27. nedjelja kroz godinu B -2012. (Ruzarica!)

Details
Category: GODINA B 2011/12
Hits: 2603

7. listopada: Blagdan Gospe od Ruzarija

Nedjelja 7.X. (prva nedjelja u listopadu) slavi se u mnogim krajevima kao RUZARICA. Zgodno bi bilo slušateljima napomenuti povijesni događaj bitke na Lepantu 7.listopada 1591 godine (bila je nedjelja baš kao ove godine) kada je, uz čudotvornu pomoć moljenja krunice (papa, biskupi svećenici i vjernici u Rimu) kršćanska vojska pobijedila nadmoćniju muslimansku vojsku i na uspomenu te pobjede uveden je blagdan bl. Djevice Marije od krunice.

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

a) Ne „pritisak zakona", nego radikalna promjena razmišljanja će moći promijeniti ljude
Iako se  već dugi niz godina osjeća  „kriza u našim obiteljima"  u zastrašujućim količinama (pad sklopljenih brakova, sve manje rođenja, povećanje izvanbračnih zajednica)  to ne treba biti razlog da se optužuje statističke podatke i očekuje neki stroži zakon. Trebamo, u Crkvi, poticati jaču i odlučniju promjenu - „obraćenje srca" i jednu jaču „obiteljsku strukturu" i tako ponuditi pomoć u odlučivanju savjesti i postavljanju vrijednosti u društvu.
  • razvijanje svih (pravih) ljudskih vrijednosti (ljubav i vjernost se ponovno moraju naglašavati)
  • ostvarenje sakramentalne znakovitosti (prema modelu neograničene i potpune ljubavi Kristove prema Crkvi usp Ef 5,21-33)
  • upravo djeca zahtijevaju ljubav, trebaju zaštitu i sigurnost. Oni „mijenjaju" život roditelja (i svih drugih osoba u rodu)
b) „Da čovjek postane čovjekom, treba mu ljubav!"
Prekrasna slika evanđelja o djetetu, koje se, po svojoj ljubavi, svome povjerenju, svojoj oslonjenosti na roditelje (obitelj i druge bliske osobe)  ponaša tako kako bismo mi svi (odrasli) trebali činiti ako se otvorimo za kraljevstvo Božje i to bi se trebalo osjetiti u zajednici gdje vlada ljubav
..............kap ljubavi je više od oceana razumijevanja i volje
...............ljubav drugih je stan koji nas udomljuje na ovom svijetu.
...............ništa ne šteti čovjeku više nego da nema nikoga tko ga ljubi
............ ..ljubav daruje krila, jer bi nas pridobila naša vlastita težina
.............. oni koji se ljube pokazuju to štedljivošću onoga „JA", a rasipnošću onoga „TI" i „MI"

c) Bog djeluje prvi
Pa kakve god bile razlike područja iz kojih su uzeta današnja čitanja (jahvistički izvještaj stvaranja, veliko svećenička kristologija - konačni nagovor u povezanosti sa spasenjskim naviještanjem Isusa Krista) ipak tvore bitno suglasje temelja navještaja: Bog preuzima inicijativu, a onda nastupa čovjek. Božjem pozivu slijedi odgovor čovjeka. Posljedica toga je da moralno djelovanje kršćana izlazi iz djelovanja Božjeg punog milosti. U životu kršćana nema nikakvog diktata uspjeha, pravednosti djela, slijepog vršenja zapovijedi, niti ispunjavanja težnje za uspjehom....

d) Ljestvica vrijednosti treba odgovarati
Nalazimo se u sedmici kada se u mnogim krajevima održava „žetvena zahvala". Treba naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvom principu „razmjene"( „do" ut „des" = „ja tebi, ti meni"). Ovdje se radi o zahvalnosti kao načinu ponašanja za sve što smo od Boga primili (žetva, radno mjesto,  zdravlje..) pa i za darove koje mi ne shvaćamo, u prvom redu, kao „Božje darove" (prihvaćanje trpljenja, hrabrost nadvladavanja teških životnih kriza, izdržljivost u svim kušnjama svagdašnjice). Ako odgovara naša ljestvica vrijednosti (naša ovisnost o Božjoj stvaralačkoj moći, naš živ odnos- veza s Bogom, naša životna usmjerenost „na Boga" ) onda ćemo pravilno ući i u „euharistijsko" ponašanje (držanje) zahvaljivanja.

