pred blagdane muke, smrti i uskrsnuća Isusova
Uvodne napomene
Korizma ide svom vrhuncu. Pokušali smo, na nedjeljnoj svetoj misi, s Isusom ići kroz pustinju, doživjeti djelić njegove slave preobraženja što doživljavamo u svakoj svetoj misi. Potom smo sreli Isusa koji bičem tjera iz Hrama sve koji u njega ne spadaju. Prošle nedjelje smo se susreli s Isusom koji naviješta svoju muku i smrt. Ali i njegove riječi: „ljudi su više voljeli tamo od svjetla, jer im djela bijahu zla. Tko čini zlo ne dolazi na svjetlo da se ne bi razotkrila njegova djela." Mi dolazimo k Isusu svjesni svoje grješnosti, potrebni njegove ljubavi i milosrđa. I zato vam pišem ovo pismo da bolje shvatite i korisnije sudjelujete u obredima Velikog tjedna ili „Vele šetemone."
No, prije nego prijeđem na pisanje o Velikom tjednu, želim vas obavijestiti i o nekim važnim stvarima za Župu.
1. Sud je dosudio ovrhu - to jest prisilnu naplatu duga od Agrobrača. FINA je izvijestila našeg odvjetnika da na banci, na računima Agrobrača nema sredstava. Pa ćemo kad bude otvoren stečaj (uskoro), zatražiti naplatu duga. Koliko ćemo dobiti i hoćemo li što dobiti, to ćete biti obaviješteni. Ne mogu, a da ne spomenem da je Župi napravljena vrlo velika šteta, a tko je kriv, sigurno će jednog dana odgovarati ako ne pred licem pravde na zemlji, a ono pred Bogom.
2. Očekujemo uskoro (procedura je u tijeku) deložaciju, to jest vraćanje konobe vlasniku, to jest Župi , „oslobođenu od stvari i osoba." Na sva sudska traženja do sada se Agrobrač oglušivao. Čim dobijemo ključ, stupit ćemo u pregovore o najmu. O svemu ćete biti obaviješteni. Sve sudske takse koje je trebalo plaćati ja sam plaćao iz svoga džepa, jer Župa nema novca. To je ono što smatram da trebate kao župljani biti obaviješteni, sve ostalo su samo ćakule ljudi koji Župi ne žele dobro.
Veliki tjedan
Sveta ispovijed
Kroz ovaj tjedan liturgijskim slavljima i pučkim pobožnostima sjećamo se najvećih događaja otkupljenja ljudskog roda. I zato je od starine u Dolu bio hvalevrijedan običaj pristupanja sakramentima svete ispovijedi i pričesti. Kao i do sada, tako će i ove godine u subotu 31.ožujka u 19.00 biti pokorničko bogoslužje. S obzirom na predviđeni broj pokornika, neće sve skupa puno trajati. Dobro bi bilo malo ovih dana razmišljati kako mi izgledamo pred Bogom. Naše maske ne vrijede pred njim!
CVJETNICA ILI NEDJELJA MUKE
Sjećamo se svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem kada su ljudi Isusu klicali kao Mesiji - Hosana. Toga ćemo se prisjetiti blagoslovom maslinovih grančica. Nekada su te grančice bile okićene cvijećem i zato je ova nedjelja i dobila ime Cvjetnica. U nekim krajevima stavljaju se latice cvijeća u vodu u jutro i tom vodom se umivaju.
Obred blagoslova grančica ćemo učiniti na Dolcu kod križa procesijom ući u crkvu. Jer je Isus dočekan kao kralj, toga dana svećenik ima boju kraljevskog grimiza crvenu. Ovim obredom i procesijom simbolički dočekujemo Isusa u našoj župi, pa ćemo i svečanim zvonjenjem zvona pozdraviti Isusa.
