Poštovana ožalošćena obitelji, prijatelji pokojnog Petra!

Glasoviti njemački teolog  i borac protiv nacizma Dietrich  Bonhoeffer ubijen  je vješanjem u logoru u Flossenburgu  pet tjedna prije oslobođenja grada i logora. Napisao je, vidjevši jednog jutra obješeno dijete: Gdje je Bog i odgovorio: Bog je ubijen onoga časa kad su objesili ovo dijete.  Ovo spominjem zato što je  pokojni Petar  izgubio ruku od talijanske granate 1944. godine  kad je uhapšen i zatvoren Dietrih Bonhoeffer. Tada je i ovdje, na Braču,  vladalo vrijeme kad su se brojni ljudi pitali gdje je Bog. I zanimljivo da su mu tada prvi priskočili u pomoć Poljaci koji su se nalazili u Nerežišćima u sklopu njemačke vojske koja je okupirala Brač.  Ipak, u toj noći ubijenoga Boga,  bilo je i dobrih ljudi koji su svijetlili u tami. Slobodno mogu reći  da je ta noć otsutnosti Boga pratila život pokojnog Petra.

Rođen u siromašnoj i poštenoj škripskoj obitelji koja mu je usadila tu vrlinu pošao je na školovanje u Zagreb gdje je i živio i umro, a u međuvremenu je službovao i na Braču, u raznim mjestima.

U Zagrebu je osnovao i  obitelj sa svojom ženom Lukrom, odgojivši troje djece od kojih ima petoro unučadi. To je ono što nakon njega ostaje, usadivši u njih vrlinu poštenja koju mu je usadila njegova siromašna i marljiva obitelj. I  sada,  ovdje mogu reći da je osjetio noć otsutnosti Boga u zadnjim mjesecima svoga života,  jer je njegova žena Lukre teško oboljela od moždanog udara i on je otišao od nje  zauvijek, a da ona u svojoj bolesti nije ni svjesna te činjenice pa i dalje zove svoga Petra s kojim se često puta u životu grizla, što je sasvim ljudski.

I ova činjenica me podsjeća na noć odsutnosti Boga u našem društvu kada neke sile hoće nametnuti drugu životnu filozofiju, kad hoće nametnuti  novoj generaciji da je sve isto s kim će sklopiti životnu zajednicu, bilo sa istim ili drugim spolom.

Ova smrt i ovaj sprovod odvijaju se u jednom posebnom znaku noći Božje odsutnosti u svijetu i u Crkvi  kad se starac, papa Benedikt XVI.  povlači  s kormila Crkve,  jer  opaža da mu zbog pogoršanog zdravlja i pojačane staračke nemoći  nedostaje snage u borbi sa vlašću  tame koja, kako on sam kaže, „zahvaća i srce Crkve" i prepušta mjesto mlađemu. Samo ovako promatran ovaj čin možemo potpuno shvatiti. Sva druga medijska naklapanja su samo medijska naklapanja.

I još me nešto podsjeća na noć odsutnosti Boga u društvu. Umro je uoči nedjelje, a pokopan će biti u sedmici iza druge korizmene  nedjelje kada se u liturgiji Crkve  sjećamo  Kristova preobraženja.  I Kristu kao čovjeku je bilo potrebno ohrabrenje samoga Boga Oca da može izdržati i podnijeti  težinu katastrofe Velikoga petka i grobnu tamu Velike subote.   I samim učenicima je bila potrebna katastrofa Velikog petka i grobna tama i tišina Velike subote da bi mogli prepoznati uskrslog Krista.

I eto naš brat Petar, od kojega se opraštamo, prošao je katstrofu Velikoga petka i sada evo ulazi u tamu groba Velike subote da bi jednoga dana, o uskrsnuću mrtvih,  čuo riječi vječnoga suca:  „Dođi blagoslovljeni Oca mojega".  U toj vjeri i s tom vjerom prinosimo ovu euharistijsku žrtvu da mu Gospodin u svojoj dobroti oprosti što je ljudskom slabošću pogriješio u  tami  odsutnosti Boga na ovom svijetu.  A vama, draga djeco pokojnog Petra, vama unuci  i svima vama koji tugujete zbog ovog rastanka, svima nama  neka Gospodin udijeli tračak one vječne svjetlosti, koju nam je svećenik dao na krštenju da možemo opstati u ovome svijetu u kojemu se čini da tama Božje odsutnosti postaje sve jača, a Bog sve udaljeniji. I neka u nama poraste vjera  da ovo nije svršetak, nego prijelaz u ono drugo, ljepše  Božje svjetlo koje je  Bog obećao onima koji ga ljube. Amen