Tumačenje teksta

a) Post 2, 18-2

Među jahvistima (uskoro nakon smrti Salamona 932 god pr.Kr) pojavljuje se  opis „zemaljskog raja i prvog grijeha" (Post 2,4b-3,24) i na taj način se pokazuje jedinstvenost ljudskog zajedništva kao Božjeg dara: dijaloški i način međusobnog odnosa  muža i žene pokazuje jednakost koja je utemeljena na otajstvenom Božjem, stvarateljskom djelovanju.

Životinje pomažu čovjeku kod obrade zemljišta, služe mu i za priskrbljivanje hrane i odjeće. Ipak, nisu za čovjeka netko  „sličan". Ova činjenica se tumači na razne načine: životinjama čovjek nadijeva samo imena: to znači uvedeni su u red stvaranja.  Ljudsko zajedništvo će se odrediti  po specijalnom Božjem zahvatu u stvorenje. To se očituje dosta tamno prekrivenom slikom (slika dubokog sna) i genetički protumačeno ( u slici: čovječjeg rebra).  Time se želi pokazati zajedništvo muškarca i žene, što se i u glasovno  jasno očituje ( doslovno u r 23  hebrejski „iš" i „iššah"). Jedinstvenost  zajedništva („kost od mojih kostiju, meso moga mesa" usp. Post 29,14; Rim 9,2; 2 sam5,1; 19,3) bračnog para i cjelokupne ljudske obitelji temelji se na Božjoj volji. Tako se najintimnija veza bračnih drugova  temelji na teologiji stvaranja.

b) Hebr 2,9-11

Opominjući način pisanja poslanice Hebrejima pokazuje usku povezanost nauka o stvaranju i nauke o otkupljenju: po kristologiji se ovo teološko majstorsko djelo oslanja na teološko biblijsko razmišljanje (ps 8). Kristov put (poniženje i uzvišenje) omogućuje vjernicima Kristovo djelo spasenja (po smrti i uskrsnuću Krist postaje „začetnik" doslovno „uvoditelj" u r.10 spasenja). I jer je sam Krist solidaran sa zajednicom koja je pogođena patnjama i (i sve slabijom vjerom), ona treba i mora crpsti novu nadu:Isus je onaj koji „posvećuje". I kršćani, grješnici kojima je potrebno posvećivanje, stoje u božanskom stvaralačkom redu (r 11)  koje uvijek i svugdje objavljuje Božje spasonosno  djelovanje.

c) Mk 10, 2-6

Tekst kojeg nam se danas nudi  ima katehetski sadržaj (rr 2-12: rasprava o rastavi braka; rr. 13-16: djeca i kraljevstvo Božje i nastavlja se lanac pouka učenicima 9,33-50). Prvotna Isusova moralna pouka  (r 11 usp zabranu rastave braka u izvorima „logia"Lk 16,18 ) Mt 5,32 utemeljuje se na stvoriteljskoj volji Božjoj: u diskusiji rr 2-9 suprotstavlja se Božja zapovijed - interpretacija  Post 2,24 u kombinaciji sa  Post 1,27  Mojsijevoj  dozvoli zbog tvrdoće srca ljudi (Pnz 24,1 davanje Mojsijeve dozvole rastave). U prvom redu radi se o Isusovoj riječi (r 11) koja je temelj za kasniju diskusiju o krivnji: jer se milosrdno Božje djelovanje ne može ograničiti ničim  pa čak ni Torom, tako se i ljudski bračni život stavlja pod  radikalnu Božju ljubav i neraskidivu vjernost Boga prema ljudima. Utoliko je odgovornost ljudi  za vlastito postupanje uvijek nekakav odgovor na milosno Božje djelovanje. Po sebi je razumljivo da  u prvom kršćanstvu iz ove Isusove perspektive ( Božja neograničena ljubav je prva) nastaju, u pravnom smislu,  za ženu onog vremena, vrlo važne posljedice, jer božanska ponuda spasenja jednako vrijedi za moralno djelovanje muškaraca i žena što je suprotno židovsko- palestinskom bračnom pravu po kojemu je žena bila podložna mužu.