Obred počima u 10.00 sati. Nakon svečanog ulaza započima sveta misa kojom počima vrijeme muke, jer je Isus ušao u Jeruzalem da podnese muku. Ove godine ćemo slušati muku po evanđelistu Marku. Svaki evanđelist ima neke posebnosti. Tako i sveti Marko.
Nekada je bilo i 6- satno klanjanje na Cvjetnu nedjelju. Već nekoliko godina se nije održavalo, jer nitko nije dolazio na klanjanje. Zato ćemo ove godine, nakon mise, imati i prigodno klanjanje. Sve skupa neće trajati puno duže od jednog sata. Eto, da barem na taj način sačuvamo stari običaj, makar u tom klanjanju. Napominjem da se u mnogim župama održava 40 satno klanjanje među njima je i župa Postira. Posebno lijepe i svečane su završne ure klanjanja.
Na Veliku srijedu ujutro je u Postirima završna ura s bolesničkim pomazanjem. Bilo bi lijepo da svi stari i svi koji se osjećaju bolesnima pođu na tu uru klanjanja i prime bolesničko pomazanje . Na taj način se najbolje suobličuju Kristu patniku.
Sveto trodnevlje muke i smrti Spasiteljeve
VELIKI ČETVRTAK
Sveta misa Večere Gospodnje u 19.00.
Jedan od najvećih dana u liturgijskoj godini. Dan kad je Isus ustanovio svetu presvetu Euharistiju i svećenički red. Ali i najstrašnija noć u povijesti čovječanstva kad je čovjek prodao Boga, prijatelj izdao prijatelja za novac. To slavlje svete mise ima vidna dva dijela. Prvi dio svečani, kad se sjećamo ustanove presvete Euharistije i nakon slave (zvona svečano zvone da imamo stalnog orguljaša orgulje bi svirale do završetka Slave). A onda počima tuga (zvona više ne zvone do uskrsne Slave). Svaki vjernik koji imalo razmišlja, bi te večeri trebao biti potresen do dna duše. Koliku je Bog pokazao ljubav prema ljudima, a kako su mu ljudi uzvratili. Tragedija Velikog četvrtka se i danas ponavlja. Nakon mise slijedi pohrana Svetotajstva . Crkva preporuča svečano klanjanje do pola noći. No na žalost, i ovo treba reći, u Dolu se nikad nije Veliki četvrtak posebno slavio. Pa ćemo skladno tome i mi nakon mise, za one duše koje žele biti s Isusom, ostati još pola sata u klanjanju.
VELIKI PETAK MUKE I SMRTI SPASITELJEVE
post i nemrs
Jutarnja procesija na Mihov rot 6.00
Ova procesija nije službeni liturgijski obred. To je običaj sela. S obzirom da mnogi ne znaju povijest te procesije, donosim ukratko povijesni pregled.
U 17. stoljeću u Dolu je djelovalo 5 bratovština. Jedna od većih je bila bratovština sv. križa. I zato je razumljivo da su u Dolu 3 velika raspela. Bratovština je, na poseban način, njegovala pobožnost prema muci Isusovoj po uzoru na brojne slične bratovštine u Europi (najpoznatiji su bili tzv. flagelanti - članovi te bratovštine su se bičevali). Možda se ova bratovština i procesija razvila pod utjecajem one procesije na Hvaru ( „Za križem"). Budući da su tada obredi Velikog petka bili ujutro, svećenik nije išao u procesiju. Za vođenje i uređenje procesije bilo je odgovorno vodstvo bratovštine . (Slična procesija ima u Pami /Bijelom selu u Austriji, gdje na Uskrs u jutro u procesiju idu samo muškarci i zove se Männerprozession - ni na toj procesiji župnik ne sudjeluje). Procesija je išla sve do sredine 1950. godine kad je bila od komunističkih vlasti zabranjena, ovo je dokaz da to nije bila nikakva civilna procesija. Župnik je uvijek tražio dozvolu, ali dozvole nisu davane, čak je naveden i razlog - „da bi ometala promet!" Na povratku bi bratimi otišli kopati Crkveni dolac, a župnik sa pjevačima i ostalim vjernicima je obavljao obrede Muke i smrti Gospodnje. 