjiga? Takvi prostori stvaraju jednu jedinstvenu atmosferu. Što je pred stoljeća bilo govoreno i mišljeno u tim knjigama stoji i čeka da se opet iznova probudi.
Jednom sam, s ministrantima jedne župe, posjetio jednu samostansku biblioteku. Nije to baš bila poznata i bogata biblioteka, ali su se, kroz godine, skupile mnoge knjige, neke i više stoljeća stare. To je, za djecu, bio interesantan doživljaj. Kako su samo pokušavali otkriti po koju riječ na njima nepoznatom pismu i starom jeziku. Ono što je odavno bilo zaboravljeno sada je, najednom, oživljeno.
Svatko tko je čitao jedan stari roman ili gledao takav film poznaje taj osjećaj. Prostor i vrijeme sada ne igraju nikakvu ulogu, uranja se u neki novi svijet, živi se s novim ljudima i u novom okruženju. Da, čovjek se ispunja nekim novim bićem. Ljudi, lica, riječi, ponašanja, počimaju u mojoj glavi i maštiponovno živjeti.
Riječi oživljuju Boga
Mislim da je tako bilo i starozavjetnim prorocima i mnogim drugim ljudima. Oni su čitali Mojsijeva pisma, izvještaje o Davidu i kraljevima. Ove riječi pisma i predaje su u njima postajale žive, davalei im sigurnost i nadu i pogled u stvarni život. Izraelci su uvijek doživljavali Boga kao živog i onoga koji s njima ide. U svojim pismima i predajama su to predavali nasljednicima, jer im je on postao veoma vrijedan. Naša Biblija je puna tih pripovjedanja o Bogu.
Bog sam postaje živa riječ
Veličanstvena kompozicija izvještaja o stvaranju svijeta želi nam reći koliko i kako Bogu na srcu leži čovjek i stvorenje. Božja riječ nam je uvijek govorena.- Od početka nam je obećao svoju ljubav i vjernost, bez kada i ali. I on, sa svoje strane, nije nikada povukao to obećanje. Posve suprotno, na razne načine su Izraelci u svojoj povijesti koja je puna životnih situacija i vjere, doživljavali da je Bog uvijek bio vjeran svojim obećanjima. Ta Božja riječ je uvijek glasila: "Čovječe, ja te ljubim."
Posebnost današnjeg evanđelja , kojega nam Ivan naviješta jest: ove riječi, pismo, neće oživjeti samo u mojoj glavi, mojoj mašti. Ne, u Isusu je riječ postala tijelom, ona - Riječ- je postala stvarnost. I evanđelist Ivan prepoznaje, u promatranju Isusova života i djelovanja, da je ono "Čovječe, ja te ljubim," postalo sada stvarnost.
Ova Božja ljubav nije nešto okamenjeno iz slova i tinte. Ova Riječ Božja je za nas postala opipljiva,osjetljiva, doživljena. U Isusu ljudi mogu ovu privrženost i vjernost Božju uistinu osjetiti.
Bog postaje živ u Isusovu djelovanju
Ljudi s brigama i poteškoćama su bili utješeni, doživjeli su novu perspektivu budućnosti. Ljudi koji su potišteni zbog sumnji i strahova prepoznaju nova svjetla nade u svom životu. Ljudi koji su besciljno lutali pronalaze oslonac kome mogu povjerovati, odbačeni i pogaženi ponovno se postavljaju u sredinu, dobijaju mjesto u zajednici.
Iz susreta i dodira s Isusom, za ljude je spasenje postalo opipljivo. Brojni izvještaji o čudesnom Isusovom djelovanju daju svjedočanstvo da Bog nije neka izmišljena ideja ili pojam, nikakva posebna filozofija, ili neki plod mozga, nego doživljena i opipljiva stvarnost.
Bog i po meni postaje živ
Kao kršćani, mi se gledamo kao ljudi koji su se priključili Isusu svojom vjerom i djelovanjem. Mi nismo nikakvi bogovi, nemamo nikakve nadljudske sposobnosti, a ipak smo pozvani da Boga i njegovo djelovanje oživljujemo i danas u svijetu. I svatko od nas ima za to sposobnosti i talente. Tu, gdje jedan čovjek preko mojih riječi i djela dobije novo povjerenje, tu se događa čudo da Bog postaje ponovno živ. Mogućnosti su za to brojne, ali za to trebamo imati otvorene oči i uši, srce koje razumije i shvaća nas same i ljude koji s nama žive.
Živa Božja riječ i u našoj budućnosti
Silvestrovo je prošlo, nova godina je započela, mnoge dobre želje smo jedan drugom izrekli za 2014. godinu. Riječima smo darovali nadu i poticaj da prihvatimo nepoznatu budućnost.
Bog nam je, za Božić u slavljenju rođenja svoga Sina, obećao svoju riječ nade i povjerenja .
Povjerenje u živu ljubav Božju nas jača i vjera u utjelovljenje Božje daje nam snage da tako dane nove godine prihvatimo onako kako ćemo ih od Boga dobiti.