I u Markovu odlomku u kojemu navodi Isusov stav prema djeci (rr 13-16) - recimo prema malima i nejakima koji malo znaju (prvotno se mislilo na učenike), daje se posebno važna izjava: Milost nebeskog Oca nije proračunljiva i nadilazi sva naša očekivanja, jer se, u prvom redu, okreće prema slabima i potrebnima pomoći , onima koji se nalaze na rubu društva.

Misno slavlje

Pozdrav: Gospodin, koji nam se daruje u svojoj ljubavi, neka bude s vama.

Uvod: „Djelotvorna ljubav je mjesto gdje ćemo doživjeti Boga"- ovu činjenicu možemo svakoga dana (iznova) proživljavati u malim (svagdašnjim) stvarima. Ali i obratno: „postoji samo jedan grijeh ljudi, a to je nedostatak ljubavi." Ovdje smo došli da bismo zahvalili Bogu za njegovu ljubav prema nama. I želimo, sada, Boga i jedan drugoga moliti za oproštenje ako smo  (svjesno ili nesvjesno) zaboravili na ljubav, ako smo zaboravili biti „glasnici ljubavi".

Molitva vjernika
Gospodine i Bože naš, ti nam daruješ milost ljubavi. Doveo si nas da ti se ovdje, u ljubavi, povjerimo. Zato te molimo:
-          Daj da kršćani na cijelom svijetu budu glasnici ljubavi da bi vjerodostojno naviještali tvoje Evanđelje i dali svjedočanstvo o tebi, molimo te
-          Daj odgovornima u društvu hrabrosti se uvijek zauzimaju za pravdu i mir, molimo te
-          Budi na poseban način uz one bračne drugove čiji je obiteljski život ugrožen i daj da rastu u ljubavi, molimo te.
-          Primi naše pokojne  u kraljevstvo svoje vječne ljubavi da tako ostvare cilj svoga života, molimo te.

Oče nebeski, objavio si nam svoju ljubav u Isusu Kristu. Hvalimo te i slavimo sada i u sve vijeke vjekova, po Kristu, Gospodinu našemu.

Meditacija nakon pričesti
Tajna ljubavi

Ljubav je odgovor
na životna pitanja,
samo jedno vrijedi: sebe samog darovati
osloboditi se svih ovisnosti
koje nas vezuju za sve ovozemaljsko
i ugrađuju nas u prolazno.

Ljubav je odraz
Božjeg misterija
koji daruje život, a sve  nadilazi.
Ljubav čezne za vječnim ispunjenjem,
jer je ne obuhvaća ni vrijeme, ni prostor.
Ljubav počima tek smrću!        Rosel Termolen

Propovijed:

1.

„Bog nas ne prisiljava, on nas pridobiva ljubavlju"

skica za propovijed

a) Ako mi kršćani  samo „ispunjavamo zapovijedi",nećemo biti nikada uistinu sretni: opterećujuće ispunjenje zakona ne donosi nikakvu nutarnju sreću, ni zadovoljstvo; vanjske tradicije nemaju jaku snagu (problemi su kod religiozno osjetljivih mladih). Tereti koji se izvana nameću nemaju sposobnost privlačenja; kod duhovnih nevolja (problemi obitelji, na radnom mjestu, bolest..) sve se lomi što stoji na slabim nogama. Princip uspješnosti nije za zdravo kršćanstvo.

b) Ako mislimo na „Božje djelovanje", onda trebamo odmah misliti i na „zahvalnost", jer je Božja ljubav dobrostiva i bezgranična. Ovo temeljno priznanje ima u Evanđelju vrlo duboko utemeljenje:
- Isus nije došao da donese neke nove „zapovijedi", nego da dade svjedočanstvo o bezgraničnoj Božjoj ljubavi
- On je objavio Boga  kao „Ljubav" (usp 1. Iv 4,8,16) to znači: u svom potpunom predanju ljudima. Samo iz  ove perspektive nam postaje jasna „Propovijed na gori" (Mt 5-7)
-  On nije govorio ni o kakvim „prisilnim mjerama", nego je „živio" upravo ono što je „učio", povjerenje prema malima, grješnicima, onima koji su bili diskriminirani.