1969. godine je, za župnikovanja don Šime Vrsalovića, ponovno dana dozvola i od tada se procesija neprekidno održava. A jer su obredi bili 1952. godine premješteni na večer, onda su išli i župnici u procesiju. Iako je bilo godina kad nisu išli iz raznih razloga. Ja sam uveo da se iza svakog očenaša moli na nakanu, tako je uvijek kod kapelice sv. Mihovila bio Očenaš za najmlađega i za najstarijega. Tokom povijesti nosilo se i više križeva, sada se nosi samo veliko raspelo koje stoji kod oltara. Jer je 1980. god. zbog toga što su radnici morali raditi, djeca u školu bilo je samo 35 osoba u procesiji, bavio sam se mišlju prebaciti procesiju na Veliku subotu u jutro. Sjećam se tog lijepog dojma: svi su molili, Pjevanje su predvodili Ivo Matulić Zoje i Vicko Gospodnetić (sada pokojni), a svi ostali su (muški i ženske ) odgovarali. Bio je to pravi doživljaj vjere i pobožnosti. Nakon Titove smrti „Sardina" i „PZP" su dopuštali da radnici smiju doći na posao poslije procesije pa je broj narastao, tako da nas je 1985. bilo 75 u procesiji! „Najmlađi je bio dijete od 5 godina koji je rođen kao nedonošče i u inkubatoru se razvijao do normalne težine." Dolaskom demokracije počeo je rasti broj prisutnih, tako da je najveći izbrojeni broj bio 163 + djeca koja su trčala ispred procesija. No, povećanjem broja prisutnih (dolazili su sa strane), padala je pobožnost, kao i sudjelovanje na pjevanju. Doista, bilo je mnogo više pjevača, a odgovarali su samo neki muškarci i par ženskih osoba, ostali su ćakulali. Tako je ostajao vrlo ružan dojam. (Čak ni kad se službeno snimalo 2006. god. i bili su zamoljeni da ne pričaju, ipak se ćakulalo na veliko što na filmu daje vrlo lošu sliku). Osim toga bi mlađarija išla s naprtnjačama s pićem, keksima, tako da se izgubila svaka pobožnost a i pjevanje, to jest odgovaranje postaje sve upitnije.
Dio sudionika procesije na Veliki petak 1983 god.
2001. ja sam uveo običaj da se sudionici procesije okupe, nakon procesije, na zajedničkom druženju pred župnom kućom . 2011. zbog zdravstvenih tegoba nisam išao u procesiju, već sam išao u Škrip otpratiti Škripljane u Splitsku i dočekati Splitskare i Škripljane na povratku.
Večernji obredi
Obredi muke i smrti Isusove u 19.00
Na Veliki petak Crkva nikada nije slavila svetu misu, jer je toga dana Isus umro na križu. Obavljala se služba riječi, koja je započimala prostracijom svećenika (lijeganjem na zemlju) kao znakom potpune poniznosti pred Bogom. Nakon uvodne molitve slijede čitanje iz proroka Izaije. On opisuje, 700 godina ranije, Slugu Jahvina koji trpi. Poslanica Hebrejima govori o Kristu, velikom svećeniku. Na Veliki petak se čita evanđelje muke Isusove po Ivanu, iz poštovanja prema učeniku koji je jedini bio pod križem. Nakon čitanja evanđelja i propovijedi slijede Velike molitve (na način kako se u prvoj Crkvi molilo ). Crkva na taj dan moli Gospodina za sve ljude. Nakon molitava ide najsvečaniji i ganutljiviji dio - otkrivanje i klanjanje svetom križu. Uobičajena milostinja toga dana ide za crkvu Božjega groba u Jeruzalemu. I na koncu slijedi sveta pričest s hostijama posvećenima na jučerašnjoj misi. Zato se ova služba još i naziva „služba pretposvećenih darova", a neki je još zovu i „suha misa", jer se toga dana svećenik ne pričešćuje presvetom krvlju. Nakon završne molitve, otpušta se narod. To je službeni liturgijski dio obreda Velikog petka.
