Sprovod Zorka Gospodnetića ( Pinke)

Napomena: S obzirom da neki pučki pjevači štrajkaju pa se nije moglo otpjevati "Kralju kojemu sve živi" umjesto praznine koja je nastala stavio sam ovaj mali uvodni obred:

Na početku  ovog bogoslužja uskrsnuća želim izraziti svoju sućut svim ožalošćenima.

A sve vas, ovdje prisutne, pozivam da  se sada, u duhu vjere i s vjerom u uskrsnuće i vječni život, oprostimo od pokojnog našeg brata Zorka koji je na krštenju dobio ime Juraj - Josip.

Pozivam vas sada  da se, u tišini i sabranosti,  sjetimo svega onoga lijepoga i radosnoga što smo doživjeli u susretima s pokojnim Zorkom ......

To lijepo i radosno neka nam ostane  kao uspomena na pokojnog brata od kojega se ovom svetom Misom opraštamo. Ujedno zahvalimo Gospodinu za dar kojega smo od njega primili što smo s pokojnim Zorkom išli jedan dio zemaljskog puta.

Pokojni Zorko je bio čovjek sa svojim manama, pogreškama i grijesima kao što smo svi mi ljudi.  Zato ćemo, u kratkoj tišini, oprostiti sve ono ružno što smo možda od njega doživjeli i predajmo to zauvijek u ruke Božje i na to se više nikada ne vraćajmo. Isto tako, zamolimo pokojnika  da nam oprosti  ako smo mi njega koji put uvrijedili.....

A jer smo i mi sudionici ovog misnog slavlja,  priznajmo da smo grješnici  i molimo Boga i jedan drugoga za oproštenje...

Ispovijedam se ....

Kyrie

Gospodine, koji si došao izliječiti srca slomljena, smiluj se
Kriste, koji si došao pozvati grješnike, smiluj se
Gospodine, koji sjediš s desna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se

Smilovao nam se svemogući Bog, oprostio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni.

Propovijed

Ožalošćena obitelji, poštovani prijatelji pokojnog Zorka,

naše misli se vraćaju na čovjeka s kojim smo živjeli, a od kojeg se, evo, opraštamo.  Stojimo pred pitanjem  što sada nakon smrti? Ima li života? Ima li smisla?  Postoje razni odgovori, a ja vam sada skrećem pažnju na odgovor kojega Bog daje i zapisan je u Svetom pismu, toj Božjoj riječi koja vrijedi za sve ljude i za sva vremena. Bog govori: "Ne boj se, ja sam te otkupio, pozvao sam te po imenu, ti si moj." Eric Clapton, rock zvijezda,  napisao je pjesmu:"Hoćeš li znati za moje ime, onda kad se u nebu vidimo?"

"Bože, hoćeš li me prepoznati?" piše dalje, "Hoćeš li mi se obratiti i pozvati me po imenu i zaželjeti mi dobrodošlicu?" Eric Clapton je ovu pjesmu napisao kad je njegov trogodišnji sin, u igri, pao s balkona i smrtno stradao. Interesantno je da pjesma ne govori hoće li biti uskrsnuća. Za Erica Claptona je neupitno da ćemo se u nebu vidjeti. Smrt nije kraj, to su samo vrata koja dalje vode. "Iza tih vratiju je Mir", pjeva on dalje. Ljudi zbog kojih žalujemo nisu mrtvi, oni su samo ispred nas prošli kroz vrata  koja vode u Božji mir. I mi ćemo jednom za njima. "Ne boj se", govori Bog: „Pozvao sam te po imenu. Ti si moj."

Jedna mlada, šesnaestogodišnja djevojka, Petra Kuntner iz Suldena u južnom Tirolu, umrla sa 16 god. od raka, neposrdeno pred smrt je zapisala:

Gore glavu,
pogledaj gore,
gore je netko
bez čije volje i znanja
ne dolazi ništa na tebe.
Stavi svoju ruku
u njegovu ruku
i budi toga svjesna i znaj
On će sve voditi prema dobrom svršetku.

I slušam jedan glas
on govori:
Ne plaši se,
ništa te ne može spopasti.
Stojiš u Gospodnjoj ruci
i u njoj ćeš ostati.

Ne plaši se,
pusti da padneš
Ima netko tko će te podići.
Stajati, pustiti da padneš?
Ovo dvoje zajedno,
nije li to tajna opuštenosti
tajna mira?

To je vjera  svih nas koja nas tješi da ćemo se svi mi sresti u nebu  s našim pokojnim bratom Amen.