c) Biblijska slika čovjeka (prvo čitanje) vodi partnersku ljubav bračnih drugova prema Božjoj stvarateljskoj volji. I ovo naviještanje neograničene ljubavi Božje mora biti i temeljno držanje bračne ljubavi (usp evanđelje).  Stoga je uvijek potrebno ovu Božju sliku (na analogan način) držati pred očima u svagdašnjem životu (prije svega za bračni i obiteljski život). Naše kršćanske obitelji trebaju pozitivne impulse iz Biblije.

-          nije naša zadaća da susrećemo ljude kao „suci" (osuđivati ljude kojima je brak neuspio), nego doći kao „glasnici ljubavi" (onima kojima nije uspio život i koji su u životu posrnuli).
No, zbog sviđanja današnjem društvu ne smijemo prihvaćati zahtjeve društva na račun Božjih zakona, treba jasno osuđivati zlo - ali ne čovjeka.
d) Trebamo se sve više i više podsjećati na:
zahvalnost za Božje darove i u našem životu svjedočiti za ljubav Božju koja nam je dana.
„Bolje je imati takve zahtjeve koji se mogu slijediti, nego tako visoke koje ne možemo poštovati." Zato treba, u svagdašnjici, gledati na male stvari. U svagdašnjem životu trebamo biti vjesnici ljubavi. Mogu se spriječiti katastrofalne tragedije (neprijateljstva, nerazumijevanje, neraspoloženje) ako u životu više živimo Isusov model (svjedočiti za Božju ljubav) i ako bismo to uzeli u naš svagdašnji životni program. „Ljubav je ljubav tek onda ako se ne očekuje uzvrat".

2.

a) „Nutarnja bit ljubavi je žrtva (predanje)" (Edith Stein)

Velika svetica našeg vremena, proglašena svetom 1. svibnja 1987., je uklopila, u tu rečenicu, sve što smo danas čuli u čitanjima:
-          što govori prvo čitanje o bračnoj ljubavi (i o dostojanstvu žene u braku)
-          što se govori u evanđelju o bračnoj ljubavi utemeljenoj na Bogu
-          i što se govori, također u evanđelju, da je Radosna vijest povezana s ljubavlju djeteta prema roditeljima.

Naše neprestane i žučljive diskusije u Crkvi i izvan nje neće dovesti do cilja (u pitanjima o obrani života, smislenosti sakramentalno sklopljenog braka, pastoralne brige o bračnim drugovima, pa i o onima koji su se rastali i ponovo vjenčali) ako gledamo samo  s pravne pozicije. Pa zastrašujuća razmimoilaženja među političkim partijama pa i raznim crkvama vode do stravičnih svađa „bez ljubavi", tako da ne izgleda moguće naći neko rješenje tih problema za zelenim stolom.

„Najbolja revolucija je „revolucija ljubavi". Samo srce, a ne paragraf nekakvog zakonika može privući neko drugo srce. I sve što činimo podijeljenim srcem mora doći do drugog srca u komadićima. I zato bi kršćani  više trebali razmišljati o  onoj „ljubavi spremnoj za žrtvu" koja je u Isusu postala najsavršeniji model postupanja prema ljudima ...