Neslužbeni dio
Nekada su ovi obredi bili u jutro, a na večer je bio „Baraban" sa procesijom. Kada su se obredi premjestili u večer, otpao je „Baraban", a ostala je samo procesija i na žalost, za mnoge, je ova procesija glavni dio Velikog petka. Postoje veličanstvene procesije Velikog petka. Kronika Dola spominje nekoliko vrlo svečanih procesija kad je bio iluminiran cijeli „Mir" ili čak Sveti Petar. Bilo je godina kada nije bilo nikakve iluminacije, a zadnjih godina se to činilo oko čimatorija. Mogućnosti su različite, pa se može organizirati na više načina.
Svakako da je kod svega ovoga najvažnija naša vjera i ljubav koju ćemo pokazati Spasitelju iz zahvalnosti za pretrpljenu muku i smrt za nas.
VELIKA SUBOTA
Vazmeno bdijenje
Početak obreda 21.30
Vazmena noć je najveći događaj u povijesti svijeta. Jedan čovjek - Božjom snagom - izlazi živ iz groba. Događaj koji je promijenio svijet. U ovu činjenicu danas mnogi ne vjeruju, pa i kršćani. Te noći, za vrijeme obreda, sjećamo se najveličanstvenijih Božjih djela.
Obred započimamo blagoslovom ognja. Kao što se vatra pali iskrom iz kremena, tako je Krist izašao živ iz groba i rasvjetljuje i grije svijet svojim uskrsnućem. Unošenje zapaljene uskrsne svijeće u mračnu crkvu označuje Kristovo svjetlo u mraku svjetske situacije.
Nakon otpjevanog hvalospjeva uskrsnoj svijeći (vrlo stari tekst i melodija) počima uskrsno bdijenje čitanjem odlomaka Biblije koji nam govore o veličanstvenim djelima Božjim. Nakon toga se zapjeva Slava (zvona zvone), uskrsna radost počima i traje 50 dana. Nekada su se na Vazmenu noć krštavali novokrštenici zato se sada blagoslivlja voda. Vazmenom pričešću sjedinjujemo se s uskrslim Spasiteljem i tako sudjelujemo, na otajstven način, već ovdje na zemlji, u Kristovoj slavi u nebu. I zato blagoslivljamo hranu kojom ćemo i za zemaljskim stolom, u krugu obitelji i prijatelja osjećati otajstvenu prisutnost Krista Gospodina.
NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA
Svečanom svetom misom u 11.00 sati ćemo proslaviti dan uskrsnuća Gospodnjega. Zahvaliti Gospodinu što nam je dao milost da smo s njim išli kroz korizmu i slavili dane muke i smrti njegove, a sada se, slavljenjem Uskrsa, nadamo da ćemo, jednoga dana, i mi s njime uskrsnuti u vječnoj slavi. To je zapravo smisao štovanja kršćanskih blagdana.
Na uskrsni ponedjeljak ćemo nastaviti vazmeno slavlje svetom misom u 11. 00.
Obavijest:
S obzirom da Župa nema sredstava za kupovanje cvijeća za kićenje oltara za Veliki četvrtak (Božji grob) i Uskrs to vas molim, ako želite da crkva bude okićena, da se dogovorite za kupnju cvijeća i kićenje oltara, kao i tekućeg voska za svijeće.
Na kraju želim da svi mi skupa, ove svete dane, provedemo u doličnoj pobožnosti, razmišljanju o Božjoj ljubavi prema nama, kao i o našoj nezahvalosti prema toj ljubavi. Želim svima vama blagoslovljeno vrijeme Muke Gospodnje...
Vaš župnik: Don Ivica
Dol. na prvi dan proljeća 2012.