b) Nemamo vremena za gubljenje

za davanje dostojanstva ženi u Crkvi, koje je obećava Biblija kad je govori u slikama:
-          od prvog izvještaja stvaranja  (usp. prvo čitanje) pa do uskrsnih evanđelja, žene su prve i kvalificirane primateljice uskrsne poruke.
-          Isus pokazuje jednako dostojanstvo žene s muškarcem i naglašava ga (usporedi današnje evanđelje) a to se može slijediti i u novozavjetnim izvorima 1. Kor 7 i Gal 3,28.. I promisliti kako danas više žene angažirati u Crkvi.
-          Nasuprot nekih feminističkih teologija koje traže da se i ženama omogući ulazak u svećeništvo, treba reći da se time ništa ne umanjuje dostojanstvo žene. Jer one su pozvane na jedno „uzvišenije svećenstvo", a to je biti darovateljica života. Bez toga svećeništva nije moguće prezbiterijalno (zaređeno) svećeništvo.
-          Naglasiti vrijednost žene i majke u obitelji, posebno u pitanjima pobačaja. Jer žena nije „stroj za rađanje" (moderne feministkinje), nego darovateljica i odgajateljica života. I ovo poslanje, i ovaj poziv žene i majke je malo vrednovan (stvarnim djelima - ne verbalno) u Crkvi, a u društvu se čak želi uništiti ovo temeljno poslanje i poziv žene i majke!
Na žalost, ostvaruje se riječ koju je prije kratkog vremena rekla jedna političarka: „Iza svakog uspješnog muškarca krije se jedna žena koja ga podržava. A iza uspješne žene redovito stoje muškarci koji je žele zadržati." Ako je to, na žalost, u društvu vrlo prošireno, u Crkvi ne smije tako biti. Jer temeljne svjedodžbe Crkve - Biblija  od prve stranice  pa do zadnje - Otkrivenja i slika žene koja je slika Crkve (Otkr 12) postaju zahtjev za dostojanstvom žene u svijetu. Šteta da se toliko vremena gubi u praznim diskusijama. I treba jasno izlagati temeljni stav Crkve - tome će pridonijeti uskoro članak na ovoj web stranici o gledanju Crkve na ljubav i partnerstvo s posebnim naglaskom na majčinstvo i svim problemima današnjice.

Možda je dobro ovdje i pogledati:

http://www.don-ivica.net/index.php?option=com_content&view=article&id=127:sedam-lijepih-navika-sretnoga-braka&catid=58:drustvena-pitanja&Itemid=58

3.

Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja

Sasvim jasne riječi koje je izgovorio Gospodin! Isusov stav prema braku i rastavi je jasan. I tu se ne može ništa mijenjati: tko otpusti ženu iz braka i drugu vjenča čini preljub! I žena čini preljub ako otpusti muža iz braka, a vjenča se s drugim.  Preljub - težak prekršaj Božje zapovijedi. „Ne čini preljuba!" tako se govori u šestoj Božjoj zapovijedi (iako se u novijim hrvatskim prijevodima ova zapovijed nekako preokrenula u „Ne sagriješi bludno" što ne odgovara naglasku Biblije!). Održavanje ove zapovijedi je garancija da je neki život po volji Božjoj ovdje na zemlji, a i kasnije u vječnosti.

Što je zapravo brak? Zašto je preljub tako težak prekršaj Božje zapovijedi - tako težak grijeh?

U prvom čitanju smo čuli, iz knjige Postanka, da je Bog stvorio čovjeka kao muškarca i ženu. Oboje trebaju jedno drugo nadopunjavati, oboje su usmjereni jedno na drugo. Treba, dakle, reći da je Bog uzročnik, početnik i - recimo to jasno - vlasnik braka. Brak nije nikakva zemaljska tvorevina, na neki način da su je ljudi sami izmislili. U braku se ne radi samo o ostvarivanju seksualnih nagona, ili za postignuće nekakvih povlastica, kao u nekim zemljama drukčijeg oporezivanja, niti osiguravanja starosti po djeci. Ne, u braku i kod braka  se radi o Bogu. On je ustanovio brak. Brak je slika vjernosti Božje prema čovjeku. On je bez suzdržavanja rekao svoj DA ljudima. On je uvijek vjeran svom savezu s ljudima, iako se čovjek stalno protivi Bogu kršeći njegove zapovijedi i tako se pokazuje nedostojnim saveza s Bogom.

Bog, u svojoj vjernosti, ide još dalje tako da šalje svoga Sina u svijet. Iako su ga ljudi razapeli i ubili,  on ostaje vjeran i ljude nije odbacio, nego nam je u smrti i uskrsnuću pokazao  kako nas ljubi. Bez vjernosti Božje prema nama ne bismo mogli živjeti, ne bismo mogli vjerovati i nadati se spasenju. Bez takve ljubavi, bez pridržaja, ni bračni drugovi ne mogu živjeti.  Ova međusobna vjernost može doći u vrlo velika iskušenja i može postati i križ. Znam ja to vrlo dobro, kao župnik - poznam mnoštvo slučajeva.

Znam i to da se ova međusobna vjernost ne bi mogla održati ako se ne rekne onaj dodatak „dok nas smrt ne rastavi". Onda DA- riječ s nekakvim suzdržavanjima nije DA, nego nekakav NE!  Na tome se ne može ozbiljno graditi život. Nekakav DA, s nekakvim pridržajem, kao npr. „dok se meni ne svidi drukčije", vodi nepovjerenju, ljubomori i zavisti. Vodi prelakim postupanjem s vjernošću partnera. Ovakav DA, sa zadrškama, je protivan katoličkoj nauci o braku, koja govori biblijskim jezikom da su muž i žena jedno tijelo i međusobno nerazdvojno povezani. Isto tako kao što je Bog neodvojivo povezan s ljudima.

Što je Bog združio čovjek neka ne rastavlja... Tko otpusti ženu iz braka i drugu vjenča čini preljub! I žena čini preljub ako otpusti muža iz braka a vjenča se sa drugim. Ove Isusove riječi nas obvezuju da spomenemo sve što se protivi braku. I zbog ovih riječi Crkva ne može prihvatiti i priznati brak rastavljenih i ponovno vjenčanih ako je vjenčanje bilo valjano. To bi značilo da se prihvaća, u isto vrijeme, živjeti u dva braka.  Jer se ova situacija protivi savezu Boga s nama, zato tako rastavljeni pa opet vjenčani ne mogu primiti znak Novog saveza Boga s ljudima - svetu pričest, niti mogu u Crkvi vršiti određene službe. Čak je i u prvoj Crkvi to bio javni otpad od Crkve i ako je dotični želio ponovno u zajedništvo Crkve, onda se za taj grijeh trebao javno ispovjediti i činiti javnu pokoru. Znam da ove moje riječi mnogi neće prihvaćati s odobravanjem, jer oni ne misle kao što misli Crkva. A moja je dužnost da vam, kao župnik, javno i jasno iznesem sve što o tome naučava  Crkva.

Znam da nastaju mnogi problemi zbog ovog učenja i stava Crkve.  Za Crkvu pa i za mene osobno su Isusove riječi jasne i nedvojbene: Tko otpusti ženu iz braka i drugu vjenča čini preljub! I žena čini preljub ako otpusti muža iz braka, a vjenča se sa drugim. No, ondje gdje je u očima partnera taj brak upitan, tu Crkva pomaže s takozvanim postupkom proglašenja braka ništavim. Nije to rastava braka, kako se to u medijima piše i govori. Pa čak čujem i od vas ovdje prisutnih. Kako je Crkva mogla dati rastavu ovom ili onom?  Ovdje se ne radi o rastavi braka. Ovdje je jedan dugotrajan i mučan i, često puta, bolan proces, gdje se treba, s puno povjerenja i poštovanja, otkriti da li je taj brak uopće sklopljen.  Da li su postojali svi preduvjeti za sklapanje braka, prema kršćanskoj nauci? I ako se utvrdi da nisu postojali uvjeti za sklapanje Crkvenog braka, onda se taj brak proglašava nesklopljenim ili nevaljalim. I partneri su slobodni. Znam da su brojni zahtjevi pozitivno riješeni, a ne samo oni o kojima mediji pričaju. A zašto mediji govore tako, to je jedna druga tema.  Naglašavam da je, pri tom procesu, potrebna vrlo velika doza povjerenja, strahovito mnogo obazrivosti!

Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja... Tko otpusti ženu iz braka i drugu vjenča čini preljub! I žena čini preljub ako otpusti muža iz braka, a vjenča se s drugim. Ove Isusove riječi ne možemo baš lako progutati i mogu nam u trbuhu biti vrlo teške.

Danas izgleda nemoguće takav brak prihvatiti i živjeti. Ali, uz pomoć Božju koji stoji uz nas svojom vjernošću - sasvim sigurno može uspjeti. Neka Gospodin blagoslovi sve obitelji i brakove naše župe i cijeloga svijeta.

4.

Svaki čovjek koji vjeruje, vjeruje na svoj način. Svako dijete, svaki muškarac, svaka žena, vjeruju na svoj način i vjeru žive na svoj način. No, usprkos svih različitosti, jedno nam je svima zajedničko, a to je da vjera zna biti teška i imati poteškoće.

Tu se susrećemo i s velikim svecima i s malim grješnicima, velikim likovima naše vjere i malom djecom: vjera, nastojanje vjerovati često prelazi naše snage. Vjerske poteškoće,  sumnje, osjećaj da smo izgubili zlatnu nit vjere dolaze ponovo i ponovo. No, tko misli da se Boga i svijet može zatvoriti u vazu, hrli u opasnost da promaši bit vjere.

I onima koji trpe zbog toga što misle da su izgubili zlatnu nit vjere, dolazi ponekad misao: „Ako Bog želi da ja vjerujem, ako mu je stalo do moje vjere, onda neka me jednom uhvati pod ruku." Vjera u Boga koju propovijeda Crkva, preko ljudi koji imaju svoje mane i pogreške, teško nam pada. Mnogi ljudi čeznu neposredno vidjeti, doživjeti Boga - kao da bi sami po sebi i od sebe mogli vjerovati.

Bog se ne pokazuje u sjajnom svjetlu neposredno - možda to svjetlo ne bismo uopće mogli podnijeti, isto kao što ne možemo direktno gledati u sunce.  No, on nam se pokazuje svakoga trenutka, ali mi trebamo znati gledati iza i kroz stvari.  On nije skriven, zato da bi nam se sakrio, nego zato da ga mi nađemo.

Možda je to i bit poruke današnjeg evanđelja. Isusu nisu važne pravne stvari i pitanja o rastavi i nerazrješivosti.  Isusu je stalo do toga da mi, iza ovih navedenih okolnosti u prvom planu, naučimo svakog čovjeka (bračnog druga, djecu, braću sestre, konačno sve ljude) promatrati kao Božje darove, čak i više: u tom čovjeku nas susreće sam Bog, a da nas ne zaslijepi njegova veličanstvenost. U bračnom partneru, u djeci možemo susresti Boga. U svakom susretu s bližnjim susrećemo Boga.

A to što svatko od nas ima svoje slabosti i grijehe, ne smeta ništa. Ako ne možemo naći Boga u ljudima koje volimo i koji su oko nas, onda ga ne možemo naći nigdje.  Vjeruje konačno samo onaj koji se trudi, koji nastoji vjerovati!

To pokazuju i žetvene zahvale koje se ovih nedjelja, u mnogi krajevima, slave. Tko nije naučio gledati iza stvari koje nas okružuju i ne vidi djelovanje Božje ljubavi, taj se može pitati zašto žetvena zahvala.  Tko u rastu plodova vidi samo prirodne zakone, djelovanje biologije i kemije, tko u cijelom svom imanju vidi samo produkte svoga rada i tvornica, taj ne mora nikome zahvaljivati - osim našoj ekonomiji i privredi.

Tko ima dovoljno mašte, dovoljno volje za vjerovati, tko traži Boga i u najmanjim stvarima našeg života koje smatramo po sebi razumljivima, taj neće nikada prestati Bogu zahvaljivati i njega hvaliti.

Onda dokaz ljubavi Božje može biti i jutarnja kava koju pijemo ili toplo tuširanje na večer. Tko želi zahvaliti dovoljno je pogledati na ljepotu prirode, onoga što nam je priroda dala, dovoljno je pogledati u oči bračnog druga ili djeteta da ostaneš bez riječi u zahvaljivanju.

Tko želi vjerovati, ne treba tražiti Božje tragove. Tko želi vjerovati, taj će Boga naći na svakom koraku: u smijehu djeteta, u razgovoru ljudi. Konačno, nismo mi ti koji Boga tražimo, nego je on taj koji nas traži, bez prestanka. Mi mu moramo dopusti  da nas